Piše: Bajro Perva…“Preporod”, Islamske informativne novine…
Bijeljinci su ponosni na svoju Sultan Sulejmanovu Atik džamiju, pa Salihbegovića džamiju, pa Dašnica džamiju, pa Krpić džamiju, pa Janjica džamiju i Džamiju u Salaš mahali…
Bio je sedmi decembar 2015. godine po Miladu. Kad sam krenuo na put, Sarajevo je bilo u magli koja je sličila na tijesto od heljdina brašna. Već na izlazu iz grada prema Palama nije bilo magle. Sunce je umivalo obronke bosanskih planina Jahorine, Romanije, te prostrano Glasinačko polje. Bez magle su bili i gradovi, Sokolac, Han Pijesak, Vlasenica, Zvornik. Tek od Kozluka prema Janji i Bijeljini ponovo sam uletio u maglene zavjese iz kojih je prodirala zubata decembarska studen. Magla je prekrila i nadaleko poznati bijeljinski park, u centru grada, u blizini kojeg je i Sultan Sulejmanova Atik džamija, pred kojom me čekao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina Samir ef. Camić s kojim sam trebao razgovarati o aktuelnostima na planu vjerskog života muslimana u ovom semberskom gradu.
Efendija Camić je na dogovorenom mjestu i zajedno produžujemo do prostorija Medžlisa gdje nam se pridružuju i predsjednik Izvršnog odbora Emir Musli, te sekretar Damir Salkanović. Uz bosansku kahvu započinjemo priču o Medžlisu, bijeljinskim džamijama, o Mektebskom centru, o džematima na obroncima Majevice, u okolini gradića Ugljevika.
Bijeljinske džamije
Bijeljina je prema popisu iz 1991. imala 36.414 stanovnika, od toga 19.024 Bošnjaka. Oni su činili 52,24 posto gradske populacije. Večina Bošnjaka je tokom agresije na BiH napustila grad. Muhadžiri su bili u Tuzli, Teočaku i drugim gradovima u Federaciji BiH, te u mnogim zemljama svijeta. Kad su se stekli uslovi povratka vratilo ih se nešto više od jedne trećine. Danas ih u gradu živi oko 8000. Većina ih je, dakle, ostala u muhadžirluku. Međutim, i oni koji su, mahom iz egzistencijalnih razloga, ostali na muhadžirskim adresama nisu zaboravili svoju Bijeljinu, biser bosanske Semberije. Pomagali su obnovu porušenih džamija, a mnogi od njih zanavljali su vlasite kuće u kojima provode godišnje odmore. A, kad je riječ o džamijama, Bijeljinci su ponosni na svoju Sultan Sulejmanovu Atik džamiju, pa Salihbegovića džamiju, pa Dašnica džamiju, pa Krpić džamiju, pa Janjica džamiju i Džamiju u Salaš mahali.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u maju 2003. godine proglasila je Atik džamiju nacionalnim spomenikom BiH. Ona je obnovljena i 16. augusta 2014. svečano otvorena. Ostale džamije su u fazi obnove. Salihbegovića džamija izgrađena je 1876. u mahali Dragić-Selimovići, a njen vakif je hadži Ahmetbeg Salihbegović.
O bijeljinskim džamijama glavni imam MIZ Bijeljina Samir ef. Camić kaže: „Jedina džamija koja u ratu nije bila srušena je ona u prigradskom naselju Salaš. Istina, ona nije imala munaru. Kanimo je urediti. Džamije, imamski stanovi i mektebi u selima ugljevičke općine su obnovljeni. Ljudi su se vratili usprkos teškom životu.
