Salih Smajlović, novinar Preporoda u Bijeljini
U narednih pet godina svako ljeto po jedno otvorenje džamije
Ovoga Bajrama u Bijeljni po prvi put bajram namaz klanjan na dva mjesta.
Mektepski centar kao središte okupljanja bijeljinskih muslimana.
Na području Medžlisa šest džamijskih munara, od devet, koliko ih je bilo prije rata.
Studenti Sarajevskog univerziteta bajramskim paketićima obradovali bijeljinsku djecu.
Vidan pomak naprijed
Kada smo 1999. godine, po prvi put poslije rata, posjetili Bijeljinu i okolne džemate, bili smo razočarani, jer smo od devet džamija, vidjeli samo ruševine. Tada su muslimani Bijeljine bili nekako uplašeni, nesigurni. Bilo ih je mnogo manje nego sada, svega četiri hiljade, u odnosu na 30 hiljada, koliko ih je bilo prje rata. Imamsku dužnost tada je obavljao penzionirani imam Hasan ef. Okanović.
Sada, devet godina kasnije, na području općine Bijeljina živi 18 hiljada muslimana, šest džamija imaju munare od čega dvije u gradu , dok su sve ostale u poodmakloj fazi izgradnje. U gradu rade dva aktivna imama i mu'allima, koja je honorarni uposlenik, dok su u četiri seoska džemata Atmačići, Janjari, Glinje i Srednja Trnova uposlena četverica mladih imama. U Bijeljini je sagrađen Mektepski centar, koji će biti okosnica islamskog i kulturnog života bijeljinskih muslimana.
Najmlađi obradovani bajramskim paketićima
Na prijedlog Samir ef. Camića, glavnog imama u Bijeljini, da u Mektepski centar stignemo oko 9 sati ujutro, kako bi zabilježili podjelu paketića za 130 polaznika mektepske nastave, iz Sarajeva smo krenuli s ranim sabahom. Pošto je oko Bijeljine nedavno otvorena zaobilaznica, te je izmijenjen i režim saobraćaja u pojedinim ulicama, Samir ef. nas dočeka pred gradom i dovede pravo pred Mektepski centar. Iznenadili smo se kako je relativno mali grad, kakav je Bijeljina, tako uspješno riješio pitanje zabilaznice oko grada, pa se stječe dojam da obilazite oko nekog evropskog velegrada. Uskoro će zaobilaznica oko Bijeljine biti u vidu prstena. Ranije smo pisali kako je u Bijeljinu dovedena Drina količina vode iz Drine prevedena je u riječicu Dašnicu /, pa možemo reći da se ovaj grad ubraja u ona mjesta naše države, koja imaju najbrži razvoj.
Stigavši pre Mektepski centar, zatekosmo stotinu i trideset dječaka i djevojčica, mnoge od njih uz pratnju roditelja, kako čekaju na podjelu bajramskih paketića. Imami, Samir ef. Camić i Mirsad ef. Okanović, zajedno sa Azrom Medinić i nekoliko drugih aktivista Medžlisa IZ Bijeljina, bili su ekspeditivni u podjeli paketića. Djeca su bila radosna. Imami nam rekoše da je među dječicom bilo i onih koji nisu dolazili u mekteb, ali su obećali da će to ubuduće činiti.
Domaćini nam rekoše da su ove paketiće za djecu obezbijedili studenti Sarajevskog univerziteta. Četrnaesterica tih studenata došli su 26. septembra ove godine u Bijeljinu, kada su dostavili paketiće i zadržali se na iftaru.
Naravno, i roditelji su bili zadovoljni. Azra Medinić, čije dvoje djece je primilo paketiće, iskaza zadovoljstvo što su djeca ovako lijepo obradovana, pa dodade: “Rođena sam u Bijeljini, cijeli rat provela u Bijeljini, gdje sam sa još dvije familije i amidžom bila u jednoj kući. Danas sam računovođa, imam dvoje djece i studiram u Bijeljini, u kojoj nam je dobro i nigdje nema bolje nego u kraju u kome ste rođeni.Trudimo se da još više poboljšamo život u našem gradu. U toku rata je bilo straha, ali ga sada nema. Moj muž Emir Medinić je stolar, zanat je izučio kod mog amidže Seada Berberovića, otvorio je sa bratom stolarsku radnju.”
