Petnaesti april 1992. godine je jedan od najznačajnijih i najsvjetlijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, jer su tog dana zvanično formirane snage koje su uprkos mnogo brojnijem i daleko bolje naoružanom agresoru, uspjele odbraniti zemlju i njen teritorijalni suverenitet i integritet.
Predsjedništvo RBiH je 8. aprila 1992. godine proglasilo neposrednu ratnu opasnost i osnovalo Glavni štab Teritorijalne odbrane. Teritorijalna odbrana bila je nasljednik dotadašnje Teritorijalne odbrane Socijalističke republike BiH.
Već sljedeći dan, 9. aprila, Predsjedništvo je donijelo odluku o ujedinjenju svih oružanih snaga na teritoriji Bosne i Hercegovine u Oružane snage.
Pod zapovjedništvo Oružanih snaga trebala se staviti Patriotska liga Bosne i Hercegovine, Zelene beretke, Teritorijalna odbrana BiH, Hrvatsko vijeće odbrane, Hrvatske oružane snage i druge grupe spremne na otpor agresiji.
Armija RBiH nastala je ujedinjenjem postrojbi TO-a, Patriotske lige, Zelenih beretki, MUP-a BiH i raznih dobrovoljačkih formacija u jedinstvenu vojsku koja se od 4. jula službeno naziva Armija Republike Bosne i Hercegovine.
Armija RBiH je bila organizovana u korpuse na regionalnoj osnovi. Postojalo je 7. korpusa:
1. korpus sa sjedištem u Sarajevu,
2. korpus sa sjedištem u Tuzli,
3. korpus sa sjedištem u Zenici,
4. korpus sa sjedištem u Mostaru,
5. korpus sa sjedištem u Bihaću,
6. korpus sa sjedištem u Konjicu,
7. korpus sa sjedištem u Travniku.
Istaknuti generali i zapovjednici koji su se nalazili na čelu Armije i korpusa bili su: Sefer Halilović, Rasim Delić, Jovan Divjak, Stjepan Šiber, Mustafa Hajrulahović (zvani Talijan), Atif Dudaković, Ramiz Dreković, Mustafa Polutak, Mehmed Alagić i drugi.
Vrhovni zapovjednik vojske bio je predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, dok je načelnik Glavnog štaba bio general Rasim Delić.
Najčešći simbol ARBiH bio je ljiljan, a grb iste je, ustvari, grb RBiH uz dodatak zlatnih mačeva i vojnih natpisa. Najveće odlikovanje je “Zlatni ljiljan”, koji se dobijao za efikasnost odrađivanja svrhe i cilja ARBiH, a svrha i cilj bili su odbrana međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, od stranih i domaćih izdajnika.
Tokom ratnih dejstava u redovima Armije BiH je poginuo veliki broj boraca, a veliki je bio i broj ranjenih. Na borbenim linijama su poginuli i neki od najznačajnijih ljudi iz sastava Armije BiH kao što su general Izet Nanić, komadant Enver Šehović, Safet Hadžić i mnogi drrgi koji su svojim životima odbranili BiH.
U prvim danima agresije na našu zemlju pripadnici Armije BiH su bili gotovo bez ikakve opreme, ali i iskustva i opće pripremljenosti na ono što ih čeka. Nedostajalo je oružje da se suprotstave daleko nadmoćnijem neprijatelju koji je raspolagao i teškom artiljerijom koja je pripadala JNA, zajedničkoj vojsci bivše države.
Bez obzira što se na razne načine pokušava nametnuti kao istina to da je Armija BiH bila isključivo muslimanska, odnosno bošnjačka, to ipak nije tačno. U Armiji BiH je bio i značajan procenat Hrvata, Srba i drugih. U Armiji BiH su bili svi oni koji su BiH smatrali svojom domovinom. Na rukovodećim položajima u Armiji su također bili ljudi koji ne pripadaju isključivo bošnjačkom narodu.
Snage koje su uspjele odbraniti BiH kasnije su zajedno sa HVO-om prerasle u Vojsku FBiH, a potom su, nakon 2005. godine, postale dio Oružanih snaga BiH.