ODLIKE BOŽIJEG POSLANIKA MUHAMMEDA A.S.
„Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete ne muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glavu okrenu, ti reci:” Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!” (At-Tawba, 128 , 129)
„A tebe smo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Anbiya, 107.)
Muhammed! Mir i blagoslov Božiji neka su na njega! Ovo časno ime izgovaraju usne nebrojenih miliona ljudi. Već četrnaest stoljeća milioni srca zatrepere od emocija kada se ono spomene. Mnogo drugih miliona ljudi će još dugo, dugo koliko i samo vrijeme, izgovarati ga i biti duboko dirnuti kada se ono spomene. Svaki dan, čim crni konac postane prepoznatljiv od bijelog, mujezin će pozvati ljude na namaz. Pozvat će ih da se Allahu klanjaju i donose blagoslov na Njegovog Poslanika, što im je korisnije od spavanja. Hiljade i milioni ljudi će nesumnjivo odgovoriti mujezinovom pozivu žureći da svojim molitvama odaju priznanje božanskoj milosti i blagodarnosti, koju mu tako jasno demonstrira osvit svakog novog dana. U vrelo podne mujezin će opet pozvati na podnevni namaz, zatim ikindiju, akšam i jaciju. Prilikom svakog od ovih namaza muslimani se sjećaju Muhammeda a.s., Božijeg sluge i Njegovog poslanika, s pobožnošću i poštovanjem. Čak i između ovih namaza muslimani nikada neće čuti Muhammedovo a.s. ime a da neće požuriti da se zahvale Bogu i pohvale Njegovog izabranika. Tako su činili, i tako će činiti dok Bog ne daruje pobjedu Svojoj istinskoj vjeri i upotpuni Svoju blagodat prema svim ljudima.
On je Ebul-Kasim Muhammed sallallahu alejhi we sellem, sin Abdullahov, unuk Abdulmutallibov, a praunuk Hašimov. Njegovo rodoslovlje se veže za Ismaila sina Ibrahima a.s.
Majka mu je Amina, kći Vehbova, a praunuka Zuhretova. Otac Zuhreta je Hakim koji je spomenut u rodoslovlju Allahova Poslanika. Prema tome, Allahov poslanik i po ocu i po majci pripada najuglednijem arapskom plemenu Kurejš, koje je od davnina upravljalo Ka'bom.
Kada Mugire bin Šu'be kazuje o poslaniku s.a.v.s. Kisrinom izaslaniku veli: „Zaista je Allah poslao poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegovu javu i tajne, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje,” a zatim je spomenuo hadis:” Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka, a nije me ništa pogodilo od paganskog zinaluka.”
Kako je rodoslovlje i porijeklo našeg poslanika jasno i poput suze bistro, isto tako znamo i njegove vrline.
Bio je duhovno najsavršeniji čovjek. Lijepe čudi, pametan. Volio je sirotinju, a milostivo i blago bi postupao sa svijetom.
Naljutio bi se samo u slučajevima krešenja Allahovih propisa, a nikada radi ličnih stvari. Nije se svetio, već bi praštao i pomilovao.
U borbi nikada nije uzmakao, a h. Alija kaže:” kad bi se borba povela mi bi smo se za Poslanika zaklanjali. Niko od njega nije neprijetelju bio bliži.”
U darežljivosti nije mu bilo premca. Nikada, nikome nije uskratio ono što bi od njega bilo zatraženo. Najdarežljiviji je bio u mjesecu Ramazanu, kako ashabi prenose, bio je darežljiviji od povjetarca koji obilnu kišu nosi.
Svoje ashabe je poštovao, nikada nisu vidjeli da je među njima nogu pružio. Pazio je na svoju vanjštinu i izgled. Nerijetko bi se za svoje drugove raspitivao, te ako je neko od njih bolestan, obišao bi ga, ako je na putu dovom bi ga se sjećao, a ako bi na ahiret preselio dženazu bi mu klanjao.
Nikada nije besposlice govorio, dugo bi šutio a šutnja mu je ispunjavala promišljanje. Ponekad bi se i našalio, ali bi i u šali uvjek istinu govorio.
Hranu nikada nije kudio, ako bi mu se svidjela jeo bi je, a ako ne, ostavio bi je.
Kad su upitali h.Aišu:”Kakvog ahlaka je bio Allahov Poslanik?” ona je kratko odgovorila:” njegov ahlak je bio Kur'an.” Potvrda tome je čitav život našeg Poslanika, pa i pred samu smrt nam poručuje:”Među vama ostavljam nešto; ako ga se budete pridržavali nikada nećete zalutati – Allahovu Knjigu i moj sunnet.”
Upravo je Allahova Knjiga i sunnet, praksa našeg Poslanika razlogom pa danas muslimani imaju i žive živu vjeru, koja prožima sve segmente našega života, od rođenja do smrti. Ne bez razloga Karl R. Popper primjećuje da je od 19. stoljeća pa do danas, jedino Islam živa vjera. Vjera po kojoj milioni muslamana žive i ponašaju se, dok su druge objavljene religije za njega mrtve ili su se svele na formalizam, folklor…
Otuda i sve prisutniji starh od Islama i muslimana koji ni krivi ni dužni nastoje živjeti u skladu islamskih propisa i očuvati ono čime ih Allah dž.š. i Njegov poslanik duži.
