Hutba povodom Dana Armije Bosne i Hercegovine

Danas 15. aprila 2016. odnosno 08. redžeba 1437. godine po Hidžri, obilježavamo dvadest i četiri godine od osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nakon legalnog i legitimnog referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održanog 1. marta 1992. godine i međunarodnog priznanja naše države, uslijedila je ničim izazvana agresija na Bosnu i Hercegovinu. U takvim okolnostima kada se muslimanskom narodu otvoreno prijetilo da će fizički nestati, dobrovoljci i patriote okupljeni oko Patriotske lige pružili su herojski otpor daleko nadmoćnijem agresoru.

Početkom aprila 1992. godine Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine donijelo je Odluku o ukidanju dotadašnjeg Republičkog (tj. Jugoslovenskog) štaba teritorijalne odbrane i osnivanju Štaba teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Tada je donešena i Odluka da se sve probosanske naoružane formacije, osim policije, do 15. aprila 1992. godine stave pod jedinstvenu komandu čime je zvanično formirana Armija RBIH. Rođena u krvi, bez naoružanja i neophodnih materijalno tehničkih sredstava, bez velikog broja vojno-obrazovnog oficirskog kadra, Armija R BiH stala je odbranu države i naroda. Boreći se na dva, a ponekad i na tri fronta, Armija je iz dana u dan, iz godine u godinu jačala, nanoseći neprijateljima sve veće gubitke što je neminovno vodilo do slabljenja njihovog morala i oslobađanja značajnog dijela okupirane teritorije Bosne i Hercegovine. Brilijantne pobjede Armija je počela ostvarivati tokom 1995. godine što je na koncu dovelo do sklapanja mira i potpisivanja Dejtonskog sporazuma krajem iste godine. U ratu za odbranu države živote su dali naši najveći sinovi, naši šehidi čije herojstvo nikada ne smije biti zaboravljeno.

Formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine 15. aprila 1992. godine s ciljem efektivnijeg otpora agresiji prelomni je događaj koji je doveo do očuvanja države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka u njoj. Nije politička umješnost tadašnjih političara dovela do sklapanja mirovnog sporazuma, niti se je međunarodna zajednica bila „umorila“ od rata u Bosni i Hercegovini. Ne, do mira su nas jedino i isključivo dovele sjajne pobjede koje je, tada već moćna i snažna, Armija Bosne i Hercegovine te 1995. godine ostvarila. Jasno nam je stoga, da mira i stabilnosti nema bez jake Armije.

Danas, dvadeset godina nakon agresije na našu zemlju mogu se izvući slijedeće pouke.

• Armija je garant naše sigurnosti. Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: „I protiv njih pripremite koliko god možete snage… da biste time zaplašili Allahove i svoje neprijatelje..” (El-Enfal, 60) Iz sopstvenog iskustva znamo da će neprijatelj svjestan snage naše Armije težiti miru i nastojat će svim sredstvima da ga očuva. Stoga ne smijemo dozvoliti da, kao što smo to činili tokom 1992., poput Luta, a.s., nemoćno zavapimo (قَالَ لَو أن لي بكم قُوةً أو آوٍي إلى ركنٍ شديد): „Ah, da ja samo imam moć – ili da se mogu osloniti na nekog snažnon.“ (Hud, 80) Građani Bosne i Hercegovine imaju prijatelja širom svijeta, ali ti prijatelji, kako nam je to iskustvo pokazalo, često nisu u mogućnosti da nam pomognu. Sopstvene snage i jaka Armija Bosne i Hercegovine su naš rukn šedid – naš snažni oslonac na koji se uz Božiju pomoć uvijek možemo osloniti.
• Islam od muslimana zahtjeva da neprestano čine dobro i da druge podstiču na to, a da se čuvaju zla i da druge odvraćaju od njega. Allahov Poslanik, a. s., kaže: „Ko od vas vidi neko zlo neka ga ukloni rukom.“ Najveće zlo koje se nadvilo nad naš narod je zlo genocida i samo s jakom Armijom Bosne i Hercegovine možemo biti sigurni da nam se to zlo više nikada neće desiti. Srebrenica, Ahmići čiju dvadeset i treću godišnjicu sutra obilježavamo, Prijedor, Vlasenica i Žepa, neki su od primjera za pouku šta bi nam se svima desilo bez jake Armije Bosne i Hercegovini. Armija i policija su naše dvije ruke koje treba da otklone zlo od nas kad god se ono u bilo kojem obliku pojavi. Jasno vam je stoga, zašto su se na meti terorističkih napada našle baš ove dvije državne institucije.
• Kad god je imao priliku Allahov Poslanik, a. s., stupao je u vojne saveze. Čim je stigao u Medinu stupio je u savez, ovjekovječen kroz čuvenu Medinsku povelju, sa tamošnjim arapskim plemenima i Židovima. Brojna su plemena s kojima je Allahov Poslanik, a. s., sklopao saveze o nenapadanju. To je, konačno, učinio i sa svojim najljućim neprijateljima – mušricima iz Meke. Prema tome, a uzimajući u obzir geografske i demografske okolnosti u kojima Bošnjaci danas žive stupanje u NATO savez Armije Bosne i Hercegovine za nas nije samo građanska već i vjerska dužnost jer će se na taj način krhki mir u Bosni i Hercegovini dodatno ustabiliti. Nadam se, ako Bog da, da će se to uskoro i desiti.
• Do tada Armija Bosne i Hercegovine treba da se razvija i jača. Njena uloga nije samo da vodi bitke u ratu, već da građanima bude oslonac i podrška u miru. Ponosni smo što to pripadnici Armije Bosne i Hercegovine u vrijeme prirodnih nesreća: požara, poplava, klizišta i zemljotresa to i čine.

Čestitajući Vam dvadeset i četvrtu godišnjicu osnivanja Armije Bosne i Hercegovine

molim Dragog Boga da nam podari stabilan i prosperitetan mir,

molim Ga da nam daruje snage i mogućnosti da najvećoj mogućoj mjeri otklonimo posljedice genocida nad nevinim stanovništvom Srebrenice i Žepe

i da u miru Božijem, zajedno s ostalim narodima, unapređujemo i razvijamo zajedničku nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.