Ramazan je na vratima, kuca, doziva, a Bošnjaci – islamske vjeroispovijesti, uljudno otvaraju vrata i kažu svojim bosanskim jezikom: “Dobro nam došao najbolji gostu. Slobodno uđi u naše kuće, u naše duše i obaspi nas svakim dobrom.”
I ove godine, mi Bošnjaci veličamo ramazansku zbilju, i na svojoj zemlji koju su nam naši preci u amanet ostavili, gradimo musafirhane za duhovnog gosta. Zašto ovo pominjem? Zato što sam svjestan da nam opstanka na našoj zemlji nema ukoliko se na Popisu stanovništva u oktobru ne popišemo: narodnost Bošnjak, vjera islam i jezik bosanski. Dakako, moramo biti svjesni da bez našeg odgovornog odnosa prema Popisu, u dogledno vrijeme, neće biti naše voljene zemlje, neće biti nas, a ni ramazana kojem se radujemo. Ako ne bude naše zemlje onda nećemo moći praviti džamije, mektebe, hanikahe, musafirhane, mostove, bolnice, kuće, mezaristane itd. Žarko želim da istaknem važnost i neraskidivu vezu zemlje sa jednim narodom, njegovom vjerom, jezikom, kulturom, koju neki olahko zaborave. Ispisujući ove retke, u vrućem predpopisnom ambijentu, slobodno mogu kazati da je ovogodišnja zadaća ramazana da nas ujedini u ovoj časnoj misiji i da se čvrsto uhvatimo za “neraskidivo uže“. Svako parčanje na bosance, hercegovce, Muslimane, marsovce, itd., stvara usitnjenu grupaciju koja destabilizira Bosnu i Hercegovinu i umanjuje snagu bošnjačkog korpusa. A snaga je evo došla u ramazanu za sve one koji su toga svjesni i koji znaju da je Allah Svemogući, Gordi. Mi u ovom svetom mjesecu prizivamo pomoć od Allaha, dž.š., da naša elita doprinese usvajanju šifrarnik kojim će biti objedinjeni u Bošnjake i oni naši najmiliji koji zbog povijesnih i drugih okolnosti sada kažu da su Muslimani. Nadalje, naša nas vjera uči da se držimo Kur`ana, Sunneta, zajednice, džemata, zajedničke strategije i vizije. Islam nas je naučio da na svojoj zemlji i u zajedničkom ambijentu uživamo blagoslove svega što je naše. Mjesec ramazana je došao da ozeleni duhovne pustinje u prsima našim i da nas učini boljim za naše bolje sutra. U ovom mjesecu se duh izoštrava, ruka počinje da revnosnije radi na putu dobra i odvraćanja od zla.
Promišljajući dalje ovu temu i problematiku, objasnit ćemo zašto nam je mjesec ramazan i post toliko bitan, te ćemo nabrojati neke od njegovih vrijednosti (fadileta).
U postu je bogobojaznost
Post je poluga za jačanje strahopoštovanja prema Allahu, dž.š. Na jednoj strani vidimo one koji su sve svoje svakodnevne aktivnosti podredili ramazanu. Kao primjer pogledajmo naše težake: rade na njivi, ožedne, pokraj njih teku bistre vode, ali oni skoro da ih ne primjećuju. Pušači, isključivo jakom vjerskom voljom, s lahkoćom odustaju od pušenja i sl. Može li išta drugo ljude tako iskreno, čvrsto i bezuslovno odvratiti od strasti kao post? Oni su radost ramazana jer svjedoče jak duh, snagu razuma, pouzdanost u Allaha, dž.š., i opredijeljenost ka dobru. A s druge strane primjećujemo one koji su ramazan žrtvovali zarad svojih strasti, svakodnevnih aktivnosti i oni nisu spremni da odbace podnevnu kafu u čaršiji, sladoled, cigarete, doručak, ručak, alkohol i druge tjelesne užitke. Oni su zastranili i sa svojim antiramazanskim djelovanjem, udarili na dostojanstvo postača, onog istog postača kojem Allah, dž.š., obećava posebnu nagradu.
Postiti mjesec dana ramazana je ispit naše duhovne snage i moralnosti. U svjetlu ovoga mi nismo moralni samo kad smo izloženi pogledu drugih ljudi već naprotiv i kad smo sami i kad možemo činiti šta nam je po volji. Ali vjernik zna da ga Allah, dž.š., vidi i da će za sva svoja djela biti pitan na Danu obračuna. Vjernik – musliman tako zna da ne može varati u djelima, jer ipak ima Onaj koji svačije tajne zna. U ruhanijetu ovoga mi odgajamo našu djecu. Dijete koje počne postiti uz svoje najbliže, zakorači u svijet duhovne snage, odgovornosti i predanosti onome što je općekorisno i to čuva do svoje smrti. “O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima koji su bili prije vas – da biste mislili na Boga(el-Bekare, 185). Svakodnevna bogobojaznost jača tijelo i duh i pomaže u borbi protiv iskušenja i strasti.
