Svaki iskusan učitelj na problem nastoji reagirati mudro i ublažiti moguće posljedice eventualnog problema. U ovom slučaju, pomenuti profesor je koristio oštre riječi, nipodaštavajuće i negirajuće. Takav pristup problemu doprinio je negativnim reakcijama i buđenju strasti kod velikog broja muslimana koji su svoje stavove kasnije iznosili na facebook profilima i raznim web portalima. Kako je već poznato, takav ostrašćeni pristup kasnije je doveo do prijetnji smrću i ucjena.
GOVOR: odgovornost i (ne)utemeljenost
(nekoliko riječi u odbranu prof.dr. Rešida Hafizovića)
Piše: mr. Rusmir Šadić
Neposredno nakon mjeseca ramazana neki su imali naročitu čast izravno slušati a mi drugi tek putem interneta gledati i promišljati riječi prof. Safveta Halilovića koji se sa hutbe obratio vjernicima. Moramo priznati da je tema bila nesvakidašnja, originalno prezentirana i učinjena popularnom tokom proteklih dana. Referirajući se na, već sada popularnu i u suštini suvišnu, ramazansku emisiju koja problematizira povijesni rascjep muslimanske zajednice, pomenuti profesor iz Zenice je iznio određene stavove koji kod slušaoca mogu izazvati različite reakcije. Ipak, dok su neki stavovi ispravni, s drugima se ne možemo složiti a niti sa načinom prezentacije određenih pogleda na pomenuti problem. U nekoliko narednih pasusa pokušat ću ukazati na određene segmente njegovog govora koji imaju negativne implikacije i koji sa druge strane nisu utemeljeni na praktičkoj (etičkoj) a nerijetko niti na teorijskoj ravni.
Jačanje animoziteta i buđenje strasti
Svaki iskusan učitelj na problem nastoji reagirati mudro i ublažiti moguće posljedice eventualnog problema. U ovom slučaju, pomenuti profesor je koristio oštre riječi, nipodaštavajuće i negirajuće. Takav pristup problemu doprinio je negativnim reakcijama i buđenju strasti kod velikog broja muslimana koji su svoje stavove kasnije iznosili na facebook profilima i raznim web portalima. Kako je već poznato, takav ostrašćeni pristup kasnije je doveo do prijetnji smrću i ucjena.
Halilović vs. Hafizović
U istom govoru Halilović proziva jednog od najznačajnijih intelektualaca kod Bošnjaka, prof.dr. Rešida Hafizovića, inače profesora sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, optužujući ga za i suviše blagonaklon govor o šijama. Dovodeći u pitanje njegovo izjašnjavanje kao sunnije prof. Halilović sebi uzima za pravo da Hafizoviću pripisuje izvjesne orijentacije koje su realno neutemeljene. Međutim, čini se da prof. Halilović ne želi razlučiti znanstveni pristup određenom pitanju i analiziranje istog uz iznošenje stavova koji odslikavaju upućenost u povijesne činjenice i tokove mišljenja bez nužnosti da se sa istima govornik i osobno identificira. S druge strane, kada osoba sebi dâ za pravo da neargumentirano i veoma slobodno napada intelektualca kakav je prof. Hafizović onda to govori o „duhovnoj situaciji vremena“ u kojoj jedan narod obitava i temeljnoj neopreznosti govornika koji takvim pristupom sam sebe lišava svojstava ozbiljnog znanstvenika i govornika. Intelektualni doprinos prof. Hafizovića trenutno je nemoguće izmjeriti (to će biti moguće učiniti tek nakon 20-30 godina) a njegovo ime pripada samom vrhu bošnjačke intelektualne elite uopće. Kako onda, uz uvažavanje te neosporne činjenice, promatrati prozivanje uvaženog profesora koje je kasnije preraslo u svojevrsni linč koji je poprimio krajnje dimenzije?
Nestabilnost u mišljenju ili izmjena stavova
Govoreći o sunizmu i šiizmu prof. Hafizović je kazao kako je riječ o dva toka muslimanske tradicije koji (intelektualnu i duhovnu) snagu crpe sa istog izvora. Međutim, u svojoj hutbi prof. Halilović se snažno usprotivio takvom pristupu rekavši da u islamu ne postoje pravci, „islam je jedan“, te da su šiije sekta. Na taj način ih je isključio iz reda legitimnih nosioca i baštinika islama, te označio kao elemenat unutar rane zajednice koji nije ostao pri onome što je Poslanik zagovarao – što se može čuti i iz same hutbe. I dok je prof. Hafizović u svom stavu bio vođen činjenicom da šiije vjeruju i prihvataju sva načela vjere islama (imanske i islamske šarte), prof. Halilović je – iz njemu poznatih razloga – promijenio svoj raniji stav. Naime, oni koji su studirali na IPF u Zenici, slušajući predavanja prof. Halilovića svjedoče kako je isti tokom predavanja na upit o tome da li su šiije muslimani te kako ih treba promatrati, odgovorio kako je svakako riječ o muslimanima, budući da „vjeruju u Allaha, slijede Poslanika a.s., te prihvataju Kur'an koji je u potpunosti isti kao i naš“. Činjenica da je takvo mišljenje dijalektički suprotstavljeno sa stavom iznesenim u hutbi, ostaje nam da se pitamo da li je riječ o novim saznanjima koja su kod uvaženog prof. Halilovića izazvali epistemološki obrat ili je posrijedi pak nešto drugo?
