Proteklih sedmica bili smo svjedoci još jedne pobjede prava na slobodu vjere pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Radi se o presudi u predmetu Fernández Martínez protiv Španije koja govori o autonomiji vjerskih zajednica i crkava. Sud je u ovoj presudi, koja je objavljena 15. maja 2014. godine, potvrdio da vjerske zajednice i crkve moraju imati pravo da zapošljavaju i otpuštaju svoje osoblje u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.
To pitanje je bilo precizno postavljeno pred ECHR. U predmetu, Fernández Martínez protiv Španije, u kojem je osporena odluka Katoličke crkve u Španiji da ne obnovi ugovor o radu svećeniku koji je, kao što je Sud naveo, “javno demonstrirao njegovu aktivnu opredijeljenost za pokret koji se protivi crkvenoj doktrinu.”
Katolička crkva je smatrala da ima pravo da ne zapošljava vjeroučitelja čiji su stavovi suprotni vlastitom učenju Crkve. Srećom Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava je to i potvrdilo.
U saopštenju, ECHR je objasnio svoju odluku na ovaj način:
Po mišljenju Suda, sasvim je razumno za Crkvu da očekuje određenu lojalnost od vjeroučitelja, jer bi se oni mogli smatrati njenim predstavnicima. Neusklađenost između ideja koje se podučavaju i ličnih uvjerenja nastavnika moglo bi otvoriti problem kredibiliteta kada nastavnik aktivno osporava te ideje.
Odluke ECHR-a su obavezujuće za zemlju potpisnicu Konvencije protiv koje se vodio postupak. Također, stavovi suda predstavljaju izvor prava za sve slične slučajeve u drugim zemljama potpisnicama Konvencije.
Ova presuda ohrabruje i govori da Sud sve više vodi računa o poštivanju prava na slobodu vjere. Nadamo se da će ova presuda poslati jasan signal o autonomiji vjerskih zajednica i da se sloboda vjere mora poštovati.
BiH je također jedna od zemalja koje su ratifikovale Konvenciju čije se odredbe direktno primjenjuju i imaju jaču snagu od domaćeg zakonodavstva.
Želim na kraju naglasiti da i BiH zakonodavstvo štiti autonomiju vjerskih zajednica i crkava kada govorimo o njihovo djelovanju i zapošljavanju. Tu naravno treba spomenuti u prvom redu Zakon o slobodi vjere i Zakon o zabrani diskriminacije.
Emir Kovačević