Sarajevo, 21. novembar 2014. (MINA) – Imam i hatib Mesdžidu-l-harema u Meki dr. Salih bin Humejd, koji na poziv reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića boravi u višednevnoj posjeti Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, imamio je danas džumu namaz i održao hutbu u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu.
MINA u prijevodu na bosanski donosi u cijelosti hutbu dr. Saliha bin Humejda :
Prvi dio hutbe: Allah je propisao dobročinstvo prema svemu
-Hvala Allahu, koji je čovjeka učinio namjesnikom na zemlji kako bi je izgrađivao. Stvorio mu je ono što je na nebesima i na zemlji i njemu potčinio. Allahu zahvaljujem. On nam je svoje blagodati i dobročinstvo dao kako bismo mu bili zahvalni. Ko ih pokuša nabrojati u tome neće uspjeti. Iskreno i s ubjeđenjem svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog Koji druga nema. Molim za to nagradu od Allaha? Svjedočim da je naš vjerovjesnik i miljenik Muhammed Allahov rob i poslanik, koji je nam je pokazao načela pripadnosti vjeri, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu porodicu i časne ashabe koji su bili najvrijedniji i najčasniji pripadnici ovog umeta i najveći dobročinitelji. Zatim na sljedbenike i one koji su ih u dobročinstvu slijedili. Neka je Allahov mir na sve njih.
Sebi i vama preporučujem svijest o Allahu – takvaluk. Budite Njega svjesni, Allah vam se smilovao. Imajte iskren nijet i namjeru prema vašem Gospodaru. Djela se cijene prema namjerama.
Dragi muslimani: veličanstvena riječ koja obuhvata široko značenje u čijem je središtu ispravnost i spas čovjeka u njegovom ovosvjetskom življenju i budućem svijetu. On njome čuva svoju dušu, porodicu, društvenu zajednicu i sve što se nalazi oko njega, životinje, biljke i neživi svijet. Riječ koja je protkala vjeru, ibadete, riječi, djela, ćudoređe, izgled i ophođenje.
Riječ koja je cilj nad svim ciljevima i koja je fokus gledanja onih koji imaju velike ambicije. Tu veličanstvenu riječ pojašnjavaju i čine jasnim dva vjerodostojna hadisa našeg vjerovjesnika Muhameda, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega.
Džibril alejhisselam je pitao poslanika, s.a.v.s., o ovoj riječi kada mu je rekao: „A šta je ihsan?“ Pa mu je poslanik odgovorio: „Ihsan je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.“
U drugom hadisu Ebu Ja'la Šeddad bin Evsa, radijallahu anhu, se prenosi: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.: „ Allah je, doista, propisao dobročinstvo (lijep postupak) u svakoj prilici: pa kada ubijate, ubijajte lijepo (dostojanstveno) a kada životinju zaklati želite najprije naoštrite svoj nož i položite svoju žrtvu.“ Hadise bilježi Muslim u svome sahihu i autori sunena.
Draga braćo! Dobročinstvo-ihsan dolazi od riječi husn (ljepota, dobrota) koja je krajnja tačka ihlasa –iskrenosti, nepomućenosti. Ihlas je kada musliman posao obavi na najpotpuniji način vodeći računa o ljepoti u vanjštini i nutrini.
Dobročinstvo u ibadetu je da Allahu robuješ kao da ga vidiš. To znači da obavljaš obrede kao da svjedočiš Njegovo prisustvo, a ako Ga ne vidiš onda da ibadete obavljaš svjestan da On tebe gleda.
To znači da rob u svim svojim postupcima, riječima, djelima i srcu, bude svjestan Allahovog prisustva. Da srcem osjeti blizinu Gospodara. Ovo spada u najviše stepene edeba sa Allahom.
Prvi mekam-stepen dobročinstva je dobročinstvo prema Uzvišenom Allahu, a to jeste dobročinstvo u ispovijedanju jednoće Stvoritelja: Nema Boga osim Allaha! Sura Muhamed, 19. Musliman svjedoči jednoću svoga Gospodara kao da Ga vidi i svjedoči, onako kako mu robuje na osnovu dokaza Njegovoga postojanja.
