Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca.
(Muslim)


Hutba Reisu-l-uleme na Musali u Kamengradu

Hutba Reisu-l-uleme na Musali u Kamengradu

Po Božijoj objavi i po vjerovjesništvu, ljudi su jedna zajednica. Časni Kur'an to stalno ponavlja, a Poslanik (a.s.) je naglašavao.

U svim obredima islama: namazu, postu ramazana, zekatu i hadžu važna je zajednica, jer u njima zajednički učestvuju svi njeni članovi.

 Zajedništvo koje zastupa naša uzvišena vjera je univerzalno, nije ograničeno na grupu, naciju ili rasu. Nasuprot staroj rimskoj izreci: „Čovjek je čovjeku vuk“ stoji plemenita ideja islama: „Čovjek je čovjeku brat“.

Klanjanjem džume-namaza na Musali sultana Mehmeda Fatiha u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta završena je ovogodišnja kulturno-vjerska manifestacija “Musala 2013”. Manifestaciji su prisustvovale visoke zvanice iz političkog, vjerskog i javnog života Bosne i Hercegovine, Unsko-sanskog kantona, sanske i susjednih općina, te više hiljada vjernika.

Džumu-namaz na Musali imamio je Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Reisu-l-ulema na Musali u Kamengradu, 05. jula 2013. godine, održao je sljedeću hutbu:

hut-reis-mus-sm-07-2013-1

– Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji su Njemu i Njegovom Poslaniku pokorni, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.

U časnom Kur'anu je kazano:

Tako mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, preporučujući istinu jedni drugima i strpljivost preporučujući jedni drugima. (Al-Asr, 1-3)

Tog će dana oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. (Al-Zuhruf, 67)

Braćo i sestre, muslimani i muslimanke!

Na ovome mjestu, po predanju, sultan Fatih je klanjao džumu. Svake godine u ovo vrijeme, mi se toga događaja prisjećamo kao historijske razdjelnice našega predislamskog i islamskog življenja na ovim prostorima, kao trenutka uplovljavanje naše lađe u sigurnu luku i okrilje islama, u jednu veliku i univerzalnu svjetsku civilizaciju. Mi se toga prisjećamo onako kako nam priliči: dovom i ibadetom našem Gospodaru.

Svaka zajednica ima svoje korijene, a naši su na dovištima: ovdje na Musali, na Ravnim Bakijama kod Sarajeva, Milodražu kod Fojnice, Buni kod Mostara, Ajvatovici kod Prusca, Dobrim vodama kod Fojnice, Djevojačkoj pećini kod Kladnja, Karićima kod Vareša i Ratišu kod Sladne.

Tako su naši preci, od istoka prema zapadu, od sjevera prema jugu i kroz srednju Bosnu, u ljetnim danima, saborovali, okupljali se, vijećali i – činili ibadet.

Ova tradicija živi i danas, podsjećajući nas na potrebu narodnog susretanja, jačanja veza i upoznavanja muslimana sa svojom braćom.

Tu našu lijepu narodnu tradiciju, ogrnutu u islamski plašt, ibadetom ćemo održati i, ako Bog da, predati novim generacijama na čuvanje i njegovanje.

Naš plemeniti Poslanik (a.s.) u jednoj svojoj hutbi je kazao ashabima:

Tri su osjećaja s kojima se srce vjernika nikada ne smije zadovoljiti:

iskren odnos prema Allahu,

iskren savjet pretpostavljenima,

nužnost zajedništva.

Ko bude pretpostavio Ahiret dunjaluku, Allah će mu poboljšati stanje na ovom svijetu. Učinit će ga bogatim u srcu, a dunjaluk će mu dolaziti i pored toga što će osjećati odvratnost prema njemu.

A ko bude pretpostavio dunjaluk Ahiretu, Allah će mu pogoršati stanje na ovom svijetu. Učinit će ga gladnih očiju, a od dunjaluka će imati samo ono što mu je propisano da ima. (Bakillani, I'džazu-l-Kur'an, 132)

Ako bolje razmislimo, jedan ljudski život se može svesti u ovih nekoliko okvira, koje je Poslanik omeđio, savjetujući svoje ashabe. Ništa od njihove aktualnosti ni danas se nije izgubilo.

Poslanik je u drugom hadisu kazao: Laž je nespojiva sa vjerovanjem. (Ibn Adi)

Iskren odnos prema svome Stvoritelju, kako savjetuje Poslanik (a.s.), ogleda se u srčanom povjerenju u Allaha (dž.š.), pouzdanju u Njegovu pomoć i zaštitu, u osloncu na Njega u svakoj prilici, u ispunjavanju obaveza koje je On propisao i u praštanju i dobročinstvu prema ljudima.

U Svojoj Knjizi Allah je rekao:

Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spominje, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se učvršćuje i samo se na Gospodara svoga oslanjaju. (Al-Anfal, 2)

Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli. (Alu Imran, 76)

Samo je Allah bog i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju. (Al-Tagabun, 13)

Onome ko se u Allaha uzda On mu je dosta. (Al-Talaq, 3)

Allah voli one koji dobra djela čine. (Alu Imran, 134)

Pouzdanje u Allaha daje srcu mir i čvrstinu u svim životnim prilikama. Čvrstina uvjerenja i iskren odnos prema Stvoritelju otvaraju putove nade. Iz takve vjere izlazi snaga, koja potiče na rad i borbu i koja savladava sumnju i kolebljivost.

Poslanik (a.s.) jednom je rekao: Ja i oni koji su bogobojazni od mog ummeta oslobođeni smo opterećenja. (Ahmed i Taberani)

Braćo i sestre!

