Sarajevo, 27. septembar 2013. (MINA) – Danas su hatibi na džuma-namazu na području Bosne i Hercegovine i džematima u bošnjačkoj dijaspori pročitali hutbu reisu-l-ulema Husein ef. Kavazovića.
MINA u cijelosti prenosi hutbe Reisu-l-uleme:
– Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji su pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.
On nam u Svojoj Knjizi poručuje:
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo, da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno ništa. (al-Hujurat, 13)
I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (al-Rum, 22)
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (al-Ma'idah, 105)
Draga braćo i sestre.
Sposobnost preživljavanja jednog naroda, njegove tradicije, kulture i civiliziranosti u velikoj mjeri zavisi od vrijednosnih kriterija, načela i etike koju taj narod prihvata i kojom se rukovodi u životu. Što neki narod zamašnije čuva svoje korijene, razvija svoj duh i njeguje svoju tradiciju, to je vitalniji, trajniji, prepoznatljiviji i cjenjeniji među drugim narodima.
U svakom periodu historije susreću se narodi koji su drukčiji od drugih. Allahova je mudrost da u začuđujućem činu stvaranja izvede veliki broj vrsta živih bića, a od ljudi narode različitih boja, jezika, tradicija i kultura – da bi se upoznavali. Tu veličanstvenu mogućnost, to bogatstvo od Gospodara darovano, istovremeno nam daje i obavezu: svi smo Božija bića i svi smo odgovorni za svoga brata i svoju sestru.
Uz tu univerzalnu, određuje nas i pripadnost narodu: Učinili smo vas narodima i plemenima, kao i jezička i rasna pripadnost: I raznovrsnosti jezika vaših i boja vaših, kako se u Kur'anu naglašava.
U ovom odabranom danu, u ovoj posebnoj prilici i na ovome časnom mjestu želim još jednom naglasiti potrebu za našim narodnosnim određenjem imenom Bošnjak, za njegovanjem našeg bosanskog jezika i očitovanjem naše islamske pripadnosti u ovom vremenu. Za nekoliko dana će otpočeti popis stanovništva u našoj zemlji. To je važan i značajan događaj za sve nas u domovini i za našu braću i sestre koji su privremeno odsutni iz domovine i borave u inozemstvu. Rezultati popisa upravit će mnoge tokove u našoj zemlji. Evidentirat će se nacionalna struktura stanovništva i brojnost naroda na određenom prostoru, struktura i vlasništvo nad zemljištem i imovinom itd. Dobit ćemo i mnoge druge podatke koje popis obuhvata. Svima njima ćemo se koristiti na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. Prisjetimo se samo koliko je popis iz 1991. godine bio korišten u svim političkim i drugim razgovorima o sudbini naše zemlje.
Braćo i sestre.
Na popisu ćemo se očitovati o našoj vjerskoj identifikaciji. Naša vjera je islam, kako smo to stoljećima svjedočili na ovim prostorima. Islam od nas, svakog punoljetnog i slobodnog muslimana, traži da javno posvjedočimo pripadnost toj našoj tradiciji, kao našem pravu na slobodu vjere i uvjerenja.
Tražit će se i naše očitovanje o narodnom imenu i maternjem jeziku. Zagledamo li se u prošlost, sve dokle seže naše narodno pamćenje, vidjet ćemo da naše epske junačke pjesme govore o viteštvu Bošnjaka, a to ime pominju i naši susjedi u svojim književnim djelima. Tako smo se zvali i tako su nas drugi zvali sve do kraja devetnaestog stoljeća, kada se zabranom upotrebe toga našeg imena kuju planovi našeg odvajanja od zemlje, kako bi ju se raskomadalo među susjedima. Kazat ćemo da smo Bošnjaci i da je naš jezik bosanski jezik. To isto bi kazali i naši očevi i djedovi, kojima su na silu uskratili to pravo. Hvala Bogu, ova generacija Bošnjaka smogla je snage, odlučnošću svojih sinova, povratiti naše narodno ime Bošnjak i ime našeg materinskog bosanskog jezika.
Kao žrtvama genocida i teških zločina, počinjenih nad nama, dužnost nam je odazvati se popisu stanovništva, kako bismo raspoznali naše stanje i naš hal u sadašnjosti, da bismo mogli planirati budućnost. Pozivam sve da uspravimo svijest i odgovornost naspram zemlje i naroda. Nisu nam potrebni nikakvi eksperimenti kod očitovanja o nacionalnoj i jezičkoj pripadnosti. Ne smijemo dopustiti luksuz da dojučerašnje jugoslavenstvo, koga smo ponajviše među sobom i na svoju štetu zagovarali, zamijeni neko novo nebošnjačko određenje, pa da naša narodna skupnost bude manja nego što jeste. S time, braćo i sestre, gubimo i mi i naša domovina Bosna i Hercegovina.
Posebno se želim obratiti prognanima, izbjeglim i onima u dijaspori. Zločin genocida i etničkog čišćenja ne smije biti nagrađen našom pasivnošću. Naša borba i otpor takvom projektu moraju biti trajni. U Foči, Višegradu, Rogatici, Srebrenici, Zvorniku, Bijeljini, Banjoj Luci, Prijedoru, Derventi, Modriči, Mostaru, Trebinju, Duvnu i Livnu i drugim našim gradovima nema se ko popisati ako se ne popišete vi koji ste protjerani iz njih. Pozivam i Srbe i Hrvate da se popišu u mjestima prijeratnog boravka. Tako ćemo čuvati multietničnost naše zemlje na svakom njenom pedlju, kao našu najveću vrijednost.
Molimo Allaha da ojača našu vjeru i osnaži volju da istrajemo u ciljevima. Želimo da naša zemlja bude mirna i prosperitetna, da se njeni narodi međusobno pomažu i poštuju, da jedni drugima pružimo ruku i pomognemo u nevolji i poteškoćama, da se natječemo u dobru i suzbijamo zlo kad god se ono pojavi.
Na kraju preporučujem sebi i vama razmišljanje i postupanje po onome što nam je Muhamed,(a.s) ostavio u oporuku kada je rekao:
O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.
Amin!