Piše: Jusuf Džafić
Nije bez razloga Egipat, a naročito Kairo nazvan „Majkom svijeta” (Ummu-d-dunja). Dovoljno je pogledati bogatu burnu višestoljetnu povijest Egipta i njegovih Egipćana, naročito povijest Kaira, te se uvjeriti u istinitost ovih izjava. Pored nadimka „Majka dunjaluka”, Kairo krasi još jedan lijepi, također opravdan činjeničnim stanjem, nadimak „Grad hiljadu munara”. Zaista, ko god je imao priliku da zijareti Kairo mogao se uvjeriti i svojim očima vidjeti mnogobrojne munare (brojka je mnogo veća od hiljadu), a o sveukupnom broju džamija (uključujući i one bez munare) da i ne pričamo.
Naša džamija
Među tim nebrojenim kairskim džamijama našla se i džamija koja nosi ime naše države – džamija „ Bosna i Hercegovina”. Lijepo ime, ali široj javnosti i u Egiptu i u Bosni nepoznata džamija. O ovoj džamiji nikada nije objavljen nijedan medijski izvještaj nikada, nikada je niko iz Bosne nije posjetio. Ukratko rečeno, džamija „Bosna i Hercegovina” je bila nepoznata, skrovita džamija, potpuni anonimus. Zanimljivo je kako ova džamija dijeli sudbinu države Bosne i Hercegovine, po kojoj je dobila ime, s obzirom da je slabo ko van Balkana upoznat sa Bosnom i Hercegovinom, što je posljedica nemara većine naših političara koji bi trebali da rade na promovisanju Bosne i Hercegovine, umjesto što
promovišu svoje uskostranačke interese.
Od Bosanaca i Hercegovaca džamiju „Bosna i Hercegovina” prvi je „otkrio” Dino ef. Maksumić, prof., student na postdiplomskim studijama na Kairskom univerzitetu. Naime, Dino ef. Maksumić je u januaru ove godine „ otkrio” ovu džamiju i to nakon dugotrajne potrage po internetu za objektima u Kairu koji bi se mogli dovesti u vezu sa Bosnom.
Džamija „Bosna i Hercegovina” se nalazi u ulici Esra el-Muallimin, u naselju Muhendisin, nedaleko od Libanskog trga, u novijem dijelu Kaira. Nalazi se u Gizi, dijelu Kaira koji je inače široj svjetskoj javnosti poznat po starim egipatskim piramidama. Udaljena je od ambasade BiH u Egiptu nekih 5 km. Smještena je u suterenu višespratnice, te time spada u mesdžide, pošto ne predstavlja samostalan građevinski objekat. Uprkos tome što se nalazi u suterenu stambene zgrade, džamiju krase tri minijaturne munare koje se nalaze spolja, nedaleko od džamijskog ulaza. Džamija, po egipatskim mjerilima, spada u manje kairske džamije. Ako uzmemo u obzir bosanska mjerila, onda džamija „Bosna i Hercegovina” spada u džamije srednje veličine. Džamija je napravljena početkom 1993. godine. Otvorena je 23. aprila 1993. godine. Vakif džamije je hadžija Salah Fejjumi. Ideja za ime „Bosna i Hercegovina” je došla od šejha Džemala Kutba, koji je kao izaslanik rahmetli šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka posjetio Bosnu tokom rata, te svojim očima vidio proljevanje nevine krvi i herojski otpor bosanskih muslimana.
Džemal Kutb je sastavio i spomen ploču koja se nalazi u unutrašnjosti džamije na zidu, nedaleko od vrata, a koja svjedoči o egipatskoj solidarnosti s Bošnjacima. Tekst spomen ploče glasi :
„U ime Allaha Milostivog Samilosnog
Džamija
Bosna i Hercegovina
Ovu džamiju je podigao hadžija
Salah el-Fejjumi
s namjerom približavanja Uzvišenom i Slavljenom Bogu, te kao spomen na borbu muslimana za povrat Republike Bosne i Hercegovine od neprijatelja.
Neka im Allaha upotpuni pobjedu.
Prvi namaz u džematu je klanjan petka 1. zul-ka'dea 1413. hidžretske godine što odgovara 23. aprilu 1993. godine nove ere.
Neka nas i vas Allah učini od onih koji grade Allahove kuće.”
O svom pronalasku Dino ef. Maksumić je zvanično obavijestio bosanske studente 10. februara 2012. godine, na sastanku Redakcije Glasnika, lista bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu. O ovome, za naše studente i našu Asocijaciju, otkriću, bilo je riječi 10. marta ove godine, na jednom od sastanaka Redakcije Glasnika. Tom prilikom, lično sam predložio da nastupajućeg petka (16.3.) zijaretimo ”otkrivenu” džamiju i u njoj klanjamo džumu namaz. Moj prijedlog je prihvaćen kao dobra ideja, s obzirom da se 15. marta 2012. godine navršavalo ravno tri godine kako su bosanskohercegovački studenti u Egitpu formirali asocijaciju studenata. Glavno breme organizovanja i razrade zvanične posjete Asocijacije preuzeo je Hasib Hadžić, predsjednik Asocijacije studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu.
