Odlike "bosanskog islama" (I) - Medžlis Islamske zajednice Bijeljina

Piše: Elvir Duranović…www.preporod.com…

“Posljednjih desetljeća pojavila su se u Bosni i Hercegovini nova „shvatanja“ islama koja vjekovnu tradiciju muslimana u našoj zemlji žele da „isprave“ i nauče Bošnjake „pravoj“ vjeri i pravilnom izvršavanju obreda. Kao posljedica toga, među Bošnjacima su se pojavili militantni ekstremisti koji se vješto služe islamskom retorikom da bi opravdali svoj krvavi pir…”

BOSANSKI ISLAM[1]

Islam je religija koju je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, a.s. Njeni vjerski principi i temeljni obredi su nepromjenjivi i konstantni u svim vremenima i na svim mjestima širom zemaljske kugle. No funkcija Muhammeda, a.s., kao Božijeg poslanika ne može se izdvojiti iz konteksta društvene sredine u kojoj je djelovao. Jedan od vodećih islamskih reformatora s indijskog potkontineta iz XVIII stoljeća, Šah Velijullah, je o tome rekao: „Nije cilj Poslanikov, a.s., niti je on u stanju totalno izmijeniti društvenu i pravnu praksu naroda; njegov je cilj izgraditi društvo na moralnim i duhovnim principima, pa s tim u vezi ostavlja netaknutim sve što nađe, osim onoga što nije u skladu s novom ideologijom. On se obzirno pokušava baviti onim što je spojivo s moralnim principima, a ostalo mijenja što je moguće manje, kloneći se promjena koje nisu nužne i koje njegovo društvo ne može lako da prihvati.“[2] Vjerovjesnik, a.s., je djelovao među Arapima, narodom koji je imao svoju obrednu praksu i običajno pravo po kojem su bili uređeni društveni odnosi. Svoju poslaničku misiju on nije otpočeo iz ničega, već se u realizaciji vjerovjesničkog plana i programa oslanjao na dobru i plemenitu praksu predislamskih Arapa koja nije bila u suprotnosti s osnovnim učenjima islama. Na taj način islam je, premda univerzalna religija, obojen arapskim obilježjima. Međutim, to nije nedostatak islama i njegova mana već prednost. Naime, prihvatajući dobru praksu predislamskih Arapa i odustajući od beskompromisnog obračunavanja s njom ostavljena su otvorena vrata dobrim, plemenitim i korisnim običajima svih naroda koji su kasnije ulazili u okrilje islama. Kada su Bošnjaci početkom XV stoljeća počeli prihvatati islam oni su u njega unijeli svoju predislamsku praksu koja nije bila u suprotnosti s duhom šerijata i obojili ga svojim bosanskim obilježjem.”Posljednjih desetljeća pojavila su se u Bosni i Hercegovini nova „shvatanja“ islama koja vjekovnu tradiciju muslimana u našoj zemlji žele da „isprave“ i nauče Bošnjake „pravoj“ vjeri i pravilnom izvršavanju obreda. Kao posljedica toga, među Bošnjacima su se pojavili militantni ekstremisti koji se vješto služe islamskom retorikom da bi opravdali svoj krvavi pir. Paradigma umjerenih i tolerantnih muslimana u Europi koju su Bošnjaci vjekovima stvarali u očima zapadnog, kršćanskog svijeta, dirigovana iz stranih centara moći, postepeno se mijenja u sliku militantnih terorista spreminih na stravične zločine poput napada na policijsku stanicu u Bugojnu. Bez obzira da li je teroristički akt na policijsku stanicu u Bugojnu naručen sa strane ili je idejno djelo ovdašnjih terorista, ono predstavlja otvoren napad na paradigmu umjerenih i tolerantnih muslimana koji žive u Bosni i Hercegovini, te zbog toga Islamska zajednica, kao baštinik vjerske tradicije Bošnjaka, ne smije stajati po strani, već se treba angažirati na suzbijanju i uklanjanju takvih pojava.”

