Prenosi Ebu Zenad od El-Ea'redža, ovaj od Ebu Hurejre, a on od Poslanika, alejhis-selam, da je rekao: Neće biti Sudnjeg dana sve dok se ljudi ne počnu natjecati u izgradnji visokih građevina!
(Buhari)


Svijest o Mektebu

Pogledaj…http://www.rijaset.ba/vjeronauka/

SVIJEST O MEKTEBU:

Temeljni izvori islama, Kur’an i Sunnet Allahovog, dž.š. Poslanika, a.s., nedvojbeno ukazuju da je islamski odgoj potomstva prioritetno obaveza roditelja. U Kur’anu se to na više mjesta i po različitom osnovu naglašava, kao npr.:

– O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6.)

– Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! (Ta Ha,132.)

U kur’anskoj suri Lukman navodi se primjer izrazito dobrog roditeljskog umijeća verbalne metode odgoja:
Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”

“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.”

“O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!”
(Lukman, 13, 16-19)

Roditeljska obaveza staranja o vjerskoj svijesti njihovog potomstva ne jenjava s protekom vremena. Ona traje tokom cijelog života bez obzira na starosnu dob potomstva. To se sasvim jasno vidi iz sljedećeg kur’anskog primjera:

I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (El-Bekare, 132.)

Iz brojnih hadisa na temu roditeljske obaveze islamskog odgoja potomstva izdvajamo:

“Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu da lijepo ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči…” (Hakim)

“Ne može roditelj ostaviti, niti pokloniti svome djetetu niša bolje od lijepog odgoja.” (Tirmizi)

“Poštujte svoju djecu i lijepo ih odgajajte.” (Ibn Madže)

Ma koliko roditeljska obaveza u pogledu islamskog odgojno-obrazovnog djelovanja bila naglašena, u praksi ona nikada nije mogla biti cjelovito i ostvarena zbog obimnosti, složenosti i uslovljenosti društvenim okolnostima. Porodični ambijent jeste najvažniji ali nije jedini koji presudno utječe na formiranje islamske ličnosti. Porodica nema sve one kompetencije i potencijale koji su potrebni da bi se djetetu pružio adekvatan nivo islamskih odgojno-obrazovnih sadržaja. Nesumnjivo je da roditelji svom potomstvu žele ono što je najbolje. Međutim, lijepe želje moraju biti praćene i znanjem o onome što je najbolje. U prilici smo gotovo svakodnevno svjedočiti da je nerijetko prisutan evidentan raskorak između roditeljske želje i roditeljskog znanja onoga što bi bilo najbolje za njihove potomke. Ovo nije nešto što je kod čovjeka izolirani slučaj: …Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216). Možda bi i u ovome trebalo potražiti uzroke izostanka roditeljske svijesti o važnosti mektebskog odgojno-obrazovnog rada kao važnog puta u procesu formiranja islamske ličnosti njihovog potomka. Zbog toga bi bilo vrlo važno svakom roditelju razumljivim, prihvatljivim i nepobitnim dokazima prezentirati koje su prednosti i koje mogućnosti nudi institucionalni mektebski odgojno-obrazovni rad, te u kojoj mjeri se kroz mekteb olakšava ispunjavanje roditeljske obaveze i prava koja u tom pogledu imaju njihova djeca.

Islamska zajednica u BiH kroz ustanovu mekteba ima taj instucionalni okvir čiji je zadatak da značajno participira u ispunjavanju osnovne roditeljske zadaće islamskog odgoja novih generacija. Ma koliko to bilo iznenađujuće i neprimjećujuće, mektebi su najbrojnije odgojno-obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini. Baš zbog toga, cijenimo da treba pisati/govoriti o nivou svijesti o mektebu kao neiskorištenom potencijalu širenja islamskog odgojno-obrazovnog dobra.

Šta je mekteb i koji su mu ciljevi?

