Prema tradiciji hrišćanskih monaha manastira „Sveta Katarina“ na Sinaju, Poslanik Muhammed je često posjećivao manastir i vodio razgovore sa hrišćanskim sveštenicima. Ovaj dokument je pisan 626. godine, a sastoji se od nekoliko odredbi o temama vezanih za život hrišćana pod islamskom vladavinom, i nosi prepoznatljiv Poslanikov pečat.
Sultan Selim Prvi je originalno pismo odnio u Istanbul 1517. gdje se i danas čuva u muzeju „Topkapi“, a na zahtjev monaha je napravljena kopija i ostavljena u manastiru.
Sadržaj pisma je sljedeći:
“Ovo je poruka Muhammad ibn Abdullah-a, kao zavjet onima koji usvajaju Hrišćanstvo, u blizini i daleko, mi stojimo uz njih. Zaista, ja, sluge, pomagači, i moji sljedbenici ih branimo, jer Hrišćani su moji građani; I tako nam Boga! Suprotstavljam se svemu što im nije ugodno.
Nad njima ne smije biti prisile. Njihove sudije ne smiju biti uklonjeni sa posla, niti njihovi monasi iz svojih manastira. Niko ne smije da uništi kuću njihove vjere, da je ošteti, ili da iznese nešto iz nje do kuće muslimana. Ukoliko neko uzme bilo šta iz njih, pogazio bi Božji zavjet i oglušio se o njegovog Poslanika. Zaista, oni su moji saveznici i imaju moju povelju protiv svega što mrze. Niko ne smije da ih natjera da putuju ili da ih obavezuje da se bore. Muslimani moraju da se bore za njih.
Ako se hrišćanka udaje za muslimana, to se ne smije desiti bez njenog odobrenja. Ona ne smije biti spriječena da posjećuje svoju crkvu da se moli. Njihove crkve se moraju poštovati. Njihove obnove se ne smiju sprječavati, kao ni svetosti njihovih zavjeta. Niko od nacije (muslimana) ne smije da se ogluši o ovaj zavjet do poslednjeg dana (kraja svijeta). “