LJUBAV I PRAVDU, TO ČOVJEK TREBA

LJUBAV I PRAVDU, TO ČOVJEK TREBA

Dvadest dvije godine nakon izglasavanja nezavisnosti domovine nam i devetnaest godina nakon što joj je Ustav u Dejtonu napisan i time rat zaustavljen, aktueliziram dva hadisa. Jedan bilježi Muslim, a drugi se nalazi u knjizi Šuabul iman. Abdullah ibn Amr ibn el As r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Kada osvojite Vizantiju i Perziju, kakvi ćete ljudi biti“? Abdurrahman reče: „Govorit ćemo ono što nam je Allah dž.š., naredio“. Poslanik reče: „Možda će biti drugačije. Vi ćete se natjecati u dunjalučkim užicima, zatim jedni drugima zavidjeti, pa jedni drugima okretati leđa. Međusobno ćete se mrziti i svađati se“./Muslim/.

Poslaniku je došla grupa ashaba, bili su isrpljeni i oskudno obučeni. Poslanik im reče: „Možda ćete doživjeti vrijeme u kojem ćete oblačiti odjeću poput kabenskog platna i jelo će vam se servirati u velikim posudama“. Prisutni upitaše: „Poslaniče, je li nam danas bolje ili će nam tada biti bolje“? Poslanik reče: „Danas ste u boljoj situaciji, međusobno se volite, a tada ćete jedni druge mrziti i svađati se“./Šuabul iman/.

Pravda i ljubav, to čovjeka čini sretnim. Zalud su sva bogatstva, ako je duša prazna i nezahvalnost dominantna. Poslanik kaže: „Nije bogatstvo u mnoštvu imetka i blaga, bogatstvo je u bogatstvu duše“./Buharija i Muslim/. Duše nam bijahu site, bogati smo bili u tim teškim vremenima. Oslanjali smo se jedni na druge, pouzdavali se u brata svog u stroju i rovu i dijeli kruha koru.

Blagostanje i rasipništvo nije garancija dobroga stanja. Kakvo su bogatstvo živjeli ljudi kad su Perziju i Vizantiju osvojili?!. Poslanik se boji za njih tog bogatstva. Strah ga je pohlepe, zavidnosti, mržnje i svađe među njima. Abdullah ibn Abbas r.a. kaže: „Musa a.s., kada je razgovarao sa Gospodarom svjetova upitao je: ‘Gospodaru, koji su ti robovi najdraži’? Allah dž.š., je odgovorio:’Oni koji Me najviše zikr čine’. Musa opet upita:’A ko je od Tvojih robova najpravedniji’? Allah dž.š., odgovori:’Onaj koji sudi sebi isto kao što sudi i ljudima’. Musa opet upita:’Ko je od Tvojih robova najbogatiji’? ‘Onaj koji je zadovoljan onim što sam Mu dao“. /Šuabul iman/.

Naši su ljudi skromni i ne traže puno da budu zadovoljni. Spremni su se žrtvovati da zarade i steknu još. Spremni su se boriti kako bi sebi i djeci svojoj obezbijedili ono osnovno i kako bi u dunjalučkoj kući normalno živjeli. Nezadovoljstvo više prizilazi iz nepravde i iščeznuća ljudskosti, insanijjeta iz nas. Nezadovoljstvo proizilazi iz urušavanja vrijednosti na kojima opstaje i počiva društvo. Da bi te vrijednosti spasio i da bi ljudi uživali u ljubavi i pravdi, da bi bili sretni i zadovoljni, Ebu Derda piše Selmanu Farisiju, piše bratu svom, nama piše pa započinje: „O moj brate, iskoristi zdravlje i slobodno vrijeme prije nego te zadesi belaj i iskušenje koje niko od ljudi neće moći od tebe odagnati. Brate moj, okoristi se dovom koju će za tebe činiti onaj kojeg je Allah dž.š., stavio na iskušenje“. Dijelimo, braćo,  životni prostor sa ljudima koji teško žive. Iz izvora vjere znamo da se dova nevoljnika prima i svako ko takvog pomogne sebe u tekst njegove dove upisuje. Zamislimo koliko dova i blagoslova bi teklo sa usana obespravljenih i poniženih ljudi Bosne da je bilo odgovornosti i žrtve, pa da su spašene firme, sačuvana radna mjesta i da je među nama ostala ona sloga i ljubav koja bijaše kad se na referendum izlazilo i kad se život i prag svoj branilo. Pravde i ljubavi su žedni ovi ljudi. Više ljudi je u ovoj zemlji gladno pravde nego kruha.