Mekteb je prvi oblik institucionalno organizovanog islamskog odgoja i obrazovanja. To je početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Cilj mektebske nastave mogao bi se definirati kao izgradnja cjelovite islamske ličnosti koja objedinjuje snagu vjere, privrženost ispunjavanju vjerskih principa i nepokolebljivo prihvatanje islama kao sveobuhvatnog načina života. Na temelju ovog cilja zadaci mektebske nastave mogli bi se grupisati u tri grupe:

· unutarnje posvješćivanje vjerovanja u istine vjere

· stjecanje znanja i ovladavanje vještinom primjene islamskih propisa i normi

· kvalitetno objedinjavanje ubjeđenja i praktična primjena usvojenog znanja do nivoa oplemenjenog islamskog ponašanja.

Značaj mekteba

Možda bi za ocjenu značaja mekteba u procesu općeg islamskog odgoja i obrazovanja bilo uputno „zaviriti“ u stanje vjerske svijesti znatnog broja generacija mladih iz perioda zabrane rada mekteba na ovim prostorima nakon II Svjetskog rata. Između ostalog, to odvajanje od mektebske edukacije donijelo je veliku duhovnu pustoš desetinama hiljada mladih ljudi, otvorilo prostor ideologiji koja nije nadomjestila uskraćene im univerzalne vrijednosti, napravilo dubok međugeneracijski jaz i ostavilo teške ožiljke koji su i danas prepoznatljivi. U tom istom periodu, kroz djelovanje velikog broja tajnih/ilegalnih mekteba stasali su snažni i nesalomljivi čuvari islamskih vrijednosti koji su i po cijenu trajnog ostanka u zapećku političkih i drugih društvenih zbivanja radije birali istinsko življenje vjere. Vjerovali su da će opet doći vrijeme u kojem će čovjek biti slobodan i nesmetano živjeti svoj vjerski i svaki drugi identitet. Vjerovali su to i znali da se u takvo vrijeme ne može ući bez privrženosti islamu i požrtvovanosti u čuvanju njegovih vrijednosti. Oni su generacije koje su u tim teškim vremenima sačuvale svjetlo islama za sve generacije novog vremena.

Ima li mekteb alternativu?

Vrijeme u kojem živimo karakteriše munjevita ekspanzija razvoja informacionih tehnologija koje imaju široku upotrebu. Te tehnologije doslovno u cijelosti mijenjaju ukpuni ambijent čovjekovog života i rada. One su učinile da zbog dostupnosti informacija u smislu količine, kvaliteta i brzine nerijetko dovode u pitanje smisao brojnih oblika i sadržaja čovjekovih aktivnosti. Baš zbog toga u ovom vremenu na velikom je iskušenju povjerenje u mnoge ustanove i institucije, posebno one koje svoje korijene vezuju za tradiciju ili sisteme funkcioniranja nekih bitnih segmenata strateških djelatnosti. Na vjetrometini takvih nemilosrdnih propitivanja našle su se, možda prije svih i ponajviše, odgojno-obrazovne ustanove. Sredstva masovne i planetarne komunikacije, brza i obimna dostupnost, te jednostavna razmjena znanja i informacija nerijetko se počinju doživljavati kao alternativa tradicionalnim obrazovnim ustanovama i sistemima. Zbog toga se u cijelom razvijenom svijetu intenzivno radi na brzom osposobljavanju obrazovnih ustanova za djelovanje i nastavak njihove misije u vremenu u kojem se iz sata u sat proširuju granice moći informacionih tehnologija.

