Povodom blagoslovljenog mjeseca ramazana Novo vrijeme donosi razgovor s prof. dr. Enesom Ljevakovićem, čovjekom imenovanim za fetva-emina Vijeća za fetve Rijeseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zbog čega treba slijediti vjerske propise? Kakva je naša svijest o Bogu i zašto nas On iskušava, samo su neka od pitanja koja bude interes svakog čovjeka vjernika.
Uvaženi Profesore, kako je ramazan dobio ime?
Postoji više teorija i tumačenja kako je ramazan dobio ime. Prema nekima, ime ramazana nastalo je od riječi “remda” što znači “užarena pustinja” ili “užareni pustinjski pijesak”. Otuda i ono da se ta vrelina najviše osjeća u ramazanu. Ustvari, ramazan je ime jednog lunarnog mjeseca u kojem je objavljen Kur’an.
Na koji način islamski vjerski propisi olakšavaju život čovjeka?
U islamu vjerski propisi podrazumijevaju zaduženje. Svrha svih propisa jeste olakšati život čovjeku u njegovom snalaženju s iskušenjima, jer život podrazumijeva stanovita iskušenja, svakodnevna suočavanja s izazovima, a tu su i djelovanja raznih negativnih i zlih sila koje nastoje čovjeka odvesti u zabludu i na stranputicu.
Vjera svojim propisima ima za cilj održati čovjeka na Pravom putu, održati potrebnu ravnotežu između duha i materije, srca i razuma, htijenja i znanja itd. Svrha je i postići stanje bogobojaznosti, stalne svijesti o Uzvišenom Bogu, da nas On u svakom trenutku posmatra i vidi te da to bude korektor našeg ponašanja, naših misli i osjećanja.
Spomenuli ste svijest o Bogu. Šta muslimane u Bosni i Hercegovini odvaja od vjere?
Ne bih se složio s tom konstatacijom ili generalizacijom da se muslimani u BiH odvajaju od vjere. Bošnjaci u cjelini privrženi su svojoj vjeri, naravno, više ili manje iz različitih razloga. Postoji više faktora zbog kojih nečije vjerovanje vremenom slabi. Znamo da vjera može jačati i, a savremeni tempo, način i stil života, savremeni mediji komuniciranja, ekonomska kriza ne idu u prilog jačanju vjere i vjerske svijesti. Ova situacija neke ljude još više okreće ovom svijetu (dunjaluku).
Prije dvadesetak godina prošli smo kroz jedno teško iskušenje agresije, ratnih strahota i razaranja i u takvoj situaciji ljudi su u vjeri tražili izlaz, utjehu i nadu. Međutim, nakon završetka rata ljudi su se ponovo okrenuli dunjalučkim problemima, saniranju porušenog, pa su u nekoj mjeri zaboravili ono što se desilo, a čovjek je takav – po prirodi zaboravljiv i sklon tome da njime ovladaju strasti.
Zato post, ramazan i ibadeti imaju funkciju ponovo vratiti čovjeka sebi, osvijestiti ga da preispita svoj život, da se duhovno vrati svom izvoru. Kao što je vjera čovjeku potrebna u poteškoćama, ona je još važnija u lagodnosti, jer upravo ta materijalna bogatstva najčešće odvedu čovjeka u zabludu, pa je vjera tu da ga u takvim situacijama očuva, da ga disciplinira. Život sa svim svojim izazovima posebno lahko zavede mlade ljude koji zaboravljaju ko su i šta su i šta je njihova misija na ovom svijetu. Zato je dobro što nam ramazan dolazi svake godine i donosi duhovno osvježenje. Neće se naša okolina promijeniti ako nije prethodila kvalitetna unutrašnja promjena. Kur’an izričito kaže da “Bog neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe”.
Svi su ljudi podložni iskušenjima. Zašto nas Bog iskušava?
