ZNANJE – HUTBA MUFTIJE TUZLANSKOG

ZNANJE – HUTBA MUFTIJE TUZLANSKOG

Od pitanja našeg odnosa prema obrazovanju i znanju, zasigurno, nema važnijeg, ali ni zahtjevnijeg. Od stepena njegovog razumijevanja i mogućnosti dolaska do najboljih rješenja zavisit će naše stanje. Ljudi svoje stanje mogu popravljati samo ako ojačaju temelje vlastitog duha. Kur’an mudri svjedoči da se stanje jednog naroda neće promijeniti dok ljudi ne poprave svoje unutrašnje, duhovno stanje, koje je najtješnje povezano s moralom, odgojem i obrazovanjem.

HUTBA MUFTIJE TUZLANSKOG

U Džamiji Behram-begove medrese

6. septembar 2013.

 

Euzubillahiminiššejtanirradžim.

Bismillahirrahmanirrahim.

 

Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Njemu Svemilosnom se zahvaljujemo i od
Njega Uzvišenog pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na Pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a
onoga koga On u zabludi ostavi – niko na Pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i
Njegov Poslanik. On ga je poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvede među one koji se Njemu i
Njegovom Poslaniku iskrenom pokornošću pokoravaju, kako bi stekli Njegovo
zadovoljstvo i sačuvali se Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi robovi i Njemu se
vraćamo.

Braćo i sestre.

Danas je posljednji dan ševvala, svečanog bajramskog mjeseca.
Dobrovoljni (nafila) post i drugi ibadeti koje smo obavljali u ovom mjesecu, upućuju nas na blisku vezu s mubarek-ramazanom i vrijednostima iznjegovog okrilja. Naša duhovna snaga još uvijek ima čvrst oslonac u vjerovanju, koje smo obnavljali, i istrajnim dobrim djelima, koja smo u ramazanu činili. Uspjeli smo da otvorimo i uđemo na ramazanska vrata mnogostrukog dobra, koje je oplemenilo život naših porodica i zajednice. Jedno od najvećih dobara jeste jačanje naše svijesti o potrebi učenja i znanja koje ljude uzdiže na zavidne stepene napretka i dostojanstva. Velika pouka naše vjere, koju smo tokom ramazana mogli dublje i ozbiljnije shvatiti, jeste da su se i našem plemenitom Poslaniku (a.s.) prvo otvorila vrata znanja.

Na njih je Muhammed, a.s., u svoje poslanstvo ušao. Bio je to njegov uzvišeni doživljaj u noći najviše časti i snage, u Lejletul-kadru, kada je primio prvu objavu koja glasi: Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodaor tvoj, Koji pučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna. (El-Alek, 1-5.)

Prema ovom znamenju, naš put čitanja i učenja s vjerom u Allaha plemenitog
vodi svakom drugom putu našeg dobra. Zato je posebno važno da kapija znanja, na koju ćemo radi svog dobra ulaziti, bude trajno otvorena. Nužno je da svi u svojim ulogama bdijemo, kako bismo put odgoja i obrazovanja naše djece učinili što uspješnijim.Ovih dana ih radosnim očima gledamo kako u jatima žure u svoje škole, a za nekoliko sedmica će fakultetske sale i kabineti biti ispunjeni marljivim studentima. Ovo je najoptimističnija slika naše društvene stvarnosti. Ova impresivna slika mladih ljudi koji tragaju za najboljim putevima svoje sudbine dodatno nas je povezala s temom o kojoj danas razmišljamo.

Od pitanja našeg odnosa prema obrazovanju i znanju, zasigurno, nema važnijeg, ali ni zahtjevnijeg. Od stepena njegovog razumijevanja i mogućnosti dolaska do najboljih rješenja zavisit će naše stanje. Ljudi svoje stanje mogu popravljati samo ako ojačaju temelje vlastitog duha. Kur’an mudri svjedoči da se stanje jednog naroda neće promijeniti dok ljudi ne poprave svoje unutrašnje, duhovno stanje, koje je najtješnje povezano s moralom, odgojem i obrazovanjem.

Allah (dž.š.) u svojoj istinitoj Knjizi je više od osam stotina puta ukazao na
vrijednost znanja za ukupnu misiju koja je čovjeku dodijeljena. Mi se još uvijek dobro sjećamo koliko su nam u ramazanu često citirane i tumačene riječi prve objave koje započinju sa ikre’, što je poziv čovjeku da sve što u svom životu kani vrijedno postići započinje čitanjem i učenjem odnosno znanjem. Ovi ajeti prve objave, a koje smo u tekstu već naveli, spadaju među najviše citirane i tumačene riječi Allahove knjige.
Jesmo li ih istovremeno razumjeli i svoju stvarnost kvalitetnijom učinili uvijek je veliko i aktualno pitanje. U ajetima o kojima na ovom mjestu govorimo moguće je iscrpiti nekoliko veoma zanimljivih poruka.