U gradu Bijeljini je svečano otvorena Sultan Sulejmanova Atik džamija, ostale džamije su u toku obnove. Bijeljina je imala dvije čaršije, Atik čaršiju, po Atik džamiji, a druga čaršija bila je Janjica sa starim dućanima , imala je i Vedžihi-pašinu džamiju ili Janjica džamiju. Bila je najveća bijeljinska džamija. Danas su na tim čaršijama i vakufskom zemljištu podignute gradske četvrti. Džamija je izmještena. Imamo i Dašnicu džamiju, jedinu potkupolnu džamiju u Bijeljini, te Salihbegovića džamiju, Krpić džamiju. Zanimljivo je da su sve bijeljinske džamije u jednom danu dobile odobrenje za obnovu i počele s obnovom. Trenutno se vjerske aktivnosti obavljaju samo u Atik džamiji, a uskoro će biti i druge aktivne. Sve temelje smo uradili svojim sredstvima. Kasnije su gradnju nastavljali biznismeni porijeklom iz Bijeljine. Preduzetnik Suad Šindrić pomogao je prvu fazu obnove Krpić džamije, a Enver Salkanović, ugledni je biznismen u Angoli, finansirao je nastavak obnove Krpić džamije u mahali Gvozdević. Grupa poduzetnika iz Beča radi na obnovi Salihbegović džamije, Jasmin Ahmetović, Bijeljinac, koji živi i radi na Krku, pomogao je obnovu Dašnica džamije. Zatvara se krug obnove džamija. Uporedo smo obnavljali i vjerski život.“
Bijeljinske džamije bile su isplanjene iz katastarskih knjiga, a na mjestima gdje su one bile uplanjene zelene površine. Da čovjeku um stane. Džamije koje su tu stoljećima bile i služile svojoj prvo su bile srušene, a potom i iz knjiga izbrisane.
Mektebski centar – radni epicentar
Dok se obnavljaju bijeljinske džamije, glavnina aktivnosti odvija se u modernim prostorima Mektebskoga centra. Izgrađen je u periodu 2007/2008. godine, a svojoj svrsi počeo koristiti u mektebskoj 2008/09. godini. Izgradnju i finansiranje građevinskih radova u cjelosti je podržalo Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica na čelu sa tadašnjim ministrom Edinom Mušićem. Sagrađen je na temeljima stare kuće MIZ Bijeljina koja se nekada koristila za stanovanje imama.
Ovaj centar je prepoznatljiv u Islamskoj zajednici. U njemu se djeca edukuju o vjeri, jeziku, kulturi, sportu. U njemu od ove godine postoji i mekteb za predškolski uzrast, kao jedna vrsta obdaništa. U njemu su zaposlene odgajateljica i muallima. Zgrada ima oko 500 m2. Potpisan je protokol o saradnji sa Serdivanom iz Turske. Svake godine Bijeljinci idu njima, oni dolaze u Bijeljinu. Uskoro počinje i kurs turskog jezika. Posebno su velike aktivnosti u mjesecu ramazanu.
Mektebska nastava obavlja se u svim danima osim nedjelje. Upisano je oko 140 djece, a aktivnih članova u sekcijama ima oko 50. Aktivisti u sekcijama su djeca od predškolskog uzrasta do njihovih roditelja.
Džemati na obroncima Majevice
Usprkos gustoj magli, medžliski dvojac Camić i Musli i moja malenkost skoknuli smo i do imama iz četiri podmajevićka sela koja pripadaju MIZ Bijeljina. Tamo su nas čekali imami ovih džemata i upoznali o aktuelnostima u Janjarima, Srednjoj Trnavi, Glinjama, Atmačićima.
Damir-ef. Čokić, imam u džematu Janjari, kaže da su Janjari povratnički džemat u kojem trenutno živi 97 domaćinstava, a imaju 130 članova IZ . Višak članova džematlija čine Janjarci koji žive u Federaciji i izvan BiH. Oni su se opredijelili da u rodnom mjestu plaćaju članarinu. U mektebu maju 24 djece. Narod se bavi poljoprivredom, stočarstvom, proizvodnjom mlijeka. Nekoliko je zaposlenih, a ponajviše je penzionera. Mladi se teže odlučuju za zasnivanje bračne zajednice. Ima dobar broj neženja. Situacija nije sjajna, a narod se trudi da mu bude bolje. Odnos ljudi prema Zajednici je odličan.
Mujaga ef. Cifrić je devet godina imam u džematu Srednja Trnova. U svom kazivanju podvlači da su sve džematlije povratnici. Muhadžiri su bili u Tuzli, Teočaku i drugim mjestima. Oko 60 % predratnog stanovništva vratilo se svom ognjištu. U džematu ima oko 110 članova, ogromna većina redovno izmiruje svoje obaveze. Mjesto ima oko 300 stanovnika. Tek nekoliko osoba stalno je zaposleno. Ostali se bave zemljoradnjom, stoćarstvom. Kupili su jednu kuću koju koriste za mekteb, a imaju i okućnicu od jednog dunuma. Islamsku pouku kane obogatiti sekcijama. Ni efendija Cifrić ne može se pohvaliti nekom pozitivnom cifrom mladoženja. Za buduće udavače napomena da u džematu ima dvadesetak neženja.
