Nagrada za čovjeka koji obrađuje zemlju

Allah, dž. š. daje da sa neba kiša oživi zemlju nakon njezina mrtvila. To je znak za one koji slušaju što im se govori. I ako ih upitaš: ”Ko s neba daje kišu od koje mrtva Zemlja oživi? Sigurno će reći; Allah daje kišu! Na to im ti reci: Hvala Allahu! Ali, većina njih to ne shvata”.

Ima li jasnije stvari da smo od zemlje nastali, da od nje živimo i da u zemlju svoje kosti polažemo! Pogledajmo oko sebe! Šta vidimo? Vidimo zemlju koja nas hrani! Vidimo zemlju koja nas poziva da joj se vratimo! Vidimo zemlju koja nas kori što je napuštamo i zapuštamo, jer na kraju ćemo se opet njoj vratiti ne samo kad umremo, već i kada shvatimo da nam nema života bez zemlje. Sve što nam treba za život, za zdravlje, za razvoj i napredak, sve je u zemlji i na zemlji, sve je dar Božiji- voda koju pijemo, voće koje beremo, povrće koje uzgajamo, lijek koji tražimo, miris kojeg volimo, drvo koje trebamo, sve je u zemlji, na zemlji i od zemlje. Nema ništa bolje i sigurnije od vode i hrane na vlastitoj zemlji. Nema ništa što može zamijeniti zemlju za naš opstanak.

Ko oživi zemlju, imat će za to nagradu

Čovjeku je zadaća pouku uzeti, pa tako sada možemo vidjeti kako će nas Allah dž.š. oživljavati. Nas će u času proživljenja iz zemlje izvesti, kao što bilju to čini sada. Nakon proživljenja čovjek će za svoje postupke odgovarati, a načina je mnogo da se za taj neizbježni čin pripremi i pred Gospodara svjetova dođe dobrim djelima. Kur'an osim namaza, posta, zekata, hadždža naređuje i rad. Rad je u izvorima naše lijepe vjere uzdignut na visok nivo. Poslanici, uzori čovjeku, zemlju su obrađivali. Allah dž.š. nam je veliko blago dao i u zemlju blagodati neizmjernih nastanio. Allah dž.š. nam je dao da se godina ovdje na četiri godišnja doba dijeli i tako nam omogućio da plodna zemlja plodovima nas dariva. Naša zemlja je bogata, a zemlja smo siromašnih ljudi. Da bi se to stanje promijenilo i da bi čovjek ovdje dostojanstveno živio, on mora promijeniti svoj odnos prema zemlji i mora promijeniti svoj odnos prema radu. Nije normalno da uvozimo hranu koju sami proizvesti možemo. Zar je normalno na svjetskoj pijaci hrane kupovati krompir, grah, pšenicu! Zar je normalno da meso uvozimo, a naše štale prazne. Zar je normalno da kukurz uvozimo iz Amerike, a naše njive zarasle. Zar je normalno da pijemo mlijeko iz Hrvatske, a naše čisto i zdravo, teče tu pokraj nas.

Mi smo zemlja bogata, a ljudi nam siromašni. Da bismo to promijenili, moramo promijeniti sebe. Vrijednost je poraniti jer je Poslanik govorio da je u jutarnjim satima berićet. Nema berićeta da se u zabavi provode noći, a da se budi u podnevnim satima, uz to još jesti nezdrave namirnice. Gdje je naša zdrava domaća hrana? Vrijednost je očistiti svoju njivu i plodnom je učiniti, jer Poslanik, a.s. kaže: ”Ko oživi zemlju, imat će za to nagradu”.

Put ka siromaštvu

Trebamo se stiditi napuštenih i zaraslih pašnjaka. Napuštajući plodnu zemlju i prostrane pašnjake i prepuštajući ih korovu, mi sebe u siromaštvo guramo, a i od dobrih djela bježimo. Poslanik, a.s. je govorio da sijati usjev ili saditi voćku znači imati i na Ahiretu nagradu šta god ko od toga, a našom rukom je posađeno, pojede. To je njegova sadaka. Okanimo se besposlice i dangube! To je od Allaha dž.š. osuđeno. Nerad je grijeh, a rad je ibadet. Zato čim se namaz završi, tražite mjesto, način, kako i gdje da doprinesemo zajednici i Ummetu. Požurimo s činjenjem dobra! Zemlja naša nas čeka. To posebno važi za nas ovdje, da međusobno odnose uredimo na načelima pravde, poštenja i jednakosti, te da niko ne muti izvor iz kojeg vodu pijemo, da niko ne zagađuje prirodu iz koje svi udišemo zrak, da niko ne otima zemlju iz koje svi jedemo hranu, već da svako bude zadovoljan i sretan u zemlji koja je dar Božiji. Stoga treba da poštujemo jedni druge, jer na taj način poštujemo Stvoritelja, koji nas je stvorio od zemlje na kojoj živimo i u koju se svi ponovo vraćamo. Zemlja se budi iz svog mrtvila i svojim oživljavanjem ukazuje da je Allah, dž.š. Živi i Vječni, koji se ne umara da nam uvijek iznova pokazuje Pravi put za život na Zemlji; koji nam pokazuje nadu umjesto očaja; koji nam se otkriva u ljepoti svakog pupoljka i proljetnog cvijeća, svakog zvuka i svakog cvrkuta ptica koji najvaljuje proljeće kao znak novog života.

„On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije proživljenja odgovarati.“ (El-Mulk, 15)