Da li i u kojoj mjeri ovim tendencijama mogu biti ugroženi mektebi koji još uvijek imaju najjače karakteristike tradicionalne odgojno-obrazovne ustanove? Pitanje bi moglo biti sasvim suvišno jer „cunami“ u liku novih kretanja u oblasti obrazovanja i informisanja prijeti da preplavi i uveliko izmijeni sve što je čovjek u toj oblasti imao do sada, a tu svakako spada i mekteb. Ovdje, sasvim sigurno, niti je potrebno niti je moguće graditi „sistem ranog upozoravanja“ jer je proces u toku i nezaustavljiv je. Mektebi jesu „žilava“ ustanova jer su na ovim prostorima u nekoliko prethodnih stoljeća preživjeli sve dosadašnje ne/civilizacijske lomove, ali se to, sasvim je sigurno, događalo baš zbog pronalaženja načina njihove prilagodbe novim zahtjevima. Istina, ne može se kazati kako je to uvijek bilo dovoljno i kako je iz toga mekteb uvijek izalzio kao ojačana ustanova. Ipak, činjenica da je mekteb kao islamska odgojno-obrazovna na ovim prostorima prisutan gotovo šest stoljeća dovoljno je jak argument njegove snažne ukorijenjenosti u povijest ovog prostora. I pored toga, zahtjevi vremena u kojem živimo i vremena koje slijedi donose pred mekteb donose izazov koji ne može / ne smije biti ignorisan. Taj izazov, u najkraćem, mogao bi se iskazati u sljedećem: biti u ovovremenoj dimenziji /na orginalan način, dakako/, ili (za)ostati po strani. Planetarne promjene u odgojno-obrazovnim sistemima i ustanovama prerasle su u proces koji, izvjesno je, više neće stati baš kao što voda na ovoj planeti nikad ne stoji. Ako bi mekteb (za)ostao po strani, sasvim sigurno bi po prvi put iznevjerio tradiciju svoje žilavosti. To se jednostavno ne može dogoditi jer, ma koliko da se pojavi novih oblika učenja o vjeri, nijedan od tih oblika u organiziranoj zajednici ne može biti alternativa mektebu – ustanovi koja u svojoj osnovi ima nepotrošivi kapacitet u(o)svajanja i sintetiziranja svih tih oblika koji su izvan mekteba samo fragmenti a ne cjelina učenja vjere.

Stanje svijesti o mektebu

Prije ozbiljnih istraživanja u području mektebskog odgojno-obrazovnog rada koje bi dovela do egzaktnih podataka, moguće je donositi uvjetnu (pro)cjenu svijesti o mektebu. Ipak, ni takva (pro)cjena ne mora biti paušalna jer se na osnovu dugogodišnjeg praćenja rada i djelovanja naših mekteba ima znatan uvid u stanje iz ove oblasti. Ovdje nas prvenstveno zanima stanje svijesti dva vrlo bitna faktora koja imaju ključne utjecaje na stanje mekteba: Islamska zajednica (njeni organi: Sabor, Rijaset, muftije, medžlisi) i roditelji.

Procjenu svijesti kod oba pomenuta faktora u ovom osvrtu zasnivat ćemo na bazi elementarnog praćenja mekteba u posljednjih deset godina. U tom periodu od strane Rijaseta pokrenute su i još uvijek se provode neke strateške reformske aktivnosti kao što su: Usvajanje novog Pavilnika o mektebima i mektebskoj nastavi, donošenje novog Nastavnog plana i programa, donešeni Normativi i standardi opremanja mekteba, rad na izdavanju novih udžbenika (od 9 dosada je izdato 7), urađen je nov dnevnik za evidentiranje mektebske nastave, održavanje povremenih stručnih seminari za muallime na regionalnom nivou, organiziranje godišnjih manifestacija finalnog takmičenja, uvođenje nagrađivanja najuspješnijih muallima, uspostavljanje obaveznog podnošenja izvještaja o mektebskoj nastavi od nivoa muallima do nivoa Rijaseta, i drugo. Stanje mektebske nastave svih ovih godina bilo je i u fokusu Sabora Islamske zajednice u BiH koji je svojim zaključcima podržavao aktivnosti Rijaseta i Vjerskoprosvjetne službe u ovom domenu rada.

Na nivou ostalih organa – muftija i medžlisa, te na nivou džemata u navedenom desetogodišnjem periodu takođe su poduzimane značajne aktivnosti od kojih bi se mogle izdvojiti: izgradnja i opremanje mekteba, kontrole izvođenja nastave, lokalni seminari za muallime, orzaniziranje takmičenja i poduzimanje poticajnih mjera kao što su: nagrađivanje, izleti, ekskurzije i slično. Uvidom u statističke vrijednosti uočava se konstantni porast ukupnog broja mekteba kao i konstantan napredak u njihovom opremanju.

