– Da se polaznicima mekteba i učenicima škola predloži da se izleti i ekskurzije odgode za neka materijalno sigurnija vremena, a za o sredstva, kao dar učenika da budu podrška njihovim vršnjacima u normalizaciji i rješavanju osnovnih životnih potreba: potreba za mjestom stanovanja, za hranom, za vodom, za bezbjednim i čistim životnim prostorom… Kurtoazno izražavam respekt prema doniranju haljina sa maturantskih proslava vršnjakinjama iz pogođenih područja. Razmislimo:
100 mekteba x 500 KM = 50 000 KM
X mekteba x 1000 KM = desetine a moguće i stotine hiljada KM koje mi i naši polaznici ne bismo ni osjetili.
Školske ekskurzije podrazumijevaju puno veće troškove. Teško na ekskurziju možete poslati jednog učenika bez potrošenih 500 KM. Lijepo je u ime Uzvišenog Boga poslati nekoliko pašteta (m)učeniku iz pogođenih područja. Možda bi bilo lijepo, za početak barem u ime ljudske zahvalnosti, provjeriti svoju iskrenu želju za upoznavanjem destinacije neproračunate vlastite ljudske nesebičnosti i suosjećanja sa bratom čovjekom u njegovoj teškoj životnoj priči. U mojoj životnoj priči…Nisam vjernik dok mu ne budem želio kao što i sebi želim. Za planirani dolazak na ovu destinaciju duše imamo dovoljan broj mjesta.
Preporuka 2. – Razmisliti o svim planiranim troškovima oko ljetovanja u situaciji u kojoj se našao narod u našoj domovini. Jesu li baš odabrane destinacije i sredstva potrebna da se one obiđu pokazatelj naše ljudske i vjerske svijesti o pravim vrijednostima života kojima poučavamo!?
Preporuka 3. – Praviti ciljane i namjenske uštede na različitim (re)prezentacijama: otvorenjima, mevludima, druženjima, savjetovanjima, predizbornim aktivnostima. I to bi, duboko vjerujem , iznosom nadmašilo planiranih dobrovoljnih 2 ili …% zaposlenika.
Preporuka 1001. – …
Možda je sve ovo naivno. Dogovoreni aražmani, prevozi, hoteli…
Moj babo je 1991. uplatio za odlazak na hadž pa se razbolio. I vjerujte, nije otišao. I još mu vraćena uplaćena sredstva. Vikend tokom boravka u bolnici iskoristio je da odnese moje dokumente potrebne za upis u Medresu. Njegov inače dobar prijatelj zaboravio postupiti po dogovoru zbog odlaska na planinarsku destinaciju. Hvala Bogu dragom pa babo ne ode te godine autobusom na hadž. Allah dž.š. dade pa se ispuni moja želja (hadžeh) da upišem voljenu školu. Jedan drugi je umro jedne godine. I nije otišao. Još jedan je bio i više nije…
Fino je biti u Turskoj, Španiji, Italiji…
Moja generacija GHM-e ,srednje škole, 1991-1996. nije bila organizovano u drugim državama ali jeste prvom mogućom prilikom organizovano, kroz Tunel spasa, ušla u Sarajevo i nastavila školovanje nakon potpunog prekida u školskoj 1992/1993.
Ma daj pusti to, daj da živimo…pusti djecu neka prožive!
Ja samo molim da i drugi ljudi žive. I da oni i njihova djeca prežive!
Ako je i jedno slovo ili znak u ovom tekstu ili u životu dosad bilo u Tvoje ime, moj Gospodaru, oprosti meni, mojim roditeljima i svima koji u miru i povjerenju uđu u moj dom i podari nam svoju pomoć koju ćemo prepoznati i u pomoći jednih drugima. Samih sebi…
Hašim Zahirović