Piše: Azmir Jusufi…
Jedna od osnovnih, ako ne i najvažnijih odlika islamskog sistema organizovanja društvenih poslova i potreba zajednice je institucija šure, savjetodavnoga tijela, koja se u sklopu drugih institucija islamskog sistema zalaže za zajedničke interese i štiti ih shodno šerijatskim normativima i dobrobiti čitavog društva.
Međusobno dogovaranje ili savjetovanje, na ličnom nivou ili nivou zajednice, sa ciljem ostvarivanja najbolje moguće dobrobiti bi trebalo biti sastavni dio našeg života, jer putem njega je veća mogućnost da se postigne ispravnije mišljenje ili odluka. Uzvišeni Allah je naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se dogovara sa svojim drugovima o činjenicama koje su podložne savjetovanju: “Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.” (Ali Imran, 159.) Međusobno dogovaranje u sebi sadrži mnogobrojne dunjalučke i ahiretske dobrobiti.
Značenje termina „šura“
Ovdje se nećemo upuštati u sva etimološka značenja riječi šura i izvedenica iz korijena ‘š-v-r’ koji literalno znači „cijeđenje meda iz pčelinjeg sača“. Biće dovoljno ako kažemo da prema Lisanu-l-Arebu šura može biti:
1) dogovaranje, konsultovanje, savjetovanje (tj. proces),
2) predmet dogovaranja ili savjetovanja,
3) savjetodavno tijelo,
4) odluku do koje se stiglo u procesu dogovaranja.
Definicija šure
„Šura je najviše savjetodavno tijelo islamskog sistema vlasti, sastavljeno od više članova sposobnih da u granicama ljudskih mogućnosti ispoštuju sprovođenje šerijata u unutarnjim i vanjskim pitanjima države, koje će, shodno zakonu opće dobrobiti, izabrati halifa ili sam narod.“
Iz prethodne definicije islamske šure slijedi zaključak:
– Šura je samo savjetodavno tijelo, a ne zapovjedni organ vlasti.
– Šura treba da bude sastavljena od više članova.
– Članovi šure trebaju da se odlikuju sposobnošću, što podrazumijeva posjedovanje šerijatskog znanja, mudrosti i iskustva.
– Članovi šure moraju biti pravedni, gdje će se u granicama ljudske moći truditi da iznesu najpovoljniji i ispravniji islamski stav o pitanju kojeg razmatraju, pri čemu na njih neće uticati subjektivnost, lični interesi ili neki strani faktori.
– Jedini cilj šure je sprovođenje Allahovog zakona na zemlji, kako u unutarnjem životu islamskog društva tako i u odnosu islamske države sa drugim narodima.
– Članove šure izabire halifa ili svi muslimani, shodno interesima zajednice.
Šura je nezamjenjivo i neosporivo pravo ummeta kod halife i ukoliko ga ovaj ne ispoštuje to je dovoljan razlog za smjenu halife sa vlasti. Ibn Atijje kaže: ”Šura je od osnova šerijata i propis koji se mora ispoštovati. Onaj (vladar) koji ne traži savjet učenjaka, njegova smjena je obavezna-vadžib.”
Šura (savjetovanje-dogovaranje) u Kur'anu
)فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ(
“Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.” (Ali Imran, 159.)
Kur'an ne toleriše razlikovanje između jednog i drugog vjernika, muškarca i žene, kada je u pitanju njihovo podjednako učešće u životu Zajednice. U harmoniji s ovom vizijom, Kur'an je postavio princip šure da vodi Zajednicu u procesu donošenja odluka. Nažalost, tokom stoljeća među muslimanima se razvila strahovita pogreška u razumijevanju naravi šure zahvaljujući pogrešnoj i obmanjujućoj praksi i strukturama koje su bile prihvaćene izvana bez vođenja računa o etosu islama. Tako je opšte-rasprostranjeno ubjeđenje da šura znači da jedan čovjek, vladar, konsultuje ljude koji, po njegovu mišljenju, posjeduju mudrost, bez obaveze da sprovede njihov savjet. Prije svega, ovakva slika totalno ruši strukturu koju šura pretpostavlja. Kur'an opisuje vjernike kao “one koji se o poslovima svojim dogovaraju (emruhum šura bejenhum).” Šura, dakle, ne znači da jedna osoba pita druge za savjet, već, radije, međusobno savjetovanje kroz zajedničku diskusiju na ravnopravnoj osnovi. Ovo direktno implicira da vrhovni izvršitelj ili izvršna vlast ne mogu jednostavno odbaciti odluku do koje se stiglo šurom.
