“Treba se osloboditi koncepata hegemonije i dominacije temeljenih na zulumu, kolonizaciji, okupaciji, ratu, represiji, interesu, piratstvu, upotrebi sile i oružja; treba prihvatiti one vrijednosti koje su utemeljene na: pravdi, solidarnosti, nezavisnosti, miru, prijateljstvu, mudrosti, pravima, etici i na višim, temeljnim vrijednostima.
Glavni uzrok aktuelnih sukoba u drevnim muslimanskim središtima u Siriji i Iraku nije religija, niti mezheb, već silna želja da se, kroz upotrebu nejednakosti i instrumentalizaciju razlika postane moćnim i posegne za pustom zaradom. Strukture koje se uspostavljaju na ubijanju žrtava među bespomoćnim ljudima, ženama, djeci i starcima i na progonu ljudi i njihovom izgonu iz rodnog kraja zbog interesa, nastalih sukoba… takve strukture nisu u skladu i harmoniji sa vjerom.”
U sjeni izuzetno teškog stanja i kušnji kroz koje prolazi muslimanski svijet, Rijaset za vjerska pitanja u Turskoj uputio je 18. juna 2014. godine Proglas pravilnog razumijevanja. Proglas je naišao na afirmativan prijem i široku podršku diljem muslimanskoga svijeta.
Na osnovu snažnih zahtjeva islamskih institucija i organizacija, mislilaca i narodnih prvaka, Rijaset za vjerska pitanja Republike Turske organizirao je, poslije, od 17. do 19. jula 2014. godine u Istanbulu Forum „Inicijativa mira i umjerenosti muslimanske uleme u svijetu i njeno pravilno shvatanje“. Na Forumu je sudjelovalo više od stotinu pedeset alima različite mezhebske i misaone provenijencije iz različitih dijelova svijeta, među kojima i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović te njegov zamjenik.
U danima održavanja Foruma ubijeno je mnogo žena, djece i nevinih ljudi, kao posljedica izraelskih, prvo, zračnih napada, a kasnije, za vrijeme održavanja Foruma, i kopnene agresiju na Gazzu. Donesena je Inicijativa mira i umjerenosti muslimanske uleme u svijetu i njeno pravilno shvatanje, te oštro osuđeno nasilje i brutalno ubijanje civila u Gazzi. Ovi pokolji se kvalificiraju kao državni teror, pa Forum poziva sve organizacije u svijetu, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, da zauzmu stav protiv ovoga državnog terora i obavještava sav muslimanski svijet da je njihova podrška svojoj obespravljenoj braći prema vjeri u Palestini vjerska obaveza.
Na kraju trećeg dana rada, ocjena stanja i razmatranja, Forum je jednodušno usvojio Proglas kojim namjerava alarmirati svjetsku javnost o tome šta se sve čini u muslimanskom svijetu i u tom smislu javnost obavještava o sljedećem:
Suze, bol, nemiri, sukobi i nasilje u Siriji, Iraku (Damask i Bagdad) i u mnogim drugim drevnim muslimanskim gradovima jest ono što duboko u srce pogađa svakog muslimana. Aktuelni događaji u novije vrijeme govore o neprestanom slabljenju poštivanja i pridržavanja islamskih civilizacijskih vrijednosti i ukazuju na potrebu muslimanskog svijeta da ulaže zajedničke napore kako bi te civilizacijske vrijedosti bile ponovo oživljene. Te civilizacijske vrijednosti su, u društvima u kojima su poštovane, garantirale osnovna ljudska prava bez obzira na vjerske i doktrinarne razlike i, sve donedavno, omogućila kontinuitet trajanja tih vrijednosti. Jer, prema islamskom učenju, svi su ljudi Ademovi, a. s., potomci i svi imaju ista prirodna prava i ne može ih se diskriminirati po osnovu boje kože, spola, jezika, porijekla i tome slično. Raznovrsnost ljudske vrste, te ljudska raznovrsnost s obziroma na plemenske (etničke, nacionalne) razlike, na razlike u boji kože, jezičke razlike prirodna su stvar i to je jedan od Allahovih znakova da se međusobno upoznaju, solidariziraju i natječu u činjenju dobrih dijela. Korištenje ovih razlika kao razloga za uzdizanje jednih nad drugima šerijatski, etički i ljudski je nedopustivo.