Allah, dž.š., stvorio je čovjeka da bi ga iskušao na ovom svijetu. Čovjek je stvoren od duha i materije, duše i tijela. Zbog toga je čovjek poprište stalne borbe materijalnog i duhovnog. Iskušenja su sastavni dio života. Kur’an kaže: “Zar vi mislite da je dovoljno da kažete – vjerujemo – i da u iskušenje nećete biti dovedeni.” Prema tome, naše vjerovanje i namjere treba da budu iskušane da bi se vidjelo da li istinski vjerujemo ili se samo pretvaramo. Kroz iskušenja propitujemo svoje vjerovanje, a i čeličimo svoju volju, dušu i htijenje. Iskušenje je jedna neophodnost u životu i u njemu se nalaze mnoge mudrosti. Recimo da je ono i milost jer će čovjek, ako ga prebrodi imati sevap.
Neki ljudi podlegnu iskušenjima, ali je Božija milost neograničena i On stalno pruža nove prilike i mogućnosti. Njegova vrata tevbe (pokajanja) uvijek su otvorena bez obzira na to koliko grijeha čovjek počinio u životu. Zato, ako neko poklekne u jednom iskušenju, u drugom će ojačati i lakše će položiti ispit.
Mogu li se zekat i sadekatul-fitr dati nekome mimo Islamske zajednice?
Zanimljivo je da se oni koji se napadno pozivaju na tradiciju i sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., najviše i najžešće odupiru akciji zajedničkog prikupljanja zekata i sadekatul-fitra u fond bejtul-mala pri Islamskoj zajednici u BiH. Upravo takav postupak prikupljanja Islamske zajednice na tragu je sunneta Muhammeda, s.a.v.s., i prakse četverice pravednih halifa. Kur’anska naredba je da treba uzeti zekat iz imetka vjernika da bi se oni očistili. Analogno tome jeste i sadekatul-fitr. Aktuelna islamska vlast u svakom vremenu ima puno ovlaštenje i obavezu da organizira datu akciju prikupljanja sredstava iz kojih se finansiraju islamske aktivnosti. Tamo gdje postoji islamska država, ona će kroz svoje organe provoditi ovu akciju, a tamo gdje je nema, obavezu preuzimaju islamske zajednice, što je slučaj i kod nas u BiH. Svi su muslimani dužni ispoštovati ovu odredbu.
Zašto je to potrebno ispoštovati?
Prije svega zato što su za velike aktivnosti potrebna i velika sredstva. Ako bi se sva ta sredstva rasipala na pojedinačne slučajeve, onda ne bismo mogli finansirati strateški važne aktivnosti IZ i teško bismo je mogli očuvati kao jedinstvenu organiziranu zajednicu. Ovo je pitanje povezano i s lojalnošću Zajednici. Znamo da je Ebu Bekr u svoje vrijeme poveo oštre akcije protiv onih koji su odbili dati zekat u bejtul-mal.
Jesu li Bošnjaci muslimani dovoljno informirani kako se troše ta sredstva?
U posljednjem broju islamskih novina “Preporod” može se naći tačna shema kako se troše ta sredstva. IZ na temelju osam jasnih kur’anskih odredbi raspoređuje sredstva potrebna za pomoć ljudima. Svi svjesni muslimani podržat će ovu akciju i neće praviti probleme oko toga. Sva se sredstva troše transparentno. Bitno je znati da musliman dajući zekat i sadekatul-fitr izvršava svoju obavezu i s njega spada odgovornost kako će oni koji prikupljaju potrošiti ta sredstva.
Kako objasniti bolesnima i onima koji su na terapiji lijekovima da ne moraju postiti?
Razumijemo želju ljudi pa i onih sa zdravstvenim problemima da budu dio porodice koja posti i da budu dio ramazanske atmosfere. Doista je teško osjetiti tu atmosferu bez ibadeta posta. Međutim, kad se govori o postu, Uzvišeni Allah ponavlja da oni koji su na putu ili koji su bolesni treba da naposte dane onda kad budu u stanju, kad ozdrave itd. Osobe koje su bolesne i imaju potrebe da uzimaju lijekove u određeno vrijeme nisu obavezne postiti dok ne budu u stanju. Ukoliko je neko trajno nesposoban postiti, onda postoje druga rješenja poput fidje (davanje jednodnevne ishrane za jednu osobu).
