Sarajevo, 26. juli 2013. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović imamio danas džumu namaz i održao hutbu o zekatu u Carevoj džamiji u Sarajevu. Tekst ove hutbe o zekatu danas su pročitali i hatibi u svim džamijama.
MINA u cjelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme o zekatu:
Hutba reisu-l-uleme o zekatu
ان الذين امنوا و عملوا الصالحات و اقاموا الصلوة و اتوا الزكاة لهم اجرهم عند ربهم و لا خوف عليهم و لا هم يحزنون( سورة البقرة 277)
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu. Onaj koji se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji se nadaju Njegovu zadovoljstvu i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.
Draga braćo i sestre.
Živimo u vremenu u kojem su mnogi ljudi izgubili pravac u svom u životu. Koji je smisao života ne postavlja se više kao važno pitanje. Čovjek nije sam na svijetu, već je dio velike kosmičke barke koja plovi od stvaranja do smrti.
Namazom i postom, koji počivaju na osnovama najdublje ljudske pobožnosti (takvaluka) prema uzvišenom Allahu (dž.š) čovjek može prodrijeti u tajnu vlastitog postojanja.
Shodno tome, čovjek može otkriti svoje, kao i mjesto drugih na ovome svijetu: živih i neživih stvorenja kojima je okružen na Zemlji. Njegova ljubav prema Bogu i onome što je On stvorio može biti ojačana ovim poimanjem.
Vjernik uči da služenjem Bogu, sarađuje sa svojim bratom i sestrom, u interesu dobrote i jačanja pobožnosti. Tako jači pomaže slabijem, a bogatiji dijeli siromasima od onoga što mu je Allah dao od imetka. Živo vjerovanje znači lojalnost Allahu i njegovoj odredbi, solidarnost s ljudima i bratstvo s vjernicima.
Zekat, koji je propisan i naređen imućnim vjernicima, stavljen je u obavezu kao zaduženje prema potrebama Zajednice (umme) čije se neizvršavanje ne prašta.
Poslanik u tom smislu veli: „Kada daš zekat na svoj imetak, ispunio si obavezu“.(Tirmizi i Ibn Madže)
Činiti više od onoga što je zekatom odeđeno predstavlja vrhunsko milosrđe.
Naši uzoriti alimi su uočili da Kur'an na mnogo mjesta pridružuje obavezu zekata namazu, a Poslanik (a.s) ga je ubrojao u pet stubova vjere. U časnom Kur'anu se kaže:
Oni koji vjeruju i koji čine dobra djela, i koji namaz obavljaju i koji zekat daju – njima pripada nagrada njihova kod Gospodara njihova. Nema njima straha, niti će oni tugovati. (Al-Baqarah, 277)
Namaz obavljajte i zekat dajite, i u namazu ruku činite s onima koji ruku čine. (Al-Baqarah, 43)
O zekatu i drugim činima milosrđa Allah jasno govori na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi. Milosrđe je najviši stepen vjerovanja i ono zaslužuje Allahovu pažnju, zbog čega ga je Gospodar svjetova smjestio odmah poslije vjere u Svoj zat, navodeći nas na zaključak da su vjerovanje u Boga i milosrđe nerazdvojivi, te da jedno iz drugoga proizlazi.
Poslušajmo kako se Allah obraća Poslaniku u vezi s onim koji zanemari milosrđe:
Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah – ne podstiče. A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa u naruč ne daju! (Al- Ma'un, 1-7)
A ti obraduj poslušne, one čija srca zatrepere kada se ime Allahovo spomene, i one strpljive na sve što ih zadesi, i one koji namaz obavljaju i iz onoga čime smo ih Mi opskrbili dijele. (Al-Hajj, 34-35)
Zekat je materijalna obaveza koju islam povezuje sa osnovama imana, daje joj se svetost ibadeta i uzvišenost obreda i čini je odrazom uvjerenja koji ispunjavaju srce mu'mina.
Časni Kur'an ubraja zekat u osnovne temelje islama kojih se ne odriče i o kojima ne prihvata nikakvu diskusiju: A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju i da zekat udjeljuju: a to je – ispravna vjera.“(Al-Bayyinah, 5)
Između zekata, kao obaveze, i milosrđa, kao unutarnjeg poticaja na dobro, Allah je želio odrediti razliku, tako što je zekat učinio Svojim pravom, ne ostavljajući ga na ljudsku dobru volju.
U odnosu na onoga ko ga daje on predstavlja čišćenje imetka, duhovno uzdizanje i lijek od škrtosti i tvrdičluka.
