Mir nije moguć ako nema mira među religijama

Mir nije moguć ako nema mira među religijama

Piše: Akademik Enes Karić…www.preporod.com

Priznamo li   (i pristanemo li na)  tezu da  nam je mir danas zajednički, da nam je svijet danas zajednički,  neminovno  dolazimo do pitanja potrebe jedne zajedničke hermeneutike svetih tekstova različitih vjera.

Zajednička hermeneutika temeljnih svetih knjiga je danas  prije svega pitanje  zajedničkog mira među različitim religijama. Mislim da je dostojanstveni mir  glavni cilj zajedničke hermeneutike razumijevanja svetih tekstova danas. Drugim riječima,  ono što nam je danas zajedničko jeste opća odgovornost spram mira među religijama.  Podsjećam ovdje na slavne teze Hansa Kinga:

Mir  nije moguć  ako nema mira među religijama, mir nije moguć bez dijaloga,  a sam dijalog nije moguć bez razumijevanja.[1] Na ovom mjestu treba dodati da je jedna od glavnih zadaća  zajedničke hermeneutike razumijevanja svetih knjiga i religija  da se njihova poruka ponudi na univerzalan način.  Mislim da je posebna zadaća muslimanskih intelektualaca, filozofa i teologa u Evropi da Kur’an i islam tumače kroz univerzalnu hermeneutiku.

  1. Tradicionalna intima religijskog fenomena i kako je sačuvati

Za mene je  veoma   važno da na kraju kažem sljedeće:

Prvo, zajednička hermeneutika razumijevanja ne smije  zauzeti mjesto same vjere!  Zadaća te hermeneutike je da osigura razumijevanje među različitim religijskim i vjerskim tradicijama svijeta. Zajednička hermeneutika nije nekakva  nova religija. Nipošto!

Drugo,   zajednička hermeneutika razumijevanja svetih štiva i različitih vjera i religija ne smije se upotrijebiti protiv  razaranja  naših tradicionalnih obrazaca vjere, vjerskih obreda, i onoga što naše vjere čini  obredno svetim za njihove posebne vjernike. Kao što je tijelo mjesto duše, tako su i obredi mjesto svete tradicije za određenu vjeru.

Danas se na sve strane vode dijalozi među religijama. Poznat je jedan značajan projekat koji vodi Kanterberijski nadbiskup Williams Rowan pod naslovom Izgradnja mostova.  Također, poznat nam je i projekat  ‘’Zajednička riječ’’     u kojem  su do sada učestvovali brojni muslimanski, kršćanski i jevrejski teolozi i teozofi.

Svi ovi i slični dijalozi među religijama, susreti među vjerskim velikodostojnicima, razumijevanje među religijama, itd. ne bi trebali da postanu  neka vrsta nove ideologije, niti neka vrsta umjetne vjere ili nadvjere.

Cilj zajedničke hermeneutike razumijevanja danas  nije u tome da razara naše tradicionalne vjerske i religijske univerzume, već da omogući da ih bolje razumijemo u  kontekstu današnjeg svijeta.

I da u miru i dostojanstvu živimo.

  1. Napomena na kraju

Riječi   koje ste upravo čuli poslao sam     dru Hansjorgu Schmidu, organizatoru ovoga simpozija. On je njih pročitao  22. i 23. februara 2009. godine.

Potom mi  je dr Hansjorg Schmid  uputio email poruku 25. februara, u kojoj su stajala  sljedeća dva pitanja:

  1. (Možete li dati jedan ili dva primjera kako protumačiti Kur’an univerzalno? Šta to konkretno znači?
  2. Šta ova hermeneutika znači za muslimane u odnosu na Bibliju (i kršćane u odnosu na Kur’an?)

Evo mojih odgovora na ova dva pitanja gospodina Schmida.

Prvo, univerzalno tumačenje Kur’ana ima u vidu obzire sveg čovječanstva, a ne samo muslimanskog čovječanstva. Cijenjeno slušateljstvo znade vrlo dobro da se Kur’an u mnogim svojim stavcima obraća univerzalnim pozivom: O ljudi! (Ya ayyuha n-nasu!). Svi sa mnom možete provjeriti da su svi ti pozivi Kur’ana univerzalno prihvatljivi. Zadaća današnjih muslimanskih komentatora Kur’ana je da te univerzalne pozive Kur’ana  stave u najnoviji kontekst, da tako u sadašnjoj perspektivi afirmiraju Kur’ansku poruku ne samo kod muslimana, već i kod nemuslimana.  Cilj takve afirmacije Kur’ana trebalo bi da bude promoviranje mira, promoviranje prava na život svih ljudi, prava na slobodu, na imetak, na dostojanstvo i čast.  Kad zakonito uživamo ova navedena prava, kad ih upražnjavamo kao odgovorna ljudska bića, mi ne ugrožavamo nikoga, ni muslimane, ni kršćane, ni jevreje, ni budiste, ni hinduiste, ni nevjernike.  Nadalje, smatram da u tumačenju Kur’anskih stavaka  danas, posebno danas,  treba postojati hijerarhija. Ajeti/stavci općeg karaktera treba da imaju prednost. Drugi ajeti/stavci imaju svoje važenje u kontekstu značenja  onih ajeta/stavaka koji imaju općenite ili univerzalne poruke i značenja.

Drugo,  kroz univerzalno čitanje Kur’ana muslimani mogu pronaći i potom čitati one dijelove Biblije koji njedre univerzalnu poruku. Muslimani su to, na neki način radili i do sada, te dijelove Biblije su vrlo uspješno pronalazili,  tokom povijesti. Podsjećam vas sve ovdje na tefsirski ili hermeneutički fenomen tzv. israiliyyata.  Muslimanski komentatori su koristili jevrejske ili kršćanske priče o Biblijskim ličnostima, ili su ponekada koristili i same dijelove Biblije, prenosili su ih na stranice komentara Kur’ana da bi protumačili mnoge dijelove iz Kur’ana. Ja sam se bavio israiliyyatima, napisao sam nekoliko tekstova o njima. U gotovo svakom israiliyyatu koji se našao na stranicama  komentara Kur’ana prisutna je jedna od onih jaspersijanskih graničnih situacija čovjeka: rođenje, smrt, borba, ljubav, rad, rat, bolest, itd.

Eto na koji način su muslimanski komentatori još davno priznali da u Bibliji ima  jedna vrsta  univerzalne istine koja se može prenijeti na stranice komentara Kur’ana.

Ovom prilikom prisjećam se dva kršćanska imena, Annemarie Schimmel i J. W. Goethea,  a ima ih još mnogo,  koji su iz svoga kršćanskog zaleđa  pronašli u Kur’anu veliki broj univerzalnih poruka.

Mislim da nam je danas važno da i Kur’an i Bibliju čitamo u svjetlu uzajamnoga muslimansko-jevrejsko-kršćanskog povjerenja.

Ja u tom čitanju imam i poseban cilj:  Da pokažem da   današnja civilizacija nije samo judeo-kršćanska, već da je ona judeo-kršćansko-islamska.  Naša današnja civilizacija postaje  takvom sve više.

Povezano

Zajednička hermeneutika razumijevanja za naše savremeno doba (I)

Šta nam je danas zajedničko

[1] Usp. Hans Kung, Christianity and World Religions: the Dialogue with Islam as One Model,  objavljeno u The Muslim World,  published  by The Duncan Black Macdonald Center at Hartford Seminary),  Vol. LXXVII, No. 2. april, 1987. p. 96.