MEKTEB, NJEGOVA ULOGA, SVRHA I CILJEVI
Mekteb je mjesto gdje učimo o ljepotama i vrijednostima naše vjere, tradiciji i kulturi. Vjera nas uči kako da živimo na ovome svijetu šireći pozitivne vrijednosti i želeći svima ono što želimo sebi. Kroz mekteb se učimo lijepom islamskom ponašanju (ahlaku), a posebno o prijateljstvu, pomaganju drugima, ophođenju prema roditeljima, rodbini, prijateljima, susjedima i okolini. U mektebu učimo kako se zahvaljujemo (klanjamo) našem Stvoritelju, koje su naše dužnosti prema Njemu te kako postići sreću ovoga i Onoga svijeta.
Riječ mekteb označava mjesto gdje se uči pisati, i gdje se čovjek uopćeno opismenjava. O važnosti pismenosti svjedoči i zakletva Uzvišenog: „Tako mi pera i onog što oni pišu…” Naredba da se uči došla je u Ramazanu. To su prve riječi Allahove dž.š. zadnje objave. A u Ramazanu Muhamed, a.s., je otvorio i prvi mekteb. Utemeljio mjesto gdje će muslimanska djeca učiti pisati i čitati. Zarobljenicima Bedra poslanik je ponudio slobodu ako oni oslobode muslimansku djecu velikoga zla, nepismenosti.
U nekdašanja vremena mekteb je bio mjesto gdje se sticala opća pismenost. Promjenom društvenog poretka mekteb je izgubio tu ulogu općeg a zadržao ulogu vjerske edukacije i obrazovanja. U mektebu ljudi su nekad učili i sticali opće znanje. Promjenama koje su se dešavale u društvu mekteb je reducirao svoju ulogu na podučavanje propisima vjere i obreda vjere. Gubljenjem te svoje opće uloge mekteb nije izgubio na važnosti u našim životima. Naprotiv, on je postao nezamjenjiva stepenica i nužna karika u lancu na putu odgoja naše djece.
Naša djeca u mektebu se uče i odgajaju. U mektebu će djeca učiti kako započinju svaki dobar posao, u mektebu djeca uče kojom će rukom jesti, uče važnosti selama i njegovu praktičnu primjenu, uče kojom će nogom ući a kojom iz kuće izaći, uče da trebaju poštovati roditelje i starije, mekteb će djeci pružiti i znanje kako se obući lijepo a i po propisu, te mnoge druge korisne zivotne upute…
Mekteb će našu djecu naučiti da ne budu škrti ali ni rasipnici, naučit će ih da ne smiju biti lijeni i da je rad ibadet. Naučiće mekteb našu djecu da u školi trebaju biti dobri učenici jer će saznati da prvo što je Uzvišeni objavio poslaniku jest upravo ta naredba, steći će prave, istinske prijatelje a oni su vrlo važni u procesu odrastanja, stasavanja i sazrijevanja.
HIKAJA:
Zabilježeno je da jedan otac, vidjevši da mu se sin druži sa neodgojenom djecom, skrenuo mu pažnju i rekao da se ne druži sa njima jer će postati kao i oni. Sin reče ocu da neće njihovo zlo obuzeti njega. Bio je tako samouvjeren da mu otac ne reče ništa. Narednog dana otac donese kući gajbu jabuka. U njoj bijaše jedna truhla. Pođe sin da skloni trhulu jabuku a otac mu reče, ostavi, učinit ćes to kasnije. Za nekoliko dana mnogo jabuka u gajbi bijaše truhlo. Poduči ga otac da nije moguće imati zlog jarana a ne postati kao i on.
Roditeljima bi trebalo predočiti da je mekteb ono mjesto koje je Muhamed, a.s. u Ramazanu utemeljio traživši od bedranskih zarobljenika da oslobode muslimansku djecu neznanja kako bi mogli biti korisni zajednici a i kako bi živjeli u okrilju Allahovog zadovoljstva. U mektebu se uče propisi vjere, a propisi vjere su ograda koja nas čuva da ne posrnemo. U mektebu se uči kako živjeti obrede vjere, a obredi vjere su odgojni metod koji nam pomaže da kad u iskušenje dođemo da ogradu ne prekoračimo. Učit će kako se klanja i učit će da treba klanjati jer smao je namaz moćan da čovjeka 24 sata drži daleko od grijeha i da mu u svijesti bude prisutna spoznaja da je Allah dž.š. sveprisutan i da nas On u svakom trenu prati.
