Oni faktički potvrđuju jedinstvo ljudskog roda, jedinstvo u porijeklu, jedinstvo u cilju, jedinstvo u konačnom putovanju ka jedinom Stvoritelju, istakao je muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, u intervjuu za Anadolu Agency (AA) o obredu hadža, hodočašću muslimana u Mekki koje je jedan od pet temelja islama.
Muftija Ljevaković se tokom razgovora dotakao vrijednosti hadža, kao jednog od temelja vjere, kome je obred hadža propisan, simbolici koju u sebi nose obreda hadža…
Istakao je kako obred hadža predstavlja jedan od najvažnijih ibadeta u islamu, odnosno da se svrstava u red tzv. islamskih šarta te da na neki način predstavlja krunu putovanja vjernika na ovome svijetu.
– Simbolika i univerzalne vrijednosti –
Naglasio je kako to putovanje ide preko namaza, posta, zekata i drugih ibadeta, te da kao kruna putovanja i duhovnog uzdizanja dolazi hadž, sa svojim obredima koji su prepuni simbolike i univerzalnih vrijednosti koje pomažu čovjeku i vode ga ka duhovnom uzdizanju i vrhuncu odnosno približavanju uzvišenom Bogu.
Ljevaković također ističe kako u islamu postoje ibadeti poput zikra i dova, koje se mogu obavljati bilo kada i bilo gdje, zatim ibadete koji se obavljaju na dnevnom nivou poput pet dnevnih namaza, sedmično kao što je džuma-namaz, godišnje kao što je ramazanski post i davanje zekata, te na kraju hadž koji se obavlja jednom u životu.
Kazao je kako je jedan od uvijeta za obavljanje hadža da osoba mora biti materijalno i imovinski situirana.
“Drugim riječima, osoba kada krene na put, ne treba misliti da li je njegova porodica materijalno obezbijeđena i osigurana, nego da svoje misli i svoje dove usmjeri isključivo ka uzvišenom Allahu dž.š. Dakle, na neki način da se, uvjetno rečeno, distancira i izoluje od ovoga svijeta i dunjalučkih težnji i da se usmjeri ka uzvišenijim ciljevima, uzvišenom Allahu, približavanju Bogu, a to približavanje ima zapravo svoje dunjalučke refleksije u smislu da čovjek postaje plemenitiji, čestitiji, bolji, pravedniji, da sve ljude gleda jednako jer hadž simbolizira sve ove vrijednosti”, rekao je Ljevaković, te dodao kako se podrazumjeva mentalno, duhovno i tjelesno zdravlje.
Istakao je kako je u tom smislu mnogo bolje da osoba, ako je u mogućnosti, još u mladosti obavi obred hadža, jer kad dođe u poznije godine obaviti hadž može biti i teže.
“Hadž ima ibadete koji podrazumijevaju i ulaganje dosta energije, truda i napora. Mnogi se iznenade da tu ima dosta fizičkog napora i kretanja. Međutim, sav taj napor se ipak sa radošću ulaže i izvršava, jer su ciljevi veliki, vrijednosti hadža su velike. Znamo da je za obavljeni hadždž koji je primljen kod Allaha dž.š. nagrada Džennet, zato se svaki vjernik trudi i nastoji da svoje obrede obavi na što bolji, što ljepši, što kvalitetniji način”, kazao je muftija Ljevaković.
Osvrnuo se i na to šta hadž i njegovi obredi simbolizuju, te kazao kako hadž ponajprije predstavlja jednistvo u raznolikostima.
“Na hadžu su ljudi koji pripadaju različitim rasama, različitim narodima, plemenima, sa različitih su kontinenata i geografskih područja. Svi su okupljeni na jednom mjestu i potvrđuju kur’anske riječi: ‘O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali’. Oni faktički potvrđuju jedinstvo ljudskog roda, jedinstvo u porijeklu, jedinstvo u cilju, jedinstvo u konačnom putovanju ka jedinom Stvoritelju”, objasnio je Ljevaković.