Za procjenu svijesti o mektebu kod roditelja koristit ćemo podatke o upisu i polaznosti djece jer polazimo od činjenice da su upravo roditelji ti koji imaju najsnažniji pa i odlučujući utjecaj na djecu u pogledu upisa i redovnog pahađanja mektebske nastave. Garfikon koji slijedi pokazuje rast broja upisanih i broja redovnih polaznika mektebske nastave što bi moglo upućivati na zaključak da i kod roditelja raste svijest o mektebu.

Bez obzira na uzlazni pozitivni trend, ima dovoljno elemenata zbog kojih bi se sadašnje stanje svijesti o mektebu i kod jednog i kod drugog faktora mogla ocijeniti niskom ocjenom. Zašto? Zato što su kapaciteti u oblasti mektebskog odgojno-obrazovnog rada svega iskorišteni u procentu od 35 do 50%: npr. u pogledu opremanja mekteba ili pohađanja mektebske nastave. Osim toga, brojni su gotovo netaknuti elementi čije bi uspješno okončanje ovoj oblasti našeg vjerskog života dalo daleko kvalitetniju dimenziju. Islamski odgojno obrazovni rad kroz mektebe je do te mjere plemenita misija da u postupku poticaja njenog kvaliteta i novog dometa zaslužuje kritički pozitivizam pa će ostatak ovog osvrta na tom tragu i biti usmjeren.

Kako jačati svijest o mektebu

Pošto su u prethodnom dijelu teksta vršene procjene svijesti o mektebu kod dva faktora koji bitno utječu na stanje islamskog odgojno-obrazovnog rada u mektebima, tako će naspram ovih faktora biti usmjereni i prijedlozi poticaja za jačanje svijesti o mektebu.

Islamska zajednica kroz svoje organe, ustanove, službe i odgovarajuća zadužena lica mogli bi mektebu i de jure i de facto priznati status koji on usitinu treba da ima u njenom organiziranom odgojno-obrazovnom sistemu. Mogla bi se stepenasto, na različitim nivoima pokrenuti kvalitetna istraživanja, relevantne analize, stručno praćenje, vrednovanje i stimulisanje doprinosa razvoju i djelovanju ove ustanove. Islamske školske i visokoškolske ustanove mogu više uraditi na namjenskom educiranju i osposobljenju kadra, u teorijskom i praktičnom smislu, jer ne možemo imati kvalitetan mektebski rad ako će, nakon duge pauze u vrijeme školovanja u medresi i na fakultetu, diplomirani imami, hatibi i muallimi po prvi put od svoga završetka mekteba ulaziti u mektebske učionice, bez ijednog stručno praćenog praktično održanog časa. Muallimskom radu u periodu pripravničkog staža može se pristupiti uz mnogo više mentorskog rada, praćenja i pružanja stručne pomoći. Velikom broju aktivnih muallima itekako bi dobro došla temeljita doedukacija iz pedagoško-psihološkog i didaktičko-metodičkog područja. Bilo bi sasvim uputno raditi na uvođenju novih kadrovskih rješenja za mektebe u velikim džematima kroz otvaranje ovih ustanova za profesionalni i honorarni angažman svršenica islamskih fakulteta. Dosljednost i istrajnost u provođenju odluke o poštivanju normativa i standarda u opremanju mekteba kao i disciplinirana primjena odredaba Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi od strane svih onih koji imaju doticaja sa ovom djelatnošću, ustanovljavanje obaveznog i znatnijeg budžetskog planiranja za finansiranje odgojno-obrazovnih i drugih aktivnosti mekteba, i tako dalje – neke su od mjera čije bi provođenje primjetljivije ukazivalo na tendenciju jačanja svijesti o mektebu na nivou našeg kolektiviteta. Nema sumnje, Islamska zajednica ima kapaciteta da aktuelizira ovakve ali i brojne druge opsežnije mjere koje će današnjem mektebu podariti snagu atraktivne ustanove kontinuiranog formiranja islamske ličnosti.