Prvi tren Poslanikove veze s Uzvišenim Bogom ispunjen je glasovima koji
čine riječ ikre’,što znači čitaj, uči. Ovo je riječ univerzalne poruke i dokaz je
univerzalnosti cijele vjere islama. Ovom riječju Allah (dž.š.) iskazuje pohvalu
ljudskim sposobnostima koje, kako se u nastavku ajeta kaže, On stvara. Ova veza ukazuje na istinu da se ukupan ljudski potencijal ne može izraziti bez učenja. U drugoj i trećoj riječi prve objave ikre’ bismi rabbike, što znači čitaj, uči u ime Gospodara tvoga, javlja se prvo i najvažnije usmjerenje koje znanje, kao univerzalnu vrijednost, treba da oplemeni i učini zalogom sveopće dobrobiti. Dakle, samo ono znanje koje se stiče sa sviješću o Gospodaru svjetova jeste znanje koje donosi apsolutnu korist, i neće biti zloupotrijebljeno. Otuda je učenje aktivnost koja se u islamskom poimanju i kulturi uvijek započinje s Bismillom i čiji bereket proizlazi iz ispravnog nijeta.

Poznato je da sticanje znanja u islamu ima karakter ibadeta koji po svojoj vrijednosti zauzima visoko mjesto. Pored toga što učimo u ime Gospodara Plemenitog, ovi ajeti otkrivaju istinu da je znanje blagodat koju nam On daje. On Sveznajući čovjeka poučava peru, podučava ga onome što ne zna.

Muhamed Hamidulah će za prvu objavu kazati da je ona iskazana himna peru,
kao osnovnom oruĎu ljudske spoznaje.

Jedna on najvećih mudrosti našeg života jeste mogućnost stalnog saznavanja
što potvrđuje ovu objavljenun istinu. U prirodi čovjekovoj je da u svakom trenu saznaje i otkriva novo, bez obzira na to koliko je on tog procesa svjestan. Svakako, od čovjeka se zahtijeva da učenju pokloni punu pažnju, te da se organizira i uključi sve pretpostavke kako bi uvećao svoje znanje.

Još jedna važna poruka se može naći u ajetima prve objave, koji na početku
govore o čitanju, a na kraju o znanju. Čitanje je put do znanja. Čitanje i učenje su ključ od vrata riznice znanja. Ovo je važna poruka za mlade ljude koji žude za velikim životnim uspjesima. Pa, neka uzmu pouku da se samo istrajnošću i aktivnim radom dolazi do istinskog znanja koje predstavlja uspjeh neizmjerni. Dakako, riječ je o znanju koje nije otuđeno od ljudske plemenitosti. O ovoj vrijednosti se u Allahovoj Knjizi kaže: On daruje znanje onome kome hoće, a onome kome je znanje darovano-darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (El-Bekare, 269.)

Izdvojit ćemo još neke ajete Kur’ana plemenitog u kojima se ukazuje na
vrijednost znanja i visoke razine učenih.

Uzvišeni Allah o nenadmašnoj vrijednosti onih koji znaju kaže: Reci: Zar su
isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku
primaju! (Ez-Zumer, 9.)

Posebno mjesto i ugled kod Allaha imaju oni koji vjeruju i oni koji su znanja
dostojni. Allah (dž.š.) je objavio: Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite. (El-Mudžadela, 11.)
Najispravnije razumijevanje Allahove knjige je postigao onaj kome je ona
objavljena i u čije srce je položena. Muhammed (a.s.) je kur’ansko kazivanje o
vrijednosti znanja i onih koji ga posjeduju pretočio u riječi koje su za njegov umet prvorazredna obaveza: Traženje znanja obaveza je (farz) svakoga muslimana. Prema mudrostima naše tradicije, dužnost je tragati za znanjem pa makar ga pronašli u najudaljenijim mjestima. Jedna od takvih mudrosti glasi: Tražite znanje, makar i u Kini. Dakle, nema opravdanja za neznanje. Islam je stavio u dužnost obrazovanje na najboljim školama i univerzitetima ma gdje se oni nalazili. Zamislimo kolika je obaveza svake generacije da vlastitom snagom podiže prestižne centre nauke i obrazovanja u kojima će njihovi potomciučiti i osposobljavati se u znanju i strukama koje su im najpotrebnije. Tako je naš najvaći učitelj shvatio prvu iskru blagoslovljene objave, kur’ansko ikre’, čitaj, uči u ime Gospodara tvoga Koji stvara. Zato nas naš Poslanik upozorava da nikako ne smijemo zapostaviti nauku, pa kaže: Ako se nauka zapostavi, ona se gubi; nestaje u rukama onih koji je ne zaslužuju. Pravi je učenjak onaj koji svoje znanje u životu primjenjuje.