Svi vjernici su, zaista, braća i nema tog izgovora kojim bi međusobno nanošenje štete vjernika vjernicima bilo legalizirano, niti postoji neki politički, doktrinarni ili etnički argument kojim bi se to nanošenje štete smatralo legitimnim. Nije dozvoljeno nijednoj: političkoj, religijskoj, kulturnoj ili društvenoj strukturi da čini nešto što narušava jedinstvo među braćom muslimanima. Islamski identitet je najveći oblik pripadnosti muslimana. Taj identitet nadilazi sveukupnot sporednih, političkih, društvenih ili mezhebskih identiteta. Nema razmišljanja o prednosti bilo kojega drugog identiteta ili nekoj većoj pripadnosti. Mezhebska pripadnost i njene različite forme i oblici se smatraju drugorazrednim i ni jedna od njih nema prednost nad (širim) islamskim identitetom s obzirom da se mezhebska pripadnost i mezhebske forme i oblici i tome slično smatraju sporednim pripadnostima i nemaju prednost nad islamskim identitetom.
Vjera islam dolazi da osigura: spokoj, mir, sigurnost i sreću, kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Intencija islama je izgradnja takvog društva koje će biti zasnovano na moralnim vrijednostima i koje će raditi na očuvanju tih vrijednosti. Cilj pravnih škola i akaidskih pravaca, koji su nastali u određenim historijskim fazama, jest da se shvati suština autentičnih islamskih vrijednosti, te da ih se revitalizira u svakom vremenu i prostoru. Mezhebsko učenje se ne može koristiti da bude alibi za opstrukciju ovih ciljeva islama, niti za njihovo isključivanje iz života.
Islam, principijelno, odbacuje: zlobu, mržnju i neprijateljstvo i, pod svim okolnostima, daje prioritet: istini, pravima, pravednosti i miru. Islam ne prihvata nezakonitu i neosnovanu upotrebu sile.
Treba se osloboditi koncepata hegemonije i dominacije temeljenih na zulumu, kolonizaciji, okupaciji, ratu, represiji, interesu, piratstvu, upotrebi sile i oružja; treba prihvatiti one vrijednosti koje su utemeljene na: pravdi, solidarnosti, nezavisnosti, miru, prijateljstvu, mudrosti, pravima, etici i na višim, temeljnim vrijednostima.
Glavni uzrok aktuelnih sukoba u drevnim muslimanskim središtima u Siriji i Iraku nije religija, niti mezheb, već silna želja da se, kroz upotrebu nejednakosti i instrumentalizaciju razlika postane moćnim i posegne za pustom zaradom. Strukture koje se uspostavljaju na ubijanju žrtava među bespomoćnim ljudima, ženama, djeci i starcima i na progonu ljudi i njihovom izgonu iz rodnog kraja zbog interesa, nastalih sukoba… takve strukture nisu u skladu i harmoniji sa vjerom.
Izazivanje anarhije i nereda u društvu, kolektivna ubistva ljudi, miniranje džamija i činjenja masakra definira se i imenuje kao čin terorizma. Terorizam se ne može prihvatiti za jednu od metoda borbe i pravednog rata. Vjerski i sektaški ratovi nisu dio tradicije niti kulture islama, nego nam vjera islam naređuje da budemo merhametli prema svim stvorenjima na zemlji, čak prema biljnom i životinjskog svijetu sa kojima se treba s ljubavlju ophoditi. Pravedna borba (džihad) ima za cilj borbu za ljudska prava i sprječavanje kršenja Šerijata i njegovih ciljeva. Pod pravednom borbom (džihadom) ne misli se na terorizam, divljanje ili nasumične likvidacije, već je to riječ koja znači borbu i ulaganje napora kojima se omogućava nastavak života.
Nijedna organizacija ili formacija koja nema pravni legalitet nema pravo na samoinicijativno proglašavanje rata protiv neke političke, državne ili društvene strukture. Nijedan musliman ne smije gajiti netrpeljivost prema sljedbenicima nekog drukčijeg mišljenja, sistema vrijednosti, vjerovanja, niti zbog toga treba mrziti. Svaki čovjek ima pravo na život u skladu sa tradicijom svoga mezheba ili svoje doktrine sve dok javno ne uznegira i počne poricati ono što prava vjera brani ili zapovijeda.
