Naučni skup „Sloboda vjere u javnom prostoru”, u organizaciji Komisije za slobodu vjere Rijaseta IZ i Centra za napredne studije, održan je 6. novembra 2014. godine u Sarajevu.
Na skupu su referate podnijeli istraživači, praktičari i aktivisti koji se bave različitim aspektima slobode misli, savjesti i vjere, kao jednim od temeljnih ljudskih prava. U svojstvu izaslanika reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića skup je otvorio Mensur Karadža, koji je ukazao na značaj zaštite prava vjernika, što čini jednu od misijskih zadaća Islamske zajednice. Kao član pregovaračkog tima Islamske zajednice sa državom BiH radi potpisivanja Ugovora, Karadža je govorio o rezultatima dosadašnjih pregovora i neočekivanom zastoju dalje procedure u Vijeću ministara. On je kazao da su prigovori na prijedlog Ugovora od strane Ministarstva pravde i Ministarstva civilnih poslova iznenađujući jer su ova dva ministarstva imali svoje predstavnike u pregovaračkom timu koji su bili saglasni sa predloženim sadržajem. Karadža je izrazio nadu da će naredni saziv Vijeća ministara otkočiti ovaj proces i da će Ugovor biti čim prije potpisan.
Đermana Šeta, predsjednica Komisije za slobodu vjere Rijaseta IZ, izrazavši dobrodošlicu prisutnim, ukazala je na važnost razgovora o slobodi vjere i njenom prisustvu u javnoj sferi te preprekama koje se javljaju na putu primjene odredaba domaćeg zakonodavstva i međunarodnih konvecija o zaštiti ljudskih prava i zabrani diskriminacije po bilo kojem osnovu.
Međunarodna praksa u osiguranju slobode vjere
Samir Šlaku, stručni savjetnik u Odjelu za zaštitu prava i saradnju sa nacionalnim manjinama pri Ministarstvu za ljudska prava BiH govorio je implementaciji Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica i trenutnom stanju sa osnovnim ugovorima koje su vjerske zajednice potpisale sa državom BiH. On je istakao da je Ministarstvo za ljudska prava ograničeno u svojim nadležnostima i mogućnostima, kazavši da vrlo često ovo Ministarstvo može davati samo sugestije strankama koje mu se obraćaju i upućivati ih da zaštitu svojih prava traže kod nadležnih sudova i pokreću sudske proce.
Dr. Nedim Begović, docent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, govorio je o iskazivanju vjere na radnom mjestu u svjetlu presuda Evropskog suda za ljudska prava o predstavkama muslimanskih apelanata. Najčešći problemi koji su tretirani vezano za iskazivanje vjere na javnom mjestu jeste pitanje pauze za džumu namaz, odsustvo s posla za vrijeme islamskih blagdana, problemi nošenja marame, zatim prigovor savjesti odnosno vršenje poslova koji nisu u skladu sa islamskim uvjerenjem, kazao je Begović. Presude Suda za ljudska prava u Strazburu najviše se odnose na pitanje marame i presudama je podržana zabrana radi zaštite sekularnog karaktera države, ističući da presude Evropskog suda pružaju ograničene mogućnosti za iskazivanje vjere na radnom mjestu i uglavnom se preferira da ta pitanja rješavaju nacionalna zakonodavstva dok je efektivna zaštita slobode vjere najčešće u onoj mjeri i u onim pitanjima oko kojih postoji visok stupanj suglasnosti u Evropi.
Emir Kovačević prezentirao je praksu pravne zaštite slobode vjere na radnom mjestu u SAD, posebno se fokusirajući na pravne instrumente zaštite kao što su „razumna prilagodba“ i „posebne poteškoće“. Kovačević je naglasio da u SAD postoji širok okvir za ispoljavanje vjerskih prava na radnom mjestu i da je naglasak američkog zakonodavstvas na omogućavanju slobode vjere, za razliku od prakse Evropskog suda u Strazburu koja je usmjerena na zabranu diskriminaciju. Također intencija američkog zakonodavstva je da ne dovodi radnike u poziciju da biraju između principa svoje vjere i očuvanja radnog mjesta, kazao je Kovačević.
Mr. Zora Hesova, problematizirala je pitanje da li je javna sfera sekularna po principu i koliko je kontradiktorna teza da su religija i javna sfera međusobno nekompatibilne. Hesova je naglasila da javna sfera nije u principu sekularna, nego treba biti inkluzivni prostor u kojem sudjeluju akteri različitih opredjeljenja.
Sudionici javnog prostora i mediji
Mr. Alen Kristić, katolički teolog, govorio je iz kršćanske perspektive o blasfemiji kao mogućem pozitivnom potencijalu za vjeru. Polazište njegovog promišljanja bilo je zapažanje da s onu stranu religioznih i geografskih granica zajedničko obilježje različitih teoloških diskursa, koji se pokušavaju uhvatiti u koštac s problemom blasfemije, pored pretjerane emocionalnosti u pravilu predstavlja posvemašnje sljepilo za pozitivni potencijal blasfemije za vjeru.
