Vesatijja – srednji islamski put – Jusuf el-Karadavi i Vehba ez-Zuhajli

Ovo je prva od dviju knjiga serijala „Ummet srednjeg puta“, koje je izdao El-Kalem u saradnji s Centrom za dijalog „Vesatijja“ iz Sarajeva i u kojem će se naći još mnogo radova savremenih muslimanskih autora koji su se pozabavili ovim aktuelnim pitanjem. „Nema sumnje“, stoji u predgovoru knjige, „da je jedno od najtežih savremenih pitanja našeg ummeta, čije je rješavanje prioritetan zadatak, pitanje davanja vjerskog, idejnog, znanstvenog, spoznajnog i praktiučnog okvira islamskog srednjeg puta… Idejna posrnulost koja se ogleda u pretjerivanju i lutanju s jedne strane i u pljački i javašluku s druge strane nalaže nam da zastanemo kako bismo otklonili nedostatke u shvatanjima i iskrivljene stavove.

“Knjiga Vesatija – srednji islamski put, koja se sastoji od dvaju radova dvojice eminentnih islamskih učenjaka, na jedan pregledan i svakom razumljiv način, pojašnjava „srednjost“ islama i njegovih učenja, muslimanima i nemuslimanima, i može značajno doprinijeti razbijanju pogrešnih percepcija i ublažavanju neumjerenosti kod tretiranja islama – općenito i u pojedinostima.

RAZUMIJEVANJE POJMA SREDNJI PUT

 Prošlo je već dugo vremena kako sam u knjizi koju sam napisao (El-Hasaisul-amma lil-islam – Opće karakteristike islama) nastojao objasniti šta podrazumijeva srednji put, koja su njegova obilježja i u čemu se on ogleda. To sam radio stoga jer srednji put predstavlja jednu od najznačajnijih odlika islama. Taj put se zove i put “ravnoteže” ili “sklada”, i predstavlja sredinu, ili ravnomjernost između dvije suprotne ili suprotstavljene strane; na način da nijedna strana nema mogućnosti da djeluje sama i eliminira drugu stranu, i na način da nijedna strana ne uzima za sebe više nego što joj pripada, da ne ugnjetava drugu stranu i ne nanosi joj zlo.

Kao ilustraciju strana koje stoje jedna naspram druge, ili su suprotstavljene možemo navesti primjere: Božanskog i ljudskog, duhovnog i materijalnog, ahiretskog i dunjalučkog, objave i razuma, prošlog i budućeg, individualnog i kolektivnog, realizma i idealizma, nepromjenljivosti i promjenljivosti itd.

Značenje “ravnoteže” između njih podrazumijeva da se jednoj i drugoj strani da prostor i “pravedno” pravo, ili pravo u “pravednoj mjeri”, ni manje ni više nego što im pripada, bez pretjerivanja ili zakidanja i bez prelaženja mjere i nanošenja štete, kako na to ukazuje Allahova Knjiga riječima: “A nebo je digao. I postavio je mjeru – da ne prelazite granice u mjeri – i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte!”[1] Srednji put je put koji uspostavlja pravednu mjeru, bez pretjerivanja i nanošenja štete.

 

• Nemoć čovjeka da uspostavi uravnotežen sistem

 

Pravedna ravnoteža je nešto mnogo veće od onoga što je čovjek sa svojim ograničenim razumom i sa svojim nedovoljnim znanjem sposoban da uspostavi, a da ne govorimo o utjecaju čovjekovih ličnih, porodičnih, partijskih, regionalnih i rasnih sklonosti na njega, bio ih on svjestan ili ne.

Stoga ne postoji nijedan pravac ili sistem koji su uspostavili ljudi – pojedinac ili grupa – a da u njemu nema pretjerivanja ili nedorečenosti / nedostataka, kako to potvrđuje izučavanje sadašnjosti i historije.

