Zahvala pripada Allahu dž.š.; neka su Njegov salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu a.s., njegovoj porodici, ashabima , sljedbenicima islama do Sudnjeg dana i svim šehidima ovog Ummeta.
Kada ste danas pošli od svojih kuća, izišli ste s jednom namjerom – da dođete u džamiju. Džamija! Kako lijepa riječ!? Znamo li šta znači? Znamo da je to riječ iz arapskog jezika, ali šta znači? Prije nekoliko dana sam o tome govorio svojim srednjoškolcima i bili su potpuno iznenađeni. Riječ ”džami'a” u arapskom jeziku znači ”mjesto koje okuplja ljude”. Dakle, ne mjesto u kome se obavlja molitva, nego mjesto na kome se okupljamo. Otuda i riječ ”džemat” kao organizovano okupljanje ljudi, te riječ ”džuma” kao namaz koji okuplja ljude. Pogledajte kako nas je današnja džuma lijepo okupila! Elhamdulillah! Kako onda Arapi zovu džamije? Oni kažu ”mesdžid” a to je mjesto gdje se čini sedžda, baš kao što je medresa mjesto gdje se uče i slušaju lijepi dersovi ili kao što je mekteb mjesto gdje se čita kitab.
No, vratimo se mi džamiji. U savremenom arapskom jeziku riječ džamija se koristi u posve novom i zanimljivom značenju – fakultet. Zanimljivo, zar ne? Kažeš Arapu da ideš iz džamije a on te razumije da se vraćaš sa fakulteta. Ali, nije to baš slučajno tako, jer danas ste svi vi na najboljem i najljepšem mogućem fakultetu. U ovom našem fakultetu zvanom džamija, u kome smo trenutno, uče se najljepše moguće stvari. Ovdje se uči skromnost, ljudskost, ljubaznost, međusobna pažnja i uvažavanje; ovdje se sluša Časni Kur'an i hadis Muhammeda a.s.; ovdje zajedno padamo na sedždu Onome koji nas je stvorio i prisjećamo se dana kada ćemo umrijeti i Njemu se vratiti; ovdje se svi zajedno trudimo da budemo bolji i čestitiji te da uvažavamo druge. Zato, dragi studenti, budite sretni i Allahu zahvalni što vas je počastio da pohađate najljepši fakultet svijeta zvani džamija!
Kada ste na putu ka džamiji, našem najljepšem fakultetu, sreli svoga brata muslimana nazvali ste mu selam. ”Es-selamu ‘alejkum – Neka je na tebe Allahov mir i spas!”. Dakle sa dvije riječi iskazali ste bratu muslimanu poštovanje, pozdravili ste ga, zaželjeli mu Allahov spas i mir te mu tako garantovali da je siguran i od vašeg jezika i ruku. Ima li igdje ljepšeg pozdrava i može li se ikome na ljepši način iskazati počast nego što je to slučaj sa našim nazivanjem selama? To je ljepota islama zbog koje moramo biti ponosni.
U nas je običaj da pored selama kažemo i ”Merhaba”. Znamo li šta znači ta riječ? Kada sam pitao učenike u školi šta znači ”Merhaba”, svi su kazali ”Zdravo”. No, ova riječ ima potpuno šire i ljepše značenje o kome bi se moglo napisati nekoliko stranica. Kada nekome kažemo ”Merhaba”, mi mu zapravo poručujemo slijedeće: ”Dobro mi došao; neka ti je u mom prisustvu široko i ugodno; neka ti moje društvo bude lijepo i prijatno! Ja ti otvaram svoje srce i dušu i spreman sam ti biti na usluzi sve dok ti je to potrebno. Tu sam da te saslušam, da te posavjetujem, da ti pomognem, da ti budem pri ruci. Ti si moj brat i stojim ti na raspolaganju…”. Da, sve to, i puno više, znači naše lijepo ”Merhaba”. I kad samo pomislim koliko drugih mizernih i bezvrijednih pozdrava radije koristimo!
I tako, klanjamo džumu pa se otisnemo negdje na kahvu da se malo razgovorimo. Pogledajte, oni na modernom Zapadu plaćaju psihijatre da ih saslušaju, a mi s namaza pa na kahvu i razgovaramo do mile volje. Pričamo tako o svemu i onda kažemo ”Dever dunija”. Znamo li šta ovo znači? Onako kako to mi razumijevamo to bi značilo otprilike slijedeće: ”Pa, eto, nekako se promeće. Nije lahko ali ide nekako!”. Dever je arapska riječ koju bi slobodno mogli prevesti kao ”ići, kretati se u krug”. Deverati, dakle, znači kružiti kao što kruže dan i noć, kao što kruže i smjenjuju se godišnja doba, kao što kruži voda. Na isti način se smjenjuju tuga i radost, teškoća i olakšanje, život i smrt. Znači, kada kažemo ”Dever dunija”, mi ne mislimo reći kako se patimo i nekako otimamo životnim iskušenjima, nego poručujemo kako sve na dunjaluku, pa tako i u našem životu kruži; kako tugu vremenom zamijeni sreća; kako ut tegobu i brigu dođe i olakšanje, te kako nakon ružnih dolaze i lijepi i ugodni trenuci. To je taj dever koji deveramo a koga često nismo ni svjesni.
I kada završimo sa kahvenisanjem i muhabetom idemo kući a svome sagovorniku velimo ”Allahimanet”. I opet pitam, znamo li šta ovo znači? Amanet ili emanet je jedno čestito svojstvo svakog vjernika, svojstvo koje je krasilo sve Allahove Poslanike a znači ”čuvanje, povjerljivost”. Nadimak Muhammeda a.s. bio je ”El-Emin” što znači pouzdani i povjerljivi. Kod njega su ljudi, čak i nevjernici, ostavljali novac i druge važne stvari na čuvanje i bili su sigurni da im se neće nepravda učiniti. U tom smislu, kada nekome kažemo ”Allahimanet”, mi mu poručujemo slijedeće: ”Do našeg slijedećeg susreta ostavljam te Allahu Uzvišenom da te On čuva i da se On brine o tvojoj sigurnosti!”. Zar ovo nije lijepo? Zar u današnjem vaktu ima boljeg i sigurnijeg čuvara i zaštitnika od Allaha dž.š.?
Eto, kroz ovih nekoliko rečenica upoznasmo se sa nekim našim riječima koje stalno koristimo a čije pravo značenje možda nismo ni znali.
Molim Allaha dž.š. da nas na našim džamijskim fakultetima učini redovnim studentima, da nas obaspe svojim spasom i sigurnošću, da naša međusobna druženja učini lijepim i ugodnim, da naše brige zamijeni radošću te da do idućeg petka budemo u Njegovom emanetu i zaštiti, AMIN!
Hutba održana 15.maja 2009. / 20.džumade-l-ula 1430.h.g. u Prozoru
Hatib: Safet ef. Pozder