Piše: Hfz. Jusuf ef. Džafić…www.imam.ba…
Pri povratku sa Oprosnog hadždža Muhammed, a.s., je 18. zu-l-hidždžeta 10. godine po Hidžri (17. marta 632. godine) održao govor (hutbu) ashabima kod izvora Humm (Gadir Humm). Inače, izvor se nalazi na putu Mekka – Medina, 250 km sjeverno od Mekke, tačnije, 8 km istočno od mikata Džuhfa (El-Džuhfa) i 42 km istočno od grada Rabiga. Danas se mjesto izvora zove Gurba (El-Gurba). Poslanik, a.s., je u svojoj hutbi nagovijestio svoju smrt, te naglasio obavezu muslimana da se drže Allahove knjige nakon njegove smrti i da paze na ehli-bejt (Poslanikovu porodicu), posebno na hazreti Aliju i njegove potomke. Poslanik, a.s., dakle, u hutbi nije spomenuo ništa što bi ukazalo na oporuku da hazreti Alija mora biti halifa nakon njega, niti su je ashabi na taj način shvatili, o čemu i svjedoči izbor hazreti Ebu Bekra na poziciju halife nakon smrti Božijeg poslanika. U nastavku ćemo obraditi rivajete (verzije) Poslanikove hutbe.
1) Prvo donosimo jedan dio hutbe koji govori o odlikama Alije, u rivajetu (verziji) koju je zabilježio imam Muslim: Jezid ibn Hajjan prenosi: Ja, Husajn ibn Sebre i Omer ibn Muslim smo otišli do Zejda ibn Erkama. Kada smo sjeli kod njega, Husajn mu je kazao: “O Zejde! Ti si svjedočio mnogim blagodatima – vidio si Allahovog poslanika, s.a.v.s., slušao njegove hadise, učestvovao u vojnim pohodima, klanjao si iza njega… Doista si Zejde, svjedočio mnogim blagodatima. Pričaj nam, Zejde, hadise koji si čuo od Allahovog poslanika, s.a.v.s.!” Zejd je kazao:”Bratiću! Zaista sam ostario, moje vrijeme je davno bilo. Zaboravio sam dio hadisa koje sam bio čuo od Allahovog poslanika, s.a.v.s. Stoga, što vam budem kazivao, prihvatite, a što vam ne budem kazivao, nemojte me opterećavati time.” Onda je Zejd kazao: “Jednog dana je Allahov poslanik, s.a.v.s., ustao i održao hutbu kod vode koja se zove Humm, između Mekke i Medine. Tako se zahvalio Allahu i pohvalio Ga, dao savjete i napomene prisutnima, a onda kazao: “O ljudi! Zar ja nisam čovjek kome samo što nije došao izaslanik Njegovog gospodara, pa ću mu se odazvati. Ostavljam vam dvije važne stvari: Prva od njih je Allahova knjiga, u kojoj je Uputa (Huda) i Svjetlo (Nur). Stoga, uzmite Allahovu knjigu i držite je se.” Onda je podsticao i motivisao na slijeđenje Allahove knjige, pa je kazao: Druga stvar je moj ehli-bejt (porodicu). Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta!” Onda je Husajn pitao Zejda: “A ko je Poslanikov ehli-bejt, Zejde? Zar Poslanikove žene nisu dio Poslanikov ehli-bejta?” Zejd je odgovorio: “Njegove žene su dio njegovog ehli-bejta. Međutim, njegov ehli-bejt su oni kojima je nakon Poslanikove smrti zabranjeno uzimanje sadake (milostinje).” Husajn je pitao: “Ko su oni?” Zejd je odgovorio: “To su porodica Alije, porodica Akila, porodica Džafera i porodica Abbasa.” Husajn je pitao: “Svima njima je zabranjeno uzimanje sadake?” Zejd je odgovorio: “Da.”1
2) U nastavku donosimo drugi dio dotične hutbe, u verziji koju je zabilježio Ahmed: Prenosi Jezid ibn Ebu Zijad od Abdurrahmana ibn Ebu Lejle da je kazao: Vidio sam Aliju na trgu, kako zaklinje ljude: “Zaklinjem Allahom onoga ko je čuo govor Allahovog poslanika, s.a.v.s., na dan Gadir Humma “Kome sam ja prijatelj (zaštitnik) i Alija mu je prijatelj (zaštitnik)”, da ustane i posvjedoči.” Abdurrahaman dalje kazuje: Tako je ustalo dvanaest ashaba koji su učestovali u bici na Bedru, kao da ih sad vidim kako govore: “Svjedočimo da smo čuli Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako je pitao na dan Gadir Humma: “Zar nisam preči vjernicima (muminima) od njih samih, i zar nisu moje žene njihove majke.” Mi smo na to odgovorili: “Kako da ne, Allahov poslaniče!” Poslanik je kazao: “Stoga, kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj. Gospodaru moj, budi zaštitnik onome ko štiti Aliju, i budi neprijatelj onome ko neprijateljuje protiv njega.” 2