Zijaret „Bosni i Hercegovini”
Tako se zvanična delegacija naše Asocijacije, na čelu sa predsjednikom Hasibom Hadžićem, u 10 sati ujutro u petak, 16. Marta, zaputila ka džamiji „Bosna i Hercegovina”. Delegaciji se usput pridružio i uvaženi gospodin Muhamed Čengić, ministar-savjetnik u bh. ambasadi u Egiptu, trenutni prvi čovjek naše ambasade u Egiptu, kako bi zijaret džamiji „Bosna i Hercegovina” bio što svečanijeg karaktera.
Ispred džamije „Bosna i Hercegovina” konačno stižemo petnaestak minuta prije početka džume-namaza. Na trenutak niko nije bio siguran da smo na pravom mjestu, iako smo već na drugoj strani ulice uočili na džamiji jednu od dvije table, na kojoj je na jasnom arapskom jezikom, krupnim slovima, bilo napisano: Džamija Bosna i Hercegovina. Tu, ispred džamije slučajno upoznasmo i šejha Džemala Kutba, jednog od učenjaka Al Azhara, koji je upravo tada izlazio iz zgrade koja je nad džamijom. Iz kratkog razgovora sa šejhom, potvrdili smo da ova džamija ispred nas nosi ime Bosna i Hercegovina, te da je to ime dobila po našoj državi Bosni i Hercegovini. Takođe smo saznali da je upravo on zadužen za džamiju, no da, nažalost, trenutno nema vremena da detaljnije razgovara s nama o njoj, pošto se žuri kako bi na vrijeme stigao u obližnju džamiju, gdje drži hutbe. Naime, džumanske hutbe u džamiji „Bosna i Hercegovina” drži drugi hatib. Stoga smo razmijenili kontakte, napravili zajedničku fotografiju sa šejhom Kutbom, te se rastali s obostranom željom da se u skorije vrijeme mahsus sastanemo kako bi porazgovarali o džamiji.
Nakon kratkog razgovora sa Džemalom Kutbom, preostalo vrijeme do početka džume potrošili smo u razgledanju džamije spolja i iznutra.
Prvi džumanski ezan proučio je mujezin Abdussemi’ Ahmed, a drugi džumanski ezan je proučio mujezin Muhammed Abdulhadi. Hatib džamije Alaudin Faruk je u ovosedmičnoj hutbi, zaista sadržajnoj i zanimljivoj, govorio na temu „Dobročinstvo prema roditeljima”. U prvom djelu hutbe (prvoj hutbi) govorio je općenito o dobročinstvu prema roditeljima, te o dobročinstvu prema roditeljima koji su još živi, dok je u drugom djelu hutbe (drugoj hutbi) govorio o dobročinstvu prema roditeljima koji su preselili na Ahiret.
Nakon džume namaza, nakratko smo porazgovarali s džematlijama, koji nisu krili svoju radost zbog naše posjete.
Hatib Alaudin Faruk, koji je bio vidljivo obradovan našim zijaretom, u svom razgovoru s nama je istakao, kako je „o Bosni i njenim muslimanima čuo samo riječi hvale”.
Abdussemi’ Ahmed, mujezin džamije, je jedan od najstarijih džematlija i po godinama, a i po tome koliko je džematlija džamije „Bosna i Hercegovina”, pošto u njoj spominje Uzvišenog Allaha od 1996. godine. Ono šta ga čini posebnim je to što je slijep. Zamolili smo mudrog džematliju da uputi poruku, savjet muslimanima Bosne. Stari džematlija je poručio muslimanima Bosne da budu ustrajni u klanjanju namaza u džamijama, jer je namaz spominjanje Uzvišenog Boga i duhovna hrana, ali pomaže i u raspoređivanju vremena. Poručio je i da ne zaboravimo da učimo Allahovu knjigu, makar 15-30 minuta dnevno, te da donosimo salavate na poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nažalost, taj dan nismo imali čast upoznati vakifa džamije, koji je nakon džume imao neodložan posao, ali nam je u telefonskom razgovoru rekao da je nazivanje džamije po Bosni i Hercegovini najmanje što su mogli da učine za muslimane Bosne.
Safvet Muhammed, jedan od džematlija, pozvao nas je da u toplinu svog doma da promuhabetimo po koju riječ. Njegov ljubazan poziv nismo mogli odbiti. Tako smo uz topli čaj, neizostavan pratilac tog arapsko – muslimanskog gostoprimstva, s našim gostoljubivim domaćinom probesjedili o različitim temama, s posebnim osvrtom na teme vezane za Bosnu i Egipat. Treba spomenuti da je naša posjeta bila neočekivana, te da nas Safvet Muhammed vidi po prvi put u životu, no to ga nije spriječilo da nam čak daruje skromne hedije, s obzirom da međumuslimansko bratstvo i prijateljstvo ne poznaje granice.
