Piše: mr. Ferid Dautović
Ramazan je mjesec našeg svekolikog buđenja, osvježavanja i duhovnog uzdizanja. U njemu je poseban bereket jer se pravi takav ambijent koji u nama budi sve što je dobro, upućuje nas i motivira na dobro. Kroz post koji nam je naređen, kao i narodima prije nas, uspostavljamo intenzivniju vezu i komunikaciju sa Dragim Bogom čime otvaramo sebi puteve za mnoga pitanja i preispitivanja, obračunavanja sa sobom, prije nego dođe konačni obračun.
Ramazanom se pravi specifičan društveni ambijent u kome je sve drugačije, ljepše i bolje. Motivacija da se bude bolji je naizraženija tokom ramazana. To svedoči i stanje Poslanik, a.s., koji je bio uvijek darežljiv, ali je ipak u ramazanu bio najdarežljiviji. Ramazan je mjesec susretanja, druženja sa najdražim, najbližim, siromašnim, bolesnim, komšijama. Sve nas upućuje na to od sehura, dnevnih namaza, mukabela, teravija, zekjata, sadekatu-l-vitra, fidje itd. Susreo sam mnogo ljudi kojima je ramazan promijenio način života, jer upućuje na smisao života, na kretanje, žrtvovanje, odgovornost, strpljenje itd.
Post u ramazanu i intenzivnije druženje sa Kur'anom je ustvari suočenje s Bogom, sa svojom individualnom odgovornošću, ali i odgovornosti prema svojoj zajednici i svojoj domovini.
U ramazanu se desio najznačajniji trenutak u povijesti čovječanstva. Taj trenutak je obilježen susretom Boga i čovjeka kroz Objavu. I to susretanje sa Poslanikom Muhammedom, a.s, trajat će naredne 23 godine u kontinuitetu. To će biti, ujedno, i posljednje takvo susretanje Boga i čovjeka, jer je Kur'an pečat svih Objava, a Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik. Ovaj susret je otvorio jednu novu eru sjedinjenja između Nebesa i Zemlje. Izvorni strah od božanskog susreta je zamjenjen mirom koji je ispunio tamu svijeta koji je čekao svanuće. Čovjeku je na ovaj način ostavljena mogućnost da uspostavljaju vezu i komunikaciju s Bogom kroz obrede koji su propisani i Objavom, Kur'anom, kojim se premošćuju ogromne pukotine između našeg prolaznog, smrtnog svijeta i Božanskog, vječnog. Kada su ashabi slušali Allahove riječi, koje je prvo izgovarao Poslanik, a.s., a kasnije i učači Kur'ana, osjećali su da imaju neposredan susret sa Allahom. Doživljaj vjernika i danas je isti dok slušaju i uče Kur'an.
Kada je objavljen Kur'an?
Naša saznanja o objavljivanju Kur'ana potiču sa samih njegovih stranica. Naime, Allah nas upoznaje da je njegovo objavljivanje počelo u mjesecu ramazanu-šehri ramazanu, u kojem je propisan i post. I dok postimo, mi iskazujemo svoju neizmjernu zahvalnost na tom ramazanskom daru kojim nam se daju smjernice za život.
Mi, ne samo da znamo u kom mjesecu počinje objava Kur'ana, mi znamo i noć u kojoj nam se objavljuje Božija Riječ. Ta noć je u ramazanu i zove se Lejletu-l-kadr, noć moći, noć određenja, sudbine. Nevjerovatno i neuobičajeno je kako nam Allah govori i opisuju ovu noć. Takav govor pobuđuje posebnu znatiželju, interesovanje i pristup, jer nas uvodi u svijet nepoznatog, i jer nas upoznaje sa veličinom i vrijednostima te noći. Pogledajmo kako je opisana u Kur'anu:
1. Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr –
2. a šta ti misliš šta je noć Kadr?
3. noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci –
4. meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,
5. sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
Riječi Božije kojima nas uvodi u ovu suru i pitanje koje nam postavlja „a šta ti misliš šta je noć Kadr?“ ukazuju na posebnost ove noći i onog što se u njoj događa. Dakle, Allah nam odgovara i kazuje da je ta noć bolja od hiljadu mjeseci. Zašto je bolja? Zato što je te noći potekla neizmjerna Božija milost, rahmet i bereket objavljivanjem Kur'ana. Zato što se u toj noći spuštaju meleki i Džebrail zbog odluke svake. Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Kada nastupi noć Kadr silazi Džebrail sa skupinom meleka čineći dove i donoseći salavat svakome ko je u molitvi u položaju stajanju ili sjedenju i spominjanju Allaha, dž.š. To je najveći događaj meleka, noć molitve u čijoj milozvučnosti skladno učustvuju i ljudi i meleki.“
Poslanikov susret s Džebrailom
Mada se Poslanik, a.s., dugo pripremao u pećini Hira za ovakav susret, prvo objavljivanje, i susret s Objavom i Džebrailom, bio je neobičan. To su trenutci zabrinutosti i neke vrste straha. „Pokrij me“ povikao je, kad je stigao do svoje supruge Hatidže. Ona nije sumnjala u Objavu koja se objavljuje čovjeku koji je i do tada pokazivao sve moralne kavlitete. Ona mu je govorila:
„Ti si ljubazan i pažljiv prema svojoj rodbini. Pomažeš siromašnima, bjednicima i njhove terete nosiš. Boriš se da ponovo uspostaviš visoke moralne kvalitete koje je tvoj narod izgubio. Odaješ poštovanje gostu i pritičeš u pomoć onima koji su u neprilici.“
Ovo su neka moralna načela čovjeka kome je povjereno poslanstvo u noći Sudbine, kada su pera „zaškripala“ zbog odluke svake. On će sam, poslije, kazati da ga je ovim i drugim moralnim načelima poučavao sam Allah, dž.š., i tako mu najljepši odgoj dao. Od tog trenutka je Poslanik, a.s., postaje uzor i model identifikacije. „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (al-Ahzab; 21.)