U dobročinstvo u tevhidu spada zadovoljstvo Allahovim određenjem. Zadovoljstvo i prihvatanje se pokazuje u neimaštini i blagostanju: „Divno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro. Tako je samo sa vjernikom“.
Allah ti, robe, čini dobro. Prema tebi je darežljiv i blagodaran!
U dobročinstvo u tevhidu spada razumijevanje uzročnoposljedične veze „A kada moliš moli Allaha“, pa se rob, svojim srcem okrene svome Gospodaru, Koji je Apsolutni Gospodar i Pokretač, tražeći od Njega, oslanjajući se na Njega, i zadovoljan je sa Njim.
U dobročinstvo spada i svjedočenje da je Muhamed Allahov poslanik , s.a.v.s., u iskrenoj ljubavi prema njemu, obaveznoj pokornosti, slijeđenju njega na najljepši način i nekršenju njegovog vjerozakona.
”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.)
U dobročinstvo spada i lijepo robovanje roba svome Gospodaru.
Ibadet je riječ koja obuhvata sve riječi i djela, skrivena i javna, koja Allah voli i čime je zadovoljan.
Dobročinstvo u ibadetu je biti Njemu iskren, skrušen, spokojan i imati osjećaj prisustva Onoga Kome robuje. Namaz ima svoje uvjete čistoće, adabe i sunete. Neophodna je skrušenost i smirenost u namazu tako da namaz kaže onome koji ga obavlja: Allah te čuvao kao što ti mene čuvaš.
Dobročinstvo u zekatu i dijeljenju je da daješ iz svog halal stečenog imetka, velikodušno bez prigovaranja i ezijeta, zahvaljujući svome Gospodaru na Njegovoj dobroti jer ti je ruku učinio gornjom-onom koja daje.
Dobročinstvo u postu je kada se posti iskreno i tražeći Allahovu nagradu, kada postač ostavi hranu, piće i strasti radi svoga Gospodara i Zaštitnika: „a zadah postača je Allahu mirišljiviji od mirisa miska.“
Dobročinstvo hadža je da hadžija svoj hadž započne tevhidom i upotpuni hadž i umru radi Allaha, izbjegavajući sve što vodi spolnom odnosu, činjenju ružnih djela, te prepirkama u toku hadža. Ko tako obavi hadž vraća se čist od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila.
Draga braćo,
Nakon Allahovog haka da se dobročinstvo čini u ispovijedanju Njegove jednoće, u ibadetu Njemu, te haka poslanika, s.a.v.s., u smislu pokornosti i slijeđenja, dolazi ihsan – dobročinstvo Allahovim robovima. Na prvom mjestu su roditelji: ”Gospodar tvoj naređuje da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih, dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive ne reci im ni ”uh” i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci- Gospodaru moj smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali” (Isra, 23.).
Nakon dobročinstva roditeljima sljedeće je dobročinstvo prema rodbini i bližnjima. Obaveza je činiti dobročinstvo, održavati vezu i biti ljubazan u govoru i djelima. Ne održava rodbinsku vezu onaj koji uzvraća već održava rodbinsku vezu onaj koji kad njegova rodbina prekida on sa njima rodbinsku vezu uspostavlja.
Ihsan – dobročinstvo prema jetimima, siromasima, slabima, onima koji imaju posebne potrebe sastoji su u blagim riječima, davanju bez prigovora, ophođenju bez grubosti, iskrenom služenju, uklanjanju njihove patnje. Zatim neuzdizati se nad njima, i paziti da im se ne skreće pažnja na ono čime su iskušani.
“Zato siroče ne ucvili i onoga ko traži ne odbij!” (Ed-Duha,9.)
