“Ja mislim da ono što čini prepoznatljivim bosanske muslimane i, ako hoćete, ”bosanski islam”, jeste višestoljetna i snažna kultura susjedstva sa drugim vjerama, življenja sa drugim narodima.”
Obraćanje akademika Enesa Karića na simpoziju teologa u Njemačkoj 2009. godine.
Prije rata u Bosni i Hercegovini između 1992-1995. godine, u Evropi su samo rijetki znali za islam u Bosni, za ”bosanski islam”, za islam koji se već šest stoljeća profilirao i kao islam u Evropi, jer je dijelio mnogo toga iz evropske sudbine i evropske povijesti.
Povijest bošnjačkog muslimanskog naroda kojem ja pripadam puna je mnogih paradoksalnih situacija. Na primjer, Bošnjaci su u velikom broju bili vojnici Osmanske imperije, a potom i vojnici Austrougarske imperije. Ta se promjena desila gotovo preko noći.
Tokom druge polovine XX stoljeća, mnogi pripadnici bošnjačkog muslimanskog naroda došli su u zapadnu Evropu kao radnici, a od 1992. godine u stotinama hiljada su došli i kao izbjeglice u zemlje zapadne i srednje Evrope. Podsjećam, samo u Saveznoj Republici Njemačkoj bilo je preko tri stotine hiljada Bošnjaka ili bosanskih muslimana koji su došli kao izbjeglice od 1992. godine naovamo.
Njemačka je tako, tokom ova dva protekla desetljeća upoznala ”bosanski islam” uglavnom od bosanskih izbjeglica. Nekako u isto vrijeme je ”bosanski islam” počela otkrivati i od bosanskih imama, pisaca, vjerskih velikodostojnika i intelektualaca.
Sintagma ”bosanski islam” mnogima je draga u Njemačkoj. I meni je draga, naravno, zato jer sadrži i ime zemlje kojoj pripadam i vjere koju vjerujem.
O ”bosanskom islamu” napisano je mnogo članaka, studija, referata i knjiga. Nekima su u Evropi bosanski muslimani simpatični jer su zapazili da su mnogi od tih muslimana liberalni spram konzumacije alkoholnih pića, ili participacije u ugodama evropskog života. Nekima su, opet, bosanski muslimani dragi zato što je to narod koga treba sažalijevati s obzirom na njegovu sudbinu u modernoj povijesti.
Moram odmah kazati da navedeni razlozi nisu to što određuje moje simpatije spram ”bosanskog islama”.
Ja mislim da ono što čini prepoznatljivim bosanske muslimane i, ako hoćete, ”bosanski islam”, jeste višestoljetna i snažna kultura susjedstva sa drugim vjerama, življenja sa drugim narodima.
Nedavno je jedna brojna delegacija grada Minhena posjetila Sarajevo. U njemačkim novinama objavljena je panorama toga grada u boji, vide se crkve, džamije i sinagoge zajedno. Stoljećima su mnogi gradovi Bosne i Hercegovine bili duhovne replike Sarajeva. Mnogi su to i danas, usprkos surovom etničkom čišćenju provedenom u Bosni. Kao što vam je poznato, postoji presuda Međunarodnog Suda Pravde koja utvrđuje da je protiv bosanskih muslimana (u Srebrenici) počinjen genocid.
Vjerujem da moderni svijet treba iznova afirmirati susjedstvo različitih religija. Bosansko iskustvo, izgradnja toga susjedstva i razaranje toga susjedstva, velika je pouka za sve nas u Evropi.
Ja sam među onima koji podržavaju Hansa Kinga u njegovoj tvrdnji da nema mira u svijetu bez mira među religijama.