U mekteb treba ići
Da spozna Stvoritelja koji vječno stalno živi, koji stvara i rastvara i Njegovom djelu divi, čovjek treba u mekteb ići. Da nauči da svjetova Gospodar svime upravlja i da Njegovoj milosti zahvaljujući svjetovi u skladu i harmoniji postoje, treba ići u mekteb. Da Stvoritelja bude svjestan i divi se stvaranju Njegovu, te iskazuje poštovanje prema Njemu kako bi stvorenja cijenio i poštovao, treba ići u mekteb.
Da meleke nevidljive spozna. Da oni čovjeka prate i djela mu bilježe, te da će ga melek smrti koji mu je zato odreĎen od duše rastaviti nauči, treba ići u mekteb. Da nauči kako da se ponaša, gdje da ide a gdje ne smije, kako ga meleki čuvari ne bi napustili, treba u mekteb ići.
Objava da je došla koja čovjeku dobro od zla trijebi i da Knjigu koja je putokaz i ponos nam imamo, naučimo, treba u mekteb ići. Osim što ćemo na časovima mektebskim naučiti Knjigu objavljenu čitati i za svaki harf proučeni deset sevapa sticati, naučit ćemo šta treba za naše dobro činiti, a čega se za dobro naše i zajednice nam kloniti. Naučit ćemo da je Poslanik ostavio Knjigu kao putokaz koju budemo li slijedili nećemo zalutati. To nigdje osim u mektebu nećemo naučiti, zato u mekteb treba ići.
Poslanik je u mektebu ashabima muallim bio. U Erkamovoj kući prvo a kasnije u džamiji medinskoj. Ashabi su išli da od Poslanika uče kako u Allahovom zadovoljstvu živjeti i kako ispravnom stazom hoditi. Da je Poslanik uzor svima nama, u mektebu će djeca naša naučiti i tog neprikosnovenog uzora i čovječanstvu učitelja će upoznati. U mektebu će naučiti sve o Poslaniku i životu njegovu i zato u mekteb treba ići.
Vjerovanje u Sudnji dan je jedan od temelja naše vjere. Kad će doći ne zna niko, ni Poslanik nije znao. U mekteb treba ići da o danu Sudnjem slušamo i osposobimo se da se za njega svakog dana, jer ne znamo u kojem će doći, pripremamo. U mekteb treba ići da se nauči šta će nam na danu Suda koristiti, a čega se treba čuvati, da bi na tom danu velikoga skupa u skupini spašenih bili.
U mekteb treba ići da naučimo koja su to djela koja će nas Poslaniku našem prepoznatljivim učiniti i šefa'ata njegovim dostojnim.
Ko u mekteb ide osnaži da sa životnim izazovima se nosi jer u Kader vjeruje. Mekteb nas nauči da nas nije moglo zaobići što nas zadesi i nije moglo zadesiti što nas mimoišlo. Ko u mekteb ide nauči da svoju slobodnu volju koristi i zna da se ne treba brinuti niti uplitati u ono što je Allahove apsolutne volje djelo. U mekteb treba ići da se, VE BIL KADERI HAJRIHI VE ŠERRIHI MINELLAHI TEALA, vjeruje.
Naša vjera je život, a temelj naše vjere je namaz. Gdje će dijete, budući naš džematlija, naučiti abdest i sve o njemu, namaz i sve o njemu ako mektebski polaznik ne bude? U mektebu, pred muallimom, to naše dijete treba, sabah, podne, ikindiju, akšam, jaciju, džumu, bajram, dženazu klanjati , kako bi se okalemilo i bilo sutra aktivni član džemata i korisni član Zajednice. Roditelji, majke i očevi, ne oklijevajte! Djecu u mekteb upišite! Ona su vaše blago i trajno dobro. Kad god to vaše dijete na namaz stane i vi ste za dobro djelo bogatiji.
Kad na sjedenju namaskom ono dovu: RABBENAGFIRLII VE LI VALIDEJJE, uči i za vas se moli i oprost od Gospodara traži. Prilika je, dragi oče i majko, da sebi hrpu dobrih djela obezbijedite i time na proživljenju obradovani budete. Znamo, tako nas Poslanik uči, da će neki ljudi kad proživljeni budu pitati, od kuda mi ova dobra, nisam ih ja sa sobom donio? Bit će mu rečeno, djeca su ti to poslala. Ona djeca koju si ti redovno u mekteb slao i nad njihovim odgojem bdio, baš onako kako Allah dž.š. nareĎuje u suri Ta-ha: „Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome“.
Djeca, muškarci i žene, mektebom obilježeni u Ramazanu znaju uživati. Uživaju tako da vječnom užitku teže. Mekteb ih nauči kako i zašto postiti i kazuje im o vrijednosti tog djela. Nauči ih posebnom ramazanskom ibadetu Teraviji i vrijednosti njezinoj. Nafila u Ramzanu kao farz izvan njega. Nauči ih vrijednosti sehura i iftara i nauči ih da je Ramazan izuzetna prilika da se od grijeha očisti. Zato treba ići u mekteb.
Da se u skladu živi, treba naći sklad između ovog i onog svijeta, između duše i tijela, materije i duha. Mekteb čovjeka uči vrijednosti sadake i zekata i uči da čovjek što više dijeli to više ima. Mektebska je lekcija da čovjek živi vječno, samo se seli iz kuće u kuću i kad iz ove kuće preseli tad je njegovo ono što je dijelio. Treba ići u mekteb da se nauči dijeliti ono što nam je Opskrbitelj dao iz obilja blagodati. Ko je dužan, ima, a ne dijeli, on nema ni namaza ni posta. On je gubitnik pored bogatstva koje ima. Da to spozna, u mekteb treba ići.
Mektebska je lekcija hadždž i njegova vrijednost. Hadis poslanikov da se čovjek s hadždža čist od grijeha vrati u dječiju dušu, u klupi mektebskoj usadi želju da Allahu i Poslaniku gost bude. U mekteb treba koračati kako bi se oko Bejtulaha hodilo, sa Saffe na Mervu trčalo i na Arefatu bdjelo.
Sutra je u svim mektebima u Domovini i Dijaspori upis i prvi dan nastave mektebske. Draga braćo, ako želite da vam djeca budu hairli, da vas slušaju i paze, da od grijeha budu daleko, od poroka zaštićeni i od ahiretske kazne spašeni, u mekteb ih upišite. Na isti način, istom snagom, jednakom voljom i žarom kao nad školom njihovom, bdijte nad mektebom.
Ništa važnije i bolje, ništa vrijednije ne možeš djetetu ostaviti od lijepog odgoja, govorio je Poslanik, a odgoja bez mekteba teško može biti. Zato se sutra svi na svoj način upišimo u mekteb, i djeca i roditelji i muallim. Zajedno smo mekteb i zajedno možemo učiniti puno za budućnost naše djece, naših džemata, naše Zajednice i Države.
Uzvišeni Bože, molimo Te, da nas učiniš spremnim na svaku žrtvu kad je u pitanju mekteb i rad sa našom djecom. Amin!
Izet ef. Čamdžić
13.09.2013.god.