AUTOR: El-Izz Abdulaziz ibn Abdusselam es-Sulemi
PRIJEVOD, OBRADA I KOMENTAR: Jusuf Džafić
2, 3. i 4. VID
2. Među tim vidovima je njegov rijek: U mojoj ruci će biti bajrak zahvale (hamda) na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje.4
3. Među njima jeste njegov izričaj: Adem, a i ostali će biti pod mojim bajrakom na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje.5
4. Među njima jeste da ga je Uzvišeni Allah obavijestio kako mu je oprostio sve prijašnje i kasnije grijehe. Nije prenešeno da je ijednog vjerovjesnika obavijestio o nečem sličnom. Štaviše, očigledno da nisu obavješteni, jer kada na Stajalištu (Mevkifu)6 od svakog ponaosob bude zatražen šefat (zauzimanje), svaki će spomenut svoje pogreške koje je počinio, te će reći: Moja duša, moja duša.7 Kada bi svaki ponaosob znao da su mu grijesi oprošteni, ne bi ih se na tom mjestu prepao. Međutim, kada ljudi zamole Vjerovjesnika, s.a.v.s., da se zauzme za njih na tom mjestu, on će kazati: Ja sam mjerodavan za to.8
OBRADA I KOMENTAR:
4 Spomenuti poslanikov rijek je dio dužeg hadisa, slično kao i prethodni. Vidi bilješku br. 3 za tahridž hadisa.
5 Gorespomenuti poslanikov izričaj je dio duljeg hadisa, kao i prethodno spomenuta dva citata Božijeg poslanika. Vidi bilješku br. 3 za tahridž hadisa.
6 U izvorniku na arapskom jeziku stoji riječ Mevkif (موقف), što u prijevodu znači mjesto stajanja, stajalište. U islamskoj terminologiji, tačnije u islamskoj eshatologiji (islam. nauci o onosvjetskom životu), Stajalište (arap. Mevkif) predstavlja mjesto na kojem će muslimani stajati na Sudnjem danu u iščekivanju sviđanja, polaganja računa.
7 Spomenuti citat Božijeg poslanika, s.a.v.s., je dio podužeg hadisa koji govori o stajanju pred Allahom na Sudnjem dan radi polaganja računa. Hadis je vjerodostojan (sahih). U različitim verzijama ga prenose: Ebu Hurejre, Abdullah ibn Mesud, Ka'b el-Ahbar. Hadis u njegovim verzijama bilježe sljedeći autori: Tirmizi u Sunenu (br. 2434); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11222); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 483), Hilje el-evlija’ (sv. 3, str. 273, sv. 5, str. 368, 390); Hakim u Mustedreku (br. 8751), Ibn Ebu Šejbe u Musannefu (br. 31674, 334118, 34162); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 2224), El-Ba's ve en-nušur (El-Bejheki, El-Ba's ve en-nušur, br. 434); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6465); Buhari u Sahihu (br. 3341, 3262, 4712); Muslim u Sahihu (br. 501); Ebu Avane u Mustahredžu (br. 437-439); Ahmed u Musnedu (br. 9623); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu (br. 184); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 101); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (br. 811); Bezzar u Musnedu (br. 9801); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 270, 278, 284); Ibn Mende u Imanu (br. 879, 881, 882); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4332) i dr.
8 Radi se se o dijelu dužeg hadisa, koji govori o istoj tematici kao i prethodno spomenuti Poslanikov citat. Hadis je vjerodostojan (sahih). Prenose ga sljedeći ashabi: Enes ibn Malik i Abdullah ibn Abbas. Bilježe ga, u njegovim inačicama, u svojim hadiskim djelima idući pisci: Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11066); Ebu Nuajm u Musnedu (br. 482), Hilje el-evlija’ (sv. 10, str. 354); Buhari u Sahihu (br. 7510); Muslim u Sahihu (br. 500); Ibn Ebu Asim u Kitab es-sunne (br. 816, 817); Ebu Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2834); Ebu Ja'la u Musnedu (br. 2328, 4350); Ahmed u Musnedu (br. 2546, 2692, 2693); Hadždžadž Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 265, 274); Ibn Mende u Imanu (br. 873, 874); ); Lalikai u Šerhu (br. 843); Begavi u Šerh es-sunne (br. 4333) i dr.
AUTOR: El-Izz Abdulaziz ibn Abdusselam es-Sulemi
PRIJEVOD, OBRADA I KOMENTAR: Jusuf Džafić