Ko od nas ne bi želio da njegovo dijete bude daleko od svakog poroka? Svako bi od nas želio hairli djecu. Allah, dž.š., je pokazao put kojim se ostvaruje takav cilj. Na tom putu mekteb je nezamjenjiva stanica, na tu stanicu treba dovesti djecu da se nauče Allahu, dž.š., robovati kako bi bili slobodni ljudi. Učiće i da treba postiti i još će naučiti zašto treba postiti. To je takođe važno. Naučiće zašto je Allah, dž.š., naredio ljudima da poste i to u različitim dobima, čak i kad su najveće žege. Naučit će da je Allah, dž.š., milostviji prema svojim robovima nego majka prema svome djetetu. Pa ipak je ljudima, robovima svojim naredio post bez obzira koliko dug bio dan i bez obzira koliko vruć on bio. A zašto? Uzvišeni Allah nas uči da ako se mi možemo u ovoj vrućini odreći vode radi Njega, možemo se odreći i grijeha koji se zove pivo, alkohol, bilo šta drugo radi Njega. Bitna je samo volja. Ko to od nas želi da mu dijete dolazi kući kasno i pijano? Ko bi to od nas želio da mu dijete dan provodi sjedeći ispred prodavnice na gajbi pive? Niko. Postoji način da se postigne cilj i u svojoj kući ima trajno dobro koje se zove dobro odgojeno dijete. Taj put je mekteb. Tamo će dijete naučiti da treba postiti ali će naučiti i svrhu posta, njegovu samu suštinu, i poruku Ramazana koja glasi: Ako mogu bez vode odredeno vrijeme radi Allaha, a voda mi itekako treba, mogu i bez onoga što mi ne treba. Učit će naša djeca ako ih pošaljemo u mekteb pisati i čitati čitati Kur'an. Učit će o svom poslaniku Muhammedu a.s. Učit će prakticirat svoju vjeru islam, a svi ćemo se jednoga dana suočiti s pitanjima: Ko ti je Gospodar, ko ti je Poslanik i koja ti je vjera? U mektebu se uči odgovor na ovo pitanja, a odgovor glasi: Gospodar mi je Allah dž.s., Poslanik mi je Muhammed a.s., a vjera mi je islam.
Poslanik Muhamed, a.s. kaže: „Umrla osoba u mezaru je poput utopljenika, čeka pomoć i kad bi bilo ko utopljeniku pružio ruku spasa on bi je prihvatio”. Poslanik umrlog u mezaru poredi s tim nevoljnikom a pomoć koja treba stići umrlom u mezaru je dova, Fatiha, namaz, lijepo odgojeno dijete je onaj subjekt koji će pružiti ruku spasa ocu i majci svojoj kad se oni u mezar nastane. Ne budu li išli u mekteb neće znati pružiti ruku spasa koja se zove Fatiha, dova, a naučite li dijete da klanja i kako se klanja ono će svakoga dana Allahu, dž.š., činiti dovu „Gosopodaru moj oprosti meni i roditeljima mojim na dan kad se bude račun polagao”. I kao što smo radosni otpremili svoju djecu u školu, kupili i torbu i knjige i novu odjeću i pustili ih da idu Allahovim, dž.š., putem svjesni Poslanikovog hadisa: „Ko izađe na put sticanja znanja on je na Božijem putu sve dok se ne vrati”. Na isti način, sa istim žarom i entuzijazmom roditelji treba da otpreme svoju djecu u mekteb kako bi imali djecu. Istruhoše i ostale jabuke od one jedne, zato svome djetetu dajte da mu mekteb bude drug kako bi bio uzorit građanin, kako bi bio koristan džematlija, kako bi se znao brinuti o sebi, o porodici, kako bi znao slušati roditelje i poštivati ih… kako bi, jednom riječju, bio čovjek.
Pomozi nam Bože da u istu ravan našeg interesovanja bude dovedena i škola i mekteb. Amin.