Nismo propustili priliku, a da tokom razgovora ne zamolimo našeg domaćina da nam iz egipatskog ugla prokomentariše poređenja sadašnjih nesretnih dešavanja u Siriji sa ratnim dešavanjima u Bosni. Naš domaćin, priznavši da određene sličnosti postoje, spomenuo je i neke bitne razlike. Jedna od glavnih razlika koje je spomenuo je činjenica da je humanitarna pomoć Egipta Siriji kudikamo manjeg intenziteta od intenziteta pomoći koja je upućena ka Bosni tokom agresije. Kao glavni uzrok za manji obim humanitarne pomoći Siriji naspram Bosne, naš domaćin je navodi slabo materijalno stanje egipatskog naroda, koje je inače bilo bolje početkom devedesetih nego sad; nepovjerenje naroda prema egipatskoj vlasti, pogotovo sada u ovoj burnoj prelaznoj epohi; te možda najvažniji razlog – fakat da je sukob u Bosni bio sukob međunarodnog karaktera, odnosno strana agresija na suverenu Bosnu i Hercegovinu, dok sukob u Siriji ima karakter građanskog rata, odnosno, kako je džematlija Safvet istakao, nepostojanje još uvijek iskristalizovanih strana, naravno nepodcjenjujući želju građana Sirije da svrgnu tiranina.
Vakif džamije „Bosna i Hercegovina”
Svemu dobrom mora doći kraj, pa tako i našem druženju sa ovim prijatnim džematlijom, kome smo obećali da ćemo doći ponovo u posjetu čim se ukaže prilika. Time se i naš zijaret toga dana okončao.
Sutradan, zvanična delegacija Asocijacije, u sličnom sastavu, zajedno sa uvaženim gospodinom Muhamedom Čengićem, posjetila je hadžiju Salaha Fejjumija, vakifa džamije „Bosna i Hercegovina”, koji stanuje na spratu iznad džamije. S vakifom smo popričali o historiji džamije „Bosna i Hercegovina”, od njenog osnivanja do današnjih dana.
Džamija je izgrađena početkom 1993. godine. Tada još nije imala ime. Ideja za ime Bosna i Hercegovina došla je od šejha Džemala Kutba, u to vrijeme glasnogovornika tadašnjeg šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka. Naime, šejhu-l-azhar Džadu-l-Hakk je poslao Džemala Kutba u Bosnu, kako bi ga obavijestio o ratu u Bosni i stanju muslimana. Džemal Kutb je u Bosni vidio strahote i herojski otpor njenih stanovnika. Po povratku je „bio dovoljno ubjedljiv”, pa je vakif Salah Fejjumi nazvao džamiju imenom naše države, kao spomen na borbu Bošnjaka za odbranu Republike Bosnu i Hercegovinu.
Hadžija Salah nam je ispričao kako mu je Džemal Kutb pričao o pobožnosti bosanskih muslimana, kako ginu za svoju vjeru, o ulozi zelene boje kao muslimanske boje kod nas i još mnogo što šta, što je u njemu razvilo ljubav prema našoj Bosni. Stoga ne treba da čudi da mu je posjeta Bosni jedna od neispunjenih želja.
Hadžija Salah nam je ispričao i o skupu u Azharovoj džamiji, upriličenom povodom stradanja muslimana u Bosni, baš kao što se danas organizuju skupovi o Palestini. Tu je govorila znamenita ulema. Hadžija Salah je bio prisutan na tom skupu. Tu je pored Azharove uleme bila i opozicija, kao npr. Ihvanu-l-muslimin, pripadnici Stranke rada, odnosno svi oni koji nisu podržavali Mubarakov režim (Mubarak nije podržavao borbu Bosne i Hercegovine protiv agresorskih snaga). Skup je bio itekako dirljiv, posebno govor rahmetli šejha Muhammeda Gazalija, koji je govorio o Bosni, uprkos svojoj starosti i bolesti.
U priči sa našim hadžijom, saznali smo da smo mi prva zvanična posjeta Bosanaca džamiji „ Bosna i Hercegovina”.
U tom je bilo vrijeme za podne namaz, te smo naš razgovor morali privesti kraju. Na putu ka džamiji hadžija Salah nam je, između ostalog, rekao: „Glavni razlog naše ljubavi prema Bosni je Džemal Kutb koji je bio u Bosni. On je u nama probudio ljubav prema Bosni, prema muslimanskom narodu koji živi okružen neprijateljima.”
Naš student Abdullah Kapo, apsolvent na Šerijatskom-pravnom fakultetu, imao je čast da prouči ezan i ikamet, a Dino ef. Maksumić imao je čast da prvi među Bosancima imami u džamiji „Bosna i Hercegovina”. Nakon namaza Abdullah Kapo je proučio ašare iz Kur'ana na zahtjev hadžije Salaha Fejjumija.
Nakon proučenog ašareta oprostili smo se i poselamili sa s vakifom hadži-Salahom Fejjumijem, uz obećanje da ćemo uspostavljeni kontakt održavati.
(Saff br. 313, 23. mart 2012. godine)