Piše: Mujaga ef. Cifrić…
Mektebska djeca i omladina tokom ramazana sebi zaradila sredstva za ekskurziju. Upoznali dio ljepote naše domovine.
Hvala Uzvišenom Allahu, koji nam je dao mogućnost da se organizujemo i da zajednički i uspješno odradimo ovu ekskurziju! Posebnu zahvalnost iskazujemo Redžić Nihadu i Bubić Seniji (SDA Ugljevik) koji su obezbijedili sredstva za iftar u našem džematu tokom mjeseca ramazana. Ove godine smo ta sredstva u najvećoj mjeri sačuvali, a iftar su pripremili djeca odnosno njihovi roditelji. Novčana sredstva smo iskoristili da pokrijeme troškove prijevoza. Hvala roditeljima na saradnji i trudu, a djeca su to svakako zaslužila. To su djeca koja su redovno dolazila u džamiju na mukabele, teravije i zajedničke iftare. To se i na ovoj ekskurziji pokazalo, “ako želiš nekoga dobro upoznati, povedi ga na putovanje”. Djeca su zlatna, i sve je proteklo u najboljem redu. A mislim da su i oni zadovoljni.
Pisao i uredio: Mujaga ef. Cifrić
Eminagića konak
Eminagića konak pripada grupi najstarijih i najljepših objekata gradske stambene arhitekture grada Tešnja. Izgrađen je polovinom XIX stoljeća u vlasništvu Eminagića, bogatih veleposjednika i trgovaca. Generacije Eminagića su živjele u konaku do osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je konak počeo propadati. U oronulom stanju, kuću je otkupila općina Tešanj čime je pokrenuta inicijativa za njenom obnovom. Obnova kuće je počela 2005. godine zahvaljujući finansijskoj podršci vlade FBiH, a završne radove na unutrašnjem uređenju objekta finansirala je vlada kraljevine Španije kroz projekat MDGF. U junu 2005. godine historijska građevina-Eminagića konak je na osnovu Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, proglašena nacionalnim spomenikom.
Konak se sastoji od magaze, prizemnog dijela i kata. Trenutno se u magazi Eminagića konaka nalaze izložene poljoprivredne alatke, kao i alatke i proizvodi grnčarskog i kovačkog zanata, koje su uposlenici Muzeja Tešanj uglavnom nabavili skupljanjem na terenu.
Prizemni dio kuće je bio funkcionalan i prilagođen svakodnevnim potrebama ove begovske porodice. Sprat je imao rezidencijalnu svrhu i znatno je luksuznije izgrađen i opremljen. Svaka prostorija u objektu Eminagića konaka je imala svoju namjenu. Neke prostorije su bile krajnje svrsishodne i funkcionalne, dok su neke bile oličenje komfora i bogatstva, specifične za tadašnje begovske porodice i kulturu življenja. Jedna od soba s elementima komfora je na katu konaka. To je jugozapadna ili tzv. begova soba. U njoj je sačuvano šiše s rozetom. Soba pruža fantastičan pogled na tešanjsku Gradinu i čaršiju. Pored ove sobe, na katu konaka još se nalaze divanhana, četiri sobe, mali dimaluk, dva hodnika i abdesthana.
Stari grad Tešanj
Stari grad Tešanj ili Gradina izgrađen je na uzvišenju u kotlini, uz rijeku Tešanjku, na strmoj i jednim dijelom odsječenoj litici brijega, teško pristupačan sa tri strane. Po tipu svoje namjene pripada skupini većih, utvrđenih gradova na uzvišenju.