Kako treba izgledati iftar?
Pa teško je sada dati opću ocjenu, ali generalno iftar treba shvatiti kao kulminaciju ibadeta tokom dana, posebno ibadeta posta. Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu navodi da je iftar vrijeme radosti, ljepote, duhovnog ushićenja, zahvalnosti Uzvišenom Bogu na mogućnosti da se isposti prethodni dan ili dan koji još traje. Iftar je prilika čovjeku da u okrilju svoje porodice i prijatelja okrijepi svoje dušu i tijelo. Treba izbjeći preobilne iftare koji često predstavljaju svojevrsno nadmetanje.
Šta je s onima koji rade u restoranima i poslužuju, čak i zabranjene stvari, a sami poste?
Nekad su radnici prinuđeni raditi nešto što ne bi radili da imaju izbora. Ako je takva situacija i ne mogu naći drugi posao, post će im biti ispravan i neće biti griješni. U srcu treba prezreti te stvari i ne treba im biti svejedno što to radi.
Je li dozvoljeno postaču ići na kupanje u moru ili rijeci i tako se rashlađivati, kako to neki žele?
Ne bih preporučio okupljanje na takvim mjestima, posebno tokom ramazana i posta. To nije atmosfera koja pogoduje obavljanju ibadeta. Na tim se mjestima može vidjeti mnogo neprimjerenoga muslimanima. Drugo, kupajući se, čovjek se izlaže opasnosti kvarenja posta gutanjem vode. Nije zabranjeno rashlađivati se, ali se mora birati pravo mjesto i vrijeme. Treba izbjegavati takva i slična mjesta jer to umanjuje vrijednost posta.
Mnogi ne znaju po kojem vremenu trebaju mrsiti ako zaposte u jednom mjestu, a u drugom dočekaju iftar?
Obaveza je zapostiti u mjestu u kojem se nalazite, a isto tako treba se iftariti u drugom mjestu prema vaktiji tog mjesta u kojem se postač nalazi bez obzira na to kolika je vremenska razlika.
Kako balansirati tradiciju s vjerom? Nekima Ajvatovica, Musalla i druge vjersko-kulturne manifestacije smetaju jer nemaju utemljenje u vjeri.
Druženja i sastajanja muslimana, kao što je slučaj s Ajvatovicom i sličnim dovištima, koja su tradicionalno posjećena u BiH ne treba shvaćati kao okupljanja radi provođenja vjerskih obreda. U suštini, dovišta ne trebaju vjersko utemeljenje jer je općepoznata činjenica da islam podstiče susretanje, druženje i upoznavanje. Što bi nekom smetalo da se muslimani okupe u nekom danu i vremenu i da se druže, borave u prirodi, zajednički obave dnevni namaz, slušaju vaz ili čuju neko predavanje, pa da se poslije zahvale Bogu na blagodatima?
To je jedna kulturna manifestacija koja je u osnovi dopuštena i niko ne ide tamo zato što smatra da je to poseban ibadet poput namaza, zekata, posta ili hadža. Dakle, ne radi se o izmišljanju ibadeta, nego je to povod da se ljudi sastanu, razmijene mišljenja, čuju nešto lijepo i korisno. Ne vidim u tome ništa loše, a oni koji to pokušavaju povezati s nekom teorijom/propisom bid’ata (novotarije) mislim da nisu u pravu.
Sirija? Šta nam savjetujete?