Allah naređuje Poslaniku (a.s) da uzme zekat iz imetaka vjernika, s nalogom i ovlaštenjem muslimanske zajednice kada kaže: Uzmi od dobra njihovih zekata, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš. (Al-Tawbah,103)
On (subhanehu we te'ala) sam određuje kategorije ljudi i društvenih potreba kojima pripada i u koje se on ima trošiti pa kaže:
Zekat pripada samo siromasima, i bijednicima, i onima koji ga sakupljaju, i da se srca ljudi pridobiju, i za oslobađanje robova, i ljudima dugom savladanim, i na Allahovom putu, i putniku-namjerniku! Tako je odredio Allah! A Allah sve zna i mudar je! (Al-Tawbah, 60)
Kur'an zapravo nepriznavanje zekata i lišavanja drugih njihovih prava u zekatu smatra vidom nepriznavanja vjere, o čemu jasno govori sljedeći ajet:
A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju.(Fussilat, 6-7)
Zekat smanjuje mržnju, i ublažava žestinu sukoba između imućnih i siromašnih. Tome je bila svjedok historija islamskog društva kroz sve generacije koje su poštovale ovu obavezu. Islamsko društvo je bilo zaštićeno od bijede i siromaštva. Svaki pojedinac je u njemu živio dostojno i plemenito, bez sramote i poniženja.
Da je zekat dužnost i obaveza muslimana, a njegovo prikupljanje odgovornost predvodnika muslimanske zajednice, vidimo i iz postupka Resulullahovog nasljednika hazreti Ebu Bekra, koji je zahtijevao od muslimana da izdvajaju zekat. Kada su u nekim plemenima odbili to učiniti, smatrao je to povredom temelja vjere, položenog u samoj kur'anskoj objavi.
U krajnjoj nuždi poveo je oružanu intervenciju protiv onih koji su skrnavili ovu obavezu i uskratili pravo zajednici muslimana na dio imetka u imovini bogatih, a da bi uspostavio potpunu primjenu islamskih propisa.
Vođen tom odlukom, na temelju Kur'ana i sunneta, u svojstvu poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovlastima iz menšure, po kojoj su muslimani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, te Bošnjaci izvan domovine članovi jedne Zajednice, obznanjujem da je izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obaveza (farz) svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur'ana, sunneta i idžma'a (koncenzusa) naše Zajednice.
U tim sredstvima je pravo siromaha i slabih, te pravo ispunjavanja potreba očuvanja, funkcioniranja i unapređenja rada institucija i ustanova Islamske zajednice, koje iziskuju vrijeme i mjesto.
Ovim putem, hutbom u Fatihovoj (Carevoj) džamiji u Sarajevu, izvršavam obavezu reisu-l-uleme da braći i sestrama, muslimanima i muslimankama, skrenem pažnju na obavezu izdvajanja zekata i sadekatu-l-fitra iz naših imetaka, kako bismo ih učinili čistim. Činim to ponukan Allahovim riječima: Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag. (Al-Tagabun,17)
Za sve one koji to učine molim Allahov blagoslov do Sudnjega dana, uvećanje njihove opskrbe i milost Allaha (dž.š) za njih i njihovo potomstvo.
Jer Allah je rekao: ….A milost Moja obuhvaća sve: daću je onima koji se budu grijeha klonuli i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali. (Al-A'raf,156)
Braćo i sestre.
Upućujmo dove Allahu za bereket u našim životima i poslovima. On dolazi s iskrenošću i predanim izvršavanjem obaveza. Kad god smo bili iskreni u našim namjerama i poslovima, Allah nam je dao Svoj bereket.
Stoga, nemojmo u našim namjerama pridruživati druge Allahu, da On ne bi podigao bereket u našim poslovima i ponizio nas u očima naših dušmana.
Okrenimo se Allahu i jedni drugima! Pojačajmo naše ibadete i investirajmo u međusobne odnose: ljubavlju i pažnjom prema roditeljima, rodbini i komšijama. Među njima ima sigurno onih kojima je potrebna naša pažnja, makar i u lijepoj riječi iskazana. Ne zaboravimo da je i naš Poslanik (a.s) bio jedan od njih.
On nas je mudro uputio svojim riječima:
„O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.“
Allahu Uzvišeni, daruj nam Svoju milost, oprosti nam grijehe i sačuvaj od džehennemske vatre.
Učvrsti nas u namjeri da samo Tebi ponizni budemo.
Obdari nas voljom za ibadetima i pokornošću,
Ti Koji primaš pokajanja i dove!
Amin!