Onaj koji je u mogućnosti da svemu što postoji da – materijalno ili duhovno – pravo koje mu pripada po mjeri jeste Allah, Koji je sve stvorio i svemu mjeru odredio, Koji o svemu ima apsolutno znanje, zna koliko je čega i sve obuhvata Svojom milošću i znanjem. Stoga nije čudno što tu preciznu ravnotežu nalazimo u Allahovim stvorenjima i u svakom Njegovom određenju, jer je On taj koji stvara i određuje. Ravnoteža se ogleda u uputi i istinskoj vjeri koju Allah određuje i propisuje, tj. u sistemu islama i njegovom putu za život, kao što se ogleda u kosmosu koji je savršeno kreirala Allahova ruka / moć.

 

• Fenomen ravnoteže u cjelokupnom kosmosu

 

Kada posmatramo svijet oko sebe, nalazimo noć i dan, tamu i svjetlo, toplotu i hladnoću, more i kopno i razne plinove i sve je to dato s određenom mjerom, uravnoteženo i proračunato, na način da ništa ne tiranizira ono što stoji naspram njega i ne izlazi iz određene mu mjere.

Isto je i sa suncem i mjesecom, zvijezdama i sazviježđima u prostranom Allahovom kosmosu… Sve plovi svojom putanjom i kruži u kosmosu ne sudarajući se s drugim i ne izlazeći iz svoga kruga. Uzvišeni Allah govori istinu kada kaže: “Mi sve s mjerom stvaramo.”[2]“…Ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak”[3] “Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.”[4]

Islam traži od islamskog ummeta da izražava ovaj fenomen kosmičke ravnoteže u svom životu, idejama i ponašanjima i da po tome bude karakterističan u odnosu na druge ummete. Na tu značajnu karakteristiku ukazuju riječi Uzvišenog Allaha u kojima se obraća ummetu islama: “I tako smo vas učinili zajednicom sredine da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok…”[5]

Srednji put islamskog ummeta izvodi se iz toga što je metod i sistem islama postavljen s mjerom i što on predstavlja put sklada za ummet sredine, put pravednosti i ravnoteže u kojem nema pretjerivanja ni nedostataka, nema prekomjernosti ni nepotpunosti.

 

• Koje su odlike srednjeg puta i kakve su koristi od njega?

 

Allah je Svojom mudrošću odabrao da srednji put bude prepoznatljivo obilježje ovoga ummeta, koji je zadnji ummet, i ovog poslanstva, kojim je završio Božija poslanja ljudima i s

kojim je poslao pečata Svojih vjerovjesnika, poslanika svim ljudima i milost svjetovima.

 

• Srednji put najviše priliči vječnoj objavi

 

Moguće je da u objavi poslanoj za određeni vremenski period i okvir ekstremizam po nekom pitanju izazove kontraekstremizam. Naprimjer kada se pretjeranom pozivanju u realizam suprotstavi pretjerano pozivanje u idealizam, ili da pretjerana sklonost ka materijalizmu, izazove pretjerano pozivanje u duhovnost, kakav je bio slučaj s kršćanstvom i njegovim odnosom naspram materijalističkog realizma koji je bio prisutan kod Jevreja i Rimljana. Kada jedna vremenski ograničena misija odigra svoju ulogu i spriječi ekstremizam, makar dovođenjem do pretjerivanja na drugoj strani, mora doći do povratka u ravnotežu i na pravi put kako bi oba tasa vage bila izjednačena. Upravo tome poziva misija islama kao

svjetska misija namijenjena svim vremenima koja dolaze.

Srednji put ima i svojih drugih osobina koje karakteriziraju put islama i ummet islama i čine ga dostojnim da bude vodeći i trajan.

 

a)      Srednji put podrazumijeva pravednost

 

Među značenja pojma srednji put, kojim citirani ajet opisuje ovaj ummet i pozicionira ga u odnosu na cjelokupno čovječanstvo ubraja se i pravednost, koja je neophodna da bi bilo prihvaćeno svjedočenje svjedoka. Ako svjedok nema te osobine, njegovo svjedočenje se odbija i ne prihvata. S druge strane, pravedno svjedočenje i pravedno suđenje prihvataju svi ljudi.

