Centar za dijalog –Vesatijja upriličio predavanje na temu „Vjera kao tradicija zajednice i kao osobni izbor“ o kojoj je govorio prof.dr. Mato Zovkić
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, 27. novembra 2014. godine, u organizaciji Centra za dijalog – Vesatijja i u okviru nastavka serijala predavanja pod nazivom Govornica Centra za dijalog – Vesatijja, upriličeno je predavanje prof. dr. Mate Zovkića na temu „Vjera kao tradicija zajednice i kao osobni izbor.“
Uvodničar prof. dr. Nusret Isanović je istakavši značaj teme i probleme sa kojima se savremeno društvo suočava skrenuo pažnju na neke od opasnosti koje su se nadvile nad čovječanstvom počevši od pojave atomske i neutronske bombe, na što ukazuje i podatak da 80% naučnih dostignuća se razvija upravo na naoružavanju, do nekontroliranog razvoja biogenetike i sl. Stoga, opredjeljenje Vesatijje da unaprijedi i stavi u žižu interesiranja razvoj dijaloga treba u svakom slučaju podržati. “Dijalog je nešto što postaje zadaća našega vremena“ akcentirao je dr. Isanović, te dodao da se stjecanje kulture i jezika dijaloga nameće kao nužnost. „Dijalog trebamo, zapravo, živjeti“, zaključio je on.
Predavač prof. dr. Mato Zovkić se u svom izlaganju na zadanu temu osvrnuo na fenomen prihvatanja vjere u Bosni i Hercegovini, gdje prema anketi koju je sproveo prof. dr. Dino Abazović na uzorku od 1.500 anketiranih na pitanje – da li vjera pomaže da budete pošteni njih 80% odgovorilo da jeste. Polazeći od te premise, dr. Zovkić je usporedio učenje i pronašao dodirne tačke u Novom zavjetu i Kur'anu, te teološki iznijeo razmišljanje o tome šta vjera znači za kršćane i muslimane – koliko ona obuhvaća etiku i kako bi tradicijske vjere primljene u porodicu trebale preći u osobni izbor. „Bez vjere je nemoguće omiliti Bogu“, rekao je dr. Zovkić navodeći da židovstvo, kršćanstvo i islam imaju tri osnovne religiozne istine: a) Bog je stvorio čovjeka i svijet, b) Bog traži da živimo odgovorno i c) Bog je ‘platac’ onima koji ga traže. U tom kontekstu potrebno je uskladiti vjeru i djelo. Dotičući se sprege vjere, nade i milosrdne ljubavi, dr.Zovkić je naglasio da „vjera dovodi do unutarnje sigurnosti.“ Odgovarajući na pitanja dr. Zovkić je zaključio da „u susretu s drugima postajemo svjesniji.“