Mektepski centar kao središte okupljanja bijeljinskih muslimana
Mektepski centar je smješten u novoj trospratnoj zgradi, u središtu Bijeljine, prekoputa velikog parka. Na tom mjestu je donedavno bila orohnula kuća. Medžlis Islamske zajednice Bijeljina, iako je u akciji izgradnje pet džamija, dao je prioritet izgradnji Mektepskog centra, koji, iako još nije u potpunosti završen, /ima još mnogo posla na uređenju interijera , već je u funkciji. Sa svojih 500 m2 prostora Mektepski cenar će zadovoljiti mnoge potrebe bijeljinskih muslimana. U njemu će biti četiri učionice za mektepsku nastavu, za razne uzraste djece, fiskulturna sala, igraonica, kancelarije, restoran i drugi sadržaji.
Izgradnja objekta koštala je 400 hiljada maraka, a velika finansijska pomoć pristigla je iz Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, preko ministra Edina Mušića, te Omera Brankovića, ministra za izbjeglice i raseljena lica RS.
O značaju izgradnje Mektepskog centra govori nam Sead Berberović, predsjednik Medžlisa IZ Bijeljina:” Mi smo zadnjih 6-7 godina najviše bili usredsređeni na izgradnju centralne džamije u centru grada. Krajem prošle i početkom ove godine imali smo donaciju Federalnog ministarstva za raseljena lica za Mektepski centar, kakvo zdanje Bijeljina nije imala. U njemu se okupljaju 3-4 generacije, od obdaništa, polaznika mekteba, osnovaca, srednjoškolaca, pa do onih koji studiraju na fakultetima. Mi želimo pod tim krovom da njegujemo našu kulturu i preko nacionalnog bosanskog restorana, naš način ishrane.
Mi imamo jednu folklornu grupu sa našim načinom odijevanja, sa našim igrama i pjesmama. Ovaj Mektepski centar je za nas u Bijeljini veoma važan, jer u njemu možemo odgojiti generacije koje će puniti naše džamije. Dobro je da se on završio prije džamije, jer ovi stari, koji su se vratili u Bijeljinu, oni su u prolazu, a mi ovdje moramo da idemo na duže staze. Hvala Bogu, imamo dosta djece i djeca se ovdje rađaju, koja će, ako Bog da, ovdje i ostati. Mi u Islamskoj zajednici Bijeljina želimo da gradimo mala i srednja preduzeća na našem vakufskom zemljištu, bilo uz pomoć firmi iz Federacije BiH, bilo ulaganjem stranog kapitala iz Evrope. To ćemo činiti isključivo radi toga da našu omladinu zaposlimo i situiramo,”istaknu Sead Berebrović
Medžlis funkcionira na spoju mladosti i iskustva
Ako usporedimo sadašnje stanje muslimana u Bijeljini sa onim od prije deceniju, možemo uočiti velike pomake naprijed. Sjećamo se kako je prije 6 godina, tačnije 15. maja 2002. godine, na stan imama Samir ef. Camića bačena razorna eksplozivna naprava, od koje, srećom niko nije nastradao. Sada nema napada niti provokacija. Imami nam rekoše kako naše žene, pokrivene, idu noću u džamiju i niko ih ne provocira, što ranije nije bio slučaj.
Džamije su punije, Mektepski centar je u funkciji, Bošnjaci se polahko vraćaju u Semberiju, vrše se šerijatska vjenčanja, rađaju se djeca, i kako rekosmo, sve džamije su obnovljene ili su u toku obnove. Zasluge za ovo pripadaju Samir ef. Camiću i Mirsad ef. Okanoviću, mladim i vrijednim imamima i mudrom rukovodstvu Islamske zajednice, na čelu sa Seadom Berebrovićem, predsjednikom i Ibrahimom Imširevićem, sekretarom Medžlisa. Ovdje je u potpunosti došao do izražaja spoj mladosti i iskustva.