Pojašnjenje spomenuto u ajetu da sredina znači pravednost potvrđeno je od Poslanika, s.a.v.s. Imam Ahmed i El-Buhari prenose od Ebu Seida el-Hudrija da je Poslanik, s.a.v.s., pojasnio da u ovom ajetu sredina znači pravednost.[6] Pravednost, sredina i ravnoteža imaju bliska značenja. Pravednost u biti znači posredovanje između dvije, ili više strana koje se spore bez naginjanja jednoj od njih, ili svrstavanja na jednu stranu, ili neku od strana. Drugim rječima, to je vaganje između tih strana na način da se svakoj strani da ono što joj pripada bez zakidanja ili činjenja nepravde ili pokazivanja pristrasnosti. Stoga arapski pjesnik Zuhejr u svom hvalospjevu u kojem opisuje pravednost i nepristrasnost kaže:

 

“Oni su sredina s čijom su presudom zadovoljna stvorenja kada poklopi jedna od teških noći.”

 

Tumačeći riječi Uzvišenog iz Kur’ana: “Ponajbolji između njih reče: ‘Nisam li vam govorio da je trebalo Allaha veličati!’”[7] učenjaci kažu da ovo ponajbolji znači najpravedniji. Ovo mišljenje potvrđuje i imam Er-Razi, koji u svom tefsiru kaže: “Najpravedniji dio nečega je njegova sredina, jer je ona u odnosu na druge dijelove u ravnoteži i skladu.”[8]

Tumač Kur’ana (mufessir) Ebu es-Suud kaže da je sredina u osnovi ime za nešto u čemu strane imaju podjednak status kao i centar kruga, a zatim je to značenje preneseno na pohvalne čovjekove osobine, koje stoje naspram pokuđenih osobina koje nastaju pretjerivanjem.[9]

To znači da sredina označava pravednost i sklad, ili drugim riječima znači proporcionalnost i ravnotežu bez pokazivanja sklonosti ka pretjerivanju ili uskraćivanju.

 

b)      Srednji put podrazumijeva ispravnost

 

Srednji put podrazumijeva također i ispravnost puta i klonjenje od bilo kakvih naginjanja i skretanja. Ispravan put je po Kur’anu (Es-Siratul-mustekim – Pravi put), ili, kako jedan od tumača Kur’ana kaže: ravan put usred puteva koji svjesno vode u strane. Ako postavimo mnogo linija između dvije tačke koje stoje jedna naspram druge, samo je prava linija ona koja se nalazi u sredini i koja je okružena linijama koje skreću. Kako je ta linija u sredini između puteva koji vuku u stranu, tako i ummet upućen na pravi put predstavlja sredinu između drugih ummeta koji slijede iskrivljene puteve.[10]

Stoga islam uči muslimana da moli Allaha da ga uputi na Pravi put svaki dan ne manje od sedamnaest puta, koliko ima rekata u pet obaveznih namaza tokom dana i noći, i to kroz učenje Fatihe. Musliman svaki put moli svoga Gospodara: “Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!”[11]

Ova odlika (ukazivanje na srednji put) svojstvena je jedino islamu, i nijednom drugom ummetu. Od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi da je rekao da se kur’anske riječi “a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali” odnose na jevreje, a da se riječi “niti onih koji su zalutali” odnose na kršćane.[12] To znači da i jevreji i kršćani zastupaju pretjerivanja i nedostatnosti u mnogim pitanjima. Tako su jevreji ubijali poslanike, dok su ih kršćani uzimali za boga, jevreji su pretjerali sa zabranama, dok su kršćani pretjerali s dopuštenim stvarima do te mjere da su govorili: Sve što je dobro pripada dobrima. Jevreji su pretjerali u težnji ka materijalnom, dok su kršćani pretjerali u uskraćivanju materijalnog.

