Hidžra je istini let
U pećinu Hira Poslanik je išao tragajući za istinom. U pećinu Sevr sklonio se da bi istinu zaštitio i sačuvao. Između Hire i Sevra proteklo je trinaest godina. Svih tih godina Poslanik je neumorno radio da istina u Mekki bude prihvaćena.
Pojedinci su istinu prihvaćali ali sistem, mekansko društvo, energično se suprostavljalo, pa je postalo nemoguće nastaviti Istinu u Mekki živjeti. Oni koji su Poslanika u Mekki slijedili nisu imali problem ostaviti sva dunjalučka dobra i zarad zaštite istine otići. Suhejb er-Rumi bio je u zarobljeništvu kod Bizantijaca a potom kao rob prodat u Mekku. Robstva se oslobodio i kad se htio iseliti u Medinu, Kurejšije su mu rekli: „Došao si kod nas kao prosjak. Ovdje si se skućio i obogatio, a sad bi htio da odeš i odneseš imetak. Bogami, tako neće moći“. Suhejb im reče: „A šta mislite ako bi vam ostavio sav svoj imetak, hoćete li me onda pustiti da idem svojim putem“? „Da“, odgovoriše, a on im reče: „Ostavljam vam imetak“. Kad je ta vijest dospjela do Poslanika, on je rekao : „Suhejb je na dobitku. Suhejb je na dobitku“. (Zapečaćeni džennetski napitak, str. 139/40) Ovaj događaj bio je povod objave dvjesto sedmog ajeta sure Bekare: „Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili, a Allah je milostiv robovima svojim“. Istini je stremio Suhejb i svi koji su se na putu hidžre žrtvovali. Hidžra je istini let. Trinaest godina su za taj let pripremani i onda su hidžrom i onim što je slijedilo svjedočili da bez žrtve nema uspjeha, da bez borbe nema pobjede. Dokazali su, da žive oni koji su spremni za ideal umrijeti. Pobijedili su jer su smrt voljeli jednako koliko njihovi neprijatelji život. Hidžra je donijela Bedr i druge bitke a one su tražile žrtvu a žrtve su donijele pobjedu. Pobjeda je omogućila život, nesmetan razvoj muslimanskom društvu i dalje širenje islama.
Muslimani su hidžrom u Medinu koja je svjedočanstvo žrtve i odricanja, ne samo ponovo zadobili Mekku, nego je trajno zadržali za sebe i stvorili ogromnu državu. Da bi bili spremni prihvatiti ljude koji ovakve ideale žive i da bi im dostojni suborci i sugrađani bili, Poslanik traži od stanovnika Jesriba da se obavežu, da i sami snažno istini polete i svojim angažmanom budu hidžre Ubadet ibn Samit bio je učesnik drugog skupa na Akabi gdje su se on i drugovi mu Poslaniku obavezali na poslušnost i bezpogovorno izvršavanje Poslanikovih naredbi i u muci i rahatluku, i u miru i u ratu. „Kada Allah i Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoĎenju postupe. A ko Allaha i Poslanika ne posluša taj je sigurno skrenuo s pravog puta“.(Ahzab,36.)
Upravo će ti ljudi, na Akabi Poslaniku na vjernost obavezani, u bedranskoj noći reći: „Ako bi ti od nas tražio da na more nagazimo, mi ćemo za tobom nagaziti“. To je istinski, istini let i jasno pokazana spremnost na žrtvu, što i jeste istinski duh hidžre. Duh hidžre treba biti izvor naše snage i ne dati nam da u san padnemo i da nas zaborav obuzme pa se opasnosti izložimo. Istini poletimo, tako što ćemo putem vlastite hidžre odricati se svega što nas u okove grijeha i nazadnosti okiva. Žrtvujmo san za namaz, fejsbuk za knjigu, otuđenost za džemat…Poslanik od nas traži marljivost, traži da musliman muslimanu bude na pomoći, da jedni drugima ne okrećemo leđa, da ne radimo jedni protiv drugih, a kad Poslanik nešto traži, niko nema pravo po svom nahođenju postupiti. Zato učini korak vlastite hidžre i istini poleti.
