Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ako čujete kukurijekanje pijetla, onda tražite od Allaha, dž.š., neko dobro, a ako čujete revanje magarca onda se utječite Allahu, dž.š., od šejtana jer ga je magarac tada vidio.
(Prenose ga sastavljači Kutubus-sitte izuzev Ibnu-Madžea.)


INTERVJU MUFTIJE TUZLANSKOG HUSEIN ef. KAVAZOVIĆA

INTERVJU MUFTIJE TUZLANSKOG HUSEIN ef. KAVAZOVIĆA

U prostorijama MUP-a TK istražitelji bijeljinske policije prije tri dana saslušali su Muftiju tuzlanskog Husein ef. Kavazovića. Kako mu je službeno rečeno, njegovo ime dovodi se u vezu s navodnim ratnim zločinima u selu Miladići kod Koraja, počinjenim u junu 1992. Godine.
Tim povodom, muftija Kavazović za „Dnevni avaz” otvoreno govori o ovim optužbama, ali i o privođenju imama iz Bratunca, o akciji policije u Maoči, o medijskim i drugim napadima kojima je izložena Islamska zajednica u BiH, ali i o političkom stanju u zemlji, siromaštvu u kojem žive narodi BiH, dosadašnjem učinku vlasti te izborima koji su na pragu.

MAOČA I BRATUNAC
-Kada je u pitanju moj slučaj, kako su mi predočili istražitelji, pozvan sam, kažu, kao građanin. U nekom slučaju „Miladići”. Riječ je o mjestu koje se nalazi negdje između Koraja i Lopara, za koje nikada prije nisam čuo, niti sam tamo ikad bio. Nakon onoga što sam čuo od tih ljudi, osjećam zadah nekakve političke presije u svemu. Prošle godine na sličan način uznemiravan je muftija banjalučki. Mislim da je cilj okačiti zvono službenicima islamske zajednice. Znamo kakvi su udari na reis-efendiju, a sada su, bojim se, došli na red muftije, imami, itd. No, život u društvima kakvo je naše daleko je od mirnog života, to je permanentna borba za slobodu i mi u IZ toga smo svjesn.
Zbog čega Vam se čini da je Vaše isljeđivanje posljedica političke presije?
-Ja nisam paranoičan čovjek, niti čovjek konstrukcija, prvobitno zakazivanje saslušanja u vrijeme džume, način na koji je tekao razgovor, prethodno protivljenje da mi se ustupi zapisnik sa saslušanja, što u zakonu nema uporište, neodoljivo podsjeća na nešto što ima političku, a ne pravnu pozadinu. Iz kojeg miljea to dolazi, da li iz srpskog, ili možda čak iz bošnjačkog, ja ne mogu sada uprijeti prstom. Mislim da je veoma važno da se ljude u IZ dovede u situaciju da zašute. Cilj je da oni šute, da ne ukazju na probleme u kojima se nalazi narod. Zato, mora neko da vas prepadne, da vas pokuša obrukati i da se vi opredijelite za šutnju. Možda se to i dogodi nekome ko je za nešto kriv. Mene, lično, teško da će neko prepasti. No, ja imam drugi strah, a to je da ovo društvo polako ulazi u prostor nesloboda.
O kojim neslobodama govorite, imate li dokaze za to?
-Imam bezbroj dokaza. Stvara se jedna strašna nesigurnost kod naroda. Niste slobodni ni u kući, ni u džamiji, ni u školi, ni na pijaci, jer ne znate kada će vas neki nepoznat čovjek uhvatiti za ruku i reći da ste krivi, da ste nekoga ubili, dali mu drogu….
Mi nemamo pravo da pristajemo na šutnju o tim stvarima. Naš poziv, naša misija je da govorimo istinu, da narodu otvaramo oči. U tom svjetlu gledam i na sve ove akcije, od Gornje Maoče, Brčkog, do bratunca od prije neki dan. Kada čovjek zna da je prav, naravno da se nema čega bojati, ali u kojem to društvu koje bajagi stremi demokratskim procesima, danas neko može izvući iz postelje čovjeka, staviti ga pred TV kamere i reći mu da je terorista, silovatelj, narkoman i šta sve ne, prije nego što se to stvarno dokaže? Svjedoci smo da može u BiH.
Govorite o slučaju hapšenja imama u Bratuncu? Bili ste tamo dan nakon što se hapšenje dogodilo, razgovarali i s imamom i s drugim ljudima? Znate li šta je istina?
-Prije svega, gnušam se činjenici da je neko mogao zloupotrijebiti maloljetnu, ni od koga zaštićenu djevojčicu, kako se to dogodilo ovoj djevojčici iz Bratunca. Svako ko ima imalo morala u sebi, takve događaje treba javno osuditi i činiti sve da njihovi akteri zasluženo budu kažnjeni, bez obzira na to o kome se radilo… Ali, isto tako, onaj ko je nevine ljude etiketirao na ovakav način, mora biti javno osuđen i zakonski također sankcionisati. Bio sam u Bratuncu, razgovarao sa predsjednikom Medžlisa, glavnim imamom i privedenim Mirsad ef. Huseinovićem. Uzeli smo njihove izjave i dokumentirali ih radi vođenja naše interne istrage, kako to nalažu akti Islamske zajednice.