Nezaobilazna je poruka h. Omera, koji prilikom preuzimanja ključeva oslobođenog Kudsa kazuje: „Mi smo narod koji je Allah uzdigao Islamom. Kada god smo tražili veličinu mimo islama, Allah nas je ponizio.”
Za planetarno staradanje, poniženje i opespravljenost miliona muslimana ne treba kriviti ni tražiti drugog razloga do li napuštanje vrijednosti koje Islam u sebi sadrži. Jačajući izgradnju svijesti muslimana o pripadnosti jednom, zajedničkom ummetu islama i muslimana, naša snaga biti će veća, naš napredak brži i bolji, naš utjecaj na globalna svjetska zbivanja veći i snažniji, naša duhovna i moralna snaga jača i čvršća, a naša vjera trajna, nesalomljiva i dominirajuća u privatnom i društvenom životu. Garant tome je obećanje Uzvišenog Allaha dž.š. „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im strah bezbjednošću zamjeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grešnici.
A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.” (An-Nur, 55.,56.)
Bez poslušnosti Poslaniku a.s. nema ni spasa ni milosti Božije. Znajući to, h.Omer nakon perseljenja na ahiret Allahovog Poslanika poziva ummet islama na dosljednost u slijeđenju njegovog puta, na ljubav prema njemu, i da ostane svjestan položaja koji ima kod svog Gospodara. h. Omer je tad govorio: „Oca i majku bih za tebe žrtvovao o Allahov Poslaniče! Palma sa koje si se obraćao zaplakala je za tobom, nakon što si je ostavio i na minber se uspeo, kako bi te što veći broj ljudi čuo. Palma je cvilila dok je svojom plemenitom rukom nisi pomilovao, tek tad se umirila. Tvoj ummet ima više prava da plače za tobom kad si ga ostavio, oca i majku bih za tebe dao.
Ti kod Allaha imaš posebno mjesto, tako da će stanovnici vatre, dok budu kušali njene kazne govoriti: „Kamo sreće da smo slušali Allaha i Njegova Poslanika,” oca i majku bih za tebe žrtvovao, o Allahov Poslaniče.
Ti kod Allaha imaš posebno mjesto, pa iako te Allah učinio posljednjim vjerovjesnikom,
Kada te spominje, na prvom mjestu te spominje: „I kad smo od vjerovjesnika njihova zavjet uzeli, i od tebe, i od Nuha , i od Ibrahima, i od Musa'a, i od Isa'a sina Merjemina…” oca i majku bih za tebe žrtvovao, o Allahov Poslaniče!
Ako je Allah Nuhu dug život dao, tebi je dato da te slijedi veći broj nego je Nuha slijedilo, iako je tvoj život kraći bio. Oca i majku bih za tebe žrtvovao, o Allahov Poslaniče!
Vjetar kojeg je Allah Sulejmanu potčinio, a koji je ujutro puhao u rastojanju od mjesec dana i uvečer rastojanja od mjesec dana, nije ništa neobičnije od Buraka na kome si noću putovao od Mesdžidu-l-Harama do Mesdžidu-l-Aqsa'a i u nebeske visine, i opet se u Mekku na namaz vratio, Oca i majku bih za tebe žrvovao, o Allahov Poslaniče!
Kamen kojeg je dao Allah Musau, a iz kojeg je dvanaest vrela poteklo, nije ništa neobičniji od vode koja poteče između tvojih mubarek prsta. Oca i majku bih za tebe žrtvovao, o Allahov Poslaniče!
Oživljavanje mrtvih, iscjeljenje od rođenja slijepih i iscjeljenje gubavih s Allahovim dopuštenjem, a koje dade Isau, nije nista neobičnije od zaklane i otrovane ovce koju ti židovka donese da bi ispitala jesi li vjerovjesnik!? Zaklana ovca ti je progovorila: „Ne jedi, moje meso je zatrovano!” Oca i majku bih za tebe žrtvovao, o Allahov Poslaniče!
Da si sjedio sa sebi ravnim, sa nama ne bi sjedio; da si samo sebi ravnim povjeravao, nama ne bi povjeravao; da si samo ravne sebi vjenčavao, ne bi za nas vjenčavao; a ti si sa nama sjedio, nama povjeravao, za nas vjenčavao, magarca jahao i iza sebe drugog posadio, hranu na tlo stavljao, i sve to iz svoje skromnosti , o Allahov poslaniče.”
Ovim probranim, iskrenim i toplim muminskim riječima h.Omer utvrđuje vezu između običnih ljudi i njihovog Poslanika, a ujedno kazuje o njegovoj osobenosti kojom ga je Allah dž.š. počastio poslanstvom i milošću svim svjetovima. Na taj način milioni ljudi će poslanika u srcu nositi i nejgovim putem, do Sudnjega dana, hoditi.