Porodica je i prva i najvažnija odgojno-obrazovna ustanova za djecu. Roditelji su odgajatelji i učitelji svome potomstvu. Bez njihove podrške bilo bi vrlo teško ostvariti iole ozbiljnije rezultate izvanporodičnog islamskog odgoja i obrazovanja kakav je mekteb, na primjer. Zbog toga je od izuzetno važno da roditelji imaju visok nivo svijesti o ovoj odgojno-obrazovnoj ustanovi. Takvu svijest roditelji će imati ako im se prezentiraju uvjerljivi, očiti i poticajni argumenti. Prema tome, nužno je da se od strane muallima i drugih nadležnih faktora usmjeri prema roditeljima širok snop osmišljenih aktivnosti koje će rezultirati buđenjem, razvijanjem i podizanjem nivoa svijesti o važnosti i potencijalima mekteba za izgradnji islamske ličnosti njihovog potomstva.

U sadržaj tog snopa, pored uobičajenih oblika animacije roditelja da upisuju svoju djecu u mekteb kao što su: hutbe, prigodni vazovi i predavanja, treba unositi i nove modele javne prezentacije i afirmacije mekteba. Iskustva brojnih medžlisa pokazala su da inovirani oblici promocije i propagande mekteba daju vrlo dobre rezultate. Posebne tematske tribine, okrugli stolovi, radionice, promotivne akademije, odgovarajuće izložbe i video-prezentacije, prigodni lijepo dizajnirani plakati, osmišljena medijska kampanja i slično – znatno će razbuditi interes mladih rodtelja da se zapitaju i saznaju koliko im mekteb može pomoći u kvalitetnom odgoju njihove djece i tako im olakšaju ispunjavanje njihove roditeljske zadaće i emaneta. Tome svakako treba pridodati i lične kontakte muallima sa svakim roditeljem putem telefona, SMS-om, e-mailom, svečanim pozivom na upis djece u novu mektebsku godinu upućenom na kućnu adresu, kao i podjelom prigodno štampanog promotovnog prospekta.

Ako mekteb u javnoj prezuntaciji bude predstavljen kao ustanova koja ulijeva i opravdava povjerenje, koja zrači pozitivnim izazovima i nudi sadržaje snažne duhovne izgradnje i nadgradnje onda će to moći razbuditi roditeljsku svijest o njemu. A da bi mogao biti tako predstavljen, mekteb uistinu i mora biti takav.

U svakom slučaju, obim, sadržaj i način prezentacije mekteba roditeljima ovisit će o sredini u kojoj mekteb funkcionira, o onome što mekteb zaista ima, štao pruža ili šta može pružiti, o mentalitetu ljudi, o njihovoj socijalnoj, obrazovnoj i ekonomskoj strukturi, kao i o brojnim drugim specifičnim momentima.

Dobro osmišljena i realizirana javna prezentacija mekteba dat će dragocjene rezultate u razbuđivanju svijesti o mektebu. Ona, naravno, nije jedino što bi trebalo na tom polju učiniti jer razbuđenu svijest treba čuvati i snažiti. Kada roditelji odluče svoju djecu upisati u mekteb onda ih treba snažno podržati i pomoći im da s lahkoćom svoju djecu potiču na redovno pohađanje i kvalitetno usvajanje obrazovnog dobra koje će im mekteb darivati. Sa ovim ulazimo u područje nadležnosti i odgovornosti koje ponajprije i ponajviše pripada muallimu. Muallim je taj koji će svojim stručnim kompetencijama, visokim moralnim kvalitetima i svojom posvećenosti pozivu biti roditeljima garant ispravnosti njihove odluke da djecu upišu i šalju u mekteb, ali i snažan argument u njihovoj ustrajnosti da od djece traže redovnost u pohađanju i kvalitet u ovladavanju sadržajima koje im daje mekteb.

S druge strane, muallim će moći odgovoriti ovako visokim zahtjevima muallimskog poziva ako mu se pomogne na način da se mekteb na nivou našeg kolektiviteta počne doživljavati kao temeljna i nezaobilazna islamska odgojno-obrazovna ustanova sa svim onim što to doživljevanje podrazumijeva.

Mekteb je bio i ostat će ogledalo naše svijesti i našeg odnosa naspram vremenski neprevaziđenih islamskih odgojno-obrazovnih ustanova.

(Rad objavljen u Takvimu za 2010 g.; 1431/1432. h.g.)

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Bijeljina

Na vrh