Kakva su Vaša saznanja? Zbog čega je priveden imam Huseinović?
-Imali smo do sada poziva imamima za davanje iskaza i saslušanja i u RS i u Federaciji, ali nikada nismo imali slučajeve hapšenja na način na koji je to urađeno u Bratuncu. Mislim da je ovo predstava slična predstavi koja je odigrana u Gornjoj Maoči i da se radilo o čistom spektaklu, ali…
Bez obzira na sve, smatram da državni organi moraju istraživati sve zloupotrebe koje se događaju, bilo da se radi o ljudima ili imovini.
Ono što se imamu stavlja na teret zaista je krupna stvar: povezuju ga s prostitucijom, uzimanjem droge, pijenjem alkohola, itd. Takvih slučajeva nikada nismo imali. Niko nam od ljudi s kojima smo u Bratuncu razgovarali nije ni u primisli mogao to potvrditi. Zaista je krupna optužba da imam uzima kokain. No, čekamo zvanično očitovanje istražnih organa. Obećavam da nećemo sjediti skrštenih ruku bilo da se ovo pokaže tačnim ili lažnim optužbama.
A šta je sa slučajem u Gornjoj Maoči? Tamo su ljudi, također, hapšeni pod najtežim optužbama, odnosno dovođeni su u vezu s terorizmom, podrivanjem ustavnog poretka. Svi su odjednom zašutjeli o tome.
-Kažem, opet, neka državni organi rade svoj posao. Ali, državni organi, mislim tu i na pravosuđe i na policiju, jesu dio ove države za koju je proliveno toliko nevine krvi. Zar i ta akcija ne govori u prilog stvaranju straha kod naroda? Treba li ovoj zemlji država koje će se vlastiti narod plašiti? Ja ne želim da se ovaj narod plaši policije i sudova, već želim da im vjeruje. A kako da vjerujem ako vas na pravdi Boga hapsi i sramoti pred javnošću, a onda se pokaže da ste bili nevini, da je sve izmišljeno i konstruisano od tamo nekih „informatora”?
Šta je u tome vrijedno poštovanja i povjerenja?