Alan ef. Hrustić, imam u džematu Glinje, izvještava nas da njegov džemat ima oko 88 porodica. Oni su stalno u džematu. Džamija je proklanjala augusta 2002. godine. Imaju beš vakat u džamiji, mekteb. U mektebu je 17 djece. To su im sva djeca od prvog do 9. razreda osnovne škole. Alan efendija je u džematu već osam godina. Za to vrijeme ovdje je bilo tek nekoliko vjenčanja.
Irfan ef. Grabčanović, imam u džematu Atmačići, svoju priču započinje podatkom da je obnova džamije započeta 2002., a da je trajala do 2007. godine. Otvorena je 2008. godine. U džematu je oko 80 stalnih domaćinstava. Posljednjih godina gasi se jedan dio domaćinstava. Imaju i sada kuća u kojima je samo po jedna osoba. Smrću te osobe gasi se i domaćinstvo. Imaju i petnaestak domaćinstava koja ne žive ovdje, a članarinu plaćaju za matični džemat. Članarina je povisoka. Uspijevaju nekako namiriti sredstva za rad džemata. U mektebu ima oko 20 djece. Djeca iz Janjara i Atmačića do 5. razreda idu u područnu školu u Janjarima, iz Glinja idu u Glinje, a iz Srednje Trnove u centralnu osnovnu školu u ovom kraju. Ima vjeronauka u školi. Ovdje se podosta ljudi bavi mljekarstvom. Mlijeko predaju mljekari iz Gradačca.
Djeca iz ovih sela od šestog do devetog razreda osnovne škole nastavu pohađaju u osnovnoj školi u Teočaku. Prijevoz đaka nije usklađen sa početkom i završetkom nastave pa djeca puno vremena provedu u čekanju. Kažu da im, ukoliko ranije dođu, ne daju da u uđu u školu. Kad je hladno vrijeme prinuđeni su ulaziti u kafiće ili neke druge prostore. To se odražava i na učenje, i na mekteb. Pokušavaju riješiti taj problem, a rješenja još uvijek nema. Djeca ni kriva, ni dužna ispaštaju.
U Medžlisu kažu da džemati sa područja ugljevičke općine imaju novčanu pomoć iz općine.
Vakufsko poljoprivredno dobro
Medžlis ima veliki potencijal u vakufu. Imaju 145 dunuma obradivog zemljišta. Zemljište je prve klase. Sada imaju i vozni park koji čine dva traktora i ostala potrebna mehanizacija za obradu zemlje. Dobili su donaciju od TIKA-e i nekih drugih humanitarnih organizacija čija je vrijednost oko 100.000 KM.
Ove godine su imali dobre prinose u pšenici i kukuruzu. Efendija Camić o ovom projektu kaže: „Radno ga zovemo vakufsko poljoprivredno dobro. Procijenili smo da obradom zemlje možemo više akumulirati sredstvima nego da je izdajemo pod zakup drugima. Za početak smo išli sa sjetvom kukuruza i pšenice. Pšenicu smo zasijali na 100 dunuma. Ostalu zemlju smo pripremili za proljetnu sjetvu kukuruza. Planiramo i razvoj plasteničke proizvodnje. Hoćemo pokazati našim ljudima, pogotovo onima koji u svom posjedu imaju velike površine obradivog zemljišta, da se i od poljoprivrede može solidno živjeti. Jer, Semberija je bogato područje Bosne i Hercegovine. Nemamo problema sa plasmanom pšenice i kukuruza. Svi imaju respekt prema IZ. Imamo velike mogućnosti da ljudi i kod nas mogu zaraditi koju dnevnicu.“
Bijeljina je otvoren grad
Naši domaćini kažu da je Bijeljina jedan od najotvorenijih gradova u RS. Postoji visok stepen tolerancije i uvažavanja. U gradskoj upravi ima dvadesetak Bošnjaka što je nekih desetak posto zaposlenih. Ima Bošnjaka i u policiji. I u Domu zdravlja ima Bošnjaka. U telekomu, pošti, elektroprivredi, nema niti jednog Bošnjaka. Efendija Camić kaže: „Tamo gdje je nadležnost RS nas nema, a gdje je nadležnost grada Bijeljine ima nas. Ima slučajeva da u školstvu budu primljeni Bošnjaci iz Federacije koji se jave na konkurs.“
U prilog otvorenosti grada Bijeljine ide i dobar broj Bošnjaka koji nastupaju za tamošnji FK Radnik, trenutno jedan od uspješnijih članova Premijer lige u BiH. Jedan od njih je Eldin Mašić. Evo šta nam je kazao: „I kao Bošnjak, i kao igrač nisam imao ni najmanji problem. Imamo odličnu atmosferu u klubu. Uvijek nas pitaju kakvu ćemo hranu jesti kako u gradu tako i na gostovanjima. Odmah po dolasku u Bijeljinu priključio sam se i džematu. Trenutno u slobodnom vremenu vodim školu fudbala. I nekolicina drugih kolega pokazuje interes da se uključe. Odlično sam primljen i u džematu i u Bijeljini općenito.“
Inače, Eldin je u Mektebskom centru završio sufaru i sada uči u Kur'anu.