Fikhske i teološke forme koje su se pojavile tokom historije islama su, u stvari, škole mišljenja, misaoni pravci i svaka od tih formi je nastala u karakterističnim okolnostima. Ali, te okolnosti i uvjeti ne mogu beskonačno trajati. Nepoželjno je da nam se ponovo događaju ista ona razilaženja, podjele i napetosti koja su se pojavila tokom historije pod sasvim specifičnim okolnostima ili da nas te podjele u kontinuitetu prate.
Nijedna konfesija, religijsko učenje, doktrinarna ili mezhebska sljedba ne može se izdavati za apsolutnu istinu, niti ima pravo anateme ili da za nevjernika proglašava različita vjerovanja, mišljenja, ideje, misli i da smatra kako su dotični sljedbenici otpadnici od islama, te ih se na osnovu toga ne može negirati, niti im oduzeti pravo na život, a da se pritom nigdje ne poziva na izvore islama, ili da to do sada nije tretirano nijednom izdatom fetvom.
Odgovornost koju današnja ulema ima ogleda se u izgradnji etike i prava zajedničkog života. Umjesto izdavanja fetvi koje razbijaju i cijepaju jedinstvo tkiva muslimanskih društava, ta ulema postojeće fikhske razlike u muslimanskom svijetu treba razumijevati kao milost i bogatstvo. Govor koji ne zaustavlja mezhebske sukobe i prolijevanje krvi danas ništa ne vrijedi, kao što ništa ne vrijede ni fetve kojima se prolijeva krv. Te fetve, koje nemaju nikakvo vjersko utemeljenje i koje se kose sa suštinom i osnovnim postulatima islama, treba u potpunosti odaciti.
Suština islama se ogleda u tome da se: zaštiti vjera svakog ljudskog bića (insana), njegov život i potomstvo, njegova sloboda uvjerenja i mišljenja, njegova imovina, zatim njegovo ljudsko dostojanstvo i čast. Onome koji se deklarira kao musliman, niko nema pravo to poricati i tu njegovu deklaraciju proglašavati ništavnom. Isto tako, ni jedna osoba ili grupa nema pravo da, nekom ko se prema Kibli okreće, kaže da je izašao iz vjere islama. Nedopustivo je po Vjerozakonu (Šerijatu) anatemisanje muslimana. Kolektivna savjest muslimana to nipošto ne smije dozvoliti. Zdrav um i ispravan razum muslimanskih društava danas neće dozvoliti prihvatanje takvih koncepata diljem muslimanskoga geografskog prostora, kao što to nisu svojevremeno dozvoljavali ni kroz svoju historiju.
Sljedbenici različitih vjerskih tradicija, koje su već 1400 godina nastavile trajati širom muslimanskog geografskog prostora, autentični su, prirodni vlasnici tih prostora. Akaidska središta (doktrinarni centri) različitih religija, čije je postojanje i zajednički život u sigurnosti, omogućavala je islamska civilizacija sve do današnjih dana i danas ih štite i opstanak garantiraju muslimani. Niko nema pravo, bio on pojedinac, država, društvo, rod ili zajednica, da ugrožava ničiju ličnu i imovinsku sigurnost ili da ga protjera sa njegove rodne grude, bio on neki pojedinac ili grupa samo zbog njegove vjere, uvjerenja ili stavova. Prava svih drukčijih religijskih ili doktrinarnih pripadnika su zaštićena u kontekstu ljudskih prava i sloboda na čijem čelu su ljudska od rođenja prirodno stečena prava. Sva obredoslovna mjesta i lokacije drugih vjera su, bez ikakve diskriminacije, zaštićena, tako da ni u kojoj mjeri nije dopušteno njihovo oštećenje ili rušenje.
