Tefekkur: Poziv na razmišljanje

Kur'an je Knjiga koja čovjeka, između ostalog, oslovljava kao biće razmišljanja pozivajući ga da maksimalno i kontinuirano misli i razmišlja o sebi, Stvoritelju, svijetu, prirodnim fenomenima, povijesnim događajima, sudbinama drevnih naroda, društvenim procesima i životu općenito. Kur'an, dakle, uvažava čovjeka kao misleće biće i priznaje mu status nadmoćnosti u odnosu na ostala bića zato što posjeduje dragocjeni dar razuma iz koga proizlazi i pojam odgovornosti.

Otuda u Kur'anu nalazimo mnogobrojne pozive čovjeku na razmišljanje, tj. pozive da se dar razuma odgovorno iskoristi i upotrijebi na najbolji i najispravniji način. U ajetu navedenom na početku uočava se da je cilj objavljivanja Kur'ana – razmišljanje o njegovim ajetima i deriviranje po(r)uka koje iz njih proizlaze. Time se čovjek bodri i ohrabruje da, kad uči Allahove ajete, zastane i razmisli o onome što je proučio, da razmisli o cilju, svrsi i mudrosti koje se nalaze u svakom kur'anskom ajetu. Zapravo, čovjek se poziva da što više upozna i spozna Knjigu koju je objavio njegov Gospodar tako što će o njoj neprestano razmišljati i praktično je provoditi. Prema tome, mišljenje ili razmišljanje jeste sredstvo koje vodi do ispravnog razumijevanja kur'anskih ajeta kao i njihove ispravne primjene u svakodnevnom životu. Inače, riječ razmišljanje (tefekkur) u Kur'anu se spominje u sedamnaest ajeta u različitim glagolskim formama (npr.: jetefekkerun,tetefekkerun…). Uglavnom se radi o surama objavljenim u Mekki. Sama riječ tefekkur, prema jednim lingvistima, podrazumijeva mišljenje koje dovodi do razumijevanja suštine stvari, za razliku od riječi fikr (tj. glagola fekkere) koja ne podrazumijeva uvijek dolazak do suštine stvari.

O čemu razmišljati

1)O Božijim poslanicima i vjerovjesnicima– Razmišljajući o životima poslanika i vjerovjesnika o kojima Kur'an govori, čovjek je u stanju da izvuče važne pouke. Zato nas Uzvišeni Allah podstiče da o njima razmišljamo, npr.: U kazivanju o njima (tj. poslanicima) je pouka za one koji su razumom obdareni (Jusuf, 111);

2) odrevnim narodima– Razmišljanje o drevnim narodima i njihovim sudbinama čovjeka dovodi do važnih spoznaja u vezi sa posljedicama grijeha koji su bili uzroci njihovog kažnjavanja i nestanka s lica zemlje; npr. Uzvišeni veli: A njega smo (tj. Nuha, a.s.) nosili na onoj lađi od dasaka i čavala sagrađenoj, / koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga ko je porican bio. / I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? / I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! / A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (el-Kamer, 13-17);

3) ostvaranju čovjeka: Čovjek kaže: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” / A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?(Merjem, 66-67);

4) ostvaranju kosmosa: Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti (el-Bekare, 164);

5)o sebi samima: A zašto ne razmisle sami o sebi?(er-Rum, 8);

6)o vrijednostima i dobrim djelima, npr.: Allah naređuje pravdu, dobročinstvo i udjeljivanje bližnjima, a zabranjuje razvrat, sve što je odvratno i nasilje. On vas savjetuje da pouku primite (en-Nahl, 90);

7) o Smaku svijeta, Sudnjem danu, Danu polaganja računa, Ahiretu:npr.: Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?(Muhammed, 18);

 8) o kazni koja katkada iznenada dolazi: npr.: Reci: “Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha priznavali?” (el-En'am, 40);

9) o Kur'anu: npr.:A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti (en-Nisa’, 82);

10)o smrti i snovima:Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju(ez-Zumer, 42).