Gazi Husrev-begova biblioteka je nezaobilazni izvor za istraživanje naše kulturne baštine

Gazi Husrev-begova biblioteka je nezaobilazni izvor za istraživanje naše kulturne baštine

Autor: SELMAN SELHANOVIĆ

obzirom na svečano otvorenje nove zgrade Gazi Husrev-begove bilioteke našli smo za shodno da porazgovaramo sa direktorom dr. sc. Mustafom Jahićem, kao najodgovornijom osobom u proteklih dvadesetak i više godina za sve ono što je Biblioteka preživjela, i šta je sve ona značila i znači će, ako Bog da.

 

Svečano otvorenje Gazi Husrev-begove biblioteke je značajan trenutak za Biblioteku, ali i za Islamsku zajednicu kao i društvenu zajednicu u cjelini. Kako kao direktor ove institucije doživljavate njeno otvorenje?

-Naravno, doživljavam radostan i ponosan. Nekada mi je ovaj trenutak izgledao tako nedokučiv, posebno u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu kada je pitanje bilo da li ćemo uopće preživjeti rat. Svečano otvaranje Biblioteke, koje bi se trebalo dogoditi 15. januara ove godine doživljavam kao krunu dugogodišnje ili čak višedecenijske borbe za dovođenje Biblioteke do nivoa moderne, savremeno organizirane institucije. Kada sam počeo raditi u Biblioteci 1983. godine Biblioteka se nalazila u prostorijama ispred Careve džamije, koje nisu osiguravale ni minimalne uvjete za čuvanje fondova, rad bibliotekara, kao ni za korisnike njenih fondova. Međutim, i u takvim uvjetima Biblioteka je vršila svoju misiju i bila više od Biblioteke. U Biblioteci su istraživali najpoznatiji profesori, naučnici i istraživači bibliotečke građe kao i studenti mnogih fakulteta Sarajevskog i drugih univerziteta. Biblioteka je organizirala i nekoliko značajnih naučnih skupova. Od 1972. godine počela je i sa izdavanjem godišnjaka Anali GHB u kome od tada pa sve do danas, osim uposlenika Biblioteke, sarađuju mnoga u nauci  poznata imena koja se bave istraživanjem kulturne historije i opće historije BiH, islamskih i drugih srodnih nauka. Od 1963. godine Biblioteka je počela i sa katalogiziranjem svojih rukopisa. U ovome pogledu neprocjenjiv je pionirski rad rahmetli Kasim- ef. Dobrače koji je obradio rukopise za prvu i drugu knjigu Kataloga. U ovome poslu značajno mu je pomagao rahmetli hfz. Halid Hadžimulić. Nakon njihove smrti sa katalogiziranjem rukopisa nastavio je naš kolega rahmetli Zejnil Fajić kome su se nakon završetka rata pridružili dr. Fehim Nametak, Mustafa Jahić, Haso Popara i Osman Lavić.

 

 Bibliotečki fond se u toku rata premještao osam puta

 

Gazi Husrev-begova biblioteka je dijelila sudbinu Sarajeva. Čak je bila i najveća izbjeglica u svome gradu. Koji su trenuci bili najteži za njenu opstojnost?

 

-Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana je kada i istoimena medresa i sa njom dijelila prostor sve do 1863. godine kada je premještena u posebno sagrađenu prostoriju pored munare Gazi Husrev-begove džamije, da bi 1935. godine premještena u prostorije ispred Careve džamije i tu ostala do aprila 1992. godine kada je zbog ratnih okolnosti izmještena na druga sigurnija mjesta. Treba istaći da su rukopisi kao najznačajniji dio fonda iz sigurnosnih razloga u toku rata premještani tačno osam puta. Pred kraj rata Biblioteka je smještena u zgradu u kojoj se nekada nalazila medresa u ulici Dobrovoljačka 50, sada Hamdije Kreševljakovića 58, da bi u aprilu 2013. godine prešla u novu zgradu u Gazi Husrev-begovoj ulici. Tako bi se moglo reći da je Biblioteka u svome gradu bila izbjeglica od 1863. godine pa sve do aprila 2013. kada se vratila u svoj novi dom blizu mjesta na kome je osnovana.

 

Biblioteka je u svojoj dugoj historiji prolazila kroz mnoge nedaće, kao što su poplave, požari i ratovi. Posebno je stradala za vrijeme provale Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine kada je, između ostaloga, i iz Biblioteke odnesen veliki broj knjiga. Međutim, posve je sigurno da je opstanak Biblioteke najviše bio u opasnosti tokom posljednje agresije na BiH 1992.-1995. godine kada je, to je očito, uništenje bosanskohercegovačke kulturne baštine bio jedan od ciljeva agresije. Varvarsko paljenje i uništenje Narodne i univerzitetske biblioteke i Orijentalnog instituta to bez ikakve sumnje potvrđuju. Izmještanjem cjelokupnog fonda Biblioteke iz tadašnjih prostorija na sigurnija mjesta i premještanje rukopisa više puta u toku rata pomogli su uz Božiju pomoć da se svi fondovi Biblioteke u cjelosti sačuvaju. 

 

Značaj Gazi Husrev-negove biblioteke je time veći što je fond Orijentalnog instituta i Nacionalne i univerzitetske biblioteke u ratu devastiran i uništen. U Biblioteci je smještena najveća zbirka orijentalnih rukopisa u jugoistočnoj Evropi. Koje rukopise biste izdvojili?