Islam upozorava muslimana da ne ode u krajnost ni jedne od dvije strane, nego da se drži srednjeg puta, ili Pravoga puta, kojim idu svi oni kojima ja Allah zadovoljan i kojima je ukazao Svoju blagodat: poslanici, iskreni vjernici, šehidi i čestiti.

c)      Srednji put podrazumijeva humanost

 

Srednji put je, također, i put dobrote, vid dobročinstva i osebujnosti kada su u pitanju materijalne i duhovne stvari. Kada su u pitanju materijalne stvari, zapažamo da su najbolja zrna ona u sredini, da je vođa okružen svojim sljedbenicima, a da je, kada su u pitanju duhovne stvari, sredina uvijek bolja od krajnosti.

Stoga u arapskim mudrim izrekama stoji: “Najbolja je sredina stvari”, a Aristotel je rekao: “Dobrota je sredina između dvije prostote.” Ibn Kesir tumačeći riječi Uzvišenog Allaha: “ummet sredine” (ummeten vesetan) kaže da sredina ovdje znači najbolji i najkvalitetniji dio, kao što se u arapskom jeziku kaže: “Kurejšije predstavljaju središnji dio Arapa po porijeklu i mjestu boravka”, u značenju njihov najbolji dio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio sredina u svom narodu, to jest najčasniji među njima po porijeklu. Od riječi sredina (vesetan) dolazi i sintagma središnji namaz (es-salatul-vusta), koji se smatra najvrednijim namazom.[13]

 

d)      Srednji put podrazumijeva sigurnost

 

Sredina predstavlja područje sigurnosti i nije izložena opasnostima. Krajevi su, obično, izloženi opasnostima i urušavanju, dok je sredina zaštićena i osigurana. U tom smislu arapski pjesnik kaže:

 

Bila je ona zaštićena sredina,

ali su je događaji opkolili

tako da je sada negdje na kraju.

 

Tako isto biva i sa sistemom sredine, putem sredine i ummetom sredine.

 

e)      Srednji put podrazumijeva moć

 

Sredina predstavlja ishodište snage. Zar ne vidiš da je mladost doba i period u životu čovjeka kada je on najsnažniji, a mladost se nalazi između dva perioda u kojima je čovjek slab; perioda djetinjstva i perioda starosti. Zar ne vidiš da sunce u sredini dana jače sija, nego na početku i na kraju dana?!

 

f)       Srednji put predstavlja osovinu jedinstva

 

Sredina predstavlja centar jedinstva i tačku susretanja. Dok strana može biti više, ponekada veoma mnogo, centar je jedan i strane se mogu sresti u njemu, jer on predstavlja središte. Ovo podjednako važi kada se radi o materiji, ideji ili kulturi.

U centru kruga mogu se sresti sve tačke koje dolaze s krajeva. Oko ideje koja predstavlja sredinu mogu se naći sve ekstremne ideje, stoga što ideja koja predstavlja sredinu

odražava ravnotežu i umjerenost. Idejno razmimoilaženje uvijek će se pojaviti tamo gdje postoji ekstremizam, a njegova oštrina i intenzitet ovisit će o tome do koje mjere ide taj ekstremizam. Sredina i umjerenost predstavljaju put idejnog jedinstva, njegov centar i ishodište. Stoga ekstremni pravci i ideje izazivaju u jednom ummetu više razmimoilaženja nego što ga, obično, izazivaju umjereni pravci.

Zbog ovih vrlina i koristi srednjeg puta koje smo naveli islam ide za tim da srednji put bude jedna od njegovih općih odlika, koja će se jasno ogledati u svim njegovim segmentima.

 

Odlomak iz knjige: VESATIJJA – srednji islamski put (str. 15 – 23)

Autor: Prof. dr. Jusuf el-Karadavi

Naslov izvornika: Obilježja islamskog srednjeg puta (Kelimat fil-vesatijja el-islamijja ve me'alimiha)

S arapskog preveo: Ahmed Halilović