Utvrđeno naselje iz srednjovjekovnog perioda je podignuto na vrhu stjenovitog brijega. Tu je sagrađena poligonalna kula i ograđeno dvorište. Dvorište je imalo oblik nepravilnog polukruga, sa radijusom od nekih 26 metara. Na sjeveroistočnoj strani dvorišta izgrađena je dvanaesterougaona kula za koju se pretpostavlja da je bila visoka od 15 do 20 metara i da je imala prizemlje i tri sprata. Ova kula je bila glavna odbrana srednjovjekovnog grada. Između ove kule i današnje krnje kule, izgrađen je u perimetralnom zidu dvorišta jedan mali bastion za koji se smatra da je bio kula. U dvorištu su nekada bile sagrađene drvene zgrade za stanovanje i jedan bunar koji je danas zatrpan. Zatrpali su ga Nijemci u II svjetskom ratu, nakon što su ga detaljno pretražili. U blizini dvanaesterougaone kule izgrađena je manja, isturena sedmerougaona kula.
Donji dio grada se počeo graditi za vrijeme sultana Mustafe II (1695.-1703.). U donjem dijelu grada Osmanlije su prvo izgradile Dizdarevu kulu. Kula je imala prizemlje i dva sprata. Na prvom spratu je bila veća prostorija za stanovanje a na drugom spratu stan za dizdara. Istočno od Dizdareve kule, Osmanlije su sagradili tabiju. Kroz sredinu te tabije bio je prokopan tunel, a desno i lijevo od njega kazamati.
Ferhadija – Banja Luka
Ferhat-pašina ili bolje znana kao Ferhadija džamija, bila je centralni objekat u Banjaluci. Izgrađena je 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu i predstavlja jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture 16. vijeka.
Njen arhitekta je nepoznat ali je poznato da je bio učenik otomanskog arhitekte Mimara Sinana. Izgradnju džamije je finansirao Ferhat-paša Sokolović bosanski sandžak beg. U kompleksu Ferhadije su se također nalazila i 3 turbeta: Ferhat-paše, njegove unuke Safikadune i njegovih bajraktara, željezna i kamena ograda sa česmom na ćošku, šadrvan i staro mezarje u bašti. Kasnije je kompleks dopunjen sa sahat-kulom izgrađenom nedaleko od Ferhadije.
Džamija je bila 18m široka, 14m dugačka, a vrh kupole je bio 18m visok. Munara je bila 43m visoka. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine 1950. godine, a kasnije je bila uvrštena na listi spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u (nulta kategorija kulturnog spomenika).
Sanski Most
Naš domaćin u Sanskom Mostu, Muvedet ef. Vuković i njegova hanuma Alma. On nam je obezbijedio prenoćište u internatu Poljoprivredne škole u S. Mostu. Zahvaljujemo mu se na gostoprimstvu, što nam je ukazao na ljepote ovog kraja, a u većini je bio vodič, te nas upoznao sa njima. Muvedet ef. je imam u džematu Husimovci, te predsjednik OO Musalle 2015.g.! Neka te Allah nagradi, pa bujrum, dođite i vi nama!
Musala u Kamengradu
Musalla u Kamengradu je jedan od rijetkih očuvanih kulturno-historijskih spomenika u Sanskom Mostu. Nalazi se desetak kilometra sjeverozapadno od grada u selu Donji Kamengrad. Musalla u Kamengardu pripada tipu bajramske musalle.
Tu je, po narodnom predanju Mehmed II, prilikom osvajanja Kamengrada klanjao prvi džuma-namaz. Nakon rata u BiH, objekat musalle je restauriran i kod nje se od tada svake godine klanja džuma-namaz, prva u mjesecu julu. Tu se okupi svih 30 sanskih džemata i zajednički se klanja džuma-namaz za jednim imamom.
Vodopad Blihe
Vodopad Blihe – „Blihin skok” predstavlja prirodnu zanimljivost pa je na osnovu Zakona stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Lomi se niz stijenu visoku oko 56 metara, stvarajući nadnaravnu prirodnu ljepotu. Vodopad ima naučnu i turističko-rekreativnu vrijednost.
Uz izvor Zdenu gdje možete pojesti izvrsnu pastrmku pored samog ribogojilista, Vodopad Blihe svakako treba vidjeti jer ćete tek tamo spoznati koliko ima Bosne i Hercegovine, a da je uopće – ne poznajete.