– Ihrami su simbol jedinstva i jednakosti ljudskog roda –
Govoreći o ihramu, bijelom ogrtaču koji vjernici nose tokom hadžskih obreda, Ljevaković je kazao kako se radi o posebnoj i specifičnoj odjeći koja simbolizira jedinstvo i jednakost ljudskog roda.
“Također, bjelina ihrama simbolizira čistoću, kako onu duhovnu, tako i fizičku i tjelesnu čistoću. Simbolizira i jednostavnost, jer je to jednostavna odjeća. Podsjeća također i na onu odjeću u kojoj čovjek putuje sa ovoga svijeta, na kefine. U tom smislu možemo kazati da hadž objedinjuje dunjalučke i ahiretske vrijednosti i ciljeve”, rekao je Ljevaković.
Naglasio je kako se ihrami oblače na Mikatu, a to su određena mjesta koja označavaju početak hadžskih obreda, odnosno ulaska u hadžske obrede i Mikat označava zonu specifične teritorije koja se zove harem, jedno sveto mjesto gdje važe drugačija pravila u odnosu na druge teritorije.
“U području harema, kada vjernik obuče ihrame, tada se mora biti sigurno od njegove ruke uključujući travu, biljke i životinje i druge ljude. Nema uznemiravanja drugih ljudi, nema uznemiravanja biljki, nije čak ni dozvoljeno čupati to bilje koje raste prirodno niti uznemiravati životinje. Znači, ulazi se u jednu atmosferu mira i smirenosti, potpune predanosti uzvišenom Allahu dž.š. i samim tim oblačenjem ihrama i ulaskom u te hadžske obrede već se vjernik duhovno pripremio za obrede koji slijede”, kazao je Ljevaković.
Muftija je rekao kako su obredi hadža rangirani po važnosti i značaju, te da se hadž ne može obaviti u bilo koje vrijeme, nego tačno u definirano vrijeme.
“To su tzv. hadžski mjeseci, ševval, zul-kade i deset dana zul-hidžeta. Hadžski obredi se obavljaju upravo u prvih deset dana zul-hidžeta. To su najvrijedniji dani u godini, dakle sa stanovišta vjere i vrijednosti, to su najvrjedniji dani. U te dane uzvišeni Allah dž.š. se kune u Kur’anu: ‘Tako mi zore i deset dana..’, tu se dakle misli se na ovih deset dana zul-hidžeta. Znaši, hadž se obavlja u najodabranijem vremenu na najodabranijem dijelu zemaljske kugle, na najsvetijim mjestima, to je mjesto gdje se nalazi Kaba, drevni najstariji hram na Zemlji”, rekao je Ljevaković.
Kada je riječ o tavafu, jednom od hadžskih obreda koji se sastoji u kruženju, odnosno obilaženju oko Kabe, Ljvaković je ukazao da tavaf tokom posmatranja iz daleka podsjeća na neke prizore i kretanja koje je moguće vidjeti u kosmosu.
“Jer zapravo kružeći oko Kabe vjernici kao da se stapaju sa kretanjima u kosmosu, jer sve što je u kosmosu slavi i veliča Allaha dž.š. I vjernici na taj način u toj jednoj harmoniji sa kretanjem kosmosa utapaju se u obožavanje i veličanje Stvoritelja svega. Tavaf se obavlja suprotno od kretanja kazaljke na satu, i kao da se vjernici na taj način vraćaju na svoj početak, na praizvor svega, dakle ka Tvorcu koji je sve to stvorio”, naveo je muftija Ljevaković.
Govorio je i o obredu Saj izmedju Safe i Merve, odnosno užurbanom hodu između brežuljaka Safa i Merva, kao što je i hazreti Hadžera užurbano hodala između dva brežuljka tražeći vodu za žednog sina Ismaila.
“Znamo da je Ibrahim a.s., prema Božijoj naredbi, ostavio Hadžeru i sina Ismaila u toj neplodnoj dolini bez hrane i vode i krenuo da se vrati na svoje mjesto gdje je živio. I Hadžera se, kada je dijete zaplakalo, tražilo hranu i vodu, kretala i napravila tih sedam krugova. Kada se vratila kod svoga djeteta, onda je vidjela da je provrelo vrelo Zemzem. Dakle, i ovo je na neki način veličanje vrijednosti i uloge majke koja traga za spasom za svoje dijete. Nastoji da očuva vrijednost života svoga djeteta i sa druge strane njenu čvrstu vjeru”, rekao je Ljevaković.