Prije nekoliko dana Rijaset IZ-a u BiH izdao je jedan proglas u vezi sa situacijom u Siriji i mislim da je uravnotežen i da je pravilno detektirao stanje. Problem je težak i ima svoje međunarodne implikacije. Učimo dovu da Allah, dž.š., pomogne sirijskom narodu, da ga spasi od iskušenja rata i da što prije prestane krvoprolići i napadi na nedužne civile. Apeliramo da se u ramazanu prekinu ovi sukobi. Nema tog sukoba koji se ne može riješiti mirnim putem, pregovorima, razgovorima. Allah, dž.š., kaže da sarađujemo u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne u agresiji i neprijateljstvu. Vjernici su samo braća i dužnost nam je, ako dođe do svađe, da ih pomirimo.
Tamo je situacija još teža zbog onih koji dolijevaju ulje ili benzin na vatru. Uz Božiju pomoć moguće je da se ta neprijateljstva okončaju i da sirijski narod slobodno izraženom voljom na izborima izabere svoje rukovodstvo koje će ga povesti ka izgradnji i poboljšanju situacije.
Mogu li svi muslimani svijeta imati Bajram na isti dan?
Moguće je, ali da li će i kad će to biti, još se ne zna. Ima mnogo onih koji odlučuju i kada su interesi različiti i suprotstavljeni, onda je teško postići zajednički cilj. Možda bi se problem riješio ako bi svi prihvatili da se pri organizaciji za islamsku saradnju formira jedno ekspertno tijelo koje bi donijelo univerzalni takvim za cijeli islamski ummet. Očigledno da za sada nećemo imati takvu situaciju iako bismo voljeli da se o tom pitanju postigne jedinstvo.
Donesena je odluka prema kojoj jedino Islamska zajednica u BiH ima isključivo pravo tumačenja islama u Bosni i Hercegovini. Zašto?
Islam u BiH ima svoj kontinuitet postojanja više od pet stoljeća, od dolaska Osmanlija, pa i ranije. U osmanskom periodu država i vjera nisu bile odvojene pa je Islamska zajednica kao organizirana institucija koja okuplja muslimane na ovim područjima počela djelovati od austrougarske vlasti. Od tog trenutka isključiva prava za tumačenje islamskih propisa ima upravo ona. Nije to slučajno. Naša tradicija u BiH povezana je s hanefijskim mezhebom. To je naznačeno i u Ustavu IZ da u oblasti ibadeta i propisa prakticiramo henefijski mezheb.
Neki mogu misliti da je to ograničavajući faktor i neka vrsta monopola nad tumačenjem islama, ali Islamska zajednica ne zagovara jednoumlje u tom smislu. Kad su u pitanju praktična ispoljavanja vjere u oblasti ibadeta i na službenom nivou u džamijima, onda je izričito naglašeno da se sve obavlja prema propisima hanefijskog mezheba jer to ima svoje puno opravdanje. U mjestima u kojima nije jasno definirana situacija i u kojima se ne zna tačno po kojem se mezhebu postupa često dolazi do sukoba i tenzija. Da bi se izbjegle takve situacije i da bi se sačuvalo jedinstvo muslimana na ovim prostorima IZ je u svom ustavu precizirala ova pitanja. S druge strane, IZ nikome ne zabranjuje imati drugačije mišljenje o pojedinim pitanjima, ali ne smije sebi ni dopustiti luksuz podjele muslimana u ovim turbulentnim vremenima.
Šta savjetujete ljudima koji se susretnu s drugačijim tumačenjima islama?
Većina muslimana ovdje poštuje Ustav IZ u BiH. Uvijek ima pojedinaca i grupica koje zastupaju i drugačija stajališta. Ne treba nasijedati na zamku raspravljanja ko jeste u pravu, a ko nije. Kao pripadnici islama, mi muslimani zagovaramo tolerantan pristup i odnos prema drugima i drugačijima. Ne smije biti razloga za netrpeljivost, međusobno sukobljavanje oko manje važnih, sekundarnih, pitanja. Treba imati na umu da je opće jedinstvo ummeta važnije od toga.
Razgovarao: Nermin Burzić, Novo vrijeme