Draga djeco i roditelji!

U subotu 7. septembra počinje nova mektebska godina pa vas pozivamo da dođete u svoj mekteb ili džamiju zajedno čime bi se dao veći značaj mektebu veoma važnom segmentu podučavanja Bošnjaka.

Također ovom prilikom najavljujem početak mekteba po modelu obdaništa sa cjelodnevnim i poludnevnim boravkom djece od 3 do 6 godina u ponedjeljak 2. septembra što je također doprinos usmjeravanju naše djece najboljim putem u skladu sa kur'anskom porukom:

„I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.“ (Sura Alu ‘Imran, 104)

Pozivati na dobro, tražiti da se dobro čini i odvraćati od zla, univerzalna je vrijednost, a participirati u njoj je obaveza čovjeka, Božijeg namjesnika na Zemlji, kroz koju ispunjava osnovnu zemaljsku misiju i namjesničko samopotrvrđivanje. Kako je upućivanje na dobro a odvraćanje od zla neodvojivo od podučavanja, Poslanik, a.s., je u svakoj prilici podučavao, a Erkanova kuća i njegova džamija bile su prve škole u islamskoj povijesti. Praksa podučavanja u džamiji će biti nastavljena kroz ranu povjest islama iz koje će nastati brojne halke, začeci prvih univerziteta.

Budući da je podučavanje djece, najvažniji segment podučavanja, veoma rano su se oformile dječije škole, odnosno mektebi. Tokom Osmanlijskog carstva mekteb je, pored podučavanja islamu, za muslimansku djecu bio ono što je danas osnovna škola, i svojevremeno, najorganiziraniji oblik nastave, zahvaljujući kojem je većina muslimana bilo opismenjeno. Danas mekteb ima funkciju vjerskog obrazovanja u okviru Islamske zajednice gdje se djeca uče osnovama islamske vjere i kur'anskog pisma, učenju ili čitanju Kur'ana, islamskog načina života i ponašanju u društvu.

Govoriti o Bošnjacima skoro je nemoguće, a ne govoriti o mektebu kao segmentu bošnjačkog podučavanja, utemeljenom od najranijeg prisustva islama na našim prostorima, sdušno prihvaćenom od Osmanlija, a koji su Bošnjaci učinili orginalnom bošnjačkom školom koja je preživjela sva burna vremena bošnjačke povijesti. Zato je pitanje mekteba, pitanje bošnjačkog identiteta i obaveze čuvanja ovog podučavanja.

Nijedan vid podučavanja među Bošnjacima nema  duži kontinuitet od mekteba, i kao takav je emanet koji se mora čuvati i prenositi. Teško je i zamisliti nestanak mekteba a istovremeno ne zamisliti nestanak Bošnjaka. Ovo je razlog više da se sačuva tradicija mekteba prilagođena savremenim potrebama. Na desetine povezanih generacija kroz instituciju mekteba je neprocjenjiva vrijednost Bošnjaka kroz koju bi svako bošnjačko dijete trebalo proći kao svojevrsni brend na koji bi Bošnjaci trebali biti ponosni. On je ustanova koja po svojoj raširenost nema alternative u vjerskom podučavanju, u umjerenom usmjerenju i formiranju zdrave i nepodvojene ličnosti u najpresudnijoj fazi ljudskog života.

Na postavkama hanefijskog fikha i tahavijsko-maturidijske akide, mekteb je čuvao autentičnost i identitet bošnjačkih muslimana od svih ekstremizma, bilo vjerskog ili onih koji bi vjeru potisnuli iz javnog života, u strogu privatnost, ekstremizmima kojima je zajedničko: krajnost, netolerantnost i ekstremni mentalni sklop. Mekteb je prilika koja se pruža djeci da budu normalnih, umjerenih, tolerantnih pogleda, i da se sačuvaju od opasnih izazova savremenosti.

Mekteb je temeljna ustanova islamskog podučavanja, odgoja i upućivanja, gdje se pored osnovnih islamskih propisa uči lijepom ponašanju, služenju zajednici, prakticiranju umjerenog islama, poslušnosti roditeljima, poštivanju i uvažavanju drugih, razvijanju svijesti o okruženju kao Allahovom (dž.š.) stvorenju, koje stoji u istoj ravni sa Allahovim (dž.š.) Objavom. U tom smislu, mektesko podučavanje daje značajan doprinos pomirenosti sa sobom i okruženjem, te ekološkom odgoju i izgradnji cjelovite ličnosti koja objedinjuje, u islamskom vjerovanju i prakticiranju islama, sve pozitivne segmente ljudskog djelovanja, razumijevajući islam kao sistem i način života.

U mektebu se uči da je cilj vjerovanja i islamskog izvršavanja sačuvati čovjeka u najljepšem skladu manira, učiniti ga korisinim sebi i drugima, a kroz red, čistoću, disciplinu, odgovornost, nesebičnost, odricanje, zajedništvo, a posebno kroz njegovanje ibadeta i dobročinstva.

Uloga mekteba u profiliranju odgojene ličnosti na principima islamskih vrijednosti, ne umanjuje ulogu roditelja jer islam naglašava roditeljsku odgovornost u odgajanju djece. Zapravo roditelji su dužni dati islamski odgoj djetetu i to je ono najbolje što mogu ostaviti svojoj djeci za svoga života. Mekteb je samo od velike pomoći roditeljima, kao što je to škola u obrazovanju. Zato bi roditelji trebali biti sretni što mogu slati djecu u mekteb, radi ličnog dobra, a u kućnom ambijentu biti primjer islamskog življenja kako bi sačuvali djecu od mnogobrojnih iskušenja i izazova.

U trenutcima iskušenja, od velike pomoći su nezaboravni i puni emocija, mektebski dani koji podsvjesno upravljaju osobom i vode je kroz život, vraćajući je spasonosnom utočištu džamijskog ambijenta. Mektebski ambijent je nezamjenjiv, on je opuštajući, relaksirajući, neopterećen formalnostima kojima su opterećene škole, pa i sama vjeronauka u njima. Zato mektebi, sa svojim ambijentalnošću i neposrednošću, nemaju alternative. Djeca u mektebu razvijaju radne i moralne navike, veoma značajne u ostvarenju životnih ciljeva. Mekteb je prilika da dijete krene sigurnim i stabilnim putem u život.

Obaveza Islamske zajednice je da kroz mekteb obezbjedi odgovarajući sistem i oblik odgojno-obrazovnog rada koji predstavlja snažnu ali i neophodnu pomoć u ispunjavanju roditeljske obaveze u islamskom odgajanju djece. Roditelji bi trebali biti svjesni svoje odgovornosti i imati povjerenje u ulogu mekteba u pravilnom formiranju ličnosti djeteta, a svojom zainteresovanošću potaknuti vrijedne muallime na još predaniji rad sa djecom.

Neka nas na ovom putu Dragi Bog pomogne! Amin