U tumačenju spomenutog ajeta sure Ali Imran, 159., imam Er-Razi u svome tefsiru (Mefatihu-l-gajbi / Tefsir Er-Razi) navodi sljedeće riječi El-Hasana i Sufjan ibn Ujejnea, gdje stoji:
قال الحسن وسفيان بن عيينة إنما أمر بذلك ليقتدى به غيره في المشاورة ويصيرسنة في أمته٠
”Allah mu je naredio (šuru), kako bi se i drugi (tj. vođe muslimana) poveli za njim, s.a.v.s., u uspostavljanju šure i ona time postala jasni put njegovog ummeta.”
Muhammed Asad, u tumačenju ovog ajeta kaže: „Ovu izričitu naredbu koja implicira vladanje i savjetovanje, treba smatrati kao jednu od temeljnih kauzula čitavog kur'anskog zakonodavstva koje se odnosi na državništvo. Zamjenica „njima“ odnosi se na vjernike, tj. na cijelu zajednicu, dok riječ el-emr koja se javlja u ovom kontekstu – kao i znatno ranije objavljenoj rečenici emruhum šura bejnehum u 42:38 – označava sve poslove od javnog značaja, uključujući i državnu upravu. Svi stručnjaci se slažu u tome da je gornja naredba, iako u prvom redu upućena Poslaniku, obavezujuća za sve muslimane i u svako doba.“
Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi, u tumačenju ovog ajeta kaže: „Dogovaranje (mušavera) je šerijatom naređeno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dogovarao se sa ljudima u pogledu borbi i dr., ali ne i u pogledu šerijatskih propisa. Ibn Abbas veli: „Dogovarao se sa njima u nekim stvarima.“
Sejjid Kutb, u tumačenju ovog ajeta kaže: „Zadaća i funkcija šure je razmjena mišljenja i odabir jednog od ponuđenih mišljenja. Kada se zauzme odgovoran stav, uloga šure prestaje, a počinje period realizacije, realizacija, s čvrstinom i odlučnošću, uz puno pouzdanje u Allaha, dž. š., i prepuštanje stvari na kraju Allahovoj odredbi i Njegovoj volji da stvara i oblikuje rezultate i posljedice.“
Ibn Kesir, u tumačenju ovog ajeta navodi praktične primjere Poslanikovog, s.a.v.s., dogovaranja sa svojim drugovima su mnogobrojni, kao što je bitka na Bedru, Uhudu, Bitke ptotiv saveznika, ugovor na Hudejbijji i drugim situacijama. Es-Seadi, u svome tefsiru, o tumačenju spomenutog ajeta, kaže da nam se nameće logično pitanje:
فإذا كان الله يقول لرسوله – صلى الله عليه وسلم- وهو أكمل الناس عقلا، وأغزرهم علما، وأفضلهم رأيا: {وشاورهم في الأمر} فكيف بغيره؟
“Ako se Allah obratio Svome Poslaniku, koji je najpotpunijeg razuma, najučeniji, najboljeg mišljenja sa ‘dogovaraj se s njima’, pa šta je onda sa drugim osobama?“
Uzvišeni Allah, dž.š.,, u suri Šura, opisao je pravovjerne sa nizom atributa od kojih je: “i koji se o poslovima svojim dogovaraju” (Eš-Šura, 38.)
U tumačenju ovog ajeta, Es-Seadi u svome tefsiru, kaže: “Dogovaraju se u svojim dunjalučkim i ahiretskim činjenicama i niko se od njih ne podvaja sa mišljenjem u njihovim zajedničkim stvarima. A kada budu u situaciji koja traži dogovaranje, sastanu se i dogovaraju, te kada im se predoči dobrobit, iskoriste je i požure prema njoj.”