Uspješan rad Hora Medžlisa islamske zajednice Bijeljina
Uz mektepsku nastavu i druge vjerske aktivnosti, u Bijeljini već deset godina uspješno djeluje i Hor Medžlisa Islamske zajednice, koji okuplja 45 članova različitog uzrasta. Hor vodi mu'allima Enisa Okanović, supruga imama Mirsad ef., svršenica Behram-begove medrese, koja nam reče da je ovaj hor već postao prepoznatljiv. Uz nastupe u Bijeljini, gdje su u Kino-sali do sada održali četiri uspješne bajramske akademije, na kojima je bilo po 1.500 prisutnih, članovi hora su gostovali u Tuzli, Čeliću, Trebinju i nekim drugim mjestima.
Nismo imali priliku prisustvovati zvaničnom nasupu hora, ali smo na probi, koju je imala mu'allima sa dijelom članova, mogli uočiti da hor ima u svom sastavu dosta talentiranih članova, koji bi mogli uspješno nastupati i na značajnim priredbama. Uz osnovce i srednjoškolce, u sastavu hora ima i studenata. Hor je također mješovitog nacionalnog sastava, u kome, uz Bošnjake, ima i Roma.
Svih pet bijeljinskih džamija u fazi izgradnji
Razgledanje bijeljinskih džamija otpočeli smo od najznačajnije i nastarije džamije, Atik džamije, sagrađene 1520. godine, koja je u funkciji, te bi ona uskoro, možda na ljeto, mogla imati svoje svečano otvorenje. Ova džamija se obnavlja u obliku i dimenzijama svoje prethodnice, koja je do temelja porušena 1993. godine. Unutrašnjost džamije je lijepo uređena, a minber je građen po uzoru na minber Begove džamije, s tim što je ovaj od drveta. Minber i ostali stolarski radovi u Atik džamiji djelo su Seada Berberovića, koji ima svoju stolarsku firmu, sa deset uposlenih osoba. On radi drveni interijer i ostalih bijeljinskih džamija, a opremio je također više džamija i na području Zvornika.
Atik džamija je već nekoliko godina u funkciji, u kojoj se obavljaju namazi. Imamsku dužnost u Bijeljini vrše dva imama, Samir ef. Camić, koji obavlja i funkciju glavnog imama, i Mirsad ef. Okanović. Ove godine po prvi put poslije rata, bajram-namaz u Bijeljini klanjao se na dva mjesta, u Atik džamiji i u džamiji Janjica, kojoj fali još munara. Uz Janjica džamiju ima i imaski stan u kome stanuje Mirsad ef. Okanović, dok Samir ef. Camić stanuje u objektu u kome je, do proklanjavanja Atik džamije, bio mesdžid, gdje se sada obavljaju restauratorski radovi.
Sa Samir ef. Camićem, gl. imamom, i Ibrahimom Imširevićem, sekretarom Medžlisa, obišli smo i ostale bijeljinske džamije, koje su u izgradnji.
Najdalje je u izgradnji odmakla Salihbegovića džamija, kojoj je sazidana i munara, pa slijede radovi na vanjskom i unutarnjem uređenju.
Na Dašnici džamiji su u toku radovi na kubbetu, dok je izgradnja džamije u Gvozdevićima stigla do krova.
O toku izgradnji bijeljinskih džamija Sead Berebrović, predsjednik Medžlisa IZ kaže:” Pored Atik džamije, nalazimo se u intenzivnoj izgadnji još četiri džamije. U slijedeće 3-4 godine mi ćemo imati sve naše džamije / pet džamija koje su 1993. godine srušene / ponovo u funkciji. Nijet nam je da slijedećih pet godina otvorimo pet naših džamija, svake godine po jednu.”
U seoskim džematima, podno Majevice, sve džamije obnovljene i u funkciji
Nakon što smo zijaretili grad Bijeljinu i upoznali se s aktivnostima koje se tamo odvijaju, krenuli smo u četiri podmajevička džemata / Atmačiće, Janjare, Glinje i Sr. Trnovu, koji po političkoj organizaciji pripadaju općini Ugljevik, a po ustrojstvu Islamske zajednice Medžlisu IZ Bijeljina.
Ne stigosmo da džematile obavimo podne-namaz u novosagrađenoj džamiji u Atmačićima, koja je svečano otvorena 10. augusta 2008. godine, već dođosmo u džamiju kada je imam Irfan ef. Grabčanović, sa četvericom dječaka, upravo završio s namazom. Drago nam bijaše da su na namazu bile mlade džematlije.
