Vrijednost i značaj donošenja salavata na Muhammeda a.s.
Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svjetla, i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, koji je pečat svim poslanicima, na njegovu porodicu, vrijedne ashabe i sljedbenike.
Poštovani dzema'ate, draga braćo i sestre,
Mi smo u mjesecu mevluda, mubarek mjesecu rebiul-evvelu, u kom se rodio, sve bitnije stvari dozivio, prezivio i na Ahiret preselio posljednji Boziji Poslanik Muhammed a.s. U današnjoj hutbi zelim sebe i vas podsjetiti na vrijednost i značaj donošenja salavata na Muhammeda a.s.
Vidite, braćo i sestre, jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha Uzvišenog u čijem izvršavanju sudjeluje i On Uzvišeni zajedno s melecima je donošenje salavata na Allahova Poslanika, a.s., što svakako ukazuje na važnost i značaj toga imperativa, ali i njegova izvršavanja. O tome Allah Uzvišeni kaže: “Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam.” (Ahzab, 56)
Riječ salavat je množina od arapske riječi salat. U našem jeziku uobičajna je upotreba ove riječi sa značenjem u jednini. Tako se kaže učiti, donositi salavat. Učenje ili donošenje salavata mogli bismo najjednostavnje definisati kao ibadet koji se ubraja u kategoriju spominjanja Allaha Uzvišenog, kao što je učenja Kur'ana, izgovaranja tehlîa, tesbîha, tahmîda i drugo i ima posebno mjesto i značaj.
Vrijednost donosenja salavata
Pored ovog kur'anskog imperativa bezbrojni su hadisi Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kojima nas on bodri i podstiče da što više donosimo salavate na njega. Citrat ćemo samo neke: “Najpreči ljudi na Kijametskom danu su mi oni koji najviše donose salavate na mene.” (Tirmizija)
“Ko donese na mene jedan salavat Allah, za taj jedan, donese na njega deset i upiše mu deset dobrih djela (hasenata).” (Tirmizija) “Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat).”(Nesaija)
“Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveća.” (Ahmed) “Mnogo i često donosite salavat na mene, jer je vaš salavat na mene oprost za vaše grijehe.” (Ibnu Asakir)
Naredni hadisi nam (u)kazuje koliko, kada i gdje učiti salavata:
“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset; ko donese na mene deset salavata, Allah donese na njega stotinu; ko donese na mene stotinu salavata Allah će mu među oči napisati razrješenje (beraet) od licemjerstva i beraet od Vatre i nasataniće ga sa šehidima na Kijametskom danu.” (Taberani)
Pri spomenu njegova, a.s., imena, bilo da ga mi izgovorimo ili da čujemo nekoga drugog da ga izgovara. Neki učenjaci smatraju da je dovoljno i jedan puta donijeti salavat na njega na jednom sijelu ili skupu. Neki smatraju da je to obaveza kada god se on, alejhisselam, spomene.
Argument prvih je sljedeći hadis: “Ne sakupe se ljudi na nekom sijelu, sastanku, ne spomenuvši Allaha Uzvišenog i ne donijeviši salavat na njihova vjerovjesnika, a da im to neće biti žalost i kajanje. Ako htjedne On će ih kazniti, a ako htjedne On će im oprostiti.” (Tirmizija, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Hibban) Argument drugih su hadisi: “Škrtac je onaj kod koga se ja spomenem, a ne donese salavat na mene.” (Ahmed)
Donijeti salavat na Allahova Poslanika, a.s., makar jedan puta u životu, stroga je dužnost (fard), shodno ovom kur'anskom imperativu. Pored toga možemo govoriti o donošenju salavata u namazu i van namza. U namazu na posljednjem sjedenju, po šafijskom mezhebu, obavezno (vadžib) je donjieti salavat i ukoliko je salavat izostavljen namaz je neispravan, za razliku od drugih mezheba, po kojima je to prtivrđeni sunnet.