Pitanje palestinskog problema je nastalo kao rezultat političkih događaja koju su se odvijali u jednom momentu debalansa snaga na svjetskoj političkoj sceni uopće, a posebno turbulencija na Bliskom istoku tokom posljednjih šezdeset godina. To je zajednički problem svih muslimana i njeno adekvatno i pravično nerješavanje na međunarodnom planu je sasvim prirodno dovelo do formiranja ambijenta koji pogoduje radikalizaciji vjerskog diskursa i vjerskih pokreta u brojnim muslimanskim državama. Zanemarivanje ljudskih prava koja se tiču prava nevinog palestinskog naroda i agresorski stav koji ne priznaje nikakva prava, zatim masakri, pokolji… sve to duboko ranjava srca muslimana, tako da te rane ne mogu zarasti. Nemoguće je prihvatiti izraelsku vojno-političku strategiju ubijanja koja ima za cilj da zatre muslimanski identitet u Gazzi i Palestini pod vrlo različitim raznim izlikama i izgovorima. Nije moguće držati podijeljenim niti odvojenom Gazzu od Palestine, El-Qudsa i džamije El-Aksa, već region Palestine treba da živi miroljubivu i pravednu tranziciju u sasvim miroljubivu sredinu. Jer, u suprotnom, raspršit će se nada da će na Bliskom istoku zavladati sreća i mir.
U sjeni napetosti u međunarodnim odnosima nastalim uslijed raznih nesporazuma izazvanih različitim historijskim okolnostima u nekim dijelovima svijeta, pogotovo u onima u kojima su muslimani manjina, koristi se izgovor navodne borbe protiv određenih naoružanih skupina koje su se pojavile. U posljednje vrijeme vrše se masovni pokolji i kolektivni progoni čitavih populacija muslimanskog stanovništva. Dok svjetsko javno mnijenje nastavlja ignorirati takva događanja, a posebno ona u Mijanmaru, Somaliji i u Centralnoj Africi, svako zastrašivanje islamom i vršenje propagande da je islam postao prijetanja, te poziv na mržnju prema islamu, kao i inicijative i akcije koje imaju za cilj vršenje genocida nad muslimanima, smatra se zločinom protiv čovječnosti. Naša odgovornost je ukazivati na sve to, upozoravati i raditi na izgradnji svijesti i senzibilnosti na ta pitanja prije negoli svjetsko javno mnijenje uđe u još žešće i surovije sukobe.
Korjenite političke promjene koje se događaju u nekim muslimanskim državama trebalo bi da donesu mir, blagostanje i kolektivnu sreću u okviru istine, prava i pravičnosti. Praksa koja je daleko od društvene pravde, te marginalizacija i isključivanje koje se provodi protiv određenih grupa, sljedbi i vjerskih učenja, zatim praksa progona i ugnjetavanja zbog određenoga političkog uvjerenja i djelovanja, a koja ima za cilj da se po svaku cijenu zadrži vlast u tim multietničkim, multikonfesionalnim društvima neće ostvariti društvenu stabilnost, niti zadobiti povjerenje naroda. Zbog toga je veoma bitno da tekući događaji i različite odluke koje se donose budu u skladu sa principima legaliteta i zakonitosti, i to posebno u Egiptu, kako u budućnosti ne bi imao nerede zbog teškog i bolnog stanja u egipatskom društvu.
Niko nema pravo na monopol, ismijavanje, omalovažavanje, ponižavanje neke druge vjerske i različite religijske ili mezhebske forme vjerovanja i praktičnog djelovanja. Isto tako je nedopustivo da se omalovažava islam i njegovi velikani, prije svega se misli na neka omalovažavanja onih najodabranijih među ashabima i plemenitim članovima Poslanikove porodice, niti poigravanja sa vrijednotima koje čine autoritete u različitim mezhebima i vjerskim pravcima.
Nikako nije dozvoljeno omalovažavanje i skrnavljenje džamija, bogomolja i vjerskih objekata, kao ni kulturne baštine i historijskih spomenika koji imaju posebnu simboličku vrijednost u pojedinim muslimanskim zemljama, niti je dozvoljeno njihovo napadanje ili rušenje.