POLITIKA JE ŽIVOT
Mogli biste biti optuženi da se kao muftija miješate u rad državnih institucija, a posebno, sačuvaj Bože, pravosuđa?
-Neka me optuže da se miješam u poslove države, da se miješam u politiku, ali ta politika određuje život moje porodice i porodice svakog našeg građanina, svakog onog mog džematlije koji dolazi u džamiju. Neka mi govore šta god hoće, neka me ponovo pozivaju na saslušanje, ali ja ne mogu poreći jednu strašnu istinu, da mi iz dana u dan sve više strahujemo, imamo sve manje slobode, sve gore živimo. Drugi idu naprijed, idu u integracije, svojoj djeci otvaraju svijetske puteve, a nas plaše policijskim sirenama i helikopterima. I uz to, ne da stojimo u mjestu, već idemo nazad.
Ko je za to kriv: stranci koji su godinama imali utjecaj na vlast koju smo, opet, mi izabrali, a čiji su dio policija i pravosuđe? Vlast često optužuje IZ da se ona petlja u politiku, pa da i to doprinosi stanju nekog haosa da se ne zna ko šta radi.
-Svi smo krivi po malo. Ali, najviše su krivi oni koji u svojim rukama imaju mehanizme vlasti. Ja znam da Islamska zajednica može biti svjedok za određene političke opcije u BiH i protiv njih, u smislu da ukazuje na rezultate njihovog rada. Posebno to nije dobro u izbornoj godini. No, mi kao građani, ali prije svega kao ljudi koji smo svaki dan u džematu s našim narodom, imamo pravo da pričamo u kakvim okolnostima žive te naše džematlije. To je naše pravo da budemo slobodni ljudi. Niti meni niti Islamskoj zajednici slobodu nije donijela nijedna politička opcija, nijedan pojedinac u njoj, kako to neki političari danas propagiraju.

GUŠENJE SLOBODE
Ali, i Vi i ja birali smo tu vlast. Može li išta dobiti prolaznu ocjenu?
-Njihovi su rezultati, kako vidite, očajni. Toj riječi ništa ne treba dodati. Rezultati, ustvari, i ne postoje. U svemu tome trpi narod kojem se svako malo pogled želi usmjeriti na kojekakve velike policijske akcije i slične cirkusijade. Mi u posljednje četiri godine ne vidimo ni jedan veliki projekat za koji bi se mogli reći: Ovo je dobro i od ovoga je narodu bilo bolje. Toga nema. Na vratima narodnih kuhinja je sve više gladnih. Samo u Tuzli ih je tri hiljade svakog dana. Ne zaboravite, neimaština nema nacionalni predznak – gladni su svi. Ne kažem da nema ljudi koji i naprave neki rezultat, koji istinski žele uraditi nešto dobro, ali i taj rezultat postaje negativan kada se utopi u krajni učinak.
Vlast preko stomaka naroda pokušava upravljati političkom scenom. Donosili su zakone koji su morali pasti. Mislili su da se tako može upravljati državom, odnosno narodom. On je spreman da trpi ako mu se iskreno kaže da nema drugog izlaza. Pokazalo se to, kako vidite, i na slučaju najčasnijeg djela ovog naroda – boraca. Ali, neka niko ne misli da narod ne prepoznaje manipulatore. Ne zaboravite, narod to prepoznaje i upamtite da će manipulatori biti kažnjeni. Oni koji su vladali i za to dobivali visoke plaće iz budžeta ove zemlje, znači novac svih nas, moraju položiti račune, odnosno kazati zašto su primali plaće. Ne vidim ni jednog niti poslanika, niti ministra, niti partijskog oratora da nema stan, dobro auto, da mu je uži dio familije bez posla…
Ne govorite li jezikom političkog protivnika vlasti? Malo neobično za jednog muftiju da ovako javno iznosi kritike na račun vlasti.
-Događanja od prije nekoliko godina i sve češći napadi na službenike Islamske zajednice nam su jasni išareti da bi imami, muftije i reis trebali ponoovo govoriti samo o ljepotama dženeta i kazni džehenemske vatre, o imanskim i islamskim šartiovima, tumačiti hadise, i to po mogućnosti u okviru džamijskih zidova. To se neće dogoditi. Ja nisam političar i svejedno mi je koja će politička opcija biti na vlasti, ali mi uopće nije svejedno hoće li ta vlast gušiti slobode ovog naroda, hoće li moji sunarodnjaci hodati gladni i povijene kičme, hoće li nam djeca zbog neprspektivnosti, nemogućnosti da se obrazuju, da negdje rade, odlaziti u svijet droge i alkohola… E, to mi nije svejedno i ja o tome govorim. Naš narod živi u nametnutom strahu da može biti gore nego što jeste. I znaju to oni koji vode državu, svjesni su tog straha kod naroda i za to se ovako ponašaju…