Halilović & Qaradawi
Profesor Halilović je od ranije poznat kao osoba koja se naročito voli hvaliti svojim poznanstvom i prijateljstvom sa uvaženim šejhom Jusufom Qaradawijem. Isticanje te, više ili manje realno utemeljenje činjenice, često se moglo čuti odmah nakon predstavljanja prof. Halilovića na određenim naučnim skupovima i simpozijima, te je tako šejh Qaradawi – ni kriv ni dužan – postao neizostavni dio njegove biografije. Ipak, ne ulazeći u detaljnu analizu toga, želim ukazati na jedan oblik manipulacije intelektualnim profilom šejha Qaradawija, u svrhu legitimacije vlastitih stavova. Pri tome, ne mislim samo na profesora sa IPF nego i na druge koji dijele životni prostor sa cijenjenim učenjakom. Iako Qaradawi važi za neosporni autoritet unutar muslimanskog svijeta, broj godina koje je Šejh proživio hizmeteći islamu porastao je, te se može govoriti o potrebi da muslimanski svijet iznjedri novog alima koji bi mogao popuniti taj intelektualni vakum – koji nastaje starenjem i odlaženjem Qaradawija – a s ciljem da se izbjegne moguća zloupotreba poodmakle starosti šejh Qaradawija. Istina, šejh Qaradawi je iznio svoj stav o aktuelnim problemima u intervju za Al-Jazeeru. Međutim, nedostatak inkluzivne dimenzije, zaokret od ranijeg mišljenja, te mijenjanje stavova o određenim političkim problemima po povratku u Egipat, možda ipak ukazuju na neke od naprijed pomenutih opasnosti.
Halilović & Sultan Fatih
Ukazujući na dostatnost i kompletnost bošnjačke interpretacije islama kroz hanefijski mezheb, prof. Halilović se poziva na autoritet sultan Fatiha i Osmanlije preko kojih je islam zvanično došao na naše prostore. Tačnije, želi kazati da oni koji ovdje baštine šiizam – ako ih uopće i ima – negiraju validnost naprijed pomenute interpretacije. O nužnosti očuvanja bošnjačke interpretacije vjere islama kroz dimenziju maturidijskog akaida i hanefijskog mezheba, složit će se svi koji razumijevaju pitanja vjere, te povijesni i savremeni kontekst u kome Bošnjaci nastoje očuvati vlastitu egzistenciju koja je primarno ukorijenjena u islamu.
Međutim, postoji nešto u čemu se nikako ne možemo složiti sa prof. Halilovićem a to je posezanje za sultan Fatihom po potrebi ili samo onda kada procijenimo da bi nam mogao koristiti i pružiti legitimitet u nastupu. Nedostaje iskrenosti i smjelosti da se ista poruka uputi svima koji su iz arapskog svijeta došli ili jedan period tokom obrazovanja tamo boravili a koji imaju za cilj širenje islama na način potiranja hanefijskog mezheba, radikaliziranja načina mišljenja ili pak uvođenja određenih elemenata iz drugih pravnih škola mišljenja kako bi se stvorio jedan „čisti“ pristup, očišćen od novotarija. Upravo takav pristup ima za cilj negiranje ispravnosti interpretacije islama koja je došla preko sultan Fatiha a što ima za višestruke implikacije: negiranje uleme koja je baštinila i naučavala takvu interpretaciju islama, izmjenu duhovnog profila a time i identiteta Bošnjaka i ine druge kulturološko-duhovne deformacije ovdašnjih vjernika, prepoznatljivih po toleranciji ali i čuvanju vlastitih vrijednosti. Upravo zarad činjenice da sada, „kada nam se radi o glavi, hoće li nas biti ili neće“ (Halilović), važno je poručiti svima da postoje pravila igre i kućni red koji se mora poštivati, bez obzira iz koje zemlje dolazili, koliko novca nosili i pred kojim šejhom učili. Drugačiji pristup vodi ka zaključku koji nije pozitivan.
Imajući u vidu potporu Nastavno-naučnog vijeća FIN u Sarajevu spram prof. Hafizovića, iskazanu unutar zaključaka NN vijeća (29.8.2013.) u kojima se izražava duboko poštovanje prema naučnom radu istog i traži od Islamske zajednice da sankcionira korištenje institucija IZ za zloupotrebu vjere, te u kontekstu zvaničnog saopćenja, nedavno objavljenog na web stranici Rijeseta Islamske zajednice u BiH, u kome se osuđuje nasilje i podržava sloboda mišljenja i akademskog angažmana prof.dr. Rešida Hafizovića, i ovih nekoliko naprijed iznesenih redaka teksta imaju isti cilj: podržati riječ, mišljenje i akademski angažman prof. Hafizovića te ukazati na neprimjerenu zloupotrebu institucije hutbe za napad na slobodu akademskog mišljenja i potpirivanje međusobne mržnje i animoziteta.