Kada je Poslanik bio upitan što znači konsultuj ih (vjernike) u svim stvarima od važnosti; i kad odlučite, onda se uzdajte u Allaha, dž.š.? Ovo ukazuje na to da se moramo konsultovati u svim važnim stvarima i to treba da bude urađeno.
Kur'anski princip šure, sporazumijevanja, zahtijeva da na svim područjima i na svim razinama članovi zajednice budu pozvani da učestvuju, pred Božijim pogledom, u izradi i primjeni odluka o kojima ovisi njihova sudbina.
Taj princip istovremeno isključuje despotizam jednog čovjeka, jedne klase ili jedne partije, kao i svaki oblik čisto statističke demokratije, koja se ostvaruje putem delegata i koja je otuđena od naroda.
Zaključke:
Dobro poznata tvrdnja je da šerijat ne propisuje detalje niti određuje specifične procedure političkog procesa već samo generalna pravila važeća za šuru kao i za većinu drugih, ako ne i ostale institucije islamskog političkog sistema.
Detalji su prepušteni muslimanima da ih razrade prema zahtjevima vremena i okolnostima u kojima se zateknu, a u svjetlu generalno postavljenih pravila. Na žalost, to nikada nije bilo urađeno na zadovoljavajući način.
Šura, iako je smatrana od skoro svih muslimanskih učenjaka za jedan od osnovnih principa islamskog društveno-političkog uređenja, nije nikada bila institucionalizirana, a vrlo rijetko primijenjivana u muslimanskoj povjesti. Čini se da dok neki muslimani nalaze teškim sprovođenje detaljnih šerijatskih odredbi, svi muslimani još težim nalaze razradu detalja kad im Allah, dž.š., ukaže priliku.
Klasični muslimanski autoriteti su o šuri raspravljali samo usputno i sami često bivajući žrtvama postojećih (definitivno ne-šura) tipova vlasti. Danas muslimani pišu puno o šuri, međutim, postoji suštinsko neslaganje po pitanju značaja i implikacija ovog koncepta na ustavne aranžmane islamske države.
Korištena literatura:
1. ASAD, Poruka Kur’ana, s engleskog preveo: Hilmo Ćerimović, IC EL-KALEM, Sarajevo, 2004.
2. EL-ENDELUSI, Ibn Džuzejj El-Kilbi, Olakšani komentar Kur’ana, Knjiga 1., Preveo s arapskog i bilješke: Doc. Dr Almir Fatić, Libris d.o.o., Sarajevo, 2014.
3. ER-RAZI, Fahruddin, Tefsiru Fahri-r-Razi, Tom 9., Daru-l-Fikri, 1981.
4. GARAUDY, Roger, Islam: vjera, zajednica, svijet (Religija i društvo, priredio:dr. Hilmo Neimarlija), FIN, Sarajevo, 2006.
5. IBN KESIR, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), Izabrao najispravnije verzije Muhammed Nesib er-Rifa’i, Grupa prevodilaca, Sarajevo, 2012.
6. KORKUT, Besim, Kur'an s prevodom značenja, Kompleks Hadim al-Haramajn aš-Šerifajn al-Malik Fahd u Medini, pod pokroviteljstvom Ministarstva za hadždž i vakuf u Saudijskoj Arabiji, 2000.
7. KUTB, Sejjid, U okrilju Kur'ana, Knjiga 4., Sarajevo, 2007.
Internet:
1. http://almoslim.net/node/83148, preuzeto dana: 23. 03. 2015.
2. http://el-asr.com/tekstovi/i-ne-govori-o-allahu-bez-znanja/, preuzeto dana: 23. 03. 2015.
3. http://islamskiedukativni.blog.com/2013/02/14/institucija-sure-u-islamu/,preuzeto dana: 23. 03. 2015.
4. http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000303R011.PDF,preuzetodana: 23. 03. 2015.
5. http://www.rijaset.ba/index.php?option=comcontent&view=article&id=13827:islamski-politicki-sistem-pociva-na-medusobnom-dogovaranju&catid=41:aktuelnosti, preuzeto dana: 23. 03. 2015.