Na Akabi, veli Ubadet ibn Samit, zarekli smo se na nesebičnost i da nećemo ničije pravo uzurpirati. Muhadžiri su nesebično žrtvovali sve na putu svog leta istini, na putu svoje hidžre. Ensarije su njihov primjer slijedili jer su se tako Poslaniku zakleli i na taj način put ka Mekki učinili izvjesnijim. Hidžra, iako znači odlazak iz Mekke, ona je zahvaljujući jedinstvu muhadžira i ensarija i njihovoj nesebičnosti ustvari bila prvi korak ka slobodnoj i istinom okupanoj.
Nesebičnost učimo od njih. Toliko je mjesta, sela i gradova koja čekaju da iskazujući našu nesebičnost podržimo našu braću i pomognemo da se u njima opet čuje ezan i da opet seoskim putevima i gradskim mahalama čujemo graju i žamor mektebske djece. Oživimo duh hidžre u nama jer u njoj je izvor naše snage. Ona je naše duhovno buđenje.
Nisu oni koji s Poslanikom hidžru čine ili je pomažu, ničije pravo uzurpirali, ali se jesu za svoje svesrdno borili. Nije uzrpacija ničijeg prava kad se naša djeca i njihovi roditelji boravkom u šatoru bore da svoj jezik uče i svoje nacionalne predmete izučavaju. Oni se bore da istinom opet bude okupan Zvornik, Prnjavor, Prijedor…, zato smo obavezni, nošeni duhom hidžre pomoći i podržati njihov let istini.
Tu na Akabi, zakleli smo se Poslaniku da ćemo svugdje i uvijek govoriti istinu i da se ničijeg prijekora zbog naše borbe na Božijem putu nećemo plašiti. Od kada je došla istina, a došla je u pećinu Hira, mnogo je znoja i krvi proliveno da se istina sačuva i proširi, da se na druge prenese. Njih dvojica, Poslanik i Ebu Bekr, koji Mekku napuštaju posljedni u pećinu Sevr se sklanjaju kako bi istinu štitili. Abdullah i Esma pomažu istinu čuvati. Iz Mekke su otišli svi ashabi štiteći istinu i sa snažnom željom i odlučnošću da istinu u Mekku vrate.
Danas, naše društvo, ummet u cjelini žudi za istinom koju sami sebi trebamo reći. Kad nam je drugi govore mislimo da nam ne žele dobro i da nam to nedobronamjerno zbore. Hidžra je istini let a mi smo u obavezi svugdje i uvijek istinu govoriti. Istina je da musliman ne može biti nepismen. Istina je da musliman ne može biti neuredan. Istina je da musliman ne može biti korumpiran. Istina je da musliman ne može biti lijen. Istina je da musliman ne može biti nepovjerljiv i nepouzdan. Istina je da musliman ne može biti s muslimanom u sukobu. Istina je da musliman ne može biti nemaran prema porodici i odgoju djece. Istina je da musliman ne može biti roditeljima neposlušan. Istina je da musliman ne može zatvarati oči pred patnjom i neimaštinom sugrađana svojih.
Omer r.a. je nakon što je islam prihvatio, Poslanika upitao: „Je li ovo što mi živimo istina, a ono što žive mušrici laž“? Poslanik je rekao: „Da“. Omer r.a. reče: „Zašto se onda mi krijemo“? Je li istina ono čemu vodi hidžra? Jeste! Pa zašto onda oklijevamo i putem naše hidžre ne krenemo? Čijeg se to prijekora imamo plašiti zato što ćemo univerzalne vrijednosti koje su u riječi hidžra sadržane živjeti i promovirati? Čijeg se prijekora i prigovora plašio Omer r.a. kad je želio i drugima kod Kabe reći istinu? Ničijeg. Težio je Allahovom zadovoljstvu i postigao ga je.
Hidžra je istini let, a tim putem krenuti znači u Omerovo r.a. društvo ukoračiti. Pomozi nam Uzvišeni Bože da odlučno krenemo na put naše hidžre, da istinu živimo i drugima je nudimo. Amin!
Izet ef. Čamdžić
01.11.2013. godine