Obnoviteljska moć Lejletu-l- Kadra
U noći Kadra princip tevhida postaje osnov i vrhunac islamskog vjerovanja čime se mijenja jedan pogled na život i reafirmiraju zaboravljena i iskrivljena moralna načela i vrijednosti.
Noć Kadra, svojom moći, svojim sudbinskim određenjem, svaki put iznova podsjeti na moralne vrijednosti koje smo zaboravili, koje smo izgubili: dobročinstvo, humanost, ljubav, suosjećanje sa drugima u bolu i siromaštvu, odgovornost, samodisciplina itd. Važno je ovu noć provesti u ibadetu: namazu, zikru, dovi, učenju Kur'ana, jer nas to duhovno jača. Ali ovaj naš ibadet imati će pravi smisao samo ako promjeni naše navike i ponašanja kojima Allah nije zadovoljan, kao što su bludne radnje, alkohol, kocka, mito, korupcija, i osnaži nas u odluci da živimo i umiremo kao čestiti i moralni uzori, kao muslimani. Ovi ibadeti i susreti sa melekima te noći, koji se jatomice spuštaju na Zemlju, donoseći bereket, milost i oprost grijeha za nas, trebaju dati plodove, trebaju biti vidljivi i prepoznatljivi u našem svakodnevnom životu, komunikaciji i ophođenju s roditeljima, prijateljima, komšijama, biljnom i životinjskom svijetu.
Poslanik, a.s., je kazao: „Došao vam je mjesec ramazan, blagoslovljeni mjesec u kome vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju džennetska, a zatvaraju džehennemska vrata. U njemu su okovani šejtani. U njemu je jedna noć bolja od hiljadu mejseci. Ko bude uskraćen njenog dobra, taj je, zaista uskraćen, zato što je pobožnost provedena u njoj ravna pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci.“
U ovoj noći mnogo je onih koji će svesrdno moliti za svoju sretnu sadašnjost i budućnost, za ozdravljenje, za posao, uspjeh na fakultetu, poslu itd. Mnogi će moliti, takođe, da nam Allaha, dž.š., oprosti naše grijehe, naše nedosljednosti, zaborav i nemarnost prema Njemu i njegovim stvorenjima. To je pohvalno i lijepo, jer je dova ibadet kojim otklanjamo mnoge nesreće u životu na ovome svijetu. Dovom čovjek može da promijeni i svoju sudbinu, a noć Lejletu-l-kadr je noć u kojoj se određuju sudbine i donosi odluka svaka. A za one koji provedu, na ovaj način Lejletu-l-kadr, u ibadetu i dovi, vjerujući i nadajući se sticanju njezinih blagodati, kaže Poslanik, a.s., bit će oprošteni prošli grijesi.
Uz ovo obraćanje Allahu Uzvišenom od Kojeg očekujemo uslišavanje naših dova i oprost grijeha, trebamo se obratiti i čovjeku kojega smo uvrijedili, odštetili, uzurpirali njegovo pravo i zatražiti halala. Kako očekujemo od Allaha da nam oprosti, tako isto trebamo biti spremni na praštanje. Oni koji praštaju ljudima za uvrede, za nanesenu bol, njima je osiguran oprost Božiji i džennet koji je prostran koliko Nebesa i Zemlja.
Poslanik, a.s., je kazao da će na Sudnjem danu Allah, dž.š., pitati: „Gdje su oni koji su praštali ljudima?“ Zatim će kazati: „Krenite i požurite Gospodaru svome, uzmite svoje nagrade, jer svako ko je praštao ljudima zalužuje Allahov oprost i džennet.“
Dova i namaz u Lejletu-l-kadru
Pošto sa sigurnošću ne znamo kad je tačno Lejletu-l-kadr, mada mnogi preferiraju 27. noć ramazana, lijepo je zadnjih deset noći i dana provesti u intenzivnijem ibadetu. Sujuti prenosi jedno predanje od Ibn Ebi Šejbe po kome ibadet i dobro koje uradimo u danu Kadra (jevmu-l-kadr) isto se vrednuje kao i ono koje smo uradili u noći Kadra.
H. Aiša, r.a., jednom prilikom upitala je Resulullaha, s.a.v.s: „Kada bi znala koja je Noć kadra, šta bi trebala u njoj da učim?“ Poslanik, a.s., je kazao:
Allahumme inneke ‘afuvvun tuhibul ‘afve, fa'fu ‘anni!“ (Allahu moj, Ti si Onaj koji prašta, voliš praštati, pa oprosti mi)
Uz ovu i druge dove lijepo je klanjati dva rekjata. Imami Gazalija u Ihjau zabilježio je predanje od Ibn ‘Abbasa u kom kaže:
Ko klanja dva rekjata u Lejletu-l-kadru tako da na svakom prouči Fatihu i sedam puta Ihlas (kulhuvallah), a potom kada preda selam prouči sedamdeset puta: estagfirullahe we etubu ilejhi (tražim oprosta od Tebe, moj Gospodar i Tebi se kajem), prije nego što ustane sa mjesta gdje je klanjao biće mu oprošteni grijesi, njemu i njegovim roditeljima…