Postiti srcem, a ne samo tijelom
To znači da naša osjećanja i naše misli moramo nastojati očistiti od svega što Bog, koji nas je stvorio i obasuo darovima, ne voli. Iskreni Allahovi robovi smatraju da su pokvarili post čak i ako im nevaljala misao ili želja padnu u srce. Tako oni poste i srcem. Oni ramazan iskoriste da šejtana što dalje odbiju od sebe. Očisti srce je zadaća, a post je škola koju prolazimo, i na koncu je najvažnije, jesmo li položili ispite ili ne!? Na koncu, blago li onome koji položi ovogodišnji ispit posta.
Grijesi umanjuju vrijednost posta
Činiti grijehe u ramazanu i to u vrijeme posta nije nimalo preporučljivo. Grijesi su suprotnost od dobrih dijela, i oni nas udaljavaju od cilja, od svrhe posta. Grijesi prljaju srce, dušu i uzimaju svoj danak na razne načine. „Ima postača koji od posta imaju samo gladovanje i žeđ.” – poručuje nam naš Poslanik, a.s. Dakako da puko odricanje od tjelesnih uživanja nije svrha posta, nego je važno da povedemo računa i o duhovnom aspektu posta. Namaz je tu na prvom mjestu. Pogrešno je ustati na sehur, dobro ručati, a onda otići leći a da ne klanjamo sabah namaz. Pogrešno je prejedati se za iftar, pa onda ne klanjati akšam i ne otići na teravih-namaz. Neshvatljivo je prespavati veći dio dana, a ne klanjati namaze. A još je čudnije i jadnije stanje onoga koji klanja, izađe pred džamiju i onda ogovara.
Rekao je Muhammed, a.s.: „Pet stvari prekidaju post i uskraćuju njegovu svjetlost: laž, gibet (ogovaranje), prenošenje tuđih riječi, strastven (nedozvoljen) pogled i lažna zakletva.” Ovo se tretira kao nanošenje štete i nepravde samom sebi, a lijek od ove opake pošasti je ibadet, istigfar i učenje Kur`ana, a.š. Ramazanski dani su vrijeme da se izmire oni koji su posvađani, da pruže jedan drugom ruku i da se halale.
U ramazanu je iftar, sehur, sadaka…
Prirediti iftar sebi i drugima je Bogu ugodno djelo. Ustati na sehur znači bereket, dok prespavati sehur znači izgubiti bereket koji podrazumijeva slast u onome što imamo. Vrlo važan aspekt ramazanskog ambijenta je naša sadaka. Poslanik, a.s., je dijelio sadaku tokom čitave godine, a uz ramazan je to činio još više. Ne smijemo prema našem nahođenju vagati hoćemo li izdvojiti zekat ili ne? Hoćemo li sadekatul-fitr dati ili ne? Ono što je vjera propisala, tu nema hoću-neću. Ovo napominjemo jer su među nama i oni koji vjeru tumače neznanjem i nanose opću štetu, smutnju i nepovjerenje u redovima postača.
Žalosno je što ima onih koji oko nas legnu gladni, jadni, bijedni, željni osnovnih životnih namirnica. “Nije musliman onaj koji zanoći sit, a njegov komšija gladan, čak akotaj komšija nije musliman.” – poručuje nam Muhammed, a.s. Pozivamo sve koji mogu pomoći, da se dodatno angažiramo i da pomognemo takvim ljudima. Pozovimo ih na iftar, ili odnesimo im sehur. Kupimo im ili poklonimo im garderobu dostojna čovjeka. Ne dozvolimo da dijete posti samo na komadu hljeba ili kriški sa šećerom, a naše dijete izabira između nekoliko artikala. Slobodno nemojmo na sehur ustajati, a znamo da nam je komšija sa djecom legao praznog stomaka.
U postu je zdravlje
Poslanik, a.s., je govorio i o još jednoj dimenziji posta: „Postite – bićete zdravi.” Postiti znači pored sevapa, pružiti tijelu zdravstveni aranžman. To je savremena medicina potvrdila i danas se terapijski dosta primjenjuje metoda posta u liječenju mnogih bolesti. Vjernici postači bi željeli da ramazan traje čitavu godinu jer su oplemenili dušu i jer se osjećaju bolje i korisnije: „Kad bi moj ummet znao šta ramazan donosi, zaželio bi da on traje čitavu godinu.“ Ehh, kad bi Bog d`o trajao godinu dana…
Za post je nagrada
Raditi dobro i za dobro se isplati i na ovom i na onom svijetu. Biti uz svoj narod je bolje nego biti sam, usamljen i ustravljen. Pomoći druge u ramazanu je veliki hajrat, kao i pomoći sebi i drugima u oktobru kada će trebati popisnicom dodatno utrti put svjetlije budućnosti za nas I naša buduća pokoljenja. Na kraju, ne zaboravimo da je Allah, dž.š., obećao nagradu ramazanskim postačima: „Ko isposti ramazan iskreno i nada se nagradi, za to će mu biti oprošteni prošli grijesi.“ Ovo je motiv koji nas dodatno podstiče u ramazanu da budemo bolji, vrijedniji, korisniji i da nam dani ramazana budu kabul, dove primljene, a naše duše pomilovane Božijom milošću. Jednu dovu na kraju posebno učimo: “Da nam naša Bosna i Hercegovina, do Kijametskog dana ostane zemlja ramazana, amin!“
Adis Sultanović