Trinaestog marta 1993. godine, u ranim jutarnjim satima, snažne detonacije potresle su centar grada i bijeljinske mahale. Sve telefonske linije bile su isključene, a bijeljinski Bošnjaci i svi preostali muslimani mogli su samo pogledom ispratiti građevinske mašine i kamione koji su u naredna dva dana potpuno očistile placeve na kojima su bile džamije. Vojkan Đurković, predsjednik Komisije za razmjenu i jedan od učesnika etničkog čišćenja, tih dana nije bio zadovoljan prijavama za napuštanje Bijeljine. Inat ili stanje šoka, tek Đurković je govorio Bošnjacima Bijeljine: “Šta čekate, što ne idete? Srušene su vam džamije!” No, do danas, nije poznato ko je naredio, a ko izvršio miniranje i rušenje džamija koje su preživjele stoljeća. Kao da niko nije odgovoran, kao da niko ništa nije vidio?
Zločinački naum rušenja džamija realiziran je u mjesecu Ramazanu, a zločinci se nisu krili. Postavljanje eksploziva na Krpić džamiju kod Gradske bolnice obavljeno je po danu, a Atik džamija rušena je postepeno, tri dana i uz policijski nadzor, kako se ne bi oštetili susjedni Dom omladine i zgrada Suda. Prazni placevi godinama su služili kao parking prostori, buvljaci ili vašarišta, a potom je, nakon ponovljenih zahtjeva i brojnih opstrukcija, 2002. godine počela obnova. Atik džamija danas služi svojoj svrsi, mesdžid Janjica potpuno je obnovljen, a ostale tri džamije u završnoj su fazi obnove. Obnova islamske duhovnosti neodvojiva je od borbe protiv zaborava.
Devetnaest godina je prošlo, a Bošnjaci Bijeljine ove godine prvi put su obilježili godišnjicu ovog zločina. Medžlis Islamske zajednice Bijeljina u Mektebskom centru organizirao je veče sjećanja na dane rušenja džamija, ali i podsjećanja na sve muke koje je trebalo proći da bi se obnovile. Ibrahim Imširović, sekretar MIZ Bijeljina i jedan od obnovitelja rada Islamske zajednice u ovoj općini, kaže da se treba boriti protiv zaborava. “Treba se podsjetiti kako su boljeli i srce i duša pri pogledu na gomile kamenja i cigle. Podsjećanje nije da bismo živjeli u prošlosti, nego da bismo iz te prošlosti izvukli nauk za budućnost,” kaže Imširović.
Minirana duhovnost muslimana