 

-Uništenjem fondova Orijentalnog instituta i Nacionalne i univerzitetske biblioteke, građa Gazi Husrev-begova biblioteke postala je neizostavni izvor za istraživanje kulturne baštine BiH, posebno rukopisa i historijskih dokumenata koji se odnose na period osmanske uprave u BiH. Poznato je da se u Biblioteci među više od deset hiljada kodeksa rukopisa nalaze značajna djela bosanskih autora koji su pisali djela iz raznih islamskih i drugih nauka koje su se izučavale u vrijeme kada su ovi autori živjeli. Osim toga, u Biblioteci se nalaze i posebno vrijedna i rijetka djela drugih muslimanskih autora iz skoro svih dijelova islamskoga svijeta ili djela posebne umjetničke vrijednosti u pogledu njihove likovne opreme, posebno lijepoga kaligrafskog pisma ili posebnih ukrasa na listovima i koricama.

 

Osim toga, u Biblioteci se nalaze i posebno stari rukopisi koji datiraju još iz dvanaestog stoljeća. Najstariji među njima je poznato djelo Ihjau ulummid-din Ebu Hamida Muhammeda el-Gazzalija, prepisano pet godina prije njegove smrti, 1106. godine.

 

Za istraživanje historije Bosne i Hercegovine posebno su značajna djela Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije, Historija Bosne Salih Sidkija Hadžihusejnovića-Muvekkita i Zbornik Muhammeda Enverija Kadića.

 

Više puta su rukopisi i ostala biliotečka građa premještani u različite prostore, naročito tokom posljednje agresije na našu zemlju. Nadamo se da su sada u novoj zgradi trajno stacionirani i dostupni na opće dobro svih?

 

-Poslije toliko seljenja, naročito tokom posljednjega rata, nadamo se i molimo dragoga Boga da ova zgrada bude trajno mjeste Gazi Husrev-begove biblioteke i da vječno služi svojoj svrsi, onako kako je to odredio i njen osnivač Gazi Husrev-beg 1537. godine.

 

Najznačajnija građa je mikrofilmovana, digitalizirana i katalogizirana

 

Donator nove zgrade  Gazi Husrev-begove biblioteke je država Katar, koja je, inače, do sada najviše uložila u projekte Islamske zajednice. Kako je tekla ta saradnja?

 

-Država Katar, osim drugih vrsta pomoći našoj zemlji, posebno je prepoznala značaj obrazovanja pa je, osim izgradnje nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke, prije toga velikodušno finansirala i renoviranje zgrade Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, čime je značajno doprinijela unaprjeđenju obrazovanja unutar Islamske zajednice, te očuvanju i istraživanju kulturnoga naslijeđa BiH, naročito onoga koje se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, koje svojom islamskom komponentom značajno pomaže u razumijevanju multikulturalnog aspekta Bosne i Hercegovine. Iskreno se zahvaljujemo narodu države Katar i njenome mudrome vođstvu s nadam da će se ova saradnja nastaviti, kako na ovome tako i na drugim sličnim projektima.

 

Plodonosnu saradnju imali ste i sa Fondacijom za islamsko naslijeđe al-Furqān iz Londona i drugim sličnim institucijama u svijetu. U čemu se sastoji njihova saradnja i pomoć Biblioteci?

 

-Nakon što su u proteklom ratu stradali Orijentalni institut i Nacionalna i univerzitetska biblioteka postojala je realna opasnost da strada i Gazi Husrev-begove biblioteka, bez obzira na naša nastojanja da je spasimo. Jedan od načina je bio mikrofilmovanje bibliotečke građe, prije svega rukopisa. Zahvaljujući angažmanu tadašnjeg reisu-l-eleme dr. Mustafe Cerića, dobili smo opremu za mikrofilmovanje od Internacionalnog instituta za islamsku misao i civilizaciju (ISTAC) iz Malezije, odnosno njegovog osnivača i direktora prof. dr. Sayeda Muhammada an- Naquiba bin Alija al-Attasa, koju smo unijeli u Sarajevo kroz tunel ispod aerodroma i počeli s mikrofilovanjem rukopisa još u ratu.

 

Projektu mikrofilmovanja poslije rata pridružila se i Fondacija za islamsko naslijeđe Al-Furqan iz Londona. Uz pomoć ove fondacije u međuvremenu smo, nakon mikrofilmovanja i digitalizirali rukopise, zatim i značajan dio arhivske građe i stare periodike. Mikrofilmske i digitalne kopije ove građe danas se čuvaju na više mjesta u zemlji i inostranstvu. Zahvaljujući Fondaciji Al-Furqan u međuvremenu smo i katalogizirali sve rukopise i objavili osamnaest knjiga Kataloga. Ovo je, može se slobodno reći, pored mikrofilomovanja i digitalizacije jedan od najznačajnijih projekata Biblioteke u njenoj historiji, koji smo skoro u cjelosti u stručnome pogledu uradili vlastitim snagama. Zahvaljujući tome Gazi Husrev-begova biblioteka danas se svrstava u manji broj sličnih institucija u svijetu čija je najznačajnija građa mikrofilmovana, digitalizirana i katalogizirana. 

 

Pored toga, zahvaljujući Centru Juma al-Majid iz Dubaija u Biblioteci smo formirali i odjel za restauraciju knjižne građe i počeli s obukom kadrova u restauraciji. U novoj zgradi Biblioteke ovaj odjel danas ima i svoj adekvatan prostor i najsavremeniju opremu za restauraciju koja je nabavljena u okviru projekta izgradnje nove zgrade Biblioteke. Očekujemo da će Biblioteka uskoro postati lider u restauraciji knjižne građe u ovome dijelu Evrope. U ovome pogledu ostaje nam još kadrovsko jačanje.

 

 Cijeli intervju može pročitati u printanom izdanju “Preporoda” broj: 1012 od 15 januara 2014.