Poslije ezana i ponovljanja riječi koje izgovara muezzin:
Ko kaže kada čuje ezan: “Allahu, gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza daj Muhammedu ‘vesîlu’ i prednost i proživi ga na počanom mjestu koje si mu obećao” dozvoljeno mu je moje zauzimanje na Kijametskom danu.” (Buharija)
“Kada čujete muezzina, govorite ono što on izgovara, zatim donesite salavat na mene, jer onaj ko donese na mene salavat, Allah za taj salavat donese deset na njega, zatim od Allaha tražite meni ‘vesîlu’. To je položaj u Džennetu koji je poželjan samo jednom Allahovom robu, a nadam se da ću ja biti taj. Pa ko bude tražio ‘vesîlu’ za mene dozvoljeno mu je zauzimanje (šefa'at).” (Muslim)
“Kada donsite salavat na mene tražite mi ‘vesîlu’.” Neko je pitao: ‘Šta je ‘vesîla’.” Odgovorio je: “Najveći stepen u Džennetu koji će postići samo jedan čovjek. Nadam se da ću ja biti taj.” (Ahmed)
Prilikom učenja dove, petkom i uoči petka:
Hazreti Omer, radijellahu anhu, kaže: “Dova je zaustavljena između Neba i Zemlje i od nje se ništa ne uspinje dok ne doneseš salavat na svog Vjerovjesnika, a.s.” (Tirmizija)
Poznati pobožnjak iz Damaska Ebu Sulejman ed-Darani (umro 215. h.g.) kaže: “Ko ima namjeru da traži od Allaha neku potrebu neka počne sa salavatom, zatim neka traži svoju potrebu i neka to završi sa salavatom na Vjerovjesnika, a.s., jer Allah Uzvišeni prima salavate, a On je plemenitiji i dostojanstveniji od toga da odbije i vrati ono što je između dva salavata.” (Ebu Abdullah Muhammed el-Kurtubi, Džami'ul-bejan li ahakamil-Kur'an, Darul-hadis, Kairo, 1996., dio 14, str 225)
“Mnogo donosite salavate na mene petkom i uoči petka. Ko to bude radio biću mu svjedokom i zagovornikom na Dan proživljenja.”(Bejheki)
“Među vašim najodabranijim danima je petak. U njemu je stvoren Adem, alejhis-selam, u njemu je usmrćen, u njemu će biti puhanje (u sur/nefha) i zaglušujući smrtonosni prasak (sa'ka), pa mnogo donosite u njemu salavate na mene, jer mi se vaš salavat predočava.” Pitali su: “Allahov Poslaniče, kako će ti se predočavati naš salavat kada ti nestaneš.” Odgovorio je: “Allah Uzvišeni zabranio je Zemlji da uništva tijela vjerovjesnika, alejhimus-selam.” (Ebu Davud, Ibn Madže, Nesaija i Ahmed)
Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Mnogo donosite salavate na mene petkom. To je dan u kojem meleki prisustvuju. Salvati svakog onog ko donosi salavate meni se predočavaju sve dok ih ne završi.” Upitao sam: “I poslije smrti” Odgovorio je:“I poslije smrti. Allah je zabranio Zemlji da uništava tijela vjerovjesnika. Allahov vjesnik je živ i opskrbljen.” (Ibn Madže)
Kada uho zazvoni, kada nešto zaboravimo i u drugim prilikama:
“Kada zvoni uho nekome od vas neka se sjeti mene, neka donese salavat na mene i neka kaže: ‘Spomenuo Allah onoga ko mene spominje po dobru.” (Ibn Huzejme) “Kada zaboravite nešto, donesite salavat na mene, sjetićete se onoga što ste zaboravili, ako Allah da.” (Ebu Musa el-Medini)
Mufessiri i muhaddisi spominju i neke druge prilike kao što je hutba džumuanska, bajramska, kišna dova, vjeridba, početak govora, prilikom pisanja, prilikom ustajanja i napuštanja sijela, nakon zahvale Allahau Uzvišenom, pri i poslije jela, prikom mirisanja ruže itd.
Smisao donosenja salavata
Prva i najveća korist i smisao je da mi time izvršavamo imperativ od strane Allaha Uzvišenog. Kako smo razumjeli, Allah Uzvišeni donosi salavate na onoga koji ih donosi na Njegova Poslanika. Donoseći salavate na njega mi zapravo učimo dovu za njega da mu Allah Uzvišeni da prednost (fedilete), visoki položaj (deredžeter-refiate) ugled i čast i poveća spomen na oba svijeta, a na dovu koju mi učimo za svoga brata muslimana meleki kažu: ‘Amin, tebi to isto!’, pa se, dakle, opet korist vraća nama samima. Dalje, razumjeli smo, za onoga koji donosi salavate na Poslanika, a.s, meleki čine istigfar i traže oprosta za njegove grijehe, pa je učenje salavata ujedno kao i učenje samih istigfara.
Poznato je da ako neko nekoga voli mnogo ga spominje i o njemu govori, tako i mi donoseći salavate, izražavamo svoju ljubav prema Allahovom Poslaniku a.s., Onaj koji ne donosi svakodnevno salavate na Pejgambera, a.s., teško može tvrditi da ga voli i da mu je stalo do onoga što je donio i prenio od Allaha Uzvišenog.
Molimo Allaha Uzvišenog, da nas uputi i nadahne da što više donosimo salavate na Njegova miljenika i odabranika, našeg prvaka i predvodnika Ahmeda Muhammeda Mustafu s.a.v.s.
Mesdzid IZ Norrköping, 14.03.2008 g./ 06.Rebiul-evvel 1429 h.g./Hatib: h Zekerijah-ef. Čajlaković