Kao neko ko spada među posebno poštovane duhovne autoritete, šta možete poručiti ovom narodu, kako da se nosi s tegobama u kojima objektivno jeste, ali koje mora prebroditi?
-Ne sumnjam ja da će se naš narod moći iznijeti sa stanjem u kojem se nalazi. Nažalost, osim medija, ma koliko ih neko omalovažavao, niko ne analizira ovo stanje. Svjestan sam da je ova situacija donekle projicirana mimo naše volje i mimo odluka vlasti. Možda je to na neki način cijena koju trebamo platiti u vremenu tranzicije. Ali, mi smo na izborima glasali za one koji su nam obećali da će promijeniti to stanje, da su sposobni, da znaju, da su pošteni…
Zato pozivam naš narod da na predstojećim izborima ne glasa, NEGO DA BIRA. Da otvori oči kada bude birao. Ova zemlja zaslužuje da preživi i da bude dobra zemlja za sve svoje narode.

IZBORI SU POLAGANJE RAČUNA PRED NARODOM
-Oni koji u posljednjih 15 godina nisu ostvarili nikakav rezultat, moje povjerenje više neće imati. Neće sigurno. Molim narod da se oslobodi straha koji mu je nametnut i neka slobodno kaže: Neću tebe jer si me prevario. Pa, samo je u našoj zemlji dozvoljeno da neko ko ne radi posao koji je bio dužan uraditi može primiti plaću. To nema nigdje u svijetu. Ja izbore doživljavam kao polaganje računa za ono što je bilo predhodne četiri godine.

ZATOČENICI USTAŠKIH I ČETNIČKIH LOGORA
-Poznato je da smo i ja i najbliži članovi moje porodice bili zatočenici ustaških i četničkih logora. Nikada ni jedan predstavnik državnih institucija nije zakucao na moja vrata da dam zvaničnu izjavu o tome u kojem sam to logoru bio i koliko sam vremena tamo proveo, ko me mučio, koje ljude sam tamo vidio. Kako meni tako i mom bratu i njegovoj porodici. A u logoru sam bio muftija. Je li to aršin po kojem funkcionišu institucije države kojima bismo trebali vjerovati?

NEKA SE NIKO NE USUĐUJE OVAJ NAROD GURATI U RADIKALIZAM
-Neka niko policijskim akcijama i sudskim pozivima ne pokušava radikalizirati stanje u narodu. Jest da su posljedice rata trajne i bolne, ali ovaj narod želi ostatak života provesti u miru, da n jegova djeca hodaju po svijetu, stječu znanje, a ne da se svađaju s bilo kim. I neka se niko ne usuđuje jeftinom propagandom ovaj narod gurati u radikalizam. Ja, kao muftija, javno ću upirati prstom u svaku pojavu, u svakog čovjeka u kojima prepoznam namjeru manipulacije te vrste.

BOJIM SE DA SREBRENICA NE POSTANE PLIJEN SVOJIH DŽELATA
-Ne vidim da se stvari u Srebrenici mijenjaju nabolje. Iz iskustva znam da će, kako se primiču izbori, opet kolone političara krenuti prema ovom gradu. Volio bih da je tako tokom cijele godine. Imam osjećaj da se prava živih Srebreničana, prvenstveno onih koji žive u ovoj općini, polako stavljaju pod noge. Strah me da su neki dokazani prijatelji ovog grada, prijatelji, prije svega što je to grad mučenika, smutnjama i podmetanjima otjerani od Srebrenice. Ko to radi? Počinjem sumnjati u ono što bi se moglo desiti u Srebrenici, a to je da tapiju nad životom Srebrenice u budućnosti dobiju njeni dželati. Mislim da mnogi toga nisu svjesni i da u vlastitoj sebičnosti kojom žele Srebrenicu gurnuti u svoj politički torbak, čine nepopravljiv grijeh prema žrtvama. I mrtvim i živim.

„Dnevni avaz” 20. Mart 2010.g.

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Bijeljina

Na vrh