„Brate, budi blizak jetimu, pomiluj ga po glavi, budi milostiv prema njemu i nahrani ga onim što ti jedeš. To će ti omekšati srce i ostvarit će ti se želje“. Skrećem pažnju na poruku „nahrani ga onim što ti jedeš“. Da se u ljubavi i pravdi živjelo ispunile bi nam se želje a želja nam je stabilna, jaka, nezavisna zemlja.

„Brate moj, čuvaj se sakupljanja onoga na čemu nećeš biti zahvalan. Čuo sam Poslanika da kaže: „Doći će vlasnik imetka koji je bio pokoran, a njegov će imetak ići ispred njega. Kad god posrne na Sirat ćupriji imetak će mu reći:’Idi dalje, ti si davao zekat i radio ono što je Allah propisao’. A doći će vlasnik imetka koji nije bio pokoran Allahu. Imetak će mu biti natovaren na leđa. Kad god posrne na Sirat ćupriji imetak će mu reći:’Teško tebi, nisi davao zekat i nisi činio ono što je Allah naredio’“.  Hoće li te, brate moj, imetak pomagati na Ahiretu ili u provaliju gurati? To zavisi od toga kako si ga stekao i jesi li ga na stazi pokornosti Stvoritelju, trošio.

„Brate moj, čujem da si sebi nabavio slugu, a ja sam čuo Poslanika da kaže: „Čovjek je blizu Allaha i Allah je blizu njega sve dok ga neko ne počne služiti, a kada ga počne neko služiti, polaganje računa mu je neizbježno“. „Mogao sam unajmiti slugu“, veli Ebu Derda, „i žena moja je to željela, ali sam odustao iz straha, kako ću pred Allaha“.

Slugu i hizmet, braćo,  treba bolesnik i nemoćni. Ne treba zdravom ni sluga ni hizmet, bez obzira na kojoj poziciji u društvu bio. U našoj, nezavisnoj zemlji, mnogo je novca potrošeno da se služi onima koji su zdravi i sposobni pa tako bijaše uskraćen hizmet onima koji za njim vape. Ljubav i pravda, to je sofra za koju žele sjesti ljudi Bosne. Pravda i ljubav, to je ono za čim žude ovi ljudi ovdje. Služimo, jedni drugima, pa ćemo, kad se s Gospodarom susretnemo hlad Njegov uživati.

„Brate moj“,završava pismo Ebu Derda,“Bilo bi bolje da se pripremamo za susret s Gospodarom. Ne smijemo se zavaravati time što smo živjeli s Poslanikom. Mnogo je vremena prošlo od tada, a Allah zna šta mi radimo“./Šuabul iman/.

Bilo bi nam svima bolje braćo, da se hadisa na početku citiranih sjetimo često. Upozoravaju nas da će nas pohlepa i borba za ovaj svijet odvesti u propast na oba svijeta. Kuda nas vodi borba i natjecanje za dunjalučke užitke? Kuda nas vodi zavidnost, mržnja i okretanje leđa jednih drugima? Kuda nas vodi svađa? Vodi nas, uprkos činjenici da smo nezavisnost izglasali, gubljenju iste i vodi nas gubitku rata, iako smo iz njega izašli, ako ništa, ono kao moralni pobjednici.

Uzvišeni Bože, pomozi nam, da poruke upućene ashabima, Perzije i Vizantije oslobodiocima, dođu do našeg srca i budu nam jasna opomena. Amin!

Izet ef. Čamdžić

14.03.2014. godine