Na Šehidskom mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini, u srijedu 16. novembra 2011. godine poslije podne namaza klanjana je dženaza i ukopani posmrtni ostaci Rašide Ćehajić (1938), ubijene 30. septembra 1992. godine. Nakon dženaze, tevhid je proučen u Atik džamiji. Ovo je još jedna bijeljinska civilna žrtva rata koja je konačno ukopana na dostojansven način. No, iako je dženaza posmrtnicama najavljena nekoliko dana ranije, a sudeći po broju okupljenih građana, Bošnjaci Bijeljine kao da su zaboravili svoj dug prema nevino ubijenim sugrađanima.
Masakr u centru grada
Da podsjetimo, Mehmed (1929) i Rašida (1938) Ćehajić i njihov usvojeni sin Samir (1975), brutalno su ubijeni krajem septembra 1992. godine u svom stanu u ulici Gavrila Principa u Bijeljini. Sve troje su sahranjeni 2. oktobra, a na osmrtnici je moralo biti napisano da su nastradali nesretnim slučajem iako je policija uradila uviđaj i utvrdila sve okolnosti ovog masakra. Njih troje pokušali su pobjeći iz Bijeljine, ali su vraćeni na granici u Rači, a ubijeni su nekoliko dana kasnije. Iz izvora bliskih porodici, saznajemo da je mrtve Ćehajiće prvi vidio brat ubijene Rašide. Vidio je masakrirana tijela ljudi koji su prije rata, u saradnji sa centrom za Socijalni rad, usvajali i odgajali djecu beskućnike. Motiv za ubistvo nije mogao biti novac nego pusto iživljavanje nad ljudima koji su bili krivi samo zato što su muslimani. I niko za ovaj zločin nije procesuiran niti kažnjen.
Nakon rata, 2005. godine, na mezarju Pilakuša u Bijeljini tijela su ekshumirana, a potom su urađene abdukcija i identifikacija. Mehmed Ćehajić sahranjen je u rodnoj Janji, a Rašida, po želji članova šire porodice, ukopana je na mezarju u Bijeljini. Njihov usvojeni sin Samir zvanično još nije identificiran jer još uvijek nisu pronađeni bliski srodnici radi DNK analize i upoređivanja genetskog materijala.