Poznati ashab Muaz ibn Džebelo učenju i podučavanju je izjavio sljedeće:
”Izučavajte nauku, jer je učenje vid strahopoštovanja prema Uzvišenome Allahu, traganje za naukom vid je robovanja Dragom Bogu, predavanje znanja je poput činjenja tesbiha, bavljene nekim naučnim pitanjem ima vrijednost džihada, podučavanje onoga ko to znanje nema jeste sadaka, davanje onima koji se naukom bave (finansijska i druga pomoć) jeste približavanje Allahu Dragome. Učenje je sagovornik kada je čovjek sam, prijatelj u samoći, dokaz u vjeri, strpljivost u dobru i zlu, namjesnik kada je osoba odsutna, bližnji kada je čovjek u tuĎini i svjetionik na putu ka Džennetu. Znanjem Allah uzdiže ljude, te ih u dobru čini odlučnima, predvodnicima i upućivačima. Po njima se drugi orijentiraju, jer služe kao dokaz za dobro, slijede njihove tragove i ugledaju se na njihove postupke. Meleki žude za njihovim društvom, dodiruju ih krilima svojim. Sve živo i neživo za njih oprost traži, čak i ribe u moru, gmizavci, divlje zvijeri na kopnu i stoka. Isto čine nebesa i zvijezde.” Ovako o znanju i učenima govori onaj ko je obdaren znanjem iz Allahove knjige i Poslanikovog hadisa, i za koga je Muhammed (a.s.) kazao da najbolje među ljudima poznaje propise o halalu i haramu.

Ebu Hamid El-Gazali, jedan od najblistavijih umova ljudske povijesti, izrekao
je neponovljivo lijepo poređenje koje se odnosi na vrijednost znanja: ”Učitelj je
svojim predavanjem znanja/nauke poput sijača.

Učenik je saznavanjem/učenjem poput zemlje. Znanje koje je stečeno poput sjemenke je, a znanje koje se primjenjuje/živo znanje, poput ploda je!”

Poštovana braćo i sestre, briga za odgoj i obrazovanje mladih ljudi našeg
vremena je naša neizmjerna zajednička briga. Svako od nas može više doprinositi kako bi naše škole i fakulteti bili uspješniji. Pozivam vas na konkretna djela kojima ćemo osigurati bolje uvjete u obrazovnim ustanovama i više stipendija za studente i učenike. Natječimo se u najboljim djelima. Sudjelujmo u osnivanju i jačanju fondacija za potporu odgoju i obrazovanju, kojih još uvijek imamo nedopustivo mali broj. Ipak, najveća odgovornost za stanje u obrazovanju pripada nosiocima i institucijama vlasti, kao i menadžmentima i nastavnicima naših škola i fakulteta. Od vlasti se očekuje da
finansijske i materijalne resurse s kojima raspolaže brižno i odgovorno zalaže za progres i prosperitet obrazovanja kao sržnog društvenog pitanja. Umni i stručni kadrovi unutar sistema obrazovanja obavljaju iznimno važnu misiju koja nužno uključuje najviši stupanj etičnosti i predanosti zadaći koju su preuzeli. Oni koji se istinski trude da svoje dužnosti odgovorno ispunjavaju zaslužuju pažnju i podršku svakoga od nas. TakoĎer je naša dužnost da ukažemo na sve pogrešne odluke i ponašanja koja, zato što se čine u sferi obrazovanja, mogu imati nesagledive posljedice. Odlučno smo protiv svake diskriminacije koja se u nekim školamaprovodi oduzimanjem prava Bošnjacima na njihovo sudjelovanje u radu školskih organa i zastupljenost nacionanog programa obrazovanja. Nadamo se da će sva djeca naše
domovine osjetiti istu radost početka školske godine i vrijedno učiti u atmosferi zajedničke sreće i zadovoljstva.

Svim učenicima i roditeljima, te poštovanim učiteljima, nastavnicima i
profesorima želim uspješan početak školske i akademske 2013/14. godine.

Također želim svako dobro i uspjeh svim našim muallimima, džematlijama i
polaznicima mektebske nastave.

Islamska zajednica će na području Muftijstva tuzlanskog pokloniti punu
pažnju odgoju i obrazovanju kao posebno važnoj misiji u svom djelovanju.

Najljepši pečat našem razmišljanju o vrijednosti znanja u ovoj prilici jeste
sljedeća Ibrahimova (a.s.) dova: Gospodaru moj, podari mi znanje, i uvrsti me
među one koji su dobri, i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darivati. (Eš-Šuara, 83-85.)

Molimo Allaha, dž.š., da sva naša dobra djela primi i da nas čuva na
ispravnom putu.