Mr. Dželaludin Hodžić predsatvio je referat pod nazivom „Mjesto vjerskih sloboda u konceptu ustavnog patriotizma Jurgena Habermasa“, u kojem je govorio o doprinosu Jurgena Habermasa u reafirmaciji vjerskih sloboda, posebno u svjetlu potencijala koji navedene slobode imaju u smislu obogaćivanja demokracije kao takve.
Mr. Ekrem Tucaković imao je referat o ulozi medija u afirmaciji slobode vjere u javnom prostoru u kojem je naglašeno da međunarodni standardi i demokratska praksa osiguravaju muslimanima slobodu iskazivanja vjer te pravo da se u medijima informacije o njima šire na način koji neće biti uvredljiv i za njih ponižavajući. S druge strane, mediji će snažno dorinositi afirmaciji slobode vjere u javnom prostoru, a time će na najbolji način ispunjavati svoju ulogu u društvu, tako što će biti dosljedni i predani profesionalnom radu, poštujući etičke kodekse i međunarodne standarde kojima se štite temeljna ljudska prava. Posebno je naglasio da mediji u BiH u pitanjima koja se tiču islama i muslimana trebaju uvažiti lokalni kontekst, povijesno iskustvo i plodonosni doprinos muslimanske komponente kulturi i civilizaciji ovih prostora, što je njihova izuzetna prednost u odnosu na sve druge medije. Tucaković je iznio stav, ukoliko kreatori medijskih politika u BiH ne uvažavaju lokalno iskustvo i tradiciju plodne koegzistencije islama i muslimana sa drugima, nego se pridružuju globalnoj medijskoj hajci, generalizaciji muslimanske krivnje i sumnjičenja same suštine islama kao religije, postaju sudionici i podstrekači ozbiljnih destabilizirajućih procesa, nanose štetu muslimanima i ukupnoj društvenoj harmoniji. Također je ukazao na neprihvatljiv jezik i terminologiju koja se koristi u medijskim izvještajima islamu i muslimanima te obavezu muslimanske inteligencije da pomogne medijima u objašnjavanju vjerskih procesa i pojava, prije svega u njihovom pojmovnom preciziranju kako bi upotreba termina bila jasna, adekvatna i strateška.
Vjera u obrazovnim programima i vojsci
Mr. Amina Isanović u radu „Teorijska polazišta i metodološki pristupi istraživanju pozicije vjere u okviru univerzitetskog kurikuluma“ elaborirala je istraživanje o analizi univerzitetskih programa humanističkih znanosti na javnim univerzitetima u Bosni i Hercegovini, zaključujući da u ovim programima još uvijek ne postoji predmet čiji bi osnovni cilj bio studentima pružiti znanje o vjeri kao sastavnom dijelu čovjekove egzistencije, o specifičnostima vjerskog osjećaja i svjetonazora, te ih upoznati sa najvažnijim obilježjima različitih vjerskih učenja.
Dr. Emir Džambegović rezultatima svoga istraživanja dao je neuobičajen naziv „Lego individualizam i vjeropraktična ignoracija u tuzlanskom postmodernističkom Guantanamu“. On je istražio da li u javnim ustanovama, kao što su bolnica i univerzitet, postoje prostori i mogućnosti da vjernici-praktičari iskažu svoje vjersko uvjerenje kroz obavljanje obreda. Ukazao je na važnu činjenicu da upražnjavanje slobode vjere ovisi i o znanju vjernika kako da dođu do ostvarenja svojih prava ali i spremnosti na razbijanje stereotipa o vjernicima-praktičarima.
Elvedin Subašić u referatu „Sloboda vjere u Oružanim snagama u BiH“, analizirao je zakonske i podzakonske akte koji garantiraju vjerske slobode vojnim licima u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, uzimajući u obzir specifičnost vojne službe. Mr. Nermin Lapandić imao je izlaganje na temu „Pravo vojnih lica na slobodu vjere u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine“, te izvršio normativnu analizu zakonskih i podzakonskih akata kojima se propisuju prava vojnih lica na slobodu vjere u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, a u vezi s članom 9. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. Analizirajući uslove pod kojima je ostavljena mogućnost ograničavanja prava na slobodu manifestiranja vjere, naglasio je zakonsku obavezu donosioca propisa kojim se ograničava pravo da dokaže neophodnost takve odluke kako bi se izbjegla samovolja od strane vlasti. Uz komparativni prikaz uporednog prava i prakse, elaborirani su primjeri nošenja brade u oružanim snagama SAD, Izraela, Danske, Francuske, Njemačke, Grčke i Hrvatske.
Moderatori naučnog skupa su bili dr. Ahmet Alibašić, mr. Đermana Šeta, doc. dr. Zehra Alispahić i Naida Hota Muminović.