Treba primijetiti da je edukacija (odgoj, obrazovanje) problem koji leži u osnovi različitih uvjerenja, koncepata i formi koje danas izazivaju sukobe. Muslimanska društva moraju pribjeći ozbiljnoj i utemeljenoj samokritici na svim nivoima i u različitim poljima društva i kulture, prije svega edukacije. Mi kod sebe moramo otkriti skrivana mjesta i izvore negativnih pojava, prije svega naše nedostatke i nesavršenosti prije nego za to budemo tražili krivicu u vanjskim faktorima. Treba preduzeti neophodne korake potrebne za uspješno podizanje novih generacija koje će, pored toga što će biti biti svjesne tradicionalnih vrijednosti islama, biti sposobne prihvatati i činjenice današnjih vremena, generacija koje integralno prihvataju islam u svoj njegovoj punini i na toj osnovi ga tumače. Treba reformirati i osavremeniti sve sisteme, planove i programe obrazovnih institucija, a posebno one koje nude visoko teološko obrazovanje. Treba osigurati da se buduće generacije odgajaju u duhu islama utemeljenog na pluralizmu koji prihvata misije milosrđa i mudrosti, a ne diskriminacije i isključivanja onoga što je drukčije.
Unutarnji sukobi u muslimanskom svijetu i eventualni problemi nastali -kao posljedica političkih sukoba na Bliskom istoku, u Aziji i Africi, te islamofobija na Zapadu, prije svega u Evropi, te mišljenje i stavovi koji se zauzimaju na toj osnovi sve to skupa utječe na mir, prosperitet i slobodu u svijetu. Zbog toga, prije svega, valja prihvatati one napore i rješenja koji se temelje na okončanju sukoba, a ne na njihovim izazivanjima i produbljivanjima.
Formirana je stalna Kontakt grupa pri Istanbulskoj deklaraciji ili inicijativi pravilnog shvatanja. Nju čini ekipa od deset osoba: sedam članova i tri pomoćnika koja ima zadatak da izlazi sa potrebnim inicijativama i koja djeluje u skladu sa zaključcima i odlukama „Inicijative mira i umjerenosti muslimanske uleme u svijetu i njeno pravilno razumijevanje“.
Treba pod hitno obustaviti sukob civilizacija unutar muslimanskog kruga i geografskog prostora, te uspostaviti stanje mira. Svi vjerski poglavari i oni koji su odgovorni za pitanja religije treba da promoviraju i šire stanje i kulturu mira i da je transformiraju u kulturu zajedništva, miroljubive koegzistencije i da to dignu na nivo kolektivne svijesti. Za pitanje mira je sudbonosna stvar to da je formirana stalna Kontakt grupa pri Inicijativi ispravnog razumijevanja kao s ciljem hitnog obustavljanja postojećih sukoba. Njoj će podršku i pomoć pružati organizacije civilnog društva i udruženja građana kao i zvaničnici širom muslimanskog svijeta. Po tom pitanju mi smo sasvim ubjeđeni da će forumi građana, organizacije, institucije i nosioci zvaničnih funkcija izraziti svoj interes, te dati svoju podršku i pomoć koje su ovoj Inicijativi neophodni.
Komisija za kontakte pri Inicijativi mira i umjerenosti muslimanske uleme u svijetu i njeno pravilno razumijevanje će održavati kontakte sa vladama, parlamentima, te državnim institucijama, te sa kredibilnim organizacijama i utjecajnim javnim ličnostima, naučnom i akademskom zajednicom kako bi pomogli u formiranju javnog mnijenja. Ova komisija će pripremati dopise nadležnim faktorima i kompetentnim organizacijama da trajno osiguraju stanje mira. Ta komisija će u muslimanskom svijetu kontaktirati organizacije i udruženja koja su aktivna i djeluju na nivou pojedinih država i na međunarodnom nivou da osiguraju podršku, participaciju, učešće i pomoć Stalnoj komisiji formiranoj pri Inicijativi mira i umjerenosti muslimanske uleme u svijetu i njeno pravilno razumijevanje.
Stalna komisija formirana pri ovoj Inicijativi mira i umjerenosti radit će na obustavljanju svih sukoba, i to u kontekstu čistog vjerskog osjećanja, bez ikakvog potpadanja pod utjecaj politike. Jedino će osjećaji islamskoga bratstva i muslimanskoga jedinstva imati prioritet u njenom radu i djelovanju.