Povodom dočeka Nove 1430. Hidžretske godine, u nedjelju 28.12.2008.g. poslije akšam namaza Medžlis islamske zajednice Bijeljina organizirao je mevlud u Sultan Sulejmanovoj-Atik džamiji.
Program su izveli članovi horske sekcije MIZ-e Bijeljina uz prisustvo velikog broja vjrenika.
Hanuma Jahić Sultana iz bijeljinske mahale Galac pripremila je halvu i sokove kojom su počašćene sve džematlije u džamiji. Obilježavanje dočeka Nove Hidžretske godine uz pripremanje halve je put ka vraćanju tradiciji Bošnjaka ovog kraja po čemu je Bijeljina bila prepoznatljiva. Mevludi raznim povodima u našim bijeljinskim džamijama nekada davno su bili upravo organizirani na veoma sličan način.
Nakon proučenog mevluda i programa i klanjanja jacije namaza, upriličeno je omladinsko druženje u prostorijama Mektebskog centra.
Svim našim posjetiocima MIZ-e Bijeljina želi berićetnu i hairli Novu 1430. Hidžretsku godinu.
Neka nam ova hikaja (priča) bude poruka ove noći.
Hikaja o praštanju
Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku:
“Danas me je moj prijatelj udario!”
Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen:
“Danas me je moj prijatelj spasio!”
Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita:
“Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?”
Prijatelj mu odgovori:
“Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”