Samo cijela zajednica može ponijeti sav teret ovodunjalučkih obaveza, koje nam je Allah stavio u dužnost. Pojedinac, ma ko to bio, nosi samo jedan dio tereta na svojim leđima. Između nas, Allah je podijelio obaveze i zaduženja i očekuje da ih izvršavamo. U Kur'anu je kazao:

Allah zadužuje svakoga samo onoliko koliko može podnijeti; u čovjekovu korist je sve što zaradi, a protiv njega je ono što na se uprti. (Al-Baqarah, 286)

Emanet vođenja naroda Allah je ostavio kao najodgovorniju obavezu na dunjaluku i najteži teret među nama. On nas je obavezao da emanete povjerimo onima koji su ih dostojni, a njih je obavezao na dogovaranje i savjetovanje. Naša podrška uvjetovana je njihovim osluškivanjem savjeta i dogovaranjem o poslovima koji su im povjereni.

Govorim to ovdje na Musali, s jasnom namjerom da našim prvacima naglasim potrebu njihova dogovaranja o važnim pitanjima naših života. Vlast i život kratko traju. Većina ljudi bude prevarena, omađijana prividom moći koja im se ponudi. Samo mudri znaju njihovu gorčinu i kajanje.

Jednom prilikom Poslanik (a.s.) rekao je: Na Kijametskom danu Allah će reći vjerovjesnicima i ulemi: „Vi ste bili pastiri u Mom narodu, pa šta ste uradili sa svojim stadima?“ A vladare i bogataše će upitati: „Vi ste bili haznadari Moga blaga, jeste li darivali sirotinju, hranili siromahe i izdvajali iz imetka Moj hak (zekat), koji sam vam propisao?“

S ovoga mjesta, mi, muslimani ove zemlje, molimo odgovorne ljude u Bosni i Hercegovni da razgovaraju o problemima i da se savjetuju kako ih na najbolji način rješavati. Potreban nam je napredak, a njega nema bez rada i reda u našoj zemlji. Taj red oni treba da uspostave i mi to od njih očekujemo.

Siromaštvo koje živimo na svim stranama i u svim bosanskim zajednicama rezultat je svađa naših prvaka, koje nam izgledaju besmislene i bez ikakve svrhe. Okrenimo se jedni drugima, sarađujmo kao komšije, kao zemljaci koji imaju zajedničke interese. Zar nam nije najveći interes da živimo bolje i uljuđenije?

Jednom je Poslaniku došao čovjek i upitao ga: „Kada će sudnji dan?“ Kad nestane povjerenja, očekuj Sudnji dan!, odgovorio mu je Poslanik. A čovjek opet upita: „A kako će ga nestati?“ Kada stvari i obaveze budu povjerene onome ko ih ne zaslužuje, očekuj Sudnji dan, reče Poslanik, a.s. (Buharija)

Braćo i sestre!

Allah nam je objavio vjeru koja nas uči i obavezuje da život provodimo u znaku predanosti Bogu. Jedinstvena Božija poruka se provlači tokom cijele povijesti: „Mi smo vas od jednog muškarca i jedne žene stvorili“.

Lanac njenih primalaca počinje s prvim vjerovjesnikom Ademom (a.s.), a niz se nastavlja s Nuhom, Ibrahimom, Musaom, Isaom i Muhammedom (a.s.).

Po Božijoj objavi i po vjerovjesništvu, ljudi su jedna zajednica. Časni Kur'an to stalno ponavlja, a Poslanik (a.s.) je naglašavao.

U svim obredima islama: namazu, postu ramazana, zekatu i hadžu važna je zajednica, jer u njima zajednički učestvuju svi njeni članovi.

Zajedništvo koje zastupa naša uzvišena vjera je univerzalno, nije ograničeno na grupu, naciju ili rasu. Nasuprot staroj rimskoj izreci: „Čovjek je čovjeku vuk“ stoji plemenita ideja islama: „Čovjek je čovjeku brat“.

Svako je u svom životnom krugu pastir, odgovoran za svoje stado, kako je govorio Muhammed (a.s.). Ljudi treba da razmisle o posljedicama sijanja mržnje i neprijateljstva. U Kur'anu stoji: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (Al-Anfal, 25)

Braćo i sestre!

Na vratima smo šehri-ramazana. On je izvanredna prilika da, pod okriljem Allahove milosti koje ima u njemu, poradimo na našem zajedništvu i solidarnosti. Valja nam se potruditi, jer nam neće doći sami.

Ovo je godina u kojoj nas čekaju važni ispiti. Jedan od njih je popis stanovništva i početak obnove Aladža džamije u Foči.

Vrijeme je da pokažemo narodnu zrelost i vlastitu odgovornost naspram nacionalnog imena Bošnjak i našeg maternjeg jezika. Svaki narod ima svoje ime na koje se odaziva i ime jezika kojim se sporazumijeva. Naši pređi su sebe nazivali Bošnjacima i svoj jezik imenovali bosanskim jezikom. Tako ćemo i mi postupati.

S ovoga mjesta u Kamengradu, iz ponosne Bosanske krajine, koja je i sama mnogo propatila, pozivam muslimane da podržimo našu braću na Drini. Zajednički obnovimo Aladžu, tu neponovljivu ljepotu arhitekture i simbol iskrene i duboke vjere, koja je stoljećima mamila uzdahe svim prolaznicima svojom ljepotom.

Braćo i sestre, završit ću ovu hutbu riječima plemenitog Poslanika (a.s.): O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.

www.rijaset.ba

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Bijeljina

Na vrh