Imam nam reče da je on tu na dužnost imama stupio prije šest mjeseci i da je imao sreću ljetos sa džematlijama otvoriti džamiju, čija je izgradnja koštala 150 hiljada maraka, uz prilog od 8 hiljada maraka, otvorio Mustafa Huskić. Mutevellija džemata je Zuhdija Jašarević.
U sklopu džamije nema učionice za mektepsku nastavu, koju pohađa 25 učenika. Narod Atmačića, kao i drugih okolnih mjesta, prije rata je bio imućan, ljudi su bili zaposleni u rudniku ili u “Termoelektrani Ugljevik”, dok se sada žitelji tih mjesta, uglavnom bave poljoprivredom.
Džamija u Janjarima, koji su spojeni sa Atmačićima, otvorena je 12. augusta 2006. godine. Damir ef. Čokić, imam u Janjarima, reče da je tu na dužnosti šest godina, da mu sva djeca, njih 32, pohađaju mektepsku nastavu, te da je od 300 žitelja ovog mjesta, svega njih 11 zaposleno u firmama.
Na šeri'atskom vjenčanju u Janjarima
U ikindijsko vrijeme u džamiji u Janjarima, Damir ef. je obavio šeri'atsko vjenčanje Hasan Hajdarbeg iz Janjara i Amire Hamidović iz Atmačića. Svadbeno veselje je nastavljeno pod šatorima, nedaleko od džamije.
Nakon prisustvovanja šeri'atskom vjenčanju u Janjrima posjetili smo Glinje, selo koje je za nepune dvije decenije dva puta gradilo džamiju. Prvo su pred rat, 1991. godine svečano otvorili džamiju, koju su četnici porušili, a potom su 2002. godine ponovo, na istom, gradili džamiju, koja je u funkciji i gdje imamsku dužnost obavlja Alan ef. Hrustić, svršenik Karađoz-begove medrese i vanredni student FIN-a.
U razgovoru sa Hasibom Ramićem, blagajnikom u Glinjama, saznadosmo da se u selo vratilo 70% predratnih žitelja, koji žive uglavnom od poljoprivrede. Njegove kćerke, Mersiha, učenica 2. razreda Ekonomske škole i Hasija, svršenica Trgovačke škole, bez zaposlenja, rekoše da za omladinu u Glinjama nema zabave. Imam nam reče da je na teraviji bilo od 30-40 klanjača, a da na mektepsku nastavu dolazi 20 djece.
Srednja Trnova je bilo posljednje mjesto našeg zijareta bijeljinskim džematima.
Prijatno smo se iznenadili kada u selo dođosmo asfaltnim putem, otvorenim prošle godine. Pred prodavnicom, koja je preko puta džamije, susretoh nekoliko srednjoviječnih osoba. Pošto sam u to mjesto dolazio kao đak medrese tokom ljetnih ferija,1962-1965. godine, kada je tu moj babo rahmetli Hasan ef. Smajlović bio imam četiri godine, ponadao sam se da će me neko prepoznati, što se ne desi. Sjećaju se moje mlađe braće. Vrijeme i godine su očito učinile svoje.
Džamija je sagrađena, u funkciji je i tu imamsku dužnost vrši Mujaga ef. Ćifrić, svršenik Behram-begove medrese i student 1. godine FIN-a. On nam reče da na mektepskoj nastavi ima 25 djece, a da je na teravijama imao po 50 klanjača, 20 muškaraca i 30 žena. Džamija još nije imala svoje svečano otvorenje.
Iznad sela, prekoputa mezarja, vakif Jasmin Ahmetović, donirao je izgradnju šehidskog spomen parka, u što je uložio oko 50 hiljada maraka. Tu je postavljena spomen ploča sa imenima 12 boraca-šehida ovog mjesta i 3 civila-šehida, koji su poginuli tokom rata.
Da se ne zaboravi
Iako u Bijeljini nisu vođena nikakva ratna dejstva, niti je tu bilo sukoba između vojnih formacija, nedjelja 31. mart 1992. godine, 27. dan ramazana, ostaće zapisan kao krvavi dan za bijeljinske Bošnjake. Naime, toga dana u Bijeljinu su upali Arkanovci, koji su zajedno sa domaćim zlikovcima, otpočeli krvavi pir, ubijajući i masakrirajući Bošnjake. Masakr je nastavljen sutradan, 1. aprila, u kome je ubijeno 350 muslimana.