Devetnaestog 12. 2015. u Atik džamiji bit će druge postratne hatme
Devetnaestog 12. 2015. u Atik džamiji bit će druge postratne hatme u Bijeljini. Na prvim hatmama bilo je 7, a na drugima će biti 9 novih učača. Među njima je i jedna učenica srednje škole, što govori o tendenciji Medžlisa da se i srednjoškolci drže na okupu. Inače, trenutno imaju preko 20 učača Kur'ana. Radi se sistematski. Emir Musli kaže: „Mi u Bijeljini nastojimo da unesemo pozitivnu atmosferu i na islamskoj pouci. Za polaznike mektebske nastave imamo folklor, školu fudbala i neke druge sekcije.
Školu fudbala vodi Eldin Mašić, aktivni prvotimac FK Radnik iz Bijeljine. U dane vikende u mektebskoj zgradi je veoma živa atmosfera. Mi nastojimo razviti vrlo pozitivnu priču sa polaznicima islamske pouke. Imali smo i izložbu grbova Bosne i Hercegovine.“
Imami i članovi Medžlisa IZ Bijeljina
Samir ef. Camić je glavni imam MIZ Bijeljina, a Mirsad ef. Okanović imam bijeljinske Atik džamije. Damir ef. Čokić imam je Hadži Džanine džamije u Janjarima, Irfan ef. Grabčanović Atmadža džamije u Atmačićima, Alan ef. Hrustić Azizije džamije u Glinjama i Mujaga ef. Cifrić Hajrija džamije u Srednjoj Trnovi. Emir Musli je predsjednik, a Damir Salkanović sekretar IO MIZ Bijeljina. Azra Medinić vodi računovodstvo i projekte, Nedžad Mujanović pomaže oko vakufskog dobra, Hamdija Murguzović hizmeti oko građevine. Članovi Medžlisa su i prof. Nihad Redžić, odbornik u SO Ugljevik, i Dževid Ahmetović. Muallima Enisa Okanovića predaje vjeronauku u školi i učestvuje u mektebskoj nastavi, vodi i hor, a Belma Bešić je odgajateljica u obdaništu.
Pri Medžlisu djeluje i prateća služba u kojoj su Adi Osmanović, Amel Hasanović i Aldin Šehović. Oni rade na održavanju objekata, a prošli su kroz mektebske strukture.
I na mom povratku iz Bijeljine magla je ljubomorno prekrivala ovaj grad i njegovu okolinu.
Bajro Perva
Romi
U Bijeljini živi i oko 2000 Roma. I oni se izjašnjavaju kao muslimani. Traže vjerske usluge, nose muslimanska imena, ali imaju i neke svoje specifičnosti.
Vladičanski dvor
Kažu da je Vladičanski dvor, privremeno središte Eparhije zvorničko-tuzlanske, izgrađen na prostoru nekadašnjih 15 bošnjačkih kuća. Neki vlasnici su isplaćeni, neki nisu, na sudskim su procesima. Te kuće su eksproprisane. Eksproprijaciju i isplate izvršila je opština.