– Boravak na Arefatu kruna svih obreda hadža –
Boravak na Arefatu, prema riječima Ljevakovića, predstavlja krunu svih ibadeta tokom hadža. Specifičnost boravka na Arefatu je i činjenica da je to mjesto gdje se hadžije okupljaju u isto vrijeme i na istom mjestu.
“Riječ arefe znači spoznati i upravo mjesto Arefat je mjesto gdje bi vjernici trebali intenzivno razmišljati o sebi, o svom životu, o Stvoritelju i nastojati da dosegnu tu spoznaju, istinsku spoznaju o mudrosti, o svrsi života, svrsi svega stvorenoga. Na Arefatu su svi u istoj odjeći, svi su na istom mjestu, kako vladari, tako i obični ljudi, svi osjećaju svoju potrebu za milošću uzvišenog Gospodara i za Njegovim oprostom. Skup na Arefatu na ovome svijetu simbolizira i skup ljudi na budućem svijetu, koji će se također okupiti na jednom području. Prema tome, Arefat je suma svih tih obreda i vrijednosti hadža, jer je i vjerovjesnik Muhammed rekao u jednom hadisu: ‘Hadž je Arefat.’ Jer Arefat simbolizira sve te vrijednosti i obrede hadža i zato nema hadža bez Arefata”, poručio je muftija.
Upitan da iznese i svoje utiske tokom obavljanja hadža i prvog susreta sa Kabom, Ljevaković je kazao:
“Vjernik cijelog života teži da vidi Kabu, da bude u blizini Kabe, jer mi se tokom namaza pet puta dnevno okrećemo prema Kabi. Kaba je u našem srcu i vjernik ima tu čežnju da dođe na to mjesto, da bude u blizini Kabe, da je vidi, da je dodirne. Prvi osjećaj je da je čovjek u takvom stanju da se propituje da li je to zaista stvarnost ili živi u nekakvom nestvarnom svijetu, kada dođe na to mjesto i kada vidi Kabu. To je prelijep osjećaj i vjernik osjeća puninu svoje vjere kao da je time dosegao vrhunac.”
Bitno je, kako je naglasio, da čovjek spozna da Kaba, odnosno hadž prije svega nudi duhovne darove, a koliko će se sabrati tih duhovnih darova zavisi od pojedinca.
“Ako čovjek ide samo za ovim materijalnim darovima, kupuje hedije itd., predpostavljam da će to biti na uštrb ovih duhovnih vrijednosti. A zapravo mi idemo na hadž radi ovih duhovnih darova i da ljudima, kada se vratimo, nudimo ove duhovne darove, doživljaje, impresije sa hadža, to je ono što će i druge ponukati da odu na hadž, a ovo su usputne stvari”, poručio je Ljevaković.
Muftija je ovim putem uputio i poruku povodom predstojećeg Kurban-bajrama:
Svim muslimanima u BiH, dijaspori i svijetu čestitam nastupajuće bajramske dane riječima Bajram Šerif Mubarek Olsun. Da ih provedu u veselju i rahatluku i da muslimani u svijetu nađu smiraj u bajramskim danima. Svjedoci smo tenzija i sukoba u islamskom svijetu. Nadamo da će bajramski dani makar malo ublažiti patnje da će osjetiti radost i jedinstvo koje treba da bude vodilja nama muslimanima”.
Muftija Ljevaković rođen je 1959. godine u Tešnju. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1979. godine. Diplomirao je na Fakultetu šerijatskog prava u Rijadu 1987. godine. Zvanje magistra nauka stekao je na Odsjeku za fikh i usuli fikh Fakulteta šerijatskog prava u Rijadu. Zvanje doktora nauka stekao je 2002. godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
(Vijesti.ba / AA)