3) Pored dvije gorespomenute, Poslanikov govor na Gadir Hummu se prenosi u još nekoliko sličnih verzija (rivajeta).3
OBRADA HADISA (TAHRIDŽ):
1 Prvu verziju bilježi: Muslim, Es-Sahih, Dar El-Džil, Bejrut, br. 6378.
2 Drugu verziju bilježi: Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, br, 961.
3 Ostale verzije bilježe: Ebu Davud et-Tajalisi, El-Musned, Dar Hedžr, Kairo, 1999, br. 149; Ahmed ibn Hanbel, Fedail es-sahabe, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1983, br. 967, 991, 992, 1048, 1167, 1206; Ibid., El-Musned, br. 641, 670, 950-952, 962, 964, 1311, 19265, 19279, 19309, 23563, 23564; Ibn Ebu Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, br. 1372, 1374, 1550-1552; El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, br. 492, 632, 786, 4299, 4300; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1991, br. 8092, 8119, 8410, 8419, 8424, 8427, 8429, 8430, 8489; Ebu Ja'la, Ahmed, El-Musned, Dar El-Me'mun li et-turas, Damask, 1984, br. 567; Ed-Dulabi, El-Kuna ve el-esma’, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2000, br. 1459; Et-Tahavi, Šerh muškil el-asar, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1994, br. 1761-1768, 3464, 4988; Eš-Šaši, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1989/90, br. 63, 106; Ibn el-A'rabi, El-Mu'džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, br. 1643; Ebu Bekr Eš-Šafi’, El-Gajlanijjat, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, br. 118; Ibn Hibban, Es-Sahih, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1993, br. 6931; El-Adžurri, Eš-Šeria, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, br. 1523-1525, 1706; 257. Et-Taberani, El-Mu'džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, br. 1966, 2254; Ibid., El-Mu'džem es-sagir, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1985, br. 175; Ibid., El-Mu'džem el-kebir, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1983, br. 2505, 3514, 4969, 4983, 4986, 5057, 5059, 5070, 5096, 5097; Ibn el-Mukri’, El-Mu'džem, Mektebe Er-Rušd, 1998, br. 1348; Ibn Šahin, Šerh mezahib Ehl es-Sunne, Muessese Kurtuba, Kairo, 1995, br. 87; El-Muhallis, El-Muhallisijjat ve Edžza’ uhra, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2008, br. 491; El-Hakim, El-Mustedrek, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1990, br. 4576, 4601, 6272; El-Lalikai, Šerh usul el-itikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, br. 2823; Ebu Nuajm El-Asbehani, Hilje el-evlija’ ve tabekat el-esfija’, Es-Seade, Kairo, 1974, sv. 4, str. 35; Ibid., Fedail el-hulefa’ er-rašidin, Dar El-Buhari, Medina, 1997, br. 17-19; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, br. 2857, 19736; Eš-Šedžeri, Tertib el-emali el-hamisijje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2001, br. 189, 717, 1211, 1745; Et-Tujuri, Et-Tujurijjat, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 2004, br. 409, 420, 766.
26.3.2017., Tuzla – Jusuf Džafić