Autor: Jasmin Medić
U vremenu kada je ponovo aktualizirano moguće donošenje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, u entitetu RS i Srbiji negatori genocida naprosto vape da o Srebrenici iznesu svoju „percepciju“. Toliko se pojavilo „stručnjaka“ za genocid da čovjeku više nije jasno kako isti nisu svoje naučne kapacitete iskoristili i odbranili Mladića, Karadžića i ostale optuženike pred Haškim tribunalom.
„Debate sa negatorima (genocida, op. a) nemaju svrhe. Kada je profesorica Lipstadt pozvana na jednu TV stanicu da polemiše sa Irvingom, ona je to odbila. Pet stotina historičara ju je podržalo navodeći: ‘Falsifikatori historije ne mogu balansirati historiju. Neistina ne može balansirati istinu.’“ (F. Karčić 2023: 134). Podsjećanja radi, historičarka Deborah Lipstadt jedna je od najeminentnijih istraživača holokausta, a David Irving poznati revizionista i poricatelj holokausta. Pristup kojim se Lipstadt odlučila primjer je kako se i mi u Bosni i Hercegovini treba da odnosimo prema negatorima genocida sve dok se ne pojavi neki tužilac i podigne optužnicu zbog negiranja genocida. U tom slučaju bi se moglo očekivati da neki negatori budu osuđeni na zatvorske kazne i da kao Irving proglase vlastiti bankrot.
„Stručnjaci“ za genocid nude i svoje vizije budućnosti
U vremenu kada je ponovo aktualizirano moguće donošenje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, u entitetu RS i Srbiji negatori genocida naprosto vape da o Srebrenici iznesu svoju „percepciju“. Toliko se pojavilo „stručnjaka“ za genocid da čovjeku više nije jasno kako isti nisu svoje naučne kapacitete iskoristili i odbranili Mladića, Karadžića i ostale optuženike pred Haškim tribunalom. Tu su, zna se, bili svjesni da svojim naučnim ograničenjima ne mogu biti od pomoći i da je preveliki zalogaj suprotstaviti se tužiocima. Svakako, lakše je svoju percepciju predočiti sebi bliskim medijima kod kojih su razni revizionisti, negatori uvijek dobrodošli. Kako u RS tako i u Srbiji. Usputno, „stručnjaci“ za genocid nude i svoje vizije budućnosti, odnosno predstavljaju ono što će na ovim prostorima uslijediti nakon donošenja Rezolucije pa su tako pripremili srpski narod za narativ o tome da će ovaj narod biti proglašen genocidnim i da će teret nositi čak i buduće generacije. Po njima je Rezolucija smrtni list RS-u. Takve izmišljotine i ne služe ni za što drugo nego da „podgriju“ nacionalnu svijest i o tome, također, ne vrijedi trošiti energiju.
Naći Bošnjaka za raspravu
Negatorima genocida naročito je stalo do toga da nađu nekog Bošnjaka koji će htjeti s njima ući u debatu o zbivanjima u Srebrenici u julu 1995. godine. I tu sljedeće treba imati na umu: Negatorima je vrlo lako. Hladnokrvno iznose svoje teze do kojih naravno nisu sami došli nego su ih čuli iz neke revizionističke kuhinje i pri tome udaraju na najveću bol oštećene strane. Oštećena strana mora istovremeno i savladati bol i dokazati ono što su meritorne institucije dokazale. Postoji i jasan razlog zašto preživjele žrtve holokausta nisu o svojoj boli raspravljali sa poricateljima holokausta ili onima koji njeguju nacističke zločine. Od njih treba učiti, a istovremeno imati na umu onu čuvenu izreku američkog pisca Marka Twaina u kojoj kaže da se ne treba raspravljati sa budalama jer te oni spuste na svoj nivo, a onda te dobiju iskustvom.