Svim pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine, njenim herojima, invalidima i ranjenicima, te njihovim porodicama, čestitamo 15. april, Dan Armije RBiH! …www.bir.ba…
Naučili ste nas da nema džaba države. Nema naroda kojima su poklonjeni sloboda, opstojnost, životni prostor. Za državu padaju glave i proljeva se krv. Ko je želi, mora biti spreman i da umre. Odbranili ste nas. Preživjeli smo. Ali samo da bi stali u red za odbranu!
Radio BIR je priredio specijalni program povodom obilježavanja 15. aprila, Dana Armije RBiH!
Armija Republike Bosne i Hercegovine (Armija RBiH ili ARBiH) je bila zvanična oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Armija RBiH je osnovana 15. aprila 1992. što se slavi kao Dan armije.
Svrha i cilj Armije Republike Bosne i Hercegovine bio je očuvanje i zaštita Bosne i Hercegovine i cjelokupnost njene teritorije kao suverene, nezavisne i slobodne države svih njenih građana. Akcija odbrambene borbe Bosne i Hercegovine je zbog uspješnosti u borbama prerasla u oslobodilačku borbu koja je zaustavljena potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma.
Prve bitke armije su bile za grad Sarajevo u cilju sprječavanju ulaska srpskih snaga u grad, što je bilo uspješno. Vojska uspješno formira linije odbrane oko Sarajeva, tuzlanske, zeničke regije, srednje Bosne, te oko opkoljenih gradova Bihaća, Goražda, Srebrenice, Žepe i Foče.
1993. godine Armija RBIH dobija novog neprijatelja: Hrvatsko Vijeće Obrane. Hrvatske snage su svoj fokus ratovanja sa srpskih snaga prebacile na teritoriju pod kontrolom Armije RBIH za što se vjeruje da je dio dogovora između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu čiji je cilj bio podjela Bosne i Hercegovine između srpske i hrvatske strane. Kako bi se postigao ovaj cilj hrvatskoj strani je bila neophodna pobjeda nad Armijom RBIH, sa čime bi se bosanska strana dovela u neizbježnu situaciju da pristane na podjelu pod nametnutim uvjetima i gubitak teritorije u Hercegovini i Srednjoj Bosni. Armija RBIH se suočava sa potpunim okruženjem te izostankom dobavljanja oružja, municije, hrane, što je armiju dovelo u najteži položaj tokom svojeg postojanja.
Vašingtonski sporazum 1994. godine je označio kraj sukoba između Armije RBIH i HVO-a, nakon čega se napadi usmjeruju isključivo prema VRS-u. Tzv. Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna na čelu sa Fikretom Abdićem doživljava svoj poraz u augustu 1994., ali uz pomoć srpskih paravojnih formacije se vraća u Veliku Kladušu. Sedmi korpus Armije RBiH ovladava prostorom planine Vlašić te tako osigurava uslove za daljnje oslobodilačke operacije.
Nakon pada enklava Srebrenice i Žepe, Armija RBIH usljed masakra i progona stanovništva gubi značajan dio teritorije i ljudstva. Nakon Splitske deklaracije kreće niz koordiniranih akcija i operacija Armije RBIH, HVO i HV-a kao što su Operacija Oluja, Operacija Ljeto ‘95, Operacija Sana ‘95, Operacija Maestral. Armija RBIH je u ovim operacijama oslobodila Bosansku krajinu uključujući gradove Veliku Kladušu, Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most. Srpski agresor u potpunosti gubi teritoriju u zapadnom djelu Bosne i Hercegovine, te se stječu uslovi za mirovne pregovore.
Potpisivanjem Daytonskog sporazuma Armija je definisana kao bošnjačka komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.