Muftija dr. Nedžad Grabus, predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji…
U savremenom svijetu se svakim danom postavljaju veći izazovi kako sačuvati i osigurati povjerenje i međusobno razumijevanje unutar šire društvene zajednice
Više stotina hiljada Bošnjaka živi izvan BiH. Skoro da nema nijednog grada, u većini država u kojima žive Bošnjaci, bez imama ili određenog vida vjerskih, obrazovnih i kulturnih aktivnosti. Dva su segmenta važna u tom sagledavanju fenomena organiziranosti Bošnjaka u okviru IZ. To su aktivisti i imami. Predanost, požrtvovnost i iskreni angažman stotina aktivista i hiljada volontera na organiziranju, kupovini, adaptaciji, otplaćivanju objekata koji su pod jurisdikcijom IZ u BiH zavrjeđuje temeljito znanstveno istraživanje. Fenomen aktivizma i angažiranosti hiljada Bošnjaka u izgradnji i kupovini objekata za potrebe IZ u Evropi, Australiji i Americi nikada nije dovoljno istražen. Većina tih aktivnosti bila je pokrenuta zahvaljujući pojedincima koji su imali visoku svijest o vrijednostima islama i snažnu želju da pomognu svome narodu. Nisu žalili ni novac, ni vrijeme, niti su posustajali pred poteškoćama i pritiscima nesavjesnih pojedinaca koji od svojih slijepih interesa nisu vidjeli opći i zajednički muslimanski i bosanskohercegovački interes. Bilo je i izvan BiH, kao što ima i u BiH, pojedinaca koji su svoje privatne projekte predstavljali „islamskim“ i općekorisnim, ali su najčešće tada i danas to bili projekti „dirara“ i raskola među ljudima. Potpuno je jasno da u slučaju Bošnjaka samo objekti, u kojima se izvode vjerske aktivnosti, koji su integrirani u sistem IZ imaju značaj i karakter općega dobra. Ljudi kao npr. Idriz, Vehbija, Fikret, Esad, Ekrem, Midhat i stotine drugih uvakufili su svoj imetak radi plemenitih i viših ciljeva. Oni nisu tražili nikakva priznanja, nisu ih ni dobili. Niko se nikada nije ni sjetio da ih pozove u Sarajevo, a njima smo često išli i ići ćemo im u goste. Oni će i dalje pomagati i neće se ljutiti. Svi ti objekti koje su kupovali plemeniti vakifi registrirani su na ime džemata i imaju opći značaj, vakuf i vlasništvo su direktno ili indirektno IZ. Drugi segment u djelovanju IZ je vjerovatno „neponovljiva“ generacija imama koja je uspjela u veoma teškim uvjetima organizirati džemat i pokrenuti aktivnosti koje danas s ponosom ističemo u svim našim izvještajima o radu IZ. Većina imama iz prve generacije „dijasporaca“, koja je djelovala u džematima širom Zapada, nije imala osiguran ni stan, platu, boravak niti adekvatne prostore za djelovanje džemata. Usprkos svim tim poteškoćama danas možemo kazati da su imami ostali i bili svijetla strana islamskoga djelovanja IZ izvan BiH. I dok na lokalnom i globalnom planu teku različite rasprave o islamu, muslimanima, a promjena političkog i medijskog diskursa je svakodnevnica, odgovorni ljudi u IZ u Sarajevu mogu s ponosom isticati pozitivne primjere integracije muslimana u savremene tokove upravo zbog navedenih primjera. To je političkim rječnikom kazano mehka moć IZ (soft power). Da bi se to sačuvalo potrebno je puno više senzibiliteta i osjećaja za potrebe tih džemata u novim okolnostima, razvoj obrazovnih, stručnih, studijskih programa i sadržaja za aktiviste, imame i uposlenike IZ u BiH i izvan BiH. Na institucionalnom planu stvari se sporo mijenjaju. Nažalost, „tapkanje“ u mjestu naš je stil i način života. Može li se to promijeniti?