Među glavnim obilježjima islama u Bosni i Hercegovini su dovišta i zajednički zikr koji se obavlja na njima, te stoga nije čudno da je napad na policijsku stanicu u Bugojnu izveden u nedjelju 27. juna na dan svečanog obilježavanja jubilarne 500 Ajvatovice, najvećeg i najmasovnijeg dovišta. Napadači su na taj način poslali poruku da, ne samo da su protiv države i njenih institucija već i protiv vjerskih obilježja bosansko-hercegovačkih muslimana i njihovih vjerskih institucija. Uz dovišta islam u Bosni i Hercegovini prepoznatljiv je po otvorenosti prema pripadnicima drugih religija, običajima vezanim za rođenje djeteta, ženidbu i smrt, obrednim žrtvovanjem prilikom izgradnje novih objekata, te brojnim narodnim mudrostima i umotvorinama koje su Bošnjaci unijeli u islam i koji su vremenom postali sastavni dio njihovog identiteta. Bosanski muslimani prepoznatljivi su po umjerenosti i miroljubivosti, poštenju i radinosti, i čvrstoj i nepokolebljivoj pripadnnosti sunijskom vjerovanju i obredu. Zadivljujuća je ljubav koju bosansko-hercegovački muslimani imaju prema namaskim sunnetima, i, općenito, formi obavljanja namaza koju su naslijedili od Osmalija. Bošnjaci imaju svoja lijepa jela koja se naslanjaju na domaće resurse: pitu od jabuka, burek, baklavu, pekmez od šljiva, krompirušu, zeljanicu, grah i ostala lijepa jela kojima ne mogu odoljeti i kojima se uvijek vraćaju oni koji ih jednom u životu probaju. Prepoznatljivo obilježje odjeće bosansko-hercegovačkih muslimana je „francuzica“ i marama, odnosno „šamija“ itd… Iako se navedene osobenosti i karakteristike bosansko-hercegovačkih muslimana u nekim aspektima doimaju neislamskim jer se doslovno ne podudaraju s praksom Vjerovjesnika, a.s., ipak se u one u potpunosti naslanjaju na Kur'an i Sunnet Božijeg Poslanika.

[1] Sintagma „Bosanski islam“ počela se koristiti tokom i poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). Do tada Bošnjaci nisu ni znali da se njihov način ispoljavanja islama u nekim aspektima razlikuje od forme islama koju upražnjavaju muslimani na istoku. Naravno, Arapi su sa sobom u Bosnu i Hercegovinu donijeli islam ogoljen od svih lokalnih primjesa pa se njima i onima koji ih slijede od sintagme „Bosanski islam“ diže kosa na glavi.

[2] Shah Wāli Allāh, Huğğat Allah al-Baliga (urdu-prijevod, Lahore 1953), Vol. I, str. 521-23., Navedeno prema M.M. Šarif, Historija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb, 1990. godine, str. 541.

[3] Kur’an, Al–Baqara, 233.

[4] Muhammed, Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002. godine. str. 156.

[5] Sahihu–l–Buhari 2 – Buharijeva zbirka hadisa, knj. II, prijevod s arapskog jezika Hasan Škapur, Sarajevo, 1996. godine, Poglavlje o hadžu, hadis br. 66, str. 566.; El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sažetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorović …, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br. 770, str. 332.

[6] Ebu Zerr, r.a., kaže: “Upitao sam Allahovog Poslanika, a.s.: ‘Koja je džamija prva sagrađena na Zemlji?’ On odgovori: ‘Mesdžidul-haram.’ Upitah: ‘Zatim koja?’ On reče: ‘Mesdžidul-aksa.’ Upitah: ‘Koliko vremena je proteklo između njih?’ Reče: ‘Četrdeset godina.’ Upitah: ‘Koja je džamija sagrađena poslije njih?’ On reče:‘Klanjaj gdje god te zatekne namaz. Cijela Zemlja je prostor za klanjanje.’” (Buharija i Muslim)

[7] “Jedan se čovjek za vremena Vjerovjesnika, a.s., zavjetovao da zakolje nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane, pa je došao Muhammedu, a.s., da ga pita može li to izvršiti. Alejhisselam ga je upitao, da li je tu u predislamsko doba bio kakav kip, a kada mu je čovjek odgovorio da nije, pitao ga je, da li je tu bila kakva nemuslimanska svetkovina, a kada mu je i na to odgovorio da nije bila, on reče: “Ispuni svoj zavjet, a znaj da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim bi čovjek zgrješio, a niti onoga kada se zavjetuje što nije moguće izvršiti!” Ebu Davud – Sunen

[8] Židovi, pravoslavci, katolici i patereni.

[9] Prvobitno sagrađena kao crkva svetog Antuna Padovanskog 1266. godine.

[10] Vidi tekst: Elvir Duranović, “Odnos islamskih učenjaka Bosne i Hercegovine prema tragovima staroslavenske tradicije” Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol.LXIX, br. 11-12, novembar-decembar 2007., Sarajevo, str. 1043-1054.

[11] Tuhmaz, Mahmud, Abdulhamid, Hanefijski fikh, knj. 2., Sarajevo, 2003. godine. str. 114-115.

[12] Duranović, Elvir “Islam i predislamski običaji Arapa – kur'ansko-sunnetska analiza”, Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, br. 7/2009,str. 341.

[13] U Kur’anu stoji: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je.” (Al-Baqara, 173.)

[14] U posljednje vrijeme, a opet pod uticajima sa strane (arapskih zemalja) u džamijama se mogu vidjeti džematlije koje klanjaju u bermudama, što je krajnje nepristojno, premda je u granicama dozvoljenog.

[15] Izučavanje arapske predislamske tradicije i odnosa islama prema njoj dobro je da bi se shvatio obrazac po kojem se islam širio u Bosni i Hercegovini.