“I nahranili su hranom – mada su je i sami željeli – siromaha, i siroče, i sužnja. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanje, ni zahvalnost ne tražimo!’”[2] El-insan 8-9
Dobročinstvo činite u kupoprodaji i imovinskim odnosima: “Neka se Allah smiluje svakom čovjeku koji je velikodušan i umjeren u svakoj prilici: kad kupuje i prodaje; kad dug vraća i kad ga potražuje.”
U dobročinstvo spada i ostavljanje i izbjegavanje zabranjenih stvari u cijelosti, javno i tajno.
U suri El-En'am, ajetu 120. Allah Uzvišeni kaže: „Ne griješite ni javno ni tajno!“
Dobročinstvo je obaveza i prema životinjama. Nahraniti svako živo biće je sadaka. Slijedi nagrada za dobročinstvo prema svakom živom biću.
Čak i prema mrtvoj prirodi musliman se lijepo odnosi (A Uhud je brdo koje nas voli i koje volimo).
Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, veli: dobročinstvo je glavni oslonac iskrenih Allahovih robova, ono što oni koji se žele približiti traže, blago je onih koji su Gospodara spoznali, staza svih čestitih robova. Je li išta drugo nagrada onome koji se strpi u belaju do približavanje Gospodaru. Šta li je drugo nagrada onome koji je srce predao Gospodaru do li zadovoljstva i ispunjenje želja. Stoga kada sudite pravedni budite, budite dobročinitelji u međusobnim odnosima, jer je Allah dobročinitelj i voli dobročinitelje.
Utječem se Allahu od prokletog šejtana: ”Oni koji čine dobra djela imat će još na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali – divno biti, edenski perivoji u koje će ući, kroz koje će rijeke teći, i u kojima će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi,“(prijevod značenja En-Nahl, 31)
Drugi dio hutbe: Allah je propisao dobročinstvo prema svemu
Hvala Allahu na Njegovoj uputi, dobročinstvu i vođenju. Zahvala mu pripada na neprekinutoj dobroti. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha. On je Jedan, Koji nema druga. Svjedočim to tako nadajući se uspjehu i spasu. Svjedočim da je Muhamed Allahov rob i poslanik, najbolji među poslanicima i Allahovim robovima. Neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i drugove i sve one koji ga slijede u dobročinstvu. Neka je Allahov mir na sve njih do Dana povratka.
Dragi muslimani,
Dobročinstvo ima svoje široke horizonte u ovom životu. Dobročinstvo je precizna vaga u svim aspektima života. To je veličanstveni moral koji je više od uzvraćanja dobra istom mjerom, zahvalnosti na postupku i slično, već dobročinstvo uzdiže dobročinitelja i duhovno ga oplemenjuje. Tako dobročinitelj prvi čini dobročinstvo ljudima čak i ako oni njemu nisu učinili dobro. Naprotiv, on se uzdiže za stepen više kada na njihov loš postupak uzvrati dobročinstvom. “Ti lijepim na zlo uzvrati; Mi dobro znamo šta oni iznose!” (Al-Mu`minun:96)
Uzvraćanje dobročinstvom na loše djelo je korisni lijek u ophođenju s ljudima i najbolje sredstvo za popravljanje ljudi i buđenje imana u njihovim srcima. Dobročinstvom se neprijateljstvo pretvara u prijateljstvo a mržnja u ljubav. Dobročinstvo je lijek za loše djelo i način da iz ljudi izmamimo dobrotu. Njime se dokidaju skrivene mržnje pa se neprijatelji pretvaraju u prijatelje. “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo srećni“ (Fusilet, 34-35).
Sevri, Allah mu se smilovao, veli: Dobročinstvo je da činiš dobro onome ko loše postupa, jer je činjenje dobra dobročinitelju trgovina, to jeste razmjena dobara i činjenje dobra radi dobra.
Uzvraćanje na loše djelo dobrim djelom je nešto veličanstveno što mogu učiniti samo oni s velikim ambicijama.
„To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo srećni“ (Fusilet, 35).
To je lijepo strpljenje, podnošenje